Ali ona sama svedoči da je to verovanje bilo samo do kraja 1844 godine i da su ga napustili (pre svega što se nje same tiče). Ne posle. Sećaš se kada smo o tome pisali.
„Neki su se činili istinski obraćeni, kako bi zaveli Božji narod, ali kad bi se mogla vidjeti njihova srca pokazala bi se crna kao i uvijek. Moj anđeo pratitelj pozvao me je da pogledam muke duše griješnika, kako je to bilo. Pogledala sam, ali nisam to mogla vidjeti, jer je vrijeme za njihovo spasenje bilo prošlo." (Ellen White, Present Truth Kolovoz
1849.)
"Tada sam vidjela da je Isus molio za svoje neprijatelje. Ali to nije obvezivalo nas da se molimo za pokvareni svijet, kojeg je Bog odbacio. Kad je on molio za svoje neprijatelje postojala je nada za njih, i oni su mogli biti opravdani i spašeni njegovim molitvama, i u vrijeme nakon što je bio posrednik u vanjskom boravištu za cijeli svijet. Ali sada, njegov duh i naklonost napustili su svijet, i naša naklonost mora biti s Isusom, i mora biti povučena od bezbožnih... Vidjela sam da pokvareni svijet više ne može biti opravdan našim molitvama." (Ellen White, viđenje u Camden-u, New York, 29. lipnja
1851. god.)
"Uzbuđenja i lažne reformacije ne mogu nas danas pokolebati, jer znamo da je gospodar kuće ustao 1844. i zatvorio vrata prvog stana nebeskog Šatora, i sada mi dakako očekujemo da će oni ići sa svojim ovcama tražiti Gospodina, ali ga neće naći; on se sam povukao (iza zavjese) od njih. Gospodin mi je pokazao da je snaga koja je s njima puka ljudska moć, a ne Božja." (Ellen White, Present Truth,
1850. god.)
"Od završetka našeg rada za svijet, listopada 1844." (Joseph Bates, A Word to the Little Flock",
1847. god.)
"Mi razumijemo da je on (Krist) bio posrednik za sve na svijetu, služeći u Svetinji (Hebrejima 9,26), u Šatoru nazvanom Svetište, od dana Pedesetnice (31. godine) do određenog vremena, kraja 2300 dana, odnosno godina - jeseni 1844. godine. U tom vremenskom trenutku dakle, zatvorena su vrata za odbačenu Crkvu i pokvareni svijet." (Joseph Bates, The Review and Herald, 19.
1851. god.)
"Od uzašašća do zatvaranja vrata, u listopadu 1844., Isus je stajao raširenih ruku punih ljubavi i milosti; spreman primiti, i zastupati u parnici svakog griješnika koji bi došao pred Boga po njegu. Na deseti dan sedmoga mjeseca 1844., On je prešao u Svetinju nad svetinjama, gdje je odonda milosrdni veliki svećenik nad domom Božjim. ... Ja mislim da se slijedeće proročanstvo ispunilo listopada 1844. (James White, A Word to the Little Flock",
1847. god.)
"Mislim da ćemo jasno vidjeti kako ne postoji ni jedno drugo vrijeme za zatvaranje vrata, osim u jesen 1844. god. .... Kad smo došli do te točke vremena sve naše suosjećanje, odgovornost i molitve za grešnike su prestale, i naš jednodušni osjećaj i svjedočanstvo bilo je da je naš rad za svijet bio zauvijek završen. ..... Razlog da su žive grane osjećale da je njihov posao obavljen, bilo je to što je 2300 dana ispunjeno, te je došlo vrijeme da Isus zatvori vrata Svetinje i pređe u Svetinju nad svetinjama, primiti kraljevstvo i očistiti svetište. ... Isus je još uvijek milosrdan prema svojim svetima i uvijek će biti, i On je još uvijek njihov zagovornik i Veliki svećenik. Ali griješnik, kojemu je Isus ispružao ruke čitavo vrijeme, a koji je odbacio tu ponudu spasenja, ostao je bez zagovornika kad je Isus prešao iz Svetinje i zatvorio vrata 1844. god. Lažna crkva koja je odbacila istinu također je odbačena, kažnjena sljepoćom, i sada sa svojim ovcama i govedima idu tražiti Gospodina, kao da je još uvijek zagovornik griješnika. Ali, kaže prorok (Hs 5,6-7): 'Ali ga naći neće - povukao se od njih! Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad.' (James White, Present Truth,
1850. god.)
----------------------------
Puno je bolja varijanta "poklopiti se ušima i šutiti", nego ovako kao ti, imbecilnim lažima braniti bogohulnike i bogohulnosti.