Ellen White - Božja vjesnica ili drska plagijatorica?

[stvarnoslap]

Računajući da sami adventistički autoriteti, kakav je profesor Samuele Bacchiocchi, iznosi dokaze o vrlo ozbiljnim manjkavostima i greškama u nekim spisima Ellen White, nužno se nameće pitanje iz naslova teme:

Ellen White - Božja vjesnica ili drska plagijatorica?​

Evo uvoda u radove Bacchiocchia, u kojima on sam iznosi značajne povijesne neistine i upitne proročko-teološke ocjene koje je Ellen White napisala u svojoj najznačajnijoj knjizi - Velika borba.

Endtime Issues No. 87
1 August 2002

Samuele Bacchiocchi, Ph. D.
Retired Professor of Theology, Andrews University

Poštovani članovi biltena "Endtime Issues":

Svaki broj biltena izazove između 200 do 500 odgovora, koji se najvećim dijelom sastoje od onih kojima se izražava zahvala za iznesene informacije. Također primam jedan broj kritičkih ali i korisnih komentara od pretplatnika koji se ne slažu s nekim aspektima mojeg istraživanja. Obje vrste odgovora su dobrodošle. Upozoravaju me što se ljudima sviđa ili ne sviđa u vezi s mojim biltenima.

Odgovori na posljednji bilten (br. 86) na temu “Islam i papinstvo u proročanstvu,” nadmašili su moja najveća očekivanja. Tijekom prva 24 sata pristiglo je preko 1000 poruka iz cijelog svijeta. Neki su mi čitatelji rekli da ostaju budni veći dio noći kako bi pročitali poduži esej. Pristizanje odgovora nastavilo se nekoliko dana.

Žalosno je što neki moje novopredloženo tumačenje proročanstva o 1260 dana, vide kao "jasan slučaj paničnog napuštanja proročkog tumačenja." Moja namjera nije napustiti, nego ojačati naše tumačenje ovog proročkog razdoblja. Kao što se sjećate, u prošlom biltenu predložio sam da bi proročko razdoblje od tri i pol godine ili 1260 dana moglo biti figurativna vremenska referenca koja predstavlja vrijeme dominacije i progona i papinstva i islama.

Žalosno je što su čak nekoliko adventista žrtve istog slijepog prihvaćanja tradicije. Oni čvrsto vjeruju da je ono što su pioniri ili Ellen White poučavali zadnja riječ. Svaki pokušaj preispitivanja tradicionalnih učenja adventističke crkve s namjerom njihova jačanja smatra se izdajom vjere. To je uvjerenje jasno izraženo u nekoliko odgovora u prošlom biltenu. Najistaknutiji primjer je službeni odgovor na moj bilten koji je pripremio Kevin D. Paulson i pod naslovom: “STAMPEDED INTERPRETATION: A Reply to Samuele Bacchiocchi, 'Islam and the Papacy in Prophecy.'”

Odlučio sam odgovoriti na Paulsonovu kritiku iz dva razloga: Prvo, on uvjerljivo iznosi iste kritičke komentare drugih koji su reagirali. Drugo, pripremio je svoj odgovor za objavljivanje i/ili distribuciju među svojim pretplatnicima e-poštom. Zapravo, neki od njegovih čitatelja već su me kontaktirali i pitali hoću li odgovoriti na njegovu kritiku.

Ovaj bilten ispituje ulogu spisa EGW-a u tumačenju Svetoga pisma. Odlučio sam započeti s ovom temom zbog tvrdnje da činim ozbiljnu pogrešku zanemarivanjem nadahnutosti tumačenja koje je Ellen White dala za proročanstvu o 1260 dana. Za neke od mojih kritičara ono što se napiše pod nadahnućem je 'gotova stvar'. Smatraju da je s moje strane čista arogancija predložiti drugačije tumačenje. Ovo je ozbiljna optužba na koju se ne mogu oglušiti i olako je zanemariti.

Dio problema proizlazi iz činjenice da kao crkva nismo uspjeli razviti racionalne kriterije za odgovorno i zdravo korištenje spisa Ellen White. Tijekom godina mnogi su adventisti počeli vjerovati da je Ellen White konačni autoritet za proročanstva, povijest, prehranu, zdravlje, obrazovanje, evangelizaciju itd. Za njih se biblijsko istraživanje sastoji isključivpo od traženja dokaza u Bibliji za ono što je Ellen White napisala o temi koja se istražuje . Zapravo, netko mi je napisao da sam mogao uštedjeti puno vremena da sam provjerio što je Ellen White napisala o islamu. Zašto? Jednostavno zato što nije ništa napisala o tome i stoga nije bilo razloga da gubim vrijeme proučavajući temu koju je Ellen White ignorirala.

Suočavanje s ovim pitanjem koje izaziva podjele vrlo je riskantno. Ovo može objasniti činjenicu zašto većina adventističkih učenjaka i crkvenih vođa radije ignoriraju ovo pitanje. No, stavljanje problema pod tepih samo znači odgađanje za budućnost traženja odgovora na pitanja koja mnogi danas postavljaju. Stoga predviđam da će ovaj bilten otjerati velik broj sadašnjih mojih prijatelja adventista. Ovo nije ohrabrujuća misao. Volio bih da to mogu izbjeći, ali moja je obveza biti biblijski, a ne politički korektan.

Moj plan je analizirati sedmerostruko proročanstvo o tri i pol godine, 42 mjeseca, 1260 dana. Postupak koji ću slijediti jest razmotriti svaki od sedam tekstova u kojima se nalazi ovo vremensko proročanstvo (Dn 7,25; 12,7; Otk 11,2; Otk 11,3; Otk 12,6; Otk 12,14; Otk 13:5). Ovo je jedinstveno proročanstvo koje se u Bibliji spominje sedam puta, s tri različita vremena, a sva zbrajaju tri i pol godine.

Pažljivom analizom konteksta svakog teksta, pokušat ću definirati različite karakteristike ovog proročanskog razdoblja dane u svakom tekstu. Ova će nam definicija pomoći da odredimo mogu li se sve dane karakteristike ovog proročkog razdoblja legitimno uklopiti u naše tradicionalno adventističko tumačenje koje ograničava ovo proročanstvo na razdoblje papinske dominacije od 538. do 1798. Cilj ove studije nije odbaciti naše tradicionalno tumačenje, ali je moguće da ga proširimo uključivanjem povijesne antikršćanske manifestacije islama.
--------------------------

Ovo je uvod u samu temu, da razumijemo o čemu je točno riječ kako bismo lakše pratili temu, a u nastavku će biti iznešene kontroverze vezane uz tumačenje Ellen White proročkog razdoblja od 1260 dana, ili, kako ga naziva Semuele Bacchiocchi, "tradicionalno adventističko tumačenje".

 

[tripo 41]

Moje ime

I na kraju, pojedinost vezana za Numeričku - brojčanu vrednost mog imena Dragan Mićić, koje daje zbir 128.

D - 5 / R - 20 / A - 1 / G - 4 / A - 1 / N - 16

M - 15 / I - 10 / C - 23 / I - 10 / C - 23

= 128

- Od početka istražnog suda na nebu 1844 godine, do zaposlenja moje majke 1972 godine, koje je kao što sam napomenuo bitno odredilo dalji tok događaja - moje rođenje i životne prilike, prošlo je 128 godina.

Kao sto je gore navedeno, numerička - brojčana vrednost Imena Elen G Wajt napisano na Engleskom jeziku Ellen G White, takođe daje zbir 128.

Kao što možemo videti, Bog stavlja pečat Božanskog poslanstva i na ovaj način, kao što je to uvek i činio u biblijskoj istoriji, i otkriva ga onima koji znaju da prepoznaju njegove namere skrivene u proročkim datumima i brojevima.. Amin

 

[Laodikeja]

Tako je.

Ja sam naslednik Ellen White.

Ona je bila prvi prorok i vesnik u pocetku Adventne ere, a ja poslednji na njenom kraju.

Hvala ti sto svedocis u moje ime.

 

[stvarnoslap]

Nastavak: Samuele Bacchiocchi, "Korištenje spisa E. G. Whitea u tumačenju Svetoga pisma"

Najozbiljnija kritika koju je iznijelo nekoliko njih koji su negativno reagirali na moju studiju “Islam i papinstvo u proročanstvima,” jeste to da moje predloženo tumačenje proročanstva o 1260 dana otvoreno proturječi tumačenju proročanstva od Ellen White za razdoblje papinske prevlasti od 538. do 1798. Citirat ću komentare Kevina Paulsena, koji su reprezentativni i za nekoliko drugih oponenata mome tumačenju.

Paulsen započinje svoju kritiku mog eseja, govoreći: “Još jedan izazov postavljen je pred adventističko povijesno tumačenje proročanstava - i to od onoga za kojega bi mnogi smatrali da je malo vjerojatno. Samuele Bacchiocchi, istaknuti adventistički znanstvenik i autor raznih knjiga o aktualnim denominacijskim pitanjima, sada tvrdi da je uvjeren da Antikrist iz biblijskog proročanstva uključuje islam kao i rimsko papinstvo, i da - po njegovom mišljenju - navedene karakteristike i moći malog roga iz Danijela točnije odražava islam nego papinstvo, posebno u pogledu iskorijenjivanja tri roga (Dn 7:8,24) i 'vrijeme i vremena i podjelu vremena' (Dn 7:25) tijekom koje bi ta vlast vladala."

“Možda najozbiljnije od svega, kada je suočen s jasnim potvrdama Ellen White adventističkih povijesnih datuma za proročanstvo od 1260 godina, Bacchiocchi je pokušao relativizirati ovu činjenicu tvrdeći da je sestra White 'posvećena potrazi za istinom i da je sama prepoznala svoja ograničenja .'” (Kevin D. Paulsen, “STAMPEDED INTERPRETATION: A Reply to Samuele Bacchiocchi, ‘Islam and the Papacy on Prophecy.” I received this critique via email on July 19, 2002.)

Paulsen zaključuje svoju kritiku ovim riječima:

“Samuele Bacchiocchi pridonosio je mnogo godina dobrog učenja Crkvi adventista sedmog dana. Njegove knjige koje brane subotu, ne-besmrtnost duše i naše povijesne stavove o pitanjima kao što su alkohol, ukrašavanje i rock glazba, bile su veliki blagoslov za adventiste diljem svijeta. Ali pokušavajući promijeniti naše povijesno stajalište u vezi s proročanstvima o Antikristu iz Daniela i Otkrivenja, on je zagazio u teološki živi pijesak. Njegovo stajalište proturječi jasnim izjavama Nadahnuća, kao i jasno dokumentiranim povijesnim činjenicama.

Ozbiljna kritika

Ove izjave sadrže ozbiljnu kritiku na koju se treba osvrnuti. Implikacija je da podnošenjem alternativnog tumačenja proročanstva o 1260 dana odbacujem autoritet Ellen White i potkopavam pozitivan doprinos koji su moje knjige dale u obrani povijesnih adventističkih pozicija. Kad bi ova tvrdnja bila točna, tada nijedan adventist nema pravo preispitivati tradicionalna adventistička tumačenja. Moramo ih prihvatiti kao biblijski glas, čak i ako u njima nalazimo nedostatke.

Znači li ovo biti predani adventist? Jesu li adventisti bezumni kršćani koji slijepo prihvaćaju svoja tradicionalna učenja a da nikada nisu provjerili njihovu biblijsku valjanost? Kad bi to bila istina, onda oni koji nas optužuju da smo kult nisu daleko od istine. Ali to nije ono što su me učili tijekom godina pohađanja Adventističke akademije u Italiji, Newbold Collegea u Engleskoj i Teološkog seminara Sveučilišta Andrews u SAD-u. Ono što sam uvijek slušao i podučavao je da su adventisti LJUDI KNJIGE. Mi provjeravamo svoja uvjerenja i postupke prije svega Svetim pismom. Poštujmo ovu temeljnu razliku naše adventističke crkve i izbjegnimo da postanemo žrtva kultističkog mentaliteta.

Odnos između spisa Ellen White i Svetog pisma

Najpoznatija izjava o razumijevanju Ellen White odnosa između njezinih spisa i Svetog pisma nalazi se u Colporteur Ministry str. 125: “Bibliji se pridaje malo pažnje, a Gospodin je dao manje svjetlo da vodi muškarce i žene do većeg svjetla.” I još je napisala: “Svjedočanstva nisu da omalovaže Božju riječ, nego da je uzvise i privuku umove k njoj, kako bi prekrasna jednostavnost istine mogla impresionirati sve”.

Revizija Velike borbe iz 1911

Revizija Velike borbe iz 1911. najbolji je primjer priznanja Ellen White da je svjesna svojih ograničenja. Moji komentari temelje se na dokumentu od 14 stranica koji mi je dostavio ured E. G. White Estate Sveučilišta Andrews. Dokument je naslovljen “Izdanje Velike borbe iz 1911. Objašnjenje vezano uz reviziju iz 1911." Ovaj dokument, koji je lako dostupan svakoj zainteresiranoj osobi, sadrži izjavu koju je pročitao W. C. White (sin Ellen White) pred Vijećem Generalne konferencije 30. listopada 1911. Ellen White odobrila je izjavu svog sina u izjavi potpisanoj 27. srpnja , 1911.

Potrebu za revizijom Velike borbe uvjetovala su dva čimbenika: (1) stare tiskarske ploče knjige bile su istrošene i hitno su bile potrebne nove (2) neki su osporavali pojedine povijesne podatke u knjizi, i zahtjevali su da se navedu reference za povijesne citate. Sama Ellen White pozdravila je sudjelovanje onih koji su mogli pomoći u izradi potrebnih ispravki u novom izdanju Velike borbe iz 1911. Izričito je izjavila: “Zahvalna sam što mi je život olakšan i što imam snage i bistrine uma za ovaj i drugi književni rad.”
---------------------------

Zastanimo kratko i konstatirajmo dvije krucijalne činjenice:

1. Poznavatelji povijesnih činjenica reagirali su na netočnosti, ili točnije rečeno - 'povjesne laži', koje je Ellen White iznijela u Velikoj borbi. Vidjet ćemo kasnije u nastavku, sami adventisti tzv. "Revizijom velike borbe iz 1911." priznaju da su to bile notorne neistine, i intervenirat će u "proročinin tekst" za izdanje Velike borbe 1911. godine.

2. Još važnije, ovo je dokaz i priznanje, i od adventista i od same Ellen White, da je 'posuđivala' - plagirala, krala - od drugih autora, i da sve do 1911. godine nije uopće navodila reference na "pokradene autore i radove".

P.S. Sjetite se adventista (EGWista) na ovom forumu koji manijakalno odbijaju priznati i prihvatiti notornu činjenicu da je Ellen White plagirala (krala) od drugih autora pri pisanju Velike borbe (zadržimo se sada na Velikoj borbi), potpuno šuteći i uopće ne navodeći reference na te autore i njihove radove, a evo sada čitamo priznanja, da je baš tako bilo, i od same Ellen White i od njezinog sina W. C. White-a i od adventističkog profesora Samuela Bacchiocchia. "U rikverc" se više ne može.

P.S.S. Slijedi nastavak.

 

[stvarnoslap]

Nastavak: Samuele Bacchiocchi, "Korištenje spisa E. G. Whitea u tumačenju Svetoga pisma"

Osvrt na neke od izmjena koje su učinjene u reviziji Velike borbe iz 1911.

Na stranici 266 Starog izdanja Velike borbe, Ellen White je napisala:

“1260 godina papinske nadmoći započelo je uspostavom papinstva 538. godine po Kr., i stoga će završiti 1798.” Tekst je izmijenjen u Novom izdanju, i glasi: “1260 godina papinske prevlasti započelo je 538. godine po Kr., a završilo bi 1798..”

Ključni izraz koji je uklonjen je "uspostava papinstva". Očito je da su urednici bili upoznati s činjenicom da “uspostava papinstva” nije započela 538. godine.

Ista se fraza nalazi i na stranici 439 Starog izdanja koja glasi:

“Ovo razdoblje, kao što je navedeno u prethodnim poglavljima, započelo je uspostavom papinstva, 538. godine po Kr., i završilo 1798. U to vrijeme, kada je papinstvo bilo ukinuto, a papa je zarobljen od strane francuske vojske, papinska moć je zadobila svoju smrtonosnu ranu, a predviđanje se ispunilo: 'Tko vodi u ropstvo, u ropstvo će i otići.”

Značajna ispravka je napravljena u Novom izdanju koja glasi:

“Ovo razdoblje, kao što je navedeno u prethodnim poglavljima, započelo je s prevlašću papinstva, 538. godine po Kr., a završilo je 1798. U to vrijeme, papa je bio zarobljen od strane francuske vojske, papinska je moć zadobila smrtonosnu ranu i ispunilo se proročanstvo, 'Tko vodi u ropstvo, u ropstvo će ići'”

Ocjena ispravki u revidiranoj Velikoj borbi 1911.

Urednici su prepoznali upadljivu pogrešku koju je Ellen White napravila u Starom izdanju, kada je ustvrdila da je papinstvo uspostavljeno 538. i ukinuto 1798. Nažalost, ona ponavlja istu pogrešku na stranici 579 Starog izdanja: “Nanošenje smrtonosnih rana ukazuje na ukidanje papinstva 1798.” Izjava je ispravljena u novom izdanju i glasi: “Nanošenje smrtonosne rane ukazuje na pad papinstva 1798.”

Povijesna stvarnost je da papinstvo nije uspostavljeno 538., niti je ukinuto 1798. Ispravljenim pogreškama novo izdanje ima određeni napredak, ali je još uvijek netočno. Razlog je taj što 538. godina jedva da označava početak "nadmoći papinstva", niti 1798. označava "propast papinstva". Očito je da urednici koji su pomagali Ellen White da napravi potrebne ispravke, nisu puno znali o povijesti papinstva.
-----------------------------

Do slijedećeg nastavka razmislite:

Ako je temelj 'crkve' adventista sedmog dana "duh proroštva", kako adventisti nazivaju spise Ellen White, a je, jer sami tako deklariraju u vlastitom vjerovanju broj 18. (od ukupno 28), a ovdje otkrivamo i saznajemo da su im ovi temelji, Bacchiocchi kaže netočni, a istinski drsko lažljivi - sotonski lažljivi, upitajte se kakav im je "čardak" - sekta koju crkvom nazivaju - koju su na ovakvim temeljima izgradili. Nije ovo "čardak na pijesku", ovo je "čardak u živom blatu".

 

[stvarnoslap]

Nastavak: Samuele Bacchiocchi, "Korištenje spisa E. G. Whitea u tumačenju Svetoga pisma"

Neadekvatnost ispravaka

Ono što vrijedi za 538. godinu vrijedi i za 1798. U oba slučaja ispravci su neadekvatni. Promjena u izdanju Velike borbe iz 1911., u kojoj je "ukidanje papinstva" zamijenjeno sa "propast papinstva" određeni je popravak, ali je još uvijek netočna izjava. Zašto? Jednostavno zato što 1798. godina nije godina "propasti papinstva". Zarobljavanje pape Pija VI. od strane francuskog generala Berthiera označilo je privremeno poniženje papinstva, ali ne i njegov pad. Kad je Pio VI napustio Rim 20. veljače 1798., bio je star, umirući čovjek, ali koji je još uvijek djelovao kao papa, iako u ograničenom opsegu. Našao je utočište najprije u Sieni, a zatim u blizini Firence, gdje je organizirana mala kurija za upravljanje crkvom. Naime, prije smrti planirao je i izbor svog nasljednika.

A ni smrt Pija VI (1799.) ne može se može smatrati "ukidanjem papinstva" ili "padom papinstva". Bilo je to jednostavno privremeno poniženje prestiža papinstva. Štoviše, papa Pio VI dao je upute za izbor svog nasljednika. Nekoliko mjeseci nakon njegove smrti, kardinali su se sastali u Veneciji 8. prosinca 1799. i izabrali Barnabu Chiaramontija, koji je uzeo ime Pobožni VII., u znak poštovanja prema svom prethodniku.

Sljedeće godine nisu obilježile pad, već ponovno oživljavanje papinskog autoriteta, posebno pod pontifikatom Pija IX. (1846.-1878.). Godine 1854. Pio IX. proglasio je dogmu o Bezgrešnom začeću Marijina. Krunski događaj pontifikata Pija IX. bilo je sazivanje Prvog vatikanskog koncila 8. prosinca 1869. Sabor je proglasio dogmu o papinskoj nepogrešivosti. Ova je dogma uvelike ojačala papin autoritet i potpuno diskreditira svaki pokušaj da se 1798. pripiše pad papinstva.

Ovaj kratki pregled događaja dovoljan je da pokaže da je netočno govoriti o "ukidanju" ili "propasti" papinstva 1798. Povijesna stvarnost je da je papinstvo još uvijek bilo vrlo živo i ubrzo je povratilo svoj prestiž i moć nakon privremenog poniženja od nekoliko mjeseci.
------------------------------

Do slijedećeg nastavka razmislite:

Adventiste sedmog dana njihovi su utemeljitelji (Joseph Bates, Ellen White, James White) snažnije povezali subotom, nego s Bogom. Osim toga i samo im ime kaže - čekatelji subote. Svjedočimo to ovdje na forumu - jedan priznaje da je Isus Bog (Laodikeja), drugi kaže da Isus nije Bog, jer ga je Otac 'napravio' (Kainos), treći kaže da je vjerovanje u Boga Sina i Trojstvo 'omega otpad' o kojem govori Ellen White (tripo - tetejac) i na kraju četvrti (Jovan Prezviter), koji tvrdi da su po boštvu Isus i sotona jednaki. Kaže Jovan, Isus je bog jednako kao što je sotona bog. Njih četvorica, i četiri k'o nebo i zemlja' različita B(b)oga, ali sva četvorica deklariraju se pripadnicima iste zajednice - Adventisti sedmog dana. Očito je, adventiste sedmog dana ne karakterizira i ne čini zajednicom jedan i isti Bog, nego ih okuplja i karakterizira Ellen White i subota.

Sjetite se sada ove teze i mantre ASD - Adventisti sedmog dana su vjerni Ostatak iz Ivanova Otkrivenja, koji drži sve Božje zapovijedi, posebno se osvrćući na zapovijed o suboti, koju je antikrist papa u četvrtom stoljeću promijenio u nedjelju. Ovdje sada imamo, od samog adventističkog profesora Samuele Bacchiocchia tvrdnju i priznaje da je ovo notorna neistina (kultura mi ne dopušta reći laž ). Očito, temelj ASD je truli, a kula i temelj "zajedno stoje ili zajedno padaju".

 

[tripo 41]

Stvarno lik nije uredan u mozgu. Pogledajte ovo dole. DO ZAPOSLENJA njegove majke.
---------------------------------

Od početka istražnog suda na nebu 1844 godine, do zaposlenja moje majke 1972 godine, koje je kao što sam napomenuo bitno odredilo dalji tok događaja - moje rođenje i životne prilike, prošlo je 128 godina.

 

[stvarnoslap]

Nastavak: Samuele Bacchiocchi, "Korištenje spisa E. G. Whitea u tumačenju Svetoga pisma"

Potreba za daljnjim ispravcima Velike borbe

Nažalost, Ellen White je preminula, a revizija Velike borbe 1911. godine nije uklonila sve povijesne netočnosti. Ima još puno posla koji treba obaviti, ali bez njezine nazočnosti i odobrenja E. G. White Estate nema ovlasti poduzeti ovaj projekt. Ako se u budućnosti uspostavi mehanizam za potrebne revizije spisa Ellen White, možemo očekivati oluju kontroverzi.

Kako bih ilustrirao potrebu za dodatnim ispravcima u spisima Ellen White, iznijet ću nekoliko primjera koji su mi privukli pozornost dok sam istraživao pitanje o suboti i nedjelji. Prvi primjer odnosi se na njezine izjave o promjeni subote na nedjelju. Usput, njezine su izjave navele mnoge adventiste da povjeruju da se ta promjena dogodila u četvrtom stoljeću, kada je Konstantin objavio poznati „Nedjeljni zakon“ 321. godine.

Izjave o podrijetlu nedjelje

Ovo vrlo rašireno gledište među adventistima odražava se u sljedećem pitanju koje mi ljudi postavljaju gotovo svaki vikend na satu „pitanja/odgovori“ na mom subotnjem seminaru: “Dr. Bacchiocchi, danas ste nam rekli da je promjena subote na nedjelju započela 135. godine kada je rimski car Hadrijan zabranio prakticiranje judaizma općenito, a posebno subote. Ali, ne uči li Ellen White da su svi kršćani svetkovali subotu u ranim stoljećima i da je svetkovanje nedjelje počelo u četvrtom stoljeću kada je Konstantin donio Zakon o nedjelji? Kako pomiriti razliku između zaključka vašeg istraživanja i učenja Ellen White?”

Prije nego odgovorim na ovo pitanje, dopustite mi da citiram relevantne izjave koje se nalaze na stranicama 52-53 Velike borbe. Ellen White je napisala: “U prvim stoljećima svi kršćani su svetkovali pravu subotu. Revnovali su za Božјu čast, јer su bili uvjereni u nepromenljivost Njegovog zakona i ljubomorno su pazili na Njegova sveta načela.”

Je li svetkovanje nedjelje započelo u četvrtom stoljeću?

Ova gornja izjava stvara određene probleme, jer izraz "stoljeća" u množini sugerira da su barem dva ili više stoljeća subotu svetkovali "svi kršćani". Očigledno je Ellen White vjerovala da su svi kršćani svetkovali subotu sve do “ranog dijela četvrtog stoljeća [kada] je car Konstantin izdao dekret kojim je nedjelja postala javni praznik u cijelom Rimskom Carstvu.”

Ono što je problematično jest misao koja se stječe iz izjava Ellen White da su subotu svetkovali „svi kršćani . . . u prvim stoljećima” sve do “početka četvrtog stoljeća [kada] je car Konstantin izdao dekret kojim je nedjelja postala državni praznik.”

Iznenađujuće, čak i neki naši adventistički vodeći propovjednici vjeruju, na temelju izjava Ellen White, da je svetkovanje nedjelje započelo u prvom dijelu četvrtog stoljeća kada su crkveni vođe potaknuli Konstantina da 321. objavi poznati „Nedjeljni zakon“. Ovo popularno adventističko gledište izložilo je našu Crkvu mnogim neugodnim kritikama. Neadventistički znanstvenici i crkveni vođe, poput dr. Jamesa Kennedya, optužuju našu crkvu za čisto neznanje, učenjem da je svetkovanje nedjelje započelo u četvrtom stoljeću, kada postoje nepobitni povijesni dokazi koji nastanak svetkovanja nedjelje smještaju dva stoljeća ranije.

Najraniji dokumenti koji govore o nedjeljnom bogoslužju sežu do Barnabe iz 135. godine i Justina Mučenika iz 150. godine. Dakle, očito je da je kršćansko bogoslužje nedjeljom bilo uspostavljeno već sredinom drugog stoljeća. To znači da bi izraz "stoljeća" u gornjoj izjavi, da bi izjava bila povijesno točna, trebalo stajati u jednini – "stoljeće". Kad je moja disertacija OD SUBOTE DO NEDJELJE prvi put izašla, neki zabrinuti adventisti optužili su me da odbacujem autoritet Ellen White stavljajući početak nedjelje ranije u drugo stoljeće. Danas sam suočen s istom optužbom od onih koji smatraju da odbacujem autoritet Ellen White predlažući alternativno tumačenje proročanstva o 1260 dana.

Za mene nije pitanje što Ellen White kaže o podrijetlu nedjelje u četvrtom stoljeću ili o uspostavi papinske vrhovne vlasti 538. godine, nego jesu li takve izjave povijesno točne. Povijesni podaci su sasvim jasni. Ranije smo primijetili da je razvoj papinske nadmoći započeo davno prije 538. Isto vrijedi i za nedjeljno bogoslužje koje je počelo ranije nego što mnogi adventisti vjeruju.
--------------------------------
Evo, adventistički profesor Samuele Bacchiocchi priznaje - priznaje jer nijekati ove notorne povijesne činjenice znači 'praviti budalu od sebe' - da je Ellen White o pitanjima na kojima je Adventizam utemeljen, papina promjena subote na nedjelju u 4. stoljeću, naprosto lagala. A ako sagradite kulu na temelju koji je žaž, lažan, kakva vam je kula? Takve kule su "kule sotonine".

Razmislite i o ovome. Adventističko vjerovanje broj 18. glasi:

Proroštvo je jedan od darova Svetoga Duha. Ovaj dar je znak raspoznavanja Crkve Ostatka i isticalo se u službi Elen G. White. Kao Gospodnji vjesnik, njeni spisi su neprekidni i autoritativni izvor istine koja Crkvi objezbjeđuje utjehu, vodstvo, poučavanje i popravljanje. Oni, također, naglašavaju da je Biblija mjerilo kojim se moraju ispitati sva učenja i iskustva. (Joel 2,28.29; Djela 2,14-21; Hebrejima 1,1-3; Otkrivenje 12,17; 19,10)

Pogledajte ovo crveno boldano, i upitajte se:

1. Kakav su to izvor istine spisi koji o temeljnim vjerovanjima adventista sedmog dana, pitanje subote i nedjelje, lažu.

2. Kakvu to utjehu, vodstvo i popravljanje Crkvi mogu osigurati spisi "lažima otrovani"?

3. Kakva je to Crkva Ostatka koja se raspoznaje po 'proročici'-autorici lažima otrovanih spisa?

 

[stvarnoslap]

Nastavak: Samuele Bacchiocchi, "Korištenje spisa Ellen White u tumačenju Svetoga pisma"

Je li nedjelja proizašla iz moći države?

Još jedna netočnost u prikazu Ellen White o podrijetlu nedjelje je njezina tvrdnja da je promjenu izvršio papa s "snagom države". Ona piše: “U korist nedjelje papstvo je najprije istupilo sa svojim drskim zahtjevima, i prvi put pozvalo državu u pomoć kad je htjelo da prisili narod na svetkovanje nedjelje kao »dana Gospodnjeg'” (Velika borba, str. 447)

Očigledno je da je Ellen White vjerovala da je "snagom države" papa potvrdio svoje arogantne tvrdnje prisiljavanjem na svetkovanje nedjelje. Kasnije ponovno izražava to uvjerenje, navodeći: “Kraljevski edikti, opći sabori i crkvene uredbe poduprte od strane svjetovne vlasti bili su koraci kojima je poganska svetkovina zauzela svoj počasni položaj u kršćanskom svijetu.” (Velika borba, str. 574)

Obje upravo citirane izjave su netočne, jer svjetovna vlast države nije utjecala niti prisilila kršćane da prihvate nedjelju tijekom drugog i trećeg stoljeća. U to su vrijeme rimski carevi bili prilično neprijateljski raspoloženi prema kršćanstvu. Bili su više zainteresirani za suzbijanje kršćanstva nego za podršku crkvenim vođama u njihovom promicanju nedjeljnog bogoslužja. Rimski biskup nije mogao pribjeći “moći države da prisili svetkovanje nedjelje kao 'Dana Gospodnjeg'.” Na kraju, počevši od četvrtog stoljeća, neki su rimski carevi aktivno podržavali plan crkve, ali ovo je bilo dugo nakon uspostave svetkovanja nedjelje.
-----------------------------

Što mislite o ovome? Pogotovo, što vi adventisti mislite o ovome? Za vas adventiste ovo nije "mačji kašalj", naime, koliko je nama kršćanima važno i koliko nas definira vjerovanje u Trojstvo, toliko vas adventiste definira i toliko je vama adventistima važno vaše vjerovanje u "duh proroštva" - "spise Ellen White". Evo, ponovit ću još jednom, vi adventisti točno ovo vjerujete:

Adventističko vjerovanje broj 18. glasi:

Proroštvo je jedan od darova Svetoga Duha. Ovaj dar je znak raspoznavanja Crkve Ostatka i isticalo se u službi Elen G. White. Kao Gospodnji vjesnik, njeni spisi su neprekidni i autoritativni izvor istine koja Crkvi objezbjeđuje utjehu, vodstvo, poučavanje i popravljanje. Oni, također, naglašavaju da je Biblija mjerilo kojim se moraju ispitati sva učenja i iskustva. (Joel 2,28.29; Djela 2,14-21; Hebrejima 1,1-3; Otkrivenje 12,17; 19,10)

Gledajte što vi vjerujete. Vjerujete i tvrdite da ste vi adventisti sedmog dana "Crkva Ostatka", a to dokazujete time da imate dar Duha Svetoga, koji se očitovao "u službi Ellen White". Bože sačuvaj, Duh Sveti je Onaj koji 'uvodi u svu istinu', a ovdje smo vidjeli, ne moje svjedočenje i moj dokaz, nego svjedočenje i dokaz vašeg adventističkog profesora Samuela Bacchiocchia, da je Ellen White o temeljnim pitanjima vaše vjere (subota) lagala u svojim spisima.

Također, deklarirate vjeru kako su vam spisi, u kojima prema vašem adventističkom profesoru autorica (EGW) tih spisa iznosi notorne neistine, neprekidni i autoritativni izvor istine!?!?!? 'Bože sačuvaj', kako laž može biti izvor istine!?!?!?

Također, deklarirate vjeru kako vam ti isti spisi, za koje adventistički profesor otkriva i pokazuje da su "otrovani lažima", i to u temeljnim pitanjima vaše vjere, 'objezbjeđuje utjehu, vodstvo, poučavanje i popravljanje'. 'Bože sačuvaj', kako laž može tješiti, voditi, poučavati i popravljati bilo čovjeka pojedinca bilo zajednicu!?!?!?

Sada promislite slijedeću poziciju.

Mi kršćani nemamo tisuću stvari za koje se kao sigurna sidra možemo uhvatiti. Ne tisuću, mi kršćani nemamo čak ni dva tako sigurna sidra. Zapravo, jedino sigurno sidro čovjeku može biti Isus Krist. Ali ne bilo kakav Isus Krist, nego Isus Krist koji je uskrsnuo. Jer, sveti Pavao kaže: "Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. (1 Kor 15,14) Što bismo mi kršćani pomislili, kako bismo se osjećali, da nam netko iznese nepobitne dokaze da su novozavjetne priče o Isusovu uskrsnuću notorne laži?!?!?! Priznajem, strahota i užas bio bi moj osjećaj, a i svakog kršćanina.

Kao što nama kršćanima "sve stoji ili pada" s Evanđeoskom viješću o Isusovu uskrsnuću, tako i Adventistima sedmog dana "sve stoji ili pada" sa Svjedočanstvima ('duhu proroštva') Ellen White. A ovdje vidjesmo kako stoje Svjedočanstva Ellen White, kako stoji 'duh proroštva' - o temeljnim pitanjima adventizma sedmog dana (subota) Ellen White je iznijela neistine, lagala je, pokazuje i dokazuje adventistički profesor Samuele Bacchiocchi.

 

[stvarnoslap]

Nastavak: Samuele Bacchiocchi, "Korištenje spisa Ellen White u tumačenju Svetoga pisma"

Jesu li ekumenski sabori osudili subotu?

Prvi primjer je upućivanje na "velike Sabore" koji su navodno pokušavali "potisnuti" subotu kako bi uzdigli nedjelju na njezino mjesto. Ona piše: “S vremena na vrijeme održavali su se veliki Sabori koјima su prisustvovali crkveni velikodostoјnici iz cijelog svijeta. Skoro na svakom od ovih Sabora subota koјu јe Bog uspostavio bila јe sve više potiskivana, dok јe nedjelja bila sve više uzdizana.“ (Velika borba, str. 53)

Prvi dio tvrdnje je točan, jer je između 325. i 787. godine bilo sedam ekumenskih Sabora na kojima su sudjelovali crkveni poglavari iz cijelog rimskog svijeta. Ovi ekumenski sabori poznati su kao: Nicejski I 325., Carigradski I 381., Efeški 431., Kalcedonski 451., Carigradski II 553., Carigradski III 680. i Nicejski II 787. godine.

Problem je s drugim dijelom tvrdnje koji govori o „potiskivanju subote“ na gotovo svakom općem Saboru. Međutim, u svemu što sam pročitao o sedam ekumenskih Sabora, nigdje nisam našao da se na ovim Saborima uopće raspravljalo po pitanju subote i nedjelje. Vjerojatno je razlog tome što svetkovanje nedjelje više nije bilo pitanje o kojem se raspravljalo - to što je nedjelja već bila široko prihvaćena među kršćanima.

Čini se da se o pitanju subote i nedjelje raspravljalo na nekim manjim mjesnim Sinodama, gdje su Židovi pokušavali utjecati na lokalno kršćansko stanovništvo da svetkuje subotu. Na primjer, kanon 29 Laodicejske Sinode (oko 364.), kaže: “Kršćani ne smiju judaizirati odmarajući se subotom, nego moraju raditi na taj dan, radije poštujući dan Gospodnji; i, ako mogu, počivaju tada kao kršćani. Ali ako se itko nađe da je judaist, neka je proklet od Krista.” Na kraju su istočni carevi donijeli stroge zakone koji su zabranjivali bilo koji oblik židovskog prozelitizma, osobito u vezi s svetkovanjem subote.
--------------------------
Kao što i ovdje vidite, adventistički profesor Bacchiocchi razotkriva i dokazuje da "duh proroštva", koji je "Crkvi Ostatka" (adventistima sedmog dana) "neprekidni i autorativni izvor istine", naprosto iznosi teške neistine, laže. Kako laž može biti izvor istine?!?!?!