Gdje se nalaze mrtvi?
1. Mojs. 3:19: “U znoju lica svojega kruh ćeš svoj jesti dok se ne vratiš u zemlju, jer od nje si uzet. Jer si prah i u prah ćeš se vratiti.”
Prop. 9:10: “Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to svom snagom svojom, jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu, u koji ideš.”
U kakvom su stanju mrtvi?
Prop. 9:5: “Živi su svjesni toga da će umrijeti, a mrtvi nisu svjesni ničega.”
Psal. 146:4: “Duh njegov iziđe, a on se u prah svoj vraća — u taj dan propadnu misli njegove.”
Ivan 11:11-14: “‘Naš je prijatelj Lazar zaspao, ali idem ga probuditi.’ (...) Tada im je Isus otvoreno rekao: ‘Lazar je umro.’”
Postoji li neki dio čovjeka koji ostaje na životu nakon što tijelo umre?
Ezek. 18:4: “Ona duša koja griješi, ta će i umrijeti
Iza. 53:12: “Dušu je svoju u smrt izlio.”
Objašnjenje pojma: U Bibliji je riječ “duša” prijevod hebrejske riječi nefeš i grčke riječi psykhé. Način na koji se taj izraz koristi u Bibliji pokazuje da je duša osoba ili životinja odnosno život osobe ili životinje. No mnogi smatraju da je duša bestjelesni ili duhovni element ljudskog bića koji preživljava smrt materijalnog tijela. Drugi vjeruju da je duša životni princip. Međutim, dva posljednja spomenuta gledišta nisu u skladu s Biblijom.
Objašnjenje pojma: Hebrejska riječ ruah i grčka riječ pneúma, koje se često prevode s “duh”, imaju širok spektar značenja. Sva se značenja odnose na silu koja se ne može vidjeti ljudskim okom, ali se može prepoznati po svom djelovanju. Hebrejska i grčka riječ koriste se kad se govori o
(1) vjetru,
(2) životnoj sili u zemaljskim stvorenjima,
(3) unutarnjoj sili koja izvire iz čovjekovog simboličnog srca i koja ga potiče da govori i
postupa na određeni način,
(4) nadahnutim izjavama koje potječu iz nevidljivog izvora,
(5) duhovnim stvorenjima i
(6) sili kojom se Bog služi, odnosno svetom duhu.
Mogu li mrtvi na bilo koji način pomoći ili nauditi živima?
Prop. 9:6: “Ljubavi njihove i mržnje njihove i ljubomore njihove nestalo je i nikad više neće imati udjela ni u čemu što će se činiti pod suncem.”
Iza. 26:14: “Oni su mrtvi, neće više živjeti. Nemoćni su to mrtvaci, neće ustati.”
Što je s osobama koje su bile vraćene u život nakon što su bile proglašene mrtvima, pa pričaju o nekom drugom životu?
Kad čovjek prestane disati i kad srce prestane kucati, nakon nekoliko minuta stanice tijela obično počinju odumirati. Ako je tijelo izloženo velikoj hladnoći, taj se proces može odgoditi više sati. Zato se osoba ponekad može oživjeti reanimacijom, pri kojoj se nastoji ponovno uspostaviti rad srca i pluća. Takve osobe nalazile su se u stanju koje se naziva “klinička smrt”, no njihove tjelesne stanice ostale su žive.
Mnogi ljudi koji su vraćeni iz kliničke smrti ne sjećaju se ničega. Drugi pričaju da su imali osjećaj kao da lebde. Neki kažu da su vidjeli predivne prizore, a ostali to opisuju kao zastrašujuće iskustvo.
Postoji li medicinsko objašnjenje za bilo koji od tih doživljaja?
Medicinski urednik lista The Arizona Republic napisao je: “Kad fizička snaga pada na najniži stupanj, primjerice pod anestezijom ili uslijed bolesti odnosno ozljede, s njome se umanjuje i automatska kontrola tjelesnih funkcija. Zato se neurohormoni i katekolamini koje proizvodi živčani sustav nekontrolirano otpuštaju i luče. Posljedica toga su, između ostalih manifestacija, halucinacije koje osoba nakon povratka k svijesti tumači kao svoju smrt i povratak u život” (28. svibnja 1977, stranica C-1; slično i njemački medicinski časopis Fortschritte der Medizin, br. 41, 1979; Psychology Today, siječanj 1981).
No zar činjenica da su neki ljudi vidjeli preminule članove svoje obitelji i razgovarali s njima ne dokazuje da su i svjedočanstva reanimiranih osoba istinita?
Bilo bi dobro da ponovno pročitate citirane biblijske retke koji govore o stanju mrtvih.
Što nam Božja istinita Riječ govori o stanju mrtvih?
Tko bi želio da ljudi vjeruju nešto drugo?
Nakon što je Bog naše praroditelje upozorio da će im neposlušnost donijeti smrt, tko je to pokušao osporiti? “Nato je zmija [kojom se poslužio Sotona; vidi Otkrivenje 12:9] rekla ženi: ‘Ne, nećete umrijeti’” (1. Mojs. 3:4).
Nakon toga su, dakako, Adam i Eva umrli. Nije li onda logično zaključiti tko je izmislio da neki duhovni dio čovjeka nadživljava smrt tijela? Kao što smo već vidjeli, takvo što Božja Riječ ne naučava. Zakon koji je Bog dao starom Izraelu osudio je kontaktiranje s mrtvima kao “nečistoću” i “gadost” (3. Mojs. 19:31; 5. Mojs. 18:10-12; Iza. 8:19).
Kad bi se pritom doista radilo o tome da živi razgovaraju sa svojim voljenim umrlima, zar bi Bog koji je pun ljubavi to zabranio? S druge strane, ako takvo što čine demonski duhovi koji se pretvaraju da su umrle osobe i koji time zavode ljude uvjeravajući ih u laž, ne trebaju li onda Božji sluge biti zahvalni Bogu što ih s ljubavlju upozorava na takvu prevaru? (Efež. 6:11, 12).
Da, moram da priznam da sasavo zvuci, Prosto neverovatno kada ljudi i ostala bica padaju okolo kao kruske
