O duši u Starom zavjetu
Post 2,7: Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.
Post 9,4: Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv.
Evo gdje adventisti nalaze svoju dogmatsku definiciju duše. Naprosto, za njih je: duša = krv. Iz ove njihove definicije čovjekove duše, potpuno logično izgledaju sve njihove teze koje oni deriviraju iz ovakve definicije duše. Tako je njima potpuno logično da je, čovjekova duša = šišmišova duša. Idu oni i korak dalje derivirajući svoju temeljnu definiciju. Tako dolaze do zaključka koji izriču tezom da duša kao neki zaseban entitet zapravo i ne postoji. Izgleda apsurdno, ali ova njihova teza potpuno je logična krene li se od njihove temeljne definicije, duša = krv. Naime, kao što se vlastitim očima čovjek može uvjeriti u raspadljivost tijela, tako može svjedočiti i raspadljivosti krvi. Krv se raspada na isti način kao i svi drugi dijelovi tijela. Ako se raspada tijelo, raspada se i krv kao dio tijela, dakle, nakon čovjekove zemaljske smrti ne ostaje baš ništa. Iz ovoga adventisti izvlače tezu koju izriču dvojako, a oba izričaja na koncu se svedu na isto. Prvi njihov izričaj kaže, duša = krv; duša = sam čovjek, pa nakon čovjekove smrti ne ostaje ništa, pa ni duša. Drugi izričaj zapravo je derivat prvog izričaja. Ako je duša = sam čovjek = krv, duša zapravo i ne postoji. Evo, adventisti uče i uvjeravaju sve druge kako uopće ne postoji ono o čemu se na desetinama mjesta govori u Novom zavjetu, a nalazi se i u Starom zavjetu.
Kako je moguće logičnim zaključivanjem doći do ovako nakaradnih zaključaka i teza? Samo na jedan način, treba krenuti od nakaradne dogmatske definicije kao što su učinili adventisti, duša = krv. Ako im je bukvalizam toliko srcu prirastao, zašto ne drže do dostojanstva svog vlastitog principa bukvalizma? U Svetom Pismu pismu stoji kako je Bog, čovjeku od praha zemaljskog, u nosnice udahnuo dah života, i tako postane čovjek živa duša. Ako je duša = krv, onda je Bog morao uliti, a ne udahnuti, dah života da bi čovjek postao živa duša.
Pogledajmo još neka mjesta iz Starog zavjeta.
Post 27,25: Potom reče Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja."
Post 35,18: Kad se rastavljala s dušom - jer umiraše Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni.
Kako će Izakova duša blagosloviti sina, ako mu je duša krv, pogotovo ako duša uopće ne postoji? Kako se to Rahela rastavljala, odvajala s dušom ako je duša krv, pogotovo ako duša uopće ne postoji?
Pnz 4,29: Ondje ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom.
Pnz 6,5: Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!
Kako dušom tražiti Boga, ako je duša krv, pogotovo ako duša uopće ne postoji? Kako dušom ljubiti Boga, ako je duša krv, pogotovo ako duša uopće ne postoji?
Pnz 28,65: Ali među tim narodima nećeš imati mira; ni tvome stopalu neće biti počivališta, nego će ti ondje Jahve dati srce uznemireno, oči utonule, dušu tjeskobnu.
1 Sam 1,10: I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko.
Kako duša može biti tjeskobna i ojađena, ako je duša krv, pogotovo ako duša uopće ne postoji?
1 Kr 17,21-22: Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: "Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!" Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje.
Krv sigurno nije istekla iz tijela dječaka. Ako je duša krv, ili još bolje, ako duša uopće ne postoji, kako je mogla nekuda otići i kako se može vratiti?
Job 10,1: Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteče slobodno, zborit ću u gorčini duše svoje.
Isprobajmo sve adventističke varijante. 1. Omrznuo mi nečemu što nemam život. 2. Omrznuo mi krvi život. 3. Omrznuo mi životu život. Koja vam najbolje stoji?
Pogledajte koliko je pitanja adventistima - "Kako?", na njihovo naučavanje o duši. Odgovor na sva ta pitanja je - "Nikako". Nikakvo čudo, sjetite se samo od čega su krenuli - duša = krv = ništa!? Zamislite do čega bi došli oni koji bi za svoj temeljni biblijski postulat odabrali ovo: Job 21,15: Ta tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo? Koliko je ovo biblijski postulat o Bogu, upravo je toliko biblijski i adventistički postulat o duši.
