ИЗАБРАНЕ СВЕТООТАЧКЕ ПОУКЕ

Član
Učlanjen(a)
12.02.2010
Poruka
90
SVETI KIRILO JERUSALIMSKI:

"Kiša pada po svoj zemlji... Ali ona i daje belinu krinovima, crvenilo ružama, purpur ljubičicama i zumbulima. Jedan plod odgaja na palmi, drugi na lozi. Biva sve u svemu, pa ipak je jedna te ista, prosta kiša.
Tako i Duh Sveti:
-Jednome daje mudrost, drugome prosvećuje dušu, drugome daje blagodat protiv demona.
-Jednoga uči da posti, a drugoga da se podvizava, ili bude celomudren.
Zato se i hrišćani trude-jer ih jedino privlači Duh Sveti
 
Član
Učlanjen(a)
17.01.2010
Poruka
749
"Površna ljubav uvek ima neki svoj interes. Budući da je takva ljubav ograničena, Hrišćanin koji njome živi postavlja za granicu ljubavi onu tačku do koje može da ide a da ne padne u greh, tako da bi, ipak, mogao da uživa u svetovnim stvarima.
Na primer, on jede pet minuta do ponoći poslednjeg dana pred početak Velikog posta i želi da uživa u svakoj svetovonoj stvari sve do tačke posle koje to predstavlja padanje u greh.
A onda (u svojoj jeftinoj ljubavi) želi da zna zašto u sebi ne oseća ljubav Božju i tome slično."

Pajsije Svetogorac
 
Član
Učlanjen(a)
12.02.2010
Poruka
90
сјано је то рекао отац... ето као говори неко ко има духа светога за шаптача.
 
Član
Učlanjen(a)
19.12.2009
Poruka
193
Starac Pajsije Svetogorac!

Mladić koji se nije godinama ispovjedio posjetio je oca Atanasija koji je tada živjeo u kutlumuškoj keliji Dionisija iz Furne u Kareji. Dok su razgovarali, otac Atanasije mu je spomenuo da bi trebalo da se ispovjedi, jer će mu to pomoći da riješi svoje probleme. Mladić, međutim, nije bio uvjeren u to, iako je otac Atanasije nenametljivo nastojao da shvati kako mu je ispovjest neophodna. Otac Atanasije mu je zatim govorio o starcu Pajsiju. Rekao je mladiću da je to savremeni svetitelj, da bi trebalo da ga posete i da čuju šta će on reći.
Pošli su da posjete Starca. Kada su stigli do njegove kelije, ugledali su ga kako kopa u bašti, namjeravajući da zasije neko povrće.
Otac Atanasije ga je pozdravio i upitao:
- Starče, šta to radite?
Starac mu je odgovorio uz karakterističan izraz blagosti na licu:
- Evo, odlučio sam da ispovjedim svoju baštu.
Otac Atanasije ga je na to upitao:
- Zar je i baštama potrebna ispovjest?
- Shvatio sam da će moja bašta tvoriti čuda kada je ispovjedim i uklonim sve što je nepotrebno, kao što je kamenje, konzerve, korenje i trnje, a zatim dodam malo humusa. Tako sam razumeo da i moju baštu treba povremeno ispovjediti
Odloživši motiku, uveo ih je u keliju i poslužio slatkišima.
Kada su mladić i otac Atanasije napustili starca Pajsija, bili su vrlo zadovoljni starčevim odgovorom na njihovo pitanje o ispovjesti, iako mu prije toga ništa nisu rekli. Nema potrebe ni da kažemo da je mladić nakon ovog događaja odmah otišao da se ispovjedi.

Dodato posle 5 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

"Shvatio sam da se uzroci ljudske destruktivnosti nalaze u obilju materijalnih dobara jer ona sprečavaju čoveka da osjeti prisustvo Božije i da poštuje Njegovu blagonaklonost. Ukoliko želite da nekoga udaljite od Boga, dajte mu obilje materijalnih dobara i on će ga istog časa zauvek zaboraviti.

To sam shvatio još dok sam bio znatno mlađi. U vreme dok sam boravio na gori Sinaj, živeo sam na mestu na kojem nije bilo vode. Morao sam da koračam dva sata da bih došao do stene iz koje je isticala voda. Ispod nje bih postavio krčag i čekao oko jednog časa da se napuni. Ograničena količina vode izazivala je u mojoj duši različita osećanja.

Strahovao sam svakoga dana: "Pitam se hoće li voda kapati iz stene?" Molio sam se Bogu da voda i dalje kaplje iz stene. Dok sam koračao prema steni, strepeo sam hoću li zateći vodu i molio se. Kada bih izdaleka ugledao vodu kako se svetluca dok sunčevi zraci padaju na stenu, počeo bih da proslavljam Boga. Dok sam se vraćao, ne bih prestajao da blagodarim i da proslavljam Boga zbog vode koju mi je dao. Mala količina vode me je, kao prvo, podstakla da se molim Bogu da voda i dalje ističe iz stene a kao drugo, da mu se zahvaljujem i da ga proslavljam kao Darovatelja svih dobara.

Kada sam napustio Sinaj, otišao sam u Ivironski skit u kojem nismo oskudevali u vodi. Raspolagali smo obiljem vode koju smo ponekad rasipali i ostavljali je da teče bez ikakvog razloga. U jednom trenutku, razumeo sam da se u mojoj duši utvrdilo sasvim drugo stanovište. Shvatio sam da za sve vreme mog boravka u skitu nisam nijednom rekao: "Slava Bogu."

Dok mi je mala količina vode predstavljala razlog da se molim i proslavljam Boga, dotle je njeno obilje učinilo da umalo zaboravim da je voda uistinu dar Božiji i da bi trebalo da mu budem zahvalan. Isto se može primeniti i na materijalna dobra"
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
12.02.2010
Poruka
90
један од најлепших примера послушања човека, (жене) према богу, и љубави бога према човеку, описао је свети никола кавасили, велики богослов из 14. века.
он напомиње следеће:
-да пресвета богородица није богу принела своју послушност, и слободну вољу; да није одговорила - да богу, оваплоћење божије не би било могуће, јер би бог у било ком другом случају нарушио слободу, коју је даровао човеку. бог не би могао да се оваплоти да није постојала таква пречиста и пренепорочна душа, као што је била богородица. она је свецело принела своју слободу, своју слободну вољу, читаву себе богу, да би га понела у себи, и донела нама.
 
Član
Učlanjen(a)
17.01.2010
Poruka
749
"када почне да се одваја од онога што је земаљско, човеком ум не дејствује више сам по себи већ уместо тога дејствује благодет божја, која човека упућује искључиво на ствари духовне. наравно, енергија ума човековог, која је телесна, не може да се пореди са божанском енергијом.
много се ум годинама мучи да би научио један или два страна језика, а данас готово свако зна неки страни језик. међутим, сви ти језици немају никакве везе са језицима свете педесетнице и ми, услед тога, живимо у највећем вавилону."

отац пајсије светогорац
 
Učlanjen(a)
31.05.2010
Poruka
2
многи су узалудно покушавали да убеде мученика да се одрекне христа само својим речима, а да задржи своју веру у души, унутар себе, тврдећи да бог не обраћа пажњу на наше речи него на нашу унутрашњост. међутим, гордије мученик је био постојан у својој вери и одговорио је: "језик који је створио христос, не може изрећи ишта против њега... не варајте се, бог се не може наружити, и он нас суди на основу наших уста, он нас нашим речима оправдава, и нашим речима и осуђује."

+св. василије велики+
беседа о гордију мученику +++++++++++

чињеница да се не обазиремо на мале ствари је узрок свих наших патњи и зато што омање грешке избегну корекцију, веће грешке се појављују. као што на телу, занемаривање рана узрокује грозницу, инфекцију и смрт, тако и на души, омања зла која занемаримо отварају врата већем злу... да је правилна исправка дата онима који су покушали да се удаље од божанских речи, и промену неке мале детаље, то би спречило појаву епидемије, и олуја не би прекрила цркву јер онај који преокрене чак и оно што је минорно у здравој вери, изазваће рушење свега.

+св. јован златоусти+
беседа прва на посланицу галатима

Број и службене титуле нису важне, него јасно исповедање Православне вере.
+Св. Григорије Палама+ (игуман манастира Есфигмен)


• "He може да се верује нити да се дела добро, осим у Христу Исусу и у Духу Светом" рекао је +преподобни Марко Подвижник+
 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
12.02.2010
Poruka
90
"многи приступају ка господу-но мало њих се решава ићи за њим. многи читају еванђеље, наслађују се, усхићују се висином и светошћу његовог учења-но мало њих се решава ускладити своје понашање, (живљење), са еванђелским заповестима.
господ свима који му приступају, који желе да се науче од њега, објављује:
-ако ко дође к мени и не одрече се од свете и од себе, не може бити мој ученик."
(епископ игњатије бјанчанинов)
 
Član
Učlanjen(a)
17.01.2010
Poruka
749
"ко заборави бога, тај преузима на себе божје бриге, а божје бриге нису за нејака леђа људска. старајте се да имате бога за пријатеља и небојте се ништа".

свети владика николај велимировић
 
Član
Učlanjen(a)
12.02.2010
Poruka
90
наш свети златоусти николај жички каже:
"мисли твоје које се по небу не прошетају, остају кржљаве и болесне.
речи твоје, које не ударе у небо, остаће без еха, и биће као котрљање камена, које зада страх околини, и не донесе никакву благодет долини."
 
Natrag
Top