U pravu si i nedaj se smesti.
Neću se smesti,
ali iznenadi me često ta protestantska upornost. Nakon četiri stoljeća i nakon tolikih pokušaja da pokažu/dokažu zablude Crkve bilo s Božjom riječi ili svojom ljudskom, nisu postigli ništa. Crkva ni makac.
Mislim da je Benedikt XVI baš govorio o tome kako je učenje Crkve isto u svojim temeljima u svim stoljećima sve do danas. I lijepo je o tome razmišljati. Tolike generacije ljudi različitih naroda i rasa, a jedno krštenje, jedna vjera i jedan Gospodin. I tako polako-do kraja. Bolje polako k Cilju na pravom putu, nego trčećim korakom na pogrešnom, tako su moguće protestanti mislili da će nas, po "prečici" preteći. "Prečica" može imati različita značenja, što podrazumjeva i učestale napade.
U tom svojem "divljem" začetku i razvoju, protestanti su se hirovito odrekli najboljih darova koje je Bog dao čovjeku, a to je u prvom redu
Crkva, tradicija i sveti oci, a zatim
Euharistija i Marija.
Nemaju oni iskustvo što znači pripadati Crkvi kao majci niti da smo udovi jedan drugom kako i Pavao govori:
" On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja." I ako ja ne znam latinski, netko drugi u Crkvi ga zna. I ako ja nešto ne razmijem, drugi će mi pomoći. A ako mene netko traži za savjet, dat će mi se primejrena riječ. To bi bilo, najjednostavnije rečeno,
pripadnost Crkvi.
Tako da, ne pada mi na pamet da pomislim kako je sv. Jeronim pogriješio niti da je Crkva nešto krivo naučavala, jer vjerujem da Duh Sveti vodi Crkvu.
Uglavnom, mislim da su sve ove diskusije dobre da se još ukorijenimo u svojoj vjeri.
P. S. Vratio se jučer jedan moj poznanik s mora-preporođen, prezadovoljan, k'o novi.
A danas je već bio k'o pokiso'. Pitam ga što mu je, kaže -pa, šta je ovo? Kakva užasna sparina..? U Zagrebu je danas baš bilo sparno.
Tako da...iskoristi vrijeme dok si tamo.
