- Učlanjen(a)
- 11.02.2009
- Poruka
- 8.070
Ahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha ljubomorni Samael.... hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha ljubičast kao feminstkinje ahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha oči zelene od kupusa i gasova ahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha
Jovan je meni pokušao objasniti da bi Isus to mogao reći ako želi i onome kome želi. Ako se ne varam, odgovorila sam mu-Isus ne želi.
Ne samo da ne želi reći, nema što reći.
Dolazi kao lopov u noći, dolazi iznenada, isto kao što i smrt ona fizička dolazi svakom od nas.
Shvataš li poentu?
Kao što nitko ne može znati ni dana ni časa svog odlaska s zemlje, tako nitko ne može znati ni dana ni časa Pojave (dolaska) Sina Čovečijeg (Boga) u Slavi.
pročitaj ako imaš vremena, i ako li ju je nađeš, knjigu Zorana Đurovića, pravoslavnog teologa, slikara i prevodioca knjige "Nakon 9 Stoljeća" od Iva Kongara, "Smrt će imati tvoje oči". Neverovatna je, u njoj autor vešto apologizira i Istočnu i Zapadnu soterologiju, pojašnjava Drugi Dolazak, vreme Milosti, mitarstva, Čistilište...
Ljudski. Slabi, bolesni, izopačeni ljudski duh koji je podložan da padne u zamku Đavla.
Sotonsko ljudski.
Sjeti se što i zašto Isus to govori Petru kada ga ovaj odvraća od ulaska u Jerusalem.
"Idi od mene sotone"
Ako zanemarimo njene vizije i zablude, sam stil pisanja je poučan i mjestimično prihvatljiv. Ima neku sličnost sa knjigama starijih duhovnih pisaca.
Skoro sva sektaška literatura ima takav stil,
Skoro sva.
To govori dve stvari. Da je prepisivala, krala i da je varala. Njezina "Velika Borba" je doslovno preprisani "Izgubljeni Raj" od Miltona.
Naime, i prostitutka "glumi" šta?
Da je zaljubljena u komintenta....
Isto kao i sektaši što glume stil pisanja i naracije Svetog Pisma, duhovnih autora.
Shodno tome, čitanje takvih autora, ma koliko nam pitki bili, a na raspolaganju imamo original, imamo Krista Živog, je bludničenje.
Biti ću malo oštriji u pređenju.
Osećaj nakon čitanja sektaške literature, ma koliko da je "pitka" i "poželjna" je identičan osećaju nakon seksualnog odnosa sa osobom koju ne volimo, ali nas požuda tera da sagrešimo bludno.
Kratkotrajni osečaj ispunjenja (orgazmičkog) a onda tama i praznina.
Nema onog spokoja kojeg ljubav, ona prava donosi.
Jovan će svakako morati najprije riješiti svoj odnos s Gospodinom, jer bez Isusa, Sina Božjega ne može ništa. Kad kažem riješiti, ali mislim na molitvu i traženje i pražnjenje, uglavnom zauzeti stav djeteta.
Upravo tako. No, vrlo dobro znam kako Bog "resetira", čini to iznenada, lomeći volju onih koji Ga odbijahu.
Isus zato i traži od nas da se pokajemo i oslobodimo svog ega.
Što misliš kako se osjećala bludnica koju su doveli k Isusu da Ga iskušaju?
Strah od smrti ju je lomio kao što moćna bujica lomi sve pred sobom. I onda na kraju Isusove, ravne, reči: "Ni ja te ne osuđujem. IDI I NE GRIJEŠI VIŠE" kojima je njezin ego, ono što ju je tjeralo na grijeh, skršen u potpunosti.
Ili lom u Saulu na putu za Damask, kada čuje pitanje (koje drugi čuju kao huk vetra): "Saule, Saule, ZAŠTO ME PROGONIŠ?" uz istovremeni bljesak kojim Saul gubi VID.
Saul je slomljen, razoren, iskidan, a onda ponovo sastavljen oko jezgra koje je bilo u njemu, oko iskrene ljubavi za Bogom.
Ili Petar koji se tri puta odriče Isusa, a onda brizne u plač...
Zato i kažem, da je mnogo bolje sam se isprazniti i predati Bogu (kao bludni sin) nego li Ga toliko izazivati da nas On "resetira".
Pazi, ima takovih ljudi koji zaista ne mogu sami sebe predati Bogu, ali za koje Bog ima posebne planove i misiju. Takve On lično "resetira".
Da li je Jovan među takvima?
To ne znam. Samo Bog zna, ali se zaista bojim da u Jovanu nema ljubavi prema Bogu onakvom kakav Bog jest.