EGWisti (subotari) - rodilo ih bogohulništvo

Član
Učlanjen(a)
06.05.2012
Poruka
2.380
Dobro jutro!
Sviježije je, hvala Bogu, bit ćemo efikasniji u poslu.
Jutro je najbolje vrijeme za molitvu, zar ne? Mene obično budi pjev ptica iz parka i to je baš darovani trenutak, ali kraje kratko jer već prije 6 dođu vrane i nadglasaju ptice.
I to može biti slika današnjeg svijeta: zlo/zločesti žele nadglasati dobro i dobre ljude.
Kao što je svojstveno pticama da pjevaju tako je čovjeku dano da čini dobro, dok ima vremena...
O. K. Odgovorit ću na ovo, a tijekom dana...vidjet ću još. Dobro bi bilo razgovarati o kriterijima po kojima se prepoznaju pravi i lažni proroci. Ili već postoji ta tema?


Naravno, ja uvek kažem kako jeste. Da i ona je bila u zabludi da kažemo do decembra 1844. A ko nikada nije imao neku zabludu..naravno. Bila je... Već smo i to konstatovali da u Bibliji zaista postoje granični periodi kraja vremena milosti. Recimo u doba Noja.

Mislim da je vrijeme milosti najednostavnije usporediti sa trenutkom kada čovjek umire. Očito je da za njega završava vrijeme milosti na ovome svijetu. Da ne ulazimo u detalje da li je umirući svjestan i sposoban reagirati na vanjski svijet, da li može razmišljati i donijeti odluku, ali govorimo i vjerujemo da je moguće da se grešnik u zadnjem času pokaje i pomiri s Bogom. Dakle, milost mu nije uskraćena sve do zadnjeg časa. Bog nije vezan na vrijeme, nego gleda čas da nam se smiluje i milost iskaže.
Isus uspoređuje svoj drugi dolazak s događajima u vrijeme Noe i potopa. Naravno, ali tom događaju je prethodio Božji zov na obraćenje i vjeru,i oni koji nisu vjerovali su poginuli. Jednako kao i danas.
No, Isusova riječ „Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa“. (Mt.25.13) odjekivala je stoljećima u srcima ljudi i neki su bili budni u vjeri, a drugi nisu, na svoju propast. U tom smislu, mi možemo reći da je vrijeme milosti za njih završilo i samo zato jer su odbacili Božju ljubav. Ali, Isus nikada nije govorio o završetku vremena milosti, to je je posljedica čovjekove odluke i logično tome snažna Pavlova poruka:
"Sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!"
Da je Ellen je koristila pojam zatvorenih vrata i vrijeme isteka milosti u tom kontekstu, moglo bi se razumjeti, ali ne. Ona je imala drugi cilj i uzela si je za pravo da Boga i Božje milosrđe prilagodi svojim potrebama. To je blasfemija, a ne zabluda. Da li je to učinila iz drskosti, neznanja, pretjeranog straha za svoj mladi pokret ili bilo koje druge ljudske slabosti...to ne znam, meni to nije važno, koliko je važno da je rekla nešto što drugi nikad nije, osim možda bezbožnika, budala i sotonista.
Dakle, nemoj se čuditi što ćete u ovoj točki uvijek biti kritizirani, sve ako je istina da je ona i adventisti takvo mišljenje napustili. Laodikeja je napisao mnogo puta i jučer ponovio: Mi smo Bogomdana crkva jer posjedujemo svu istinu. U redu, nek mu/vam bude. Ali, tu "istinu" vam daje Ellen White, ne Božja Riječ.

Ma naravno, ja to tako ne doživljavam. Ja se samo borim za istinu da izađe na čistac. Ja nisam zaista bitan. Zahvalan sam Bogu što mogu ovo izneti na način na koji to činim. Što mi daje snagu i istrajnost jer je u ovakvim diskusijma maratonskim to jako važno. Bez Hristove pomoći, sam lično ne bih to mogao.

Da, nije ti lako. Ostao si sam. Braća su ti zauzeta s prikupljanjem negativnih vijesti iz Katoličke Crkve. Zar se može skupljati smeće i ostati neukaljan? Ali dobro, nek i smetlari rade svoj posao.
Ovo što ti želiš izvesti na čistac sa Slapom, nadam se da ćete uspjeti, obojica ste uporni, ali rekla sam već da meni nisu važne godine.
 
Član
Učlanjen(a)
06.05.2012
Poruka
2.380
Nemoj me sestro od jutra zasmijavati, molim te... prolio sam kafu-kavu(kahvu) po stolu, tipkovnici i sebi, smejući se.... Muči se jadan s hrvatskim, ajoooj, kako bi onda čitao djela Crkvenih otaca s oviju prostora?

Simpatično je. U mjesecu rujnome. :)
K'o kad jedan moj Španjolac napiše - s pjesmama i plesama, slavili smo Gospodina.
Ali, lako za to ili daj Bože, da imamo samo gramatičke greške.

Uz sve to, ja se nikada ne ispričavam. Govorim istinu, i ako se ona nekome ne sviđa, ja sa time nemam problema. Oni imaju.

Nemam ni ja problema, pišemo što mislimo i osjećamo i često puta na brzinu. Dogodi se da se omakne koja nepotrebna riječ i povrijedi čovjeka. Ja, zbog svoje savjesti, volim izgladiti, što ne znači da mijenjam stav.

Sestro, oni su se, svoje postojanje poistovetili s učenjima Ellen Gould Harmon White, te je svako pominjanje iste u negatvinom kontekstu za njih lična uvrijeda. Igraju na SJW kartu "uvredljivosti" jer to im garantira "zaštitu".

Vidim.

Niti ti, niti slap, niti ja, ne napadamo ikoga ponaosob, nego duh koji ih vodi razokrivamo kao sotonski (što on - ona, zaista i jeste)

Znam. To sam mu i rekla.
Ja neću tvrditi da je sotonski duh na djelu, ali jasno mi je da su zbog sektaškog duha vrlo lagan plijen za Sotonu.
Različiti duhovi mogu biti prisutni u zajednicama gdje svatko tumači Riječ Božju kako hoće i zbog čega kasnije nastaju svađe i podjele i napadi na druge. Đavao najbolje lovi u mutnom.


Da mu se Bog i objavi, doista objavi i pokaže mu Istinu, Jovan je ne bi prihvatio.

To ne znam(o). Darth, to ne možemo znati. Postoje vrlo emotivna svjedočanstva ex-adventista i svi govore o prosvjetljenju, o trenutku milosti kad su shvatili da je Ellenina doktrina prepuna zabluda. A njima je to jako bolno.
 
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Mislim da je vrijeme milosti najednostavnije usporediti sa trenutkom kada čovjek umire. Očito je da za njega završava vrijeme milosti na ovome svijetu. Da ne ulazimo u detalje da li je umirući svjestan i sposoban reagirati na vanjski svijet, da li može razmišljati i donijeti odluku, ali govorimo i vjerujemo da je moguće da se grešnik u zadnjem času pokaje i pomiri s Bogom. Dakle, milost mu nije uskraćena sve do zadnjeg časa. Bog nije vezan na vrijeme, nego gleda čas da nam se smiluje i milost iskaže.

Upravo se o tome i radi. Vrata mi sami otvaramo i zatvaramo. Primimo li mi Krista, pokajemo li se, iskreno se pokajemo u vremenu milosti koja nam je data, vrata su nam otvorena. Zatvorimo li vrata Isusu, držimo li da smo mi u pravu i nikada se ne pokajemo (čak ni mikron pokajanja), zalupili smo vrata spasenja.

Isus uspoređuje svoj drugi dolazak s događajima u vrijeme Noe i potopa. Naravno, ali tom događaju je prethodio Božji zov na obraćenje i vjeru,i oni koji nisu vjerovali su poginuli. Jednako kao i danas.

Kada bi smo samo znali da Isus ne govori bukvalistički, nego metaforički, kada uspoređuje vreme Nojino i vreme drugog dolaska. Kada bi samo znali da se radi o upozorenju, a ne o proročanstvu, ne bi smo se ponašali kako se ponašamo.

Kako ne shvatamo da nam Isus poručuje da ne trebamo biti kao oni koji u vreme Nojino jeđahu, pijahu, ne vodeći se brigom o svojoj večnosti? Kako ne shvatamo da poruka nije, ne jedite i ne pijte jer eto dolazim tad i tad, nego NE SLEDITE duha SVETA.


No, Isusova riječ „Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa“. (Mt.25.13) odjekivala je stoljećima u srcima ljudi i neki su bili budni u vjeri, a drugi nisu, na svoju propast. U tom smislu, mi možemo reći da je vrijeme milosti za njih završilo i samo zato jer su odbacili Božju ljubav.

Blizu si, veoma blizu.

Bog je iznad vremena i prostora, sva su vremena njegova, a nas, ljude gleda kao pojedince, kojima je svakom ponaosob dao vreme milosti, koje prestaje trenutkom fizičke smrti, naše smrti. Ali, samo ono vreme koje nam je darovano u fizičkom svetu.

Ne i APSOLUTNO VREME MILOSTI.

Ono nikada ne prestaje.

Uostalom, šta misliš na koga je Isus mislio kada je rekao da "Ovaj naraštaj neće proći dok se sve ne zbude"?

Na APSOLUTNO VREME, na čoveka kao vrstu.

Dakle, dokle god da postoji i jedan jedini čovek na zemlji, vreme milosti i zagovora NE PROLAZI.



Da je Ellen je koristila pojam zatvorenih vrata i vrijeme isteka milosti u tom kontekstu, moglo bi se razumjeti, ali ne. Ona je imala drugi cilj i uzela si je za pravo da Boga i Božje milosrđe prilagodi svojim potrebama. To je blasfemija, a ne zabluda. Da li je to učinila iz drskosti, neznanja, pretjeranog straha za svoj mladi pokret ili bilo koje druge ljudske slabosti...to ne znam, meni to nije važno, koliko je važno da je rekla nešto što drugi nikad nije, osim možda bezbožnika, budala i sotonista.

Ona (Ellen Gould Harmon White) nije ni poznavala ovak kontekst. Radilo se i radi se isključivo o verovanju da je Miller zaista izračunao dan i čas drugog dolaska. Oko toga se vrti, na tome počiva sva "teologija" i "soterologija" subotara.

Nema tu zablude, nema tu straha i neznanja.

Namera je u pitanju.

Veruješ u nešto (iako ti samo PIsmo u koje se navodno kuneš govori suprotno), ne možeš, ne želiš da se suočiš sa greškom, i onda s namerom da sebe i druge "utešiš" pronalaziš rešenje u vidu "objava" koje potvrđuju tvoje verovanje.

Razočarenje što si ispala "budala" lečiš time što sebi pripisuješ Božanske prerogative i govoriš stvari koje Bog nije ni rekao, samo da bi svoje verovanje "opravdala".

A to je NAMJERA.

Dakle?


Dakle, nemoj se čuditi što ćete u ovoj točki uvijek biti kritizirani, sve ako je istina da je ona i adventisti takvo mišljenje napustili.

Problem je što oni to nikada i nisu napustili.

Napuštanjem bi se moglo nazvati kada bi se oni odrekli Millerovog datumarenja koje je osnov i stup njihovog "verovanja".


Laodikeja je napisao mnogo puta i jučer ponovio: Mi smo Bogomdana crkva jer posjedujemo svu istinu.

Nisu oni ništa osim kulta, sekte nastale i održavane na sotonskim lažima.

Niko i ništa tu činjenicu promeniti neće.


Ali, tu "istinu" vam daje Ellen White, ne Božja Riječ.

U nju, smrtnu ženu, hranu crvima se oni i krštavaju.


Ja neću tvrditi da je sotonski duh na djelu, ali jasno mi je da su zbog sektaškog duha vrlo lagan plijen za Sotonu.

Ja hoću, tvrdit ću.

Naime, ako nije sotonski onda čiji je to duh?

Pazi, Bog je apsolut i ovde se radi o Apsolutu.

Dakle, duh koji nekog u pitanjima vere vodi može biti samo od dva izvora. Samo od DVA

Od Boga ili od Sotone.

Ta dva se mešati (pa malo od Boga, malo od sotone) NE MOGU.

Sjeti se šta Isus kaže u Apokalipsi, sjeti se da govori protiv "mlakih" (ne samo u vjeri, nego se to odnosi i na duh, hladan je onaj koji odbacuje Istinu, Vreo je onaj koji izgara za Istinu, mlak je onaj koji meša laž i istinu)

Znam da ti je teško u svojoj kršćanskoj ljubavi prihvatiti moje reči, da ti one zvuče oštrije od svetlosne sablje (mala šala) ali Istina je uvjek takva, bolna i oštra.



To ne znam(o). Darth, to ne možemo znati. Postoje vrlo emotivna svjedočanstva ex-adventista i svi govore o prosvjetljenju, o trenutku milosti kad su shvatili da je Ellenina doktrina prepuna zabluda. A njima je to jako bolno.

Možda i ne možemo znati, možda. No, nekako sam uvjeren da znam šta govorim. Uostalom sjeti se primjera Sadukeja, Fariseja, Pismoznanaca, koji Isusa gledaše i ne prepoznaše Ga.

Iskrena želja i žudnja za Bogom je ključna u trenutcima kada Bog lično prosvetljuje.

Zato sam i dao primjer Sv. Apostola Pavla.

On je iskreno vjerovao da to što je činio čini radi Boga. Nije istraživao da li je u pravu ili nije, nije se pravdao Pismima. Boga je u srcu tražio, a kako nije znao drugačije od onoga što je naučio, iskreno je verovao da čini po Božjoj volji.


Zato se je i obratio.

Zato su se ovi ex adventisti i obratili.

Oni nisu znali.

Jovan pokazuje da zna pa i dalje čini što čini.

Jesu li to isto radili i Fariseji, Sadukeji, Pismoznanci?

Iščitavaše Pisama, pa Isusa ne prepoznaše.

Ne prepoznaše Ga, jer tražiše ono što im beše u srcu, a to Bog ne beše nego njihova slika "Božijeg karaktera".

Nadam se da ti je sada jasnije zašto napisah ono što napisah.
 
Član
Učlanjen(a)
06.05.2012
Poruka
2.380
Darth, post ti je jako dobar.
Napisao si nekoliko zanimljivih stvari koje bi vrijedilo produbiti, pa ću ti odgovoriti kasnije.
 
Član
Učlanjen(a)
06.05.2012
Poruka
2.380
Kada bi smo samo znali da Isus ne govori bukvalistički, nego metaforički, kada uspoređuje vreme Nojino i vreme drugog dolaska. Kada bi samo znali da se radi o upozorenju, a ne o proročanstvu, ne bi smo se ponašali kako se ponašamo.

Smetnula sam s uma da oni to tumače kao proročanstvo. Da. Isus nas u svojoj ljubavi poučava i upozorava da budemo trezveni i budni u vjeri i to je jedino važno. Kakav će biti scenarij posljednjih dana, to ne trebamo znati jer nije potrebno za naše spasenje.


Bog je iznad vremena i prostora, sva su vremena njegova, a nas, ljude gleda kao pojedince, kojima je svakom ponaosob dao vreme milosti, koje prestaje trenutkom fizičke smrti, naše smrti. Ali, samo ono vreme koje nam je darovano u fizičkom svetu. Ne i APSOLUTNO VREME MILOSTI. Ono nikada ne prestaje.

Čini mi se da je Karl Rahner to usporedio s povorkom koja je na sceni i koja je osvijetljena. Mi živi smo dio te povorke, ne znamo za one koji su bili ispred nas ni koji će doći za nama. Dakle, imamo samo ovaj život ad živimo od vjere i nade, u ljubavi. A u nebu? Tek će se očitovati što će(mo) biti.

Uostalom, šta misliš na koga je Isus mislio kada je rekao da "Ovaj naraštaj neće proći dok se sve ne zbude"?
Na APSOLUTNO VREME, na čoveka kao vrstu.
Dakle, dokle god da postoji i jedan jedini čovek na zemlji, vreme milosti i zagovora NE PROLAZI.

Ovo je mi je novo. Slažem se. Mislila sam da naraštaj znači jednu generaciju koja živi u posljednjim vremenima.
Svakako da vrijeme milosti ne završava dok god je Isus s nama, a On je s nama u sve dane do svršetka svijeta.


Ona (Ellen Gould Harmon White) nije ni poznavala ovak kontekst. Radilo se i radi se isključivo o verovanju da je Miller zaista izračunao dan i čas drugog dolaska. Oko toga se vrti, na tome počiva sva "teologija" i "soterologija" subotara.

Skroz sam zaboravila na taj tako važni podatak. Računanje i određivanje datuma Isusovog dolaska. Što je bilo u glavi tog čovjeka? Možda poredba nije najbolja, ali podsjetilo me ono u Edenskom vrtu-nemojte jesti! Ali, žena i čovjek su jeli. Isus je rekao- nitko ne zna.., ali Miller kaže- ja ću znati.
Jovan je meni pokušao objasniti da bi Isus to mogao reći ako želi i onome kome želi. Ako se ne varam, odgovorila sam mu-Isus ne želi.
Značajna je i druga epizoda iz Evanđelja: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite svi ćete slično propasti!" Božanski odgovor.
Nema drugih objašnjenja ni prepričavanja koja su svojstvena ljudima.


Veruješ u nešto (iako ti samo PIsmo u koje se navodno kuneš govori suprotno), ne možeš, ne želiš da se suočiš sa greškom, i onda s namerom da sebe i druge "utešiš" pronalaziš rešenje u vidu "objava" koje potvrđuju tvoje verovanje.

Da, tvrdokornost -to je baš "velika" ljudska osobina. I protagonizam. Da je Bog bio na djelu ne bi bilo takvog šlamperaja.


U nju, smrtnu ženu, hranu crvima se oni i krštavaju.

"Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka..." (Jr, 17, 7)

Naime, ako nije sotonski onda čiji je to duh?

Ljudski. Slabi, bolesni, izopačeni ljudski duh koji je podložan da padne u zamku Đavla.


Dakle, duh koji nekog u pitanjima vere vodi može biti samo od dva izvora. Samo od DVA
Od Boga ili od Sotone.
Ta dva se mešati (pa malo od Boga, malo od sotone) NE MOGU.

Naravno da se ne mogu pomiješati Svijetlo i Tama. Za mene ostaje upitno kako je pisanje Elen White toliko utjecalo na adventiste. Znam da je čitaju nekritički, već u svijetlu njezinih vizija i obećanja, pa su im očekivanja vrlo velika. Ti si ju čitao, ja tek ponešto. Ako zanemarimo njene vizije i zablude, sam stil pisanja je poučan i mjestimično prihvatljiv. Ima neku sličnost sa knjigama starijih duhovnih pisaca.

Jovan pokazuje da zna pa i dalje čini što čini.
Jesu li to isto radili i Fariseji, Sadukeji, Pismoznanci? Iščitavaše Pisama, pa Isusa ne prepoznaše.

Jovan će svakako morati najprije riješiti svoj odnos s Gospodinom, jer bez Isusa, Sina Božjega ne može ništa. Kad kažem riješiti, ali mislim na molitvu i traženje i pražnjenje, uglavnom zauzeti stav djeteta.
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.400
Nakon što smo vidjeli kako su pioniri Adventista sedmog dana, i "društvo" oko njih, sve do 1952. vjerovali i naučavali tzv. "teoriju zatvorenih vrata", sada ćemo vidjeti zašto i kako su odbacili ovo svoje bogohulno naučavanje.

Iz ovako bogohulnog naučavanja (da je Isus prestao posredovati za grešnike i da je Bog odbacio sav pokvareni svijet 22.10.1844. god.) rađati su se mogla samo "djeca bogohulja", jer "jabuka ne pada daleko od stabla". Tvrdnja Adventista kako je Bog 22.10.1844. god. odbacio sav pokvareni svijet i kako se više ne može spasiti nitko tko nije spašen 22.10.1844. najjače će adventistima zamlatiti glavom o zid, a i pravedno je. Naime, što napraviti s onima koji su se Adventistima pridružili nakon 22.10.1844. godine? Što napraviti s vlastitom djecom, "djecom Ostatka", koja su u sedam "Bates-ovih" godina porasla do godina odgovornosti, a nespašena su, jer kao mala djeca nisu mogli prihvatiti "subotarsko vjerovanje"? Dakle, kako svoju vlastitu djecu progurati kroz "zatvorena vrata"? Nužnost je majka izuma, pogledajmo kako su se adventisti dosjetili riješenja:

Kako su oni [djeca] tada [1844.] bili u stanju nevinosti, oni su imali pravo na zapis na ploču Božjeg suda, onoliko koliko i oni koji su sagriješili i primili oproštenje, te su stoga subjekti sadašnjeg zagovora našeg Velikog svećenika." (The Present Truth, prosinac 1849.).

Evo ga, vrata su "odškrinuta". Za djecu je vjerojatno bilo dovoljno samo malo odškrinuti vrata, međutim, nije tu kraj mukama u koje ih je uvuklo njihovo "bogohulno vjerovanje". Naime, svih "sedam Bates-ovih godina" adventisti su bili angažirani jedino i isključivo na okupljanju starih Adventnih kršćana, jer je 22.10.1844. Bog odbacio sve grešnike, pa im tako odbačenima ni molitve adventista više nisu mogle pomoći, kako kaže Ellen White. Ovo nisu moje konstrukcije i moja podvala Adventistima, ovo svjedoče sami adventisti, evo:

"Gotovo deset godina rad je bio ograničen na okupljanje onih koji su prihvatili poruku prvog anđela." (Review and Herald, 7. rujna 1916.)

Dakle, nakon što su prošvercali vlastitu djecu, kako kroz odškrinuta vrata progurati odrasle koji su se "obratili" i pristupili adventistima? Osim toga, nije jedini problem što su vrata malo odškrinuta, još je veći problem kako "obraćenje i obraćene" uopće prihvatiti i progutati. Nije li 22.10.1844. godine Bog odbacio sav pokvareni svijet, i nije li tada završilo vrijeme za obraćenje grešnika? I upravo će i nastati "lomljavina" među samim adventistima oko ovog pitanja, a pokrenuo ju je jedan konkretan slučaj. Opet imamo svjedočenje samih advenista, pogledajmo:

"Ovo je bio prvi slučaj obraćenja iz svijeta na sadašnju istinu, koji se dogodio nakon 1844. godine. Kao što smo rekli, njihov rad dotada bio je gotovo u potpunosti za "izgubljenim ovcama doma Izraelova" - stare Adventne vjernike. On [Churchill] oženio je nakon toga (poslije 1844.) kćer sestre Benson, adventistkinje iz 1844. Oni su isprva bili potpuno iznenađani da netko tko je bio nevjernik može pokazati interes za Adventnu doktrinu. ... Njegovo obraćenje pobudilo je veliku pažnju i uokolo." (George Butler, Replies to Canright)

Dakle, svjedoče sami adventisti, prvi obraćenik postao je 1850. godine Churchill, netko tko je oženio kćer sestre Benson "adventistkinje iz 1844." godine. Ovo je najjasnije priznanje da u šest godina nakon 1844. godine nisu "obratili" niti jednog pojedinačnog "grešnika". Ne primarno zbog svoje nesposobnosti, nego zbog toga što su sve koji nisu pripadali njima, "Adventnom narodu", smatrali grešnicima od koji i Bog "digao ruke 22.10.1844." i za koje je tada završilo vrijeme spasenja.

Rekoh, bit će oko ovoga lomljavine i među samim adventistima, pogledajmo još svjedočenja samih adventista:

"Mnogi će nam ukazati na nekoga tko svjedoči da se obratio, kao dokaz da vrata nisu zatvorena, dakle, popustljivost Božje riječi prema mišljenju pojedinca." (George W. Holt, The Present Truth, prosinac, 1849.)

Zar je moguće da su Ellen White i ostali godinama radili na obraćenju grešnika, kako će kasnije tvrditi, a da su prvog obraćenika dobili 1850. godine!? Nadalje, jesu li oni uopće tražili Churchill-a i trudili se oko njega? Ne! Niti su oni tada radili na obraćenju grešnika niti su oni pronašli i obratili Churchill-a. Churchill je došao nepozvan tražeći prijem. Budući da je postao zet jedne "adventistkinje iz 1844.", kao i u slučaju njihove vlastite djece, "vrata su otvorena malo više", i on je "proguran unutra"!

P.S. U nastavku ćemo saznati nešto o Jeleninoj ovisnosti o alkoholu, i njenim mukama "po alkoholnoj apstinenciji".
 
Natrag
Top