Istorija hrišćanske crkve - kratak osvrt

Član
Učlanjen(a)
19.07.2010
Poruka
1.691
doista to je pregled crkveni doba do kraja. no početak zidanja jedne crkve u mateju 16. preko raspenja Hrista i pedesetnice mora se uzeti kao jedan otisak i onda ići dalje u razmatranje sedam crkvenih perioda do danas sa svojim dobrim stranama i bitnim primećenim anomalijama,kao sotonina sinagoga ili mesto gde je sotona postavio svoj presto. naročito je bitno laodikejsko doba koje odgovara stanju danas. u njemu bi se mogli ogledati dalji pogledi ovde oko naslova teme. ako bi se forumaši tako pokretali dobili bi smo kompletniji odgovor na postavljenu temu u naslovu. a tema bi trebala biti mnogo više primećenija.
 
Član
Učlanjen(a)
05.09.2013
Poruka
4.465
@zaokret
Apostol Ivan je pisao u knjigu Otkrivenje sve što mu je bilo pokazano
ovih sedam ckava predstavljaju ranu kršćansku zajednicu, (u ondašnjoj maloj aziji - turskoj, bilo je sedam crkava, u svakome gradu po jedna)
ali ovih sedam crkava predstavlja i svih sedam perioda kršćanske crkve
mi živimo u laodiceji koja se računa od 1833.g pa sve do samog dolsaka Spasitelja

u pravu si kada kažeš da se rana crkva počela kvariti,
ali
tek od smrti Apostola
jer oni su vjerno branili Kristovo naučavanje, bili su kraj njega sa njim živjeli, jeli i pili
a kada su oni položili svoje živote u crkvi se javljaju novi teološki vjetrovi sa dolaskom neobračenih ili poluobračenih kršćana

sotona je znao da nemože razmahati bezakonje dok ijedan Apostol živi
zato je čekao i dočekao priliku
ali
da su kršćani revno hodili stazom Kristovom, ustrajno se molili, radili, ne vjerujem da bi sotona ima toliko uspjeha

danas je od rane kršćanske crkve koja je bila čista sveta i ponizna nastalo barem 1000 pravaca koji če svi završiti u propasti

kršćanska crkva je utemeljena od početka na Kristu i Božjem Zakonu, a danas oni koji ne priznau glavni temelj,
sebe zovu kršćanima - vjernicima u Boga i Krista

proročanstvo je najavilo da če se prava Kristova crkva ponovo vratiti u stanje koje je bilo prije otpada
vjerujem da če velika reforma početi, veliko vjersko probuđenje sa pronalaskom Zavjetnog Kovčega
..vidječemo..

Slazemo se u jednom.
Slazemo se da je doslo do kvarenje hriscanstva.
To se veoma jasno vidi,kad se napravi razlika izmedju hriscana iz Biblije i danasnjih hriscana .
Sto se tice pocetka vremena kvarenja hriscanstva pocelo je kad je sotona posejao kukolj kome je dozvoljeno da raste.
Nakon smrti zadnjeg apostola Jovana,kukolj pocinje da uzima maha...
Pa sta reci kad je jos za vreme apostola bilo dosta "lazne brace"?
 
Član
Učlanjen(a)
06.05.2012
Poruka
2.380
[FONT=&amp]ISTORIJA HRIŠĆANSKE CRKVE – KRATAK OSVRT[/FONT]
[FONT=&amp]
[/FONT][FONT=&amp]Nova vjera koju su propovijedali apostoli – Isusovi sledbenici.., [/FONT][FONT=&amp]
[/FONT]

Apostoli su propovjedali Radosnu vijest u skladu s Isusovom riječi: "Idite po svem svijetu i popovjedajte Evanđelje!"
Dakle, Crkva ima apostolsko naslijeđe i predaju.
Potkrijepit ću ovo s nekoliko tektova iz povijesnih dokumenata.
Opet moram napomenuti da se termin katolički i Katolička Crkva odnosi i na Pravoslavnu jer se govori isključivo o vremenu prije crkvenog raskola.


Zbirka službenih izjava crkvenog Učiteljstva, drevnih kršćanskih spisa i zapisa ranokršćanske Predaje

Povijesna svjedočanstva o apostolskom nasljeđu




"Propovijedali su po selima i gradovima i njihove najranije obraćenike, ispitavši ih Duhom, postavljali za biskupe i đakone budućih vjernika. Ali to nije novost jer je pred mnogo vremena pisano o biskupima i đakonima.... I naši su apostoli posredstvom Gospodina našega Isusa Krista znali da će biti prepirke oko službe biskupa. Zbog toga razloga, primili su savršeno predznanje, postavili su ranije spomenute i potom utvrdili propis da, kad oni umru, drugi prokušani muževi preuzmu njihovu službu."

(Klement Rimski, Poslanica Korinćanima, 42, 4-5; 44, 1-2 [80. god.])

"Kad sam došao u Rim, [posjetio sam] Aniceta, čiji je đakon bio Eleuterije. I nakon što je Anicet [umro], naslijedio ga je Soter, a nakon njega Eleuterije. U svakom nasljeđivanju i u svakom gradu, postoji neprekinutost onoga što je proglašeno Zakonom, Prorocima i od Gospodina."

(Hegesip, Memoari, zapisano u: Euzebije Cezarejski, Crkvena povijest, 4, 22 [180. god.])

"Moguće je, onda, svakome u svakoj crkvi tko želi znati istinu, razmišljati o predaji apostola koja nam je obznanjena po cijelom svijetu. I možemo pobrojati one koji su bili postavljeni biskupima od apostola i njihovih nasljednika sve do naših dana, muževa koji niti su znali niti su naučavali išta slično onome što govore ovi krivovjerci"

(Irenej, Protiv krivovjerja, 3, 3, 1 [189. god.])

"Ali pošto bi bilo predugo nabrajati u ovakvom djelu naslijeđe svih crkvi, postidjet ćemo sve one koji se na bilo koji način, bilo kroz samozadovoljnost ili oholost, ili kroz sljepoću i zlo mišljenje, skupljaju drugdje nego što je primjereno, pokazujući ovdje na naslijeđe biskupa najveće i najstarije crkve poznate svima, osnovane i organizirane u Rimu od dvojice najslavnijih apostola, Petra i Pavla - one crkve koja ima predaju i vjeru koja dolazi k nama nakon što je proglašena ljudima od apostola. Jer s ovom Crkvom, zbog njenog uzvišenog porijekla, sve se crkve moraju složiti, tj. svi vjerni u cijelom svijetu. I u njoj je to da su vjerni svugdje održavali apostolsku predaju."

(Isto, 3, 3, 2)

"Polikarp također ne samo da je bio poučen od apostola i razgovarao s ljudima koji su vidjeli Krista, nego je također od apostola u Aziji izabran za biskupa crkve u Smirni, a njega sam također i ja vidio u svojoj ranoj mladosti, jer je ostao [na zemlji] vrlo dugo, te u vrlo dubokoj starosti, slavno i plemenito podnoseći mučeništvo, napustio ovaj život, uvijek poučavajući stvari koje je naučio od apostola i koje je Crkva prenosila i koje su jedine istinite. Ovim stvarima svjedoče sve azijske crkve, kao i oni ljudi koji su naslijedili Polikarpa do današnjih dana."

(Isto, 3, 3, 4)

"Pošto dakle imamo takve dokaze, nije nužno tražiti istinu među ostalima, koje je lako pribaviti od Crkve; pošto su apostoli, poput bogataša [koji pohranjuje svoj novac] u banci, pohranili u njenim rukama vrlo velikodušno sve stvari vezane uz istinu, tako da svaki čovjek koji to želi, može iz nje crpiti vodu života... Jer kako stoji slučaj? Pretpostavite da se među nama razvije rasprava vezana uz neko važno pitanje, nećemo li morati potražiti pomoć u najstarijim crkvama s kojima su apostoli neprestano razgovarali, i naučiti od njih što je sigurno i jasno u vezi tog pitanja?"

(Isto, 3, 4, 1)

"Neophodno je pokoriti se prezbiterima koji su u Crkvi - onima koji, kao što sam pokazao, posjeduju naslijeđe apostola; onima koji su, zajedno s naslijeđem biskupstva, primili nepogrešivi dar istine, prema dobrom zadovoljstvu Oca. Ali [također je neophodno] držati pod sumnjom ostale, koji se udaljavaju od početnog naslijeđa i okupljaju se na kojekakvim mjestima, bilo kao krivovjerci pokvarenog uma, ili kao šizmatici, napuhani i samozadovoljni, ili opet kao licemjeri, ponašajući se tako radi koristi i oholosti. Jer svi su ovi otpali od istine."

(Isto, 4, 26, 2)

"Pravo znanje je nauk apostola i drevni ustroj Crkve po cijelom svijetu, te očitovanje tijela Kristovog po naslijeđu biskupa, po kojem su biskupi predali Crkvu koja se nalazi posvuda"

(Isto, 4, 33, 8)

''[Apostoli] su osnovali crkve u svim gradovima, iz kojih su sve ostale crkve, jedna za drugom, izvele predaju vjere i sjedišta nauka i svaki dan ih izvode, da bi mogle postati crkve. Zaista, na ovome se temelji činjenica da će se one moći smatrati apostolskima, jer su potomci apostolskih crkvi. Svaka vrsta stvari mora se nužno vratiti svom izvoru da bi bila razvrstana. Stoga crkve, premda brojne i velike, sačinjavaju samo jednu izvornu Crkvu, [osnovanu] od apostola, iz kojih svi [izviru]. Na ovaj način, svi su izvorni i svi apostolski dok su god svi dokazano jedno u jedinstvu"

(Tertulijan, Prigovor protiv krivovjeraca, 20 [200. god.])

"Što im je to Krist objavio [apostolima], može se, kao što moram ovdje odrediti, ispravno dokazati jedino od onih crkvi koje su apostoli osobno osnovali, osobno im navijestivši evanđelje... Ako su te stvari takve, u istom stupnju je to pokazatelj da se svaki nauk koji se slaže s apostolskim crkvama - kalupima i izvorima istine, mora smatrati istinom, jer nedvojbeno sadrže ono što su te crkve primile od apostola, apostoli od Krista, a Krist od Boga. U isto vrijeme, svaki nauk koji ima okus suprotan istini crkvi i apostola Krista i Boga, mora biti prosuđen kao pogrešan. Ostaje, onda, da dokažemo da ovaj naš nauk čije smo pravilo sada dali, ima izvor u predaji apostola i da li svi ostali nauci ipso facto ne proizlaze iz zablude."

(Isto, 21)

"Ali ako bi postojalo ijedno [krivovjerje] koje bi bilo toliko hrabro da zasadi [svoje početke] u apostolsko doba, tako da bi moglo izgledati da su proizašli od apostola, jer su postojali u vrijeme apostola, mi možemo reći: Neka pokažu originalne zapise svojih crkvi; neka otvore popis svojih biskupa, idući od početka na takav način da [njihov prvi] biskup može pokazati kao svog zareditelja i prethodnika nekoga od apostola ili apostolskih ljudi - još k tome čovjeka koji je ostao vjerno uz apostole. Jer ovo je način na koji apostolske crkve prenose svoje zapise: kao crkva u Smirni, koja bilježi da je Polikarp bio tamo postavljen od Ivana; također i kao crkva u Rimu, koja bilježi da je Klement bio na sličan način zaređen od Petra"

(Isto, 32)

"Ali čak i kad bi uspjeli izmisliti [popis naslijeđa za sebe], neće napredovati niti koraka. Jer sam njihov nauk, nakon usporedbe s onim apostolskim [koji je sadržan u drugim crkvama], će reći, svojom različitošću i proturječnošću, da nema za autora niti apostola niti apostolskog čovjeka, jer apostoli nikad ne bi naučavali stvari koje su u sebi proturječne."

(Isto)

"Onda pustite sva krivovjerja da, suočena s ove dvije provjere naše apostolske Crkve, ponude svoj dokaz kako smatraju da su apostolska. Ali u stvarnosti, niti su takva, niti su u stanju dokazati da su ono što nisu. Niti prihvaćaju miroljubive odnose i zajedništvo s takvim crkvama koje su na bilo koji način povezane s apostolima, upravo kao što ni sami ni u kom smisli nisu apostolski zbog svoje različitosti u odnosu na otajstva vjere."

(Isto)

"Crkva je jedna, i kako je ona jedna, ne može biti i sa i bez. Jer ako je s [krivovjercem] Novacijanom, nije s [papom] Kornelijem. Ali ako je s Kornelijem, koji je naslijedio biskupa [Rima], Fabijana, zakonitim ređenjem, a koga, pored časti svećeništva Gospodnjeg proslavlja također i mučeništvo, Novacijan, koji se, ne naslijedivši nikoga i odbacivši evanđeosku i apostolsku predaju, pojavio sam od sebe, nije u Crkvi niti se može smatrati biskupom. Jer onaj koji nije zaređen u Crkvi ne može niti imati niti pristajati uz Crkvu na bilo koji način"

(Ciprijan Kartaški, Pisma, 69 [75], 3 [253. god.])

"Daleko bilo od mene govoriti loše o bilo kome od onih svećenika koji, u naslijeđu apostola, odijevaju svojom svetom riječju Tijelo Kristovo i kroz čije napore smo i mi kršćani."

(Jeronim, Pisma, 14, 8 [396. god.])

''Postoje mnoge druge stvari koje me na najprikladniji način drže u krilu [Katoličke Crkve]. Jednodušnost ljudi i naroda drži me ovdje. Njen autoritet, uveden u čudima, othranjen nadom, uvećan ljubavlju i potvrđen njenom starošću, drži me ovdje. Naslijeđe svećenika, od samog sjedišta apostola Petra, kome je Gospodin nakon uskrsnuća povjerio nadležnost pastirstva nad svojim ovcama [Iv 21, 15-17], do trenutnih biskupa, drži me ovdje. I zadnje, samo ime katolička, koje, ne bez razloga, pripada Crkvi samoj, u licu mnogih krivovjeraca, premda svi krivovjerci žele biti zvani "katolicima", kada stranac upita gdje se Katolička Crkva sastaje, nitko od tih krivovjeraca neće se usuditi pokazati svoju vlastitu baziliku ili kuću"

(Augustin, Protiv pisma Manija zvanog "Temelj", 4, 5 [397. god.])
 
Član
Učlanjen(a)
19.07.2010
Poruka
1.691
Apostoli su propovjedali Radosnu vijest u skladu s Isusovom riječi: "Idite po svem svijetu i popovjedajte Evanđelje!"
Dakle, Crkva ima apostolsko naslijeđe i predaju.
Potkrijepit ću ovo s nekoliko tektova iz povijesnih dokumenata.
Opet moram napomenuti da se termin katolički i Katolička Crkva odnosi i na Pravoslavnu jer se govori isključivo o vremenu prije crkvenog raskola.


Zbirka službenih izjava crkvenog Učiteljstva, drevnih kršćanskih spisa i zapisa ranokršćanske Predaje

Povijesna svjedočanstva o apostolskom nasljeđu




"Propovijedali su po selima i gradovima i njihove najranije obraćenike, ispitavši ih Duhom, postavljali za biskupe i đakone budućih vjernika. Ali to nije novost jer je pred mnogo vremena pisano o biskupima i đakonima.... I naši su apostoli posredstvom Gospodina našega Isusa Krista znali da će biti prepirke oko službe biskupa. Zbog toga razloga, primili su savršeno predznanje, postavili su ranije spomenute i potom utvrdili propis da, kad oni umru, drugi prokušani muževi preuzmu njihovu službu."

(Klement Rimski, Poslanica Korinćanima, 42, 4-5; 44, 1-2 [80. god.])

"Kad sam došao u Rim, [posjetio sam] Aniceta, čiji je đakon bio Eleuterije. I nakon što je Anicet [umro], naslijedio ga je Soter, a nakon njega Eleuterije. U svakom nasljeđivanju i u svakom gradu, postoji neprekinutost onoga što je proglašeno Zakonom, Prorocima i od Gospodina."

(Hegesip, Memoari, zapisano u: Euzebije Cezarejski, Crkvena povijest, 4, 22 [180. god.])

"Moguće je, onda, svakome u svakoj crkvi tko želi znati istinu, razmišljati o predaji apostola koja nam je obznanjena po cijelom svijetu. I možemo pobrojati one koji su bili postavljeni biskupima od apostola i njihovih nasljednika sve do naših dana, muževa koji niti su znali niti su naučavali išta slično onome što govore ovi krivovjerci"

(Irenej, Protiv krivovjerja, 3, 3, 1 [189. god.])

"Ali pošto bi bilo predugo nabrajati u ovakvom djelu naslijeđe svih crkvi, postidjet ćemo sve one koji se na bilo koji način, bilo kroz samozadovoljnost ili oholost, ili kroz sljepoću i zlo mišljenje, skupljaju drugdje nego što je primjereno, pokazujući ovdje na naslijeđe biskupa najveće i najstarije crkve poznate svima, osnovane i organizirane u Rimu od dvojice najslavnijih apostola, Petra i Pavla - one crkve koja ima predaju i vjeru koja dolazi k nama nakon što je proglašena ljudima od apostola. Jer s ovom Crkvom, zbog njenog uzvišenog porijekla, sve se crkve moraju složiti, tj. svi vjerni u cijelom svijetu. I u njoj je to da su vjerni svugdje održavali apostolsku predaju."

(Isto, 3, 3, 2)

"Polikarp također ne samo da je bio poučen od apostola i razgovarao s ljudima koji su vidjeli Krista, nego je također od apostola u Aziji izabran za biskupa crkve u Smirni, a njega sam također i ja vidio u svojoj ranoj mladosti, jer je ostao [na zemlji] vrlo dugo, te u vrlo dubokoj starosti, slavno i plemenito podnoseći mučeništvo, napustio ovaj život, uvijek poučavajući stvari koje je naučio od apostola i koje je Crkva prenosila i koje su jedine istinite. Ovim stvarima svjedoče sve azijske crkve, kao i oni ljudi koji su naslijedili Polikarpa do današnjih dana."

(Isto, 3, 3, 4)

"Pošto dakle imamo takve dokaze, nije nužno tražiti istinu među ostalima, koje je lako pribaviti od Crkve; pošto su apostoli, poput bogataša [koji pohranjuje svoj novac] u banci, pohranili u njenim rukama vrlo velikodušno sve stvari vezane uz istinu, tako da svaki čovjek koji to želi, može iz nje crpiti vodu života... Jer kako stoji slučaj? Pretpostavite da se među nama razvije rasprava vezana uz neko važno pitanje, nećemo li morati potražiti pomoć u najstarijim crkvama s kojima su apostoli neprestano razgovarali, i naučiti od njih što je sigurno i jasno u vezi tog pitanja?"

(Isto, 3, 4, 1)

"Neophodno je pokoriti se prezbiterima koji su u Crkvi - onima koji, kao što sam pokazao, posjeduju naslijeđe apostola; onima koji su, zajedno s naslijeđem biskupstva, primili nepogrešivi dar istine, prema dobrom zadovoljstvu Oca. Ali [također je neophodno] držati pod sumnjom ostale, koji se udaljavaju od početnog naslijeđa i okupljaju se na kojekakvim mjestima, bilo kao krivovjerci pokvarenog uma, ili kao šizmatici, napuhani i samozadovoljni, ili opet kao licemjeri, ponašajući se tako radi koristi i oholosti. Jer svi su ovi otpali od istine."

(Isto, 4, 26, 2)

"Pravo znanje je nauk apostola i drevni ustroj Crkve po cijelom svijetu, te očitovanje tijela Kristovog po naslijeđu biskupa, po kojem su biskupi predali Crkvu koja se nalazi posvuda"

(Isto, 4, 33, 8)

''[Apostoli] su osnovali crkve u svim gradovima, iz kojih su sve ostale crkve, jedna za drugom, izvele predaju vjere i sjedišta nauka i svaki dan ih izvode, da bi mogle postati crkve. Zaista, na ovome se temelji činjenica da će se one moći smatrati apostolskima, jer su potomci apostolskih crkvi. Svaka vrsta stvari mora se nužno vratiti svom izvoru da bi bila razvrstana. Stoga crkve, premda brojne i velike, sačinjavaju samo jednu izvornu Crkvu, [osnovanu] od apostola, iz kojih svi [izviru]. Na ovaj način, svi su izvorni i svi apostolski dok su god svi dokazano jedno u jedinstvu"

(Tertulijan, Prigovor protiv krivovjeraca, 20 [200. god.])

"Što im je to Krist objavio [apostolima], može se, kao što moram ovdje odrediti, ispravno dokazati jedino od onih crkvi koje su apostoli osobno osnovali, osobno im navijestivši evanđelje... Ako su te stvari takve, u istom stupnju je to pokazatelj da se svaki nauk koji se slaže s apostolskim crkvama - kalupima i izvorima istine, mora smatrati istinom, jer nedvojbeno sadrže ono što su te crkve primile od apostola, apostoli od Krista, a Krist od Boga. U isto vrijeme, svaki nauk koji ima okus suprotan istini crkvi i apostola Krista i Boga, mora biti prosuđen kao pogrešan. Ostaje, onda, da dokažemo da ovaj naš nauk čije smo pravilo sada dali, ima izvor u predaji apostola i da li svi ostali nauci ipso facto ne proizlaze iz zablude."

(Isto, 21)

"Ali ako bi postojalo ijedno [krivovjerje] koje bi bilo toliko hrabro da zasadi [svoje početke] u apostolsko doba, tako da bi moglo izgledati da su proizašli od apostola, jer su postojali u vrijeme apostola, mi možemo reći: Neka pokažu originalne zapise svojih crkvi; neka otvore popis svojih biskupa, idući od početka na takav način da [njihov prvi] biskup može pokazati kao svog zareditelja i prethodnika nekoga od apostola ili apostolskih ljudi - još k tome čovjeka koji je ostao vjerno uz apostole. Jer ovo je način na koji apostolske crkve prenose svoje zapise: kao crkva u Smirni, koja bilježi da je Polikarp bio tamo postavljen od Ivana; također i kao crkva u Rimu, koja bilježi da je Klement bio na sličan način zaređen od Petra"

(Isto, 32)

"Ali čak i kad bi uspjeli izmisliti [popis naslijeđa za sebe], neće napredovati niti koraka. Jer sam njihov nauk, nakon usporedbe s onim apostolskim [koji je sadržan u drugim crkvama], će reći, svojom različitošću i proturječnošću, da nema za autora niti apostola niti apostolskog čovjeka, jer apostoli nikad ne bi naučavali stvari koje su u sebi proturječne."

(Isto)

"Onda pustite sva krivovjerja da, suočena s ove dvije provjere naše apostolske Crkve, ponude svoj dokaz kako smatraju da su apostolska. Ali u stvarnosti, niti su takva, niti su u stanju dokazati da su ono što nisu. Niti prihvaćaju miroljubive odnose i zajedništvo s takvim crkvama koje su na bilo koji način povezane s apostolima, upravo kao što ni sami ni u kom smisli nisu apostolski zbog svoje različitosti u odnosu na otajstva vjere."

(Isto)

"Crkva je jedna, i kako je ona jedna, ne može biti i sa i bez. Jer ako je s [krivovjercem] Novacijanom, nije s [papom] Kornelijem. Ali ako je s Kornelijem, koji je naslijedio biskupa [Rima], Fabijana, zakonitim ređenjem, a koga, pored časti svećeništva Gospodnjeg proslavlja također i mučeništvo, Novacijan, koji se, ne naslijedivši nikoga i odbacivši evanđeosku i apostolsku predaju, pojavio sam od sebe, nije u Crkvi niti se može smatrati biskupom. Jer onaj koji nije zaređen u Crkvi ne može niti imati niti pristajati uz Crkvu na bilo koji način"

(Ciprijan Kartaški, Pisma, 69 [75], 3 [253. god.])

"Daleko bilo od mene govoriti loše o bilo kome od onih svećenika koji, u naslijeđu apostola, odijevaju svojom svetom riječju Tijelo Kristovo i kroz čije napore smo i mi kršćani."

(Jeronim, Pisma, 14, 8 [396. god.])

''Postoje mnoge druge stvari koje me na najprikladniji način drže u krilu [Katoličke Crkve]. Jednodušnost ljudi i naroda drži me ovdje. Njen autoritet, uveden u čudima, othranjen nadom, uvećan ljubavlju i potvrđen njenom starošću, drži me ovdje. Naslijeđe svećenika, od samog sjedišta apostola Petra, kome je Gospodin nakon uskrsnuća povjerio nadležnost pastirstva nad svojim ovcama [Iv 21, 15-17], do trenutnih biskupa, drži me ovdje. I zadnje, samo ime katolička, koje, ne bez razloga, pripada Crkvi samoj, u licu mnogih krivovjeraca, premda svi krivovjerci žele biti zvani "katolicima", kada stranac upita gdje se Katolička Crkva sastaje, nitko od tih krivovjeraca neće se usuditi pokazati svoju vlastitu baziliku ili kuću"

(Augustin, Protiv pisma Manija zvanog "Temelj", 4, 5 [397. god.])
postavlčja se pitanje dali je tertulijan verovao kao apostoli? potom koliko se zna da je krštenje u ime isusa apsotolosko smatrao jedino validnim,što sa time? ili da je do 400 god. po apostolskoj nauci to krpštenje bilo jedino da bi tek potom došlo do trorstva unutar krštavanja. što je sad tu validno ono što rade učenici Hrista ili oni koji će do danas reći mi smo ti a ničim tod okazatio ne mogu osim praznom pričom . kukolj je tu to je tačno. Isus ga jasno proriče.
 
Član
Učlanjen(a)
25.12.2012
Poruka
1.901
meni je trebalo samo jednom objasniti i pokazati u Bibliji da shvatim
da je samo jedno jedino krštenje pred Bogom i Kristom ispravno

u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, idite i krstite sve ljude, sve narode do na kraj svijeta
Evanđelje Matej 28 poglavlje
 
Član
Učlanjen(a)
12.12.2010
Poruka
130
Upravo je krštenje ono što odvaja Jevreje i hrišćane. Jevreji, koji drže Zakon nisu kršteni. A oni koji su kršteni, u milosti su, nisu pood Zakonom. Ako razmotrimo Pavlovo tumačenje obreda krštenja, videćemo da se tu radi o nekom umiranju i oživljavanju u Hristu. Pavle veoma često koristi izraz „u Hristu“. To se često prenebregava. Pavle, apostol neznabožaca, kada je osnivao crkve među neznabošcima, bio je za njih kao neznabožac. Ljudi su se krštavanjem pridruživali crkvi, ali Pavle krštenima nije držao časove Zakona, nije ima sugerisao da moraju živeti kao Jevreji. Govorio je da se Zakon drži verom u Isusa, tj ljubavlju. a ne vršenjem brojnih i komplikovanih jevrejskih propisa,zapisanih u Zakonu. Govorio je da se Zakon primenjuje samo dok je čovek živ, znači dok je čovek nekršten (Rimljanima 7:1). Na mrtvog čoveka zakon je neprimenljiv. A hrišćani su činom krštenja umrli. Mrtvi su za greh. Ali su živi u Hristu. Besmisleno je pozivati bivše pagane, koji su činom krštenja ušli u zajednicu s Hristom, da drže Zakon koji je tu ne za pravednika, nego za bezakonike. Prva Timoteju 1:9

(9) svjestan toga da je Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i nepokornike, nepobožnike i grešnike, bezbožnike i svetogrdnike, ocoubojice i materoubojice, koljače,

Zar ti, koji si kršten, koji si ušao u milost i zaštitu živoga Hrista, tražiš drugu zaštitu nekakvog Zakona koji je za prestupnike? Tražiš zaštitu Zakona koji utvrđuje princip oko za oko, zub za zub? Zakona koji navodi onoga koji drži Zakon da krši Zakon vršeći pravdu po Zakonu. Ubija onoga koji je ubio i time krši odredbu ne ubij. Ubija onog koji huli na Boga i time opet krši zapovest. Ubija preljubnicu i krši zapovest, vršeći zdrugu zapovest..
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Onaj koji je krsten vodom a potom i Duhom, on je tim cinom prihvatio Isusa za licnog spasitelja, potpuno se predao Bogu i dopustio da ga Duh Sveti promeni i da mu da novo srce i nove misli.
Takav covek u kome je Duh Sveti izvrsio promenu ne krsi ni jednu zapovest moralnog zakona, jer kada bi bilo tako njegovo krstenje bi bilo uzalud, prazna forma iz koje se ne bi pokazala nikakva dela, jer bi covek i dalje ostao onaj stari i gresan - bludnik i preljubocinac, idolopoklonik, lopov, ubica, itd, i bio bi pod osudom zakona jer zakon osudjuje greh.

Predanjem Bogu i krstenjem vodom i Duhom, covek biva oslobodjen greha i njegove sile, i opravdan od krsenja zapovesti, i daje mu se sila da vise ne krsi ni jednu zapovest, vec da prirodno zivi moralno onako kako ga Duh vodi.

"Сваки који чини грех и безакоње чини: и грех је безакоње.
И знате да се Он јави да грехе наше узме; и греха у Њему нема.
Који год у Њему стоји не греши; који год греши не виде Га нити Га позна.
Дечице! Нико да вас не вара: који правду твори праведник је, као што је Он праведан;
Који твори грех од ђавола је, јер ђаво греши од почетка.
Зато се јави Син Божји да раскопа дела ђавоља.
Који је год рођен од Бога не чини греха, јер Његово семе стоји у њему, и не може грешити, јер је рођен од Бога"
( 1 Jovanova 3. 4 - 9 )

U ovom tekstu za rec BEZAKONJE koristi se izraz HAMATIA ANOMIA koji oznacava krsenje Bozjeg moralnog zakona deset zapovesti.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
05.09.2013
Poruka
4.465
meni je trebalo samo jednom objasniti i pokazati u Bibliji da shvatim
da je samo jedno jedino krštenje pred Bogom i Kristom ispravno

u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, idite i krstite sve ljude, sve narode do na kraj svijeta
Evanđelje Matej 28 poglavlje

A koje krstenje?,u kojoj crkvi?Mnoge crkve ne priznaju krstenje u drugoj crkvi?
 
Član
Učlanjen(a)
25.12.2012
Poruka
1.901
@zaokret
pusti ti ovosvjetske crkve što priznaju a što ne priznaju

kršćani se krste kako sam rekao
u ime Oca i Sina i Duha Svetog
potpunim uronućem u vodu
taj čin uranjanja predstavlja smrt starog tjelesnog grešnika i rođenje novog duhovnog čovjeka

sam čin može obaviti bilo koji kršćanin koji je isto tako ispravno kršten
nako krštenja slijedi obred poniznosti a zatim Euharsitija

da bi grešnik mogao pristupiti krštenju, treba sprovesti moralnu i zdravstvenu reformu, 3-6mj. priprave
naučiti Biblijske osnove kršćanske vjere, izbaciti sve štetno iz prehrane-meso svih nečistih životinja,
i pronaći posao gdje se subotom ne radi
kada se ti uvjeti zadovolje grešnik može pristupiti krštenuju i postati pravi svećenik Boga i Krista
 
Član
Učlanjen(a)
19.07.2010
Poruka
1.691
@zaokret
pusti ti ovosvjetske crkve što priznaju a što ne priznaju

kršćani se krste kako sam rekao
u ime Oca i Sina i Duha Svetog
potpunim uronućem u vodu
taj čin uranjanja predstavlja smrt starog tjelesnog grešnika i rođenje novog duhovnog čovjeka

sam čin može obaviti bilo koji kršćanin koji je isto tako ispravno kršten
nako krštenja slijedi obred poniznosti a zatim Euharsitija

da bi grešnik mogao pristupiti krštenju, treba sprovesti moralnu i zdravstvenu reformu, 3-6mj. priprave
naučiti Biblijske osnove kršćanske vjere, izbaciti sve štetno iz prehrane-meso svih nečistih životinja,
i pronaći posao gdje se subotom ne radi
kada se ti uvjeti zadovolje grešnik može pristupiti krštenuju i postati pravi svećenik Boga i Krista
ako se kršćani krste danas kako si rekao od nikeje započeto u ime oca i sina i svetoga duha onda moraš jasno primetiti da niti jedan čovek APOSTOLSKE CERKVE NIJE HRIŠĆANIN JER NITI JEDAN TAKAV DO ČETVRTOG VEKA NIJE KRPŠTEN VEĆ SAMO STROGO U IME ISUSA HRISTA. KAO ŠTO SAM REKAO već ako je to pomazanje donelo apostolima onda si ti veći od to pomazanja od svetoga Duha i ne brineš se koliko si u promaši oko nerazjmevanja mateja 28. da li imamo drugi dokaz osim svetoga Duha na apostolima o jasnom tumačenju mateja 28.? drugi dokaz je nikeja sa konstantinom. tvoj temelj nije amtej 28. u tumačenju svetog duha, u ime Isusa Hrista, već nikejski dokaz i tumačenje u trojstvo ,nebiblijsko! tako apostoli od danas po tvojoj tvrdnji nisu hrišćani!! krupna tvrdnja!
 
Natrag
Top