Gde idemo posle smrti?

[tripo 41]

Daniel 12,2Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost.

 

[Servius Tullius]

Jer znam jamačno da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće,
Ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas rastaviti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu, Gospodu našem.
Rimljanima, glava 8

 

[tripo 41]

Jer znam jamačno da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće,
Ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas rastaviti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu, Gospodu našem.
Rimljanima, glava 8

Pa ne može smrt da nas rastavi, jer ima vaskrsenje i to ono prvo.

 

[Servius Tullius]

Nego kao što je pisano: Šta oko ne vide, i uho ne ču, i u srce čoveku ne dođe, ono ugotovi Bog onima, koji Ga ljube.
1. Korinćanima 2

 

[tripo 41]

Jovan 5,28Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega,

 

[stvarnoslap]

Iv 11,25-26: Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?"

 

[DarthShone]

Iv 11,25-26: Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?"

Njegovi veruju, ali beznožnici Ellenini u to ne veruju.

 

[stvarnoslap]

I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?

Isus je bio najdivniji u času svojega životnog predanja, u vrhunskom trenutku ljubavi — na križu. Mi u svojoj smrti usvajamo to predanje, urastamo u njegovu smrt (v. Rim 6), ulazimo u njegovu ljubav, kao što je on, umirući, ušao u našu grešnost. »Njega koji ne okusi grijeha, Bog za nas grijehom učini« (2 Kor 5,21). Ono što smo mi po svojoj najdubljoj tragici, to je on postao po solidarnosti s nama. Postao nam je bliži no što smo mi sami sebi. Umirući, iskapio je svu bol naše smrti i uništio njezin žalac. »Kristova pobjeda proguta smrt. Gdje je smrti tvoja pobjeda? Gdje je smrti tvoj žalac?« (1 Kor 15,54—55).

Naša je smrt vrlo slična Isusovoj smrti i ujedno od nje posve razli čita. I mi prolazimo kroz mrak tjeskobe, kroz bol rastanka, kroz rasap, rušenje, kao i Isus. To nam je ostavio. Ali Isus je kroz vrata smrti pro lazio SAM, natovaren grijesima svih ljudi. Spustio se u za nas nedokučive dubine mraka, napuštenosti, na dno poniženja, do samog ništavila. Tamo ga ne možemo i ne moramo slijediti. On je utro put. Mi ne umiremo sami. On nas doslovce nosi kroz vrata smrti u Božje naručje. Njegov krik: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« na licima umirućih kršćana pretvara se u smiješak smirenog predanja u ruke Božje. U njemu je već prisutan sjaj uskrsnog jutra. U susretu s Isusom Kristom u času smrti već postajemo dionici slave njegova uskrsnuća, premda još čekamo trenutak vlastitog uskrsnuća.

Događaj naše smrti veliki je susret sa svima živima. To je istina naše vjere, koju zovemo Općinstvo Svetih. Slutnju te istine može čovjek doživ jeti kad prožet vjerom uroni u tihi razgovor s dragim pokojnicima. Obu zima ga čudni osjećaj blizine, topline, zaštite onih koji su daleko — a zapravo tako blizu. Ovakav doživljaj tek je slabi odraz velikog strujanja među onima koji u Bogu žive. Mi i ne slutimo što se sve u nas slijeva iz srdaca onih kojima su ruke posve slobodne, bez brige za vlastiti spas, jer su na cilju. Koliko svjetla, pomoći, utjehe neprestano od njih primamo. Zemaljsko poslovanje, odnosi među ljudima nije ni slika silnog dinamiz- ma u carstvu duša, velikog davanja i primanja. Prije uskrsnuća taj se susret još nije do kraja rascvao, ali je već počeo. Počeo je veliki razgovor bez svršetka, zagrljaj u Duhu Svetome, čisti doživljaj potpune ljubavi. To je događaj naše smrti.

Alfred Schneider ŠTO POSLIJE SMRTI?

 

[tripo 41]

I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziđi napolje. Jovan 11,43

I Lazar tako izađe iz raja.

 

[Servius Tullius]

....i bi pribran k rodu svojemu.
1. Mojsijeva 25