Gde idemo posle smrti?

[mire000]

Pa Božija mržnja nije isto što i tvoja. Tu grešiš.

O cemu vi raspravljate. Covek bi pomislio da ste neozbiljni obojica, ali izgleda vi ovo ozbiljno?

 

[stvarnoslap]

O cemu vi raspravljate. Covek bi pomislio da ste neozbiljni obojica, ali izgleda vi ovo ozbiljno?

U pravu si. Ne bi čovjek s poganima trebao trošiti previše vremena i previše ‘tipkovnice’.

 

[piramida4]

.

SMRT ČOVJEKA – USKRS
=========
1.

kad čovjek umre - umre zato jer mu je Bog Otac YHVH

oduzeo svoj DAH-DUH ŽIVOTA

2.

TIJELO čovječje se raspadne

3.

DUH čovjeka je ono što je vječno i čeka uskrs
DUH čovjeka počinje egzistirati činom rođenja

DUH čovjeka je čovječja osobnost, memorija, soft ware, inetelekt,…
DUH čovjeka se počinje „puniti“ od rođenja

4.

DUH mrtvoga je u stanju spavanja - nesvjesnoti

i čeka uskrs
gdje je mjesto gdje su uspavani duhovi mrtvih -

ne kaže se točno u Bibliji - ali su svi zajedno - i spašenici i ne-spašenici

5.

na PRVI uskrs svi DUHOVI spašenih mrtvih

bit će probuđeni i spojeni sa novim NEraspadljivim tijelom

i sa tada živima spašenicima - kojima će se tijela isto promijeniti

u NEraspadljiva - biti UZNESENI na Nebo

na 1.000 godina
--------------------


za veliku većinu NEodabranih NEspašenika je ZATOR –

većina će biti istrebljena,
ubijena, smaknuta od G Yehoshue i anđela,
ALI – neće SVI biti ubijeni.

NEKI će ostati na Zemlji živjeti i razmnožavati se u sljedećem 1.000 ljeću.

TI preživjeli će na kraju T-ljeća biti zavedeni i krenut će na
Kraljevski Nebeski Jeruzalem koji se spustio sa Neba sa svim spašenicima.

TADA – Bog Jedini Otac YHVH – spaljuje – ubija SVE NEspašenike
i nema više niti jednog NEspašenika živog
NAKON TOGA:

6.

na DRUGI uskrs za uspavane DUHOVE NEspašenih mrtvih

bit će probuđeni i spojeni sa novim NEraspadljivim tijelom

ići će na sud i na izvršenje kazne

u vječnu muku u vječno ognjeno jezero vječne muke

koje će TADA Bog Otac YHVH stvoriti daleko od oka svoga.

7.

spašenicima će Bog Otac YHVH

stvoriti Novu Zemlju na kojoj će svi dobri

vječno biti u Raju

-----------

 

[stvarnoslap]

Pakao ili anihilacija​

O paklu danas nitko ne voli pričati, o paklu nitko ne voli slušati, svi bi voljeli da pakla nema. Tako su osim ateista i neki ‘kršćani’ došli na ideju da pakla nema, da je mit o vječnom paklu izmišljotina Katoličke crkve. Jehovini svjedoci, adventisti, mormoni, Armstrongova svjetska Božja crkva, kristadelfijanci, crkva Kršćanske znanosti, new age pokret, a odnedavno i mnogi evangelici, naučavaju da pakao ne postoji ili da ne postoji vječno, tj. samo određeno vrijeme dok grešnici ne ‘plate dug’. Prema ovom nauku, koji se zove anihilacija, nakon sudnjeg dana spašeni idu u nebo, a grešnici će biti uništeni, tj. prestat će egzistirati (ili odmah ili nakon nekog vremena, ovisi o varijanti).

Zastupnici ove doktrine prvo će vam ponuditi kvazi-moralne argumente, kako bi njihovi sljedbenici mogli lakše protumačiti citate iz Biblije. Prema njima, kada bi pakao postojao, Bog bi bio jedno okrutno i osvetoljubivo biće, ,,krvoločan monstrum koji održava vječni Auschwitz za žrtve, kojima ne dozvoljava čak ni umrijeti.” Anihilisti uglavnom tvrde da bi vječna muka predstavljala prestrogu kaznu za počinjene prijestupe, te da je to nespojivo s Bogom koji je vječna ljubav. Osim toga, grijeh počinjen u određenom vremenskom periodu ne može biti vrijedan vječne kazne. Pogledajmo ove argumente pobliže. Kod određivanja težine grijeha, a prema tome i kazne, dvije su bitne komponente, to je vrsta grijeha ili prijestupa i narav onoga protiv koga je prijestup počinjen. Tako krađa od neznanca na ulici, nema istu težinu kao krađa od rođene majke, ili mučenje životinje nema istu težinu kao mučenje čovjeka. Mučenje je isti prijestup, ali kazna za mučenje čovjeka je daleko veća nego za mučenje životinje. Smrtni grijeh protiv vječnog svemogućeg Boga ima za posljedicu i vječnu kaznu. Drugo, vremensko ograničenje počinjenja grijeha nema nikakve veze s kaznom, tj. s dužinom kazne. Na primjer, ubojstvo može potrajati jedan tren, dok pljačka banke može potrajati satima. Pljačka nije veći prijestup zato što je duže trajala. Bog jeste vječna ljubav, ali anihilisti zaboravljaju da je Bog ujedno i vječna pravda, ili jednostavno nisu u stanju shvatiti ozbiljnost prijestupa Božjeg zakona.

No, bez obzira na naše želje i mudrovanja, Sveto Pismo nam nedvojbeno govori o postojanju vječnog pakla. Kada Isus na posljednjem sudu razdvoji ‘ovce od jaraca’ ,,Tada će reći i onima s lijeve strane: ‘Idite od mene, prokleti, u oganj vječni [grčki: aionion] što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim!…Ovi će otići u muku vječnu [aionion], a pravednici u život vječni [aionion]’.” (Mt 25,41-46). U originalnom grčkom isti pridjev ‘aionion’ se koristi kada se govori o ‘vječnom Bogu’, Tim 1,17; Rim 16,26; Heb 9,14 i Heb 13,8. Dakle, nema dvojbe oko značenja ove riječi. Otkrivenje također nedvojbeno, govori o mukama u ‘vijeke vjekova’ i o onima koji su osuđeni na propast, te ‘nemaju mira ni dan ni noć’ (Otk 14,9-11; 20,10). Ova dva primjera su već dovoljna jer nedvosmisleno i posve jasno govore o vječnom paklu, iako se i iz drugih citata može zaključiti postojanje pakla i vječnih muka (Mt 18,18; Mk 9,43; Jd 1,7).

Anihilisti s već unaprijed utvrđenom doktrinom u svojoj glavi grozničavo traže citate u Bibliji koji bi mogli potvrditi njihovu tezu o nepostojanju pakla. Kao što ćemo vidjeti u ovom primjeru, radi se o izvrtanju smisla koji je inače potpuno jasan, pogotovo ako se prijevod usporedi s originalnim grčkim tekstom i usuglasi s drugim citatima koji govore o paklu. Tako u Matejevom evanđelju (Mt 10,28) Isus kaže: ,,Ne bojte se onih koji ubijaju [grčki: apokteino] tijelo, a duše ne mogu ubiti [apokteino]! Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti [apollumi] u paklu!” Riječ ‘uništiti’, u izvornom grčkom tekstu ‘apollumi‘, što se prevodi sa pogubiti, uništiti, izgubiti i sl., ne znači ovdje prestajanje egzistencije. Npr., Vi možete uništiti čovjeka, što ne mora značiti da ste ga ubili, već da ste mu život toliko zagorčali da on pati. Da je autor teksta htio koristiti riječ koja znači prestanak egzistencije onda bi koristio ‘apokteino’, a ne ‘apollumi’. Evo drugih citata u kojima se riječ ‘apollumi’ koristi s istim značenjem: Mk 2,22 vino propadne (apollumi) – to ne znači prestanak egzistencije vina, već da se vino pokvarilo; Mt 15,24 izgubljene (apollumi) ovce – izgubljen ovdje ne znači prestanak egzistencije ovaca, već zaveden, uništen, ali još i te kako živ; Lk 15,4-6 izgubljene (apollumi) ovce – isto; Lk 15,24-32 izgubljen (apollumi) sin – bio je izgubljen (uništen u onom smislu gore, kada uništite čovjeku život), ali svakako živ. Ima i drugih citata, ali i ovo je dovoljno da pokaže kako grčka riječ za uništiti, baš kao i u hrvatskom, često ima značenje ‘zagorčati život’. Dakle, Matej kaže da se trebamo bojati Boga koji nam može zagorčati život u paklu. ‘Uništiti u paklu’ (u smislu prestanka egzistencije) nema smisla ako pakao ne postoji. Ne možete nešto uništiti u nečem što ne postoji. Očito je da se ne radi ni o kakvoj anihilaciji – uništenju u smislu prestanka egzistencije, što anihilisti žele iščitati iz ovog i sličnih citata. Uostalom, čak i kada bi prihvatili njihovo tumačenje, onda bi došlo do kontradikcije, a znamo da u Božjoj riječi ne može biti kontradikcije.

Sv. Petar u svojoj drugoj poslanici (2 Pt 3,6-13) govori o uništenju (apollumi) čovjeka i iščeznuću (lou) zemlje i nebeskih elemenata, jer ,,mi očekujemo, prema njegovu obećanju, nova nebesa i novu zemlju”. Kada govori o uništenju čovjeka koristi riječ ‘apollumi’, a kada govori o iščeznuću nebeskih elemenata, ili uništenju u smislu prestanka egzistencije, koristi riječ ‘lou’. Ovdje je znakovito da u 6. retku sv. Petar govori o uništenju ‘apollumi’ svijeta u vrijeme Noe – znamo da svijet nije nestao, samo se napatio – dok kada govori o uništenju svijeta nakon sudnjeg dana, govori o iščeznuću ‘lou’ – nestanku, prestanku egzistencije. Dakle, ista riječ ‘apollumi’ je korištena za uništenje svijeta u vrijeme Noe i za uništenje čovjeka, jasno je da se radi o uništenju u smislu dovođenja nekoga ili nečega u stanje patnje. Zaključak je nedvojben: ‘apollumi’ znači uništenje u smislu dovođenja u stanje patnje, ‘lou’ znači iščeznuće u smislu prestanka egzistencije. Anihilisti naravno, sasvim protiv svake logike i znanstvenog pokrića, krivo tumače i ovaj redak iz Pisma.

Isto je i s riječju ‘umrijeti’, za čega u hebrejskom originalnim tekstovima postoje 11 različitih izraza, koji ni u kom slučaju ne znače uvijek prestanak egzistencije, u grčkom ima 10 različitih riječi koje su prevođene kao ‘umrijeti’, jednu od tih smo već spomenuli: ‘apollumi’. U Otkrivenju se spominje druga smrt nekoliko puta (Otk 20,6; 20,14; 21,8). Anihilisti će naravno reći, to je jasno kao dan, smrt znači anihilaciju, potpuni prestanak egzistencije, ništavilo. Međutim, ono što njima nedostaje je minimalno poznavanje najosnovnijih pojmova logike. Ako bi smrt označavala, kako oni tvrde, potpuno ništavilo, onda ne bi moglo biti druge smrti. Ako pak prva smrt označava prestanak jednog života i prelazak u drugi, onda druga smrt ima smisla. Tako ispravno možemo shvatiti redak gdje se kaže da će grešnici nakon sudnjeg dana završiti u ,,jezeru koje gori ognjem i sumporom. To je druga smrt! ” (Otk 21,8) – više je nego očito da se radi o prelasku u drugi život u paklu. U Bibliji ima mnogo mjesta gdje se iz konteksta više nego jasno da razlučiti da riječ ‘umrijeti’ ne znači anihilaciju, već prelazak u drugi život, evo jednog od tih: ,,Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno ne padne zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, rodi velik rod” (Iv 12,24). Ne možete roditi rod ako ne postojite!

Mogli bi navesti još puno ovakvih primjera kao gore, ali svi se svode na jedno te isto: anihilisti vide u svakoj riječi prestanak egzistencije, čak i u riječima kao što su potrgati ili izgnati. Oni su postigli ono što su željeli, sada mogu mirno spavati, jer ako se ne spase postat će ništavilo – nikom ništa. Lijepa priča za ateiste i naivne ‘kršćane’.

Ivan Poljaković

 

[Laodikeja]

Biblijsko učenje je tako jednostavno da može razumeti i malo dete...kada ne bi bilo onih koji ga u svom nerazumevanju izvrću.

Što se tiče biblijskog učenja o blagoslovima pripremljenih za one koji prihvate Isusa Hrista za spasitelja, i posledicama za onih koji ga odbace - biblija uči da je Bog večna ljubav i milost.

On svakom čoveku za života daje priliku da upozna plan spasenja otkriven u bibliji, i Isusa kao ličnog spasitelja, i uspostavi živu zajednicu sa Bogom.
I oni koji to učine dobiće život večni u Božjem carstvu - koji će Bog dati o Hristovom drugom dolasku u slavi.
Vaskrsnuće pravednike u takozvanom "prvom vaskrsenju" i sa živim pravednicima povesti ih u svoje carstvo.

Oni koji odbace plan spasenja i Isusa kao spasitelja, i ne ostvare živu zajednicu sa Bogom, oni će nakon 1000 godina od Hristovog drugog dolaska biti vaskrsnuti u takozvanom "drugom vaskrsenju suda"

I njima će se suditi.
I po bibliji - oni će na kraju biti uklonjeni za večnost, umreće.

Biblija jasno postavlja dve suprotnosti određene za ove dve grupe ljudi "spasene i izgubljene"

Jedni dobijaju život večni, a drugi večnu smrt.

Život večni je večno postojanje u Božjem carstvu.
Večna smrt nije postojanje već nepostojanje.
Gašenje svesnosti o bilo čemu.

U tom smislu - ideja večnog pakla se suproti biblijskom učenju pojma večnog života, i večne smrti.

Jer biblija ne govori o večnoj smrti kao životu u nekakvim paklenim mukama, već o smrti kao nepostojanju, jer smrt je suprotnost životu, i podrazumeva prestanak svesnosti.

----------------------

Postoji li pakao?​

17. 05. 2012.

Tisuće ljudi se uozbilji i nasmrt preplaši pri spomenu riječi pakao. Mnogi svećenici i propovjednici većine vjerskih zajednica pokušavaju strahom pred paklom natjerati ljude u Božje kraljevstvo, opisujući im živim riječima strahote mučenja u vječnom ognju.

Kad je Robert Ingersol slušao svojega oca gdje govori kako Bog navodno šalje malu djecu u pakao u kojemu se ona vječno muče, zauvijek je okrenuo leđa Bogu i rekao: “Ako Bog tako postupa, ja Ga mrzim.” Veliki američki pravnik, političar i filozof Robert Ingersol bio je jedan od najpoznatijih svjetskih nevjernika. On se doslovno rugao Bogu u svakoj prigodi koja mu se pružila.

Naš nebeski Otac je Bog milosti i milosrđa. “Ne odustaje Gospodin od izvršenja obećanja, kako to neki misle, nego vas strpljivo podnosi jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju.” (2. Petrova 3,9) Nebeski Otac ne namjerava vječno mučiti u paklenom ognju grešnike koji se nisu pokajali.

Sadrži li Biblija nauk o vječnim mukama u paklu? Ne, niti izdaleka! Biblija govori o “vječnoj kazni”, ali nigdje ne spominje “vječno kažnjavanje”. Biblija govori o konačnom uništenju grijeha i očišćenju Zemlje ognjem, ali nigdje ne spominje vječni život grešnika u vječitom ognju. Spašeni će primiti besmrtnost i nepropadljivost u posljednji dan: “U jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube; zatrubit će truba i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se preobraziti, jer treba da se ovo raspadljivo tijelo obuče neraspadljivošću i da se ovo smrtno tijelo obuče besmrtnošću.” (1. Korinćanima 15,52.53)

Gore li ljudi u paklu?​

Dobra je vijest da danas nitko ne gori u paklu. Kako to možemo znati? Isus je ispričao usporedbu o pšenici i ljulju, ili kukolju. Na njivu je posijana pšenica, ali je neprijatelj posijao i kukolj. Isus nastavlja i objašnjava: “Sijač dobrog sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva. Ljulj su djeca Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli. Kao što se ljulj skuplja i baca u oganj, tako će biti i na svršetku svijeta.” (Matej 13,37-40)

Isus spominje oganj, ali samo uz svršetak svijeta! Tek na kraju će zli dospjeti u oganj. Biblija dakle govori da pakleni oganj danas ne postoji.

Ovu činjenicu dalje naglašava apostol Petar: “Gospodin može izbaviti prave štovatelje iz kušnje, a bezbožnike sačuvati za dan Suda da ih kazni.” (2. Petrova 2,9) “Dan Suda” ne znači “sada”, nego “na kraju svijeta”. Bit će to onda kad Isus dođe da odvoji pšenicu od kukolja, ili ovce od jaraca; to jest pravednike od nepravednika.

Sud će biti na kraju svijeta, i ne možemo zamisliti da Bog već prilikom smrti šalje nepravednike u pakao, da bi ih na kraju svijeta vratio na Sud. Ovo objašnjava prorok Daniel u svojoj knjizi, evanđelist Ivan u Otkrivenju i sâm Isus u Evanđelju po Ivanu, 5. i 6. poglavlju. “Ne čudite se tomu! Dolazi, naime, čas kada će svi koji počivaju u grobovima čuti Njegov glas, te izići iz njih: koji su činili dobro, na uskrsnuće — na život; koji su činili zlo, na uskrsnuće — na propast.” (Ivan 5,28.29) “Da, volja je Oca mog da svaki koji vidi Sina i vjeruje u nj dobije život vječni i da ga ja uskrisim u posljednji dan.” (Ivan 6,40) “Sin Čovječji ima doći u slavi Oca svoga, u pratnji anđela, te će tada platiti svakomu prema djelima njegovim.” (Matej 16,27)

U Starom zavjetu nalazimo slikoviti opis onoga što se zbiva s čovjekom prilikom smrti: “A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu.” (Job 21,32)

Biblija jasno govori da će nepokajane grešnike stići pravedna kazna: “Jer je plaća grijeha smrt.” (Rimljanima 6,23) No, Bog je bogat milošću ne samo prema pravednima, nego i u kažnjavanju nepravednih. Svatko odlučuje sâm za sebe hoće li prihvatiti vječni život ili vječnu smrt. “Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući Njegov glas…” (Ponovljeni zakon 30,19) Oni koji odbijaju Kristovu ljubav što spašava i Njegovu žrtvu na Golgoti, ponijet će posljedice svojega vlastitog izbora.

Sotona je rekao Evi u Edenskom vrtu: “Ne, nećete umrijeti!” (Postanak 3,4) Od tada pa do danas on nastoji uvjeriti ljude u tu laž. Adam i Eva bi umrli tog istog dana da im Isus nije ponudio svoj život. Prava kazna za grešnike na kraju vremena bit će gubitak vječnog života. Oni će ostati bez vječnog života s Kristom, bez obnovljene Zemlje na kojoj će vladati ljubav, mir i blaženi sklad. Oni će primiti drugu smrt kao vječnu kaznu. Umrijet će i nestati zauvijek.

Govori li Biblija o vječnom ognju?​

Biblija doista govori o vječnom ognju, ali što ona podrazumijeva pod tim pojmom? Neki tekstovi će nam pružiti odgovor: “Tada će reći i onima s lijeve strane: ‘Idite od mene, prokleti, u oganj vječni što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim!’” (Matej 25,41) Isus se vratio na Nebo da pripremi mjesto za svoje sljedbenike. Međutim, oni koji preziru Njegovu ljubav i radije slijede Sotonu, morat će se pomiriti i sa Sotoninom sudbinom i sudbinom njegovih anđela.

Kad mi kažemo “vječni oganj”, to može značiti da će oganj vječno trajati; ili da će vječno trajati njegove posljedice. Obratimo pozornost na značenje koje ovome daje Biblija: “Kako ispaštajući kaznu — vječni oganj — stoje za primjer Sodoma i Gomora s okolnim gradovima koji su kao i oni bludno griješili i išli za drugovrsnim tijelom.” (Juda 7) Tekst u Postanku izvješćuje: “Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem…” (Postanak 19,24) Arheološki nalazi potvrđuju ovaj biblijski izvještaj.

Gore li ti gradovi u ognju još i danas? Apostol Juda je u vezi sa Sodomom i Gomorom spomenuo “vječni oganj”. Sodoma i Gomora ne gore danas, nego su vječne posljedice tog “vječnog ognja”. Apostol Petar najavljuje istu sudbinu onima koji odbace Krista: “Ako je osudio na propast gradove Sodomu i Gomoru, pretvorio ih u pepeo i postavio ih za primjer budućim bezbožnicima…” (2. Petrova 2,6) Posljedice ognja su vječne — gradovi i ljudi pretvoreni su u pepeo.

Ali Isus je govorio i o “neugasivom ognju”. Što to znači? “Ako te na grijeh navodi ruka tvoja, odsijeci je! Bolje ti je kljastu ući u život nego s dvjema rukama otići u pakao — u neugasivi oganj.” (Marko 9,43) To znači da se konačna vatra uništenja neće moći ugasiti dok sve ne izgori.

Isti je izraz upotrijebljen u proročanstvu o uništenju Jeruzalema do kojeg je tek trebalo doći u vrijeme Nabukodonozorovog osvajanja. “Ali ako me ne poslušate, te ne budete svetkovali dan subotni, i ako budete nosili bremena ulazeći na vrata jeruzalemska u dan subotni, tada ću potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen će proždrijeti dvore jeruzalemske, i neće se ugasiti.” (Jeremija 17,27) Svakako, kad je vatra osvajača uništila grad — ugasila se.

Prorok Malahija dodaje ovoj slici: “Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih — govori Jahve nad Vojskama — da im neće ostati ni korijena ni grančice.” (Malahija 4,1) Zatim zapazimo: “I gazit ćete bezbožnike kao prah pod nogama u dan koji spremam — govori Jahve nad Vojskama.” (Malahija 4,3) Ovo će biti konačno uništenje o kojemu je govorio Isus: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu.” (Matej 10,28)

Isus nas izbavlja od takvog uništenja ako Ga prihvatimo kao svojega Spasitelja i priznamo Mu svoje grijehe, kao što je to opisao prorok Izaija: “Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem, jer je velikodušan u praštanju.” (Izaija 55,7)

čovjek ima pravo na izbor. To je pravo koje mu je Bog dao. Svatko po svom vlastitom izboru donosi odluku da prihvati Krista ili da Ga ne prihvati. Budući da oni koji Ga ne prihvaćaju ne žele biti sretni s Kristom na ovoj Zemlji u ovom životu, ne bi bili sretni s Njim niti u budućem životu. Grijeh i grešnici morat će biti uništeni da ne bi i dalje grijehom kvarili sreću ljudi na novoj Zemlji i u svemiru.

Konačno uništenje će se dogoditi kad Isus dođe. Pročitajmo još jednom: “Ne čudite se tomu! Dolazi, naime, čas kada će svi koji počivaju u grobovima čuti njegov glas, te izići iz njih: koji su činili dobro, na uskrsnuće — na život; koji su činili zlo, na uskrsnuće — na propast.” (Ivan 5,28.29)

Grešnici koji se ne pokaju i ne ostave grijeh bit će uništeni zajedno sa svojim grijesima. Bog će uništiti grijeh, pa će s njim biti uništeni i oni koji su pristali uz grijeh. No, budimo čvrsto uvjereni u to da je Božja želja da nas spasi! Isus je zbog našega spasenja napustio Nebo i došao na Zemlju. Svojom smrću osigurao nam je vječni život. Njegova nam je prolivena krv zalog i jamstvo vječnog života.

O konačnom uništenju govori se u Otkrivenju: “A njihov zavodnik, đavao, bî bačen u ognjeno i sumporno jezero, gdje se također nalaze Zvijer i lažni Prorok. I bit će mučeni dan i noć, u vijeke vjekova. … Tada su Smrt i Podzemni svijet bili bačeni u ognjeno jezero — ognjeno jezero, to je druga smrt. I tko se god ne ‘nađe upisan u knjizi života’, bî bačen u ognjeno jezero.” (Otkrivenje 20,10.14.15)

Nakon toga Bog stvara novu Zemlju. Sve što je bilo, zaboravit će se. Budućnost će biti puna radosti. “On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.” (Otkrivenje 21,4)

Bit će to sretna i blagoslovljena vječnost. Razmislimo dobro i odlučimo još danas da nećemo izgubiti slavu koju je Isus pripremio onima koji Ga ljube!

David Currie