Gubitak i tugovanje

[rollmilan]

Odgovor na ovo pitanje ima indirektne veze sa temom.
Želeo sam da čujem odgovor od onoga kome sam postavio . Taj odgovor bi možda bio potpuno obacivanje da odgovori a možda bih dobio odgovor , moguće je da bi nešto sakrila . Naravno kakav god da je odgovor sve bih prihvatio ali bi daljni dijalog nešto otkrio.
Naslov teme je gubitak i tugovanje, ako je samoubistvo povezano sa osobom koja tuguje tu onda nije reč samo o tugovanju zbog smrti već i o grižoj savesti što u mnogome komplikuje stvari a prema takvoj osobi treba imati nešto drugačiji pristup. Zapravo čak iako osoba nema nikakve veze sa samim samoubistvom postoji mogućnost da podsvesno krivi sebe zbog te smrti jer nije sve učinila da do toga ne dođe. Zato sam i postavio ovo malo provokativno pitanje . No na ova pitanja može dati odgovor samo onaj kome sam postavio .

 

[PYC]

Odgovor na ovo pitanje ima indirektne veze sa temom.
Želeo sam da čujem odgovor od onoga kome sam postavio . Taj odgovor bi možda bio potpuno obacivanje da odgovori a možda bih dobio odgovor , moguće je da bi nešto sakrila . Naravno kakav god da je odgovor sve bih prihvatio ali bi daljni dijalog nešto otkrio.
Naslov teme je gubitak i tugovanje, ako je samoubistvo povezano sa osobom koja tuguje tu onda nije reč samo o tugovanju zbog smrti već i o grižoj savesti što u mnogome komplikuje stvari a prema takvoj osobi treba imati nešto drugačiji pristup. Zapravo čak iako osoba nema nikakve veze sa samim samoubistvom postoji mogućnost da podsvesno krivi sebe zbog te smrti jer nije sve učinila da do toga ne dođe. Zato sam i postavio ovo malo provokativno pitanje . No na ova pitanja može dati odgovor samo onaj kome sam postavio .

Po mom mišljenju ova tema je previše delikatna za one koji su u njoj opisali svoje gubitke i način na koji se nose sa tim gubicima da bi neko eksperimentisao sa provokativnim pitanjima iz puke akademske radoznalosti. Da li je ili nije riječ o griži savjesti nije na nama da pretpostavljamo i otvoreno naklapamo o tome jer to nije red. Ko ima šta da kaže u ovoj temi reći će ako to bude htio da uradi. Neki su već rekli, onoliko koliko su smatrali da je potrebno da kažu. Jednostavno smatram da postavljanju dodatnih provokativnih pitanja ovde nije mjesto zbog osjetljivosti same teme. Ti svojim pitanjem nisi prekršio ni jedno od pravila foruma i tvoje pitanje nije grijeh... ali je sramota. Malo više empatije i osjećaja za mjeru potrebnog ne bi bilo naodmet.

 

[rollmilan]

Da li je ili nije riječ o griži savjesti nije na nama da pretpostavljamo i otvoreno naklapamo o tome jer to nije red.

Ne bi bilo nikakvog naklapanja da li je reč o grižoj savesti da ti nisi postavio pitanje "Hajde objasni mi kakve veze ima tvoje pitanje sa suštinom ove teme? " , ali pošto si postavio pitanje onda sam ti objasnio i na neki način razotkrio svoje namere.
Drugo , takvo pitanje sam postavio upravo iz empatije jer ako neko oseća nepotrebnu grižu savest takvoj osobi treba objasniti da je takav stav normalan, da to osećanje imaju skoro svi koji su bili bliski sa samoubicama , da sam to osećanje imao i ja , iako je pitanje koliko sam mogao pomoći da se samoubistvo spreči.

 

[PYC]

Drugo , takvo pitanje sam postavio upravo iz empatije

Blago onoj što je ti zavoliš,
imala se rašta i roditi.

Odustajem.

 

[Jurivaka]

Ako je vanjkica svoju priču iznijela javno na stranicama ovog foruma, onda mora biti spremna da u njoj učestvuje do kraja. Rolmilanovo pitanje jeste malo indiskretno, ali ona na njega ne mora odgovarati ako to ne želi.
Vanjkice, što se tiče tvoga osjećanja tuge, onako kako ga ti opisuješ, mislim da je to sasvim normalno. Svi bi se slično osjećali na tvome mjestu. Mislim da otupjelost koju pominješ i nije loša - bolja je i ona nego da si intezivno zaokupirana tim bolnim događajem. U tvom slučaju, dobro je pa imaš djecu, pa i ostale obaveze, zaokupiraj se time, a ostalo će vrijeme učiniti.

 

[100Dinara]

U tvom slučaju, dobro je pa imaš sjecu, pa i ostale obaveze, zaokupiraj se time, a ostalo će vrijeme učiniti.

Ovo je jedna od čestih nekorisnih "intervencija" tugujućima koja, potencijalno, može biti vrlo opasna. Preporučujem Vanjkici da, ako ima potrebu sa nekim da razgovara, za to odabere osobu koju poznaje i u koju ima poverenja, ili da se obrati nekoj osobi koja je osposobljena za rad sa tugujućima.

 

[Jurivaka]

Ovo je jedna od čestih nekorisnih "intervencija" tugujućima koja, potencijalno, može biti vrlo opasna. Preporučujem Vanjkici da, ako ima potrebu sa nekim da razgovara, za to odabere osobu koju poznaje i u koju ima poverenja, ili da se obrati nekoj osobi koja je osposobljena za rad sa tugujućima.

Moguće da je beskorisna, ali nije ni štetna, a pogotovu "potencijalno opasna". S druge strane, vanjkica je našla za potrebno da na ovaj način podijeli svoju tugu sa drugima koji su spremni da je razumiju i saslušaju, a da je htjela "stručnjaka" za tugu, vjerovatno bi ga tražila.

 

[100Dinara]

Moguće da je beskorisna, ali nije ni štetna, a pogotovu "potencijalno opasna". S druge strane, vanjkica je našla za potrebno da na ovaj način podijeli svoju tugu sa drugima koji su spremni da je razumiju i saslušaju, a da je htjela "stručnjaka" za tugu, vjerovatno bi ga tražila.

"Mit Br. 6 "Zaposli se nečim" - "Zaboravi"

Uz mit broj 4: "Daj si vremena" - "(S)trpi (se)", ovaj također smatram jednim od opasnijih. Razlog tome je njegova povremena logičnost i u nekim trenucima dokazana djelotvornost. Naime, nekim ljudima, i to osobito neposredno nakon gubitka, jako pomaže da su zaokupljeni nekim poslom. Zahvaljujući tome mogu se odmaknuti od gubitka i užasa koji osjećaju u sebi... Gubici ljude jako iscrpljuju... Prema tome, dugotrajno uranjanje u veliku količinu posla dodatno će tjelesno iscrpiti već ionako izmučen organizam... Najopasnije od svega s ovim mitom jest što on stvara privid da ćemo se zahvaljujući zaposlenosti bolje osjećati. Zaposlenost je samo odmicanje od stvarnosti. Ona ne može zamijeniti činjenicu da moramo poduzeti izravne korake kako bismo se oporavili od boli koju osjećamo zbog gubitka... Osim toga, nije moguće prestati misliti na izgubljenu osobu samo zato što ćemo se "zbrojiti i nečim drugim zaposliti"... Nuđenjem ovog mita, tugujućima postavljamo nemoguć zadatak i zbog toga što ih umor - uobičajena reakcija na gubitak - priječi u tome da se "nečime zaposle"."

Arambašić, L. (2005). Gubitak,tugovanje, podrška, Naklada: Slap, Zagreb, 322-323.

 

[Jurivaka]

"Mit Br. 6 "Zaposli se nečim" - "Zaboravi"

Uz mit broj 4: "Daj si vremena" - "(S)trpi (se)", ovaj također smatram jednim od opasnijih. Razlog tome je njegova povremena logičnost i u nekim trenucima dokazana djelotvornost. Naime, nekim ljudima, i to osobito neposredno nakon gubitka, jako pomaže da su zaokupljeni nekim poslom. Zahvaljujući tome mogu se odmaknuti od gubitka i užasa koji osjećaju u sebi... Gubici ljude jako iscrpljuju... Prema tome, dugotrajno uranjanje u veliku količinu posla dodatno će tjelesno iscrpiti već ionako izmučen organizam... Najopasnije od svega s ovim mitom jest što on stvara privid da ćemo se zahvaljujući zaposlenosti bolje osjećati. Zaposlenost je samo odmicanje od stvarnosti. Ona ne može zamijeniti činjenicu da moramo poduzeti izravne korake kako bismo se oporavili od boli koju osjećamo zbog gubitka... Osim toga, nije moguće prestati misliti na izgubljenu osobu samo zato što ćemo se "zbrojiti i nečim drugim zaposliti"... Nuđenjem ovog mita, tugujućima postavljamo nemoguć zadatak i zbog toga što ih umor - uobičajena reakcija na gubitak - priječi u tome da se "nečime zaposle"."

Arambašić, L. (2005). Gubitak,tugovanje, podrška, Naklada: Slap, Zagreb, 322-323.

Ja se lično samo djelimično mogu složiti sa ovim, iz razloga što je ovdje izostavljen faktor vrijeme. Složio bih se da prevelika zaokupljenost i angažovanost na poslu može dodatno iscrpiti čovjeka koga je tuga i onako shrvala, ali, kao što rekoh, vrijeme je vrlo značajan faktor u prevazilaženju, osdnosno prihvatanju nekih bolnih činjenica. S druge strane, u takvim situacijama, san je veliki prorblem. Zaokupirani teškim mislima, ljudi obhrvani tugom teško spavaju ili ne mogu nikako zaspati, a fizička izmorenost doprinossi i boljem snu.

 

[dumspirospero]

Da malo promenimo tok teme....
Kao student družila sam se sa devojkom koja je bila veoma zanimljiva i delovala je veoma srećno. Na njoj se nikada nije videla neka tuga ili neko nezadovoljstvo, niti znam da je imala nekih problema. Družili smo se, bili smo na istom ''smeru'' i sve u svemu, bilo nam je veoma interesantno...Jednog popodneva, dok je sedela sa bratom i dečkom u stanu, na momenat je izišla na terasu koja se nalazila na sedmom spratu, izula je papuče i skočila...ubila se...Mislim, da nikada u životu nešto šokantnije nisam doživela. Šok je bio za sve veliki, a pogotovo za njenog brata i dečka,koji su izašli van u ubeđenju da je posle tog skoka ostala živa...
Dugo vremena, smo više bili u čudu, zašto je to uradila i kako se to desilo, nego da nje više nema i da je nikada više neće biti...Njena porodica nikada to nije mogla da prihvati...Bila je izuzetno lepa, zanimljiva i pametna devojka...Zašto se ubila, verovatno samo ona zna odgovor...Mislim, da ljudi koji dožive gubitak neke drage i bliske osobe, dugo ostanu u ''bunilu'' i neverici, da se to stvarno i desilo...Brat te devojke i dan danas oseća krivicu, u smislu da je morao videti ili primetiti, da će možda skočiti sa terase, iako realno nije mogao ništa učiniti...