Član
- Učlanjen(a)
- 06.05.2012
- Poruka
- 2.380
Jurivaka: Ja sam davno postavljao pitanje zašto je Bogu bilo potrbno da mu se ljudi obraćaju (mole) na različite načine? Nikada nisam dobio suvisli odgovor od teista na to pitanje. Sada se stavljam u ulogu teiste i iz toga ugla razmišljam o tome pitanju. Ako postoje različiti načini obraćanja Bogu (čitaj religije i religijske denominacije), zar to nije Božija volja? Jer... ništa se na ovom svijetu ne dešava bez Božije kontrole i Božijeg htjenja. Dakle, svi vjernici različitih vjerskih denominacija, žele i teže istom - susretu sa Bogom, samo što tom cilju idu različitim putevima. Moraju li se zbog toga međusobno optuživati i satanizovati jedni druge? Ne bi trebalo, ako su zaista istinski vjernici. Zašto se Biblija shvata na različite načine, pitaće neko? Pa, i to je božija volja, jer je naš razum Božija kreacija.
Tako bi, po mom mišljenju, trebao da razmišlja onaj ko vjeruje u Božije postojanje i samo tako bi se harmonizovali odnosi među religijama i vjerskim zajednicama.
Međutim, očigledno je da to u stvarnosti ne može funkcionisati. Zašto? Zato što je u fundamentu svake religije, pa i svake vjerske denominacije, ugrađeno sjeme antagonizma i netrpeljivosti prema drugim i različitim - tvrdnjom da je svaka od njih jedina i istinska Božija vjera, a da su sve ostale vjere surogati, odnosno, izopačeno poimanje Boga i netačno tumačenje njegovih biblijskih poruka.
Dakle, "Nema mira među maslinama"!
Ovaj tvoj post je, po mom mišljenju, ostao nezapažen ili ga, hmm... neki ne žele komentirati da ne bi morali sebe preispitivati. :dtyste:
Ljudi se mole Bogu na različite načine jer su različiti. Koliko ljudi toliko načina molitve. I to je super!
Molitva zavisi o našem odnosu s Bogom, odnos koji se zasniva na vjeri, ufanju i ljubavi. (To su teologalne kreposti koje nas najčvršće vežu s Bogom). Iz tog različitog odnosa proizlaze i naše razlike.
Isus nam je ostavio samo jednu molitvu, jednostavnu i najljepšu. Očenaš. Svim ljudima je razumljivo: Boga možemo zvati Ocem.
Da postoji samo jedna vjera na čitavom svijetu, opet bi ljudi različito doživljavali Boga, na različite načine Mu služili ili tumačili Božju Riječ.
Znaš što je najgore? Kad Božja Riječ postane "ubojita", kad je vjernik koristi da "ubije" u pojam drugog čovjeka. (Jednom sam kod bake na selu našla Ilustriranu Bibliju za mlade, dopala mi se pa sam je ponijela kući. U vlaku je bila gužva, nisam je mogla držati u ruci i stavila am je na gornji pretiac za prtljagu. U naglom kočenju vlaka, moja debela Biblija je pala čovjeku na glavu. wacko2
Znaš kako me je frajer pogledao...?)
Tako ponekad izgledaju kršćanski razgovori, kao da te netko lupi Biblijom po glavi.
Božja Riječ je dana za izgradnju svakom čovjeku, za rast u vjeri i svi je najprije trebaju primjeniti na sebe.
Točno, ima mnogo načina kojim se ide k Bogu. Vjerujem da postoji i ateistički...Uglavnom sve kršćanske zajednice vjeruju u Isusa, Sina Božjega, tj. da je On Put.
Razlike su nastale greškama ljudi.
Jedna važna stvar: što je čovjek bližeBogu, bliže je i čovjeku. Što je više prožet Njegovom milošću, toliko Ga više odražava.
U tom smislu, kad bi vjernici u svim crkvama, nastojali omiljeti Bogu svojim životom, živjeti zapovijed Ljubavi, onda ne bi ni bilo podjela, ni izdizanja jednih nad druge, ni šikaniranja.
Kad čovjek ima malo Duha Božjega ili ga uopće nema, onda je pun sebe pa od sebe ni ne vidi nikoga drugog. Ne vidi bit, nego inzistira na sitnicama. Kad se sitničari, znak je da je Duh pao na niske grane.
"Nema mira među maslinama." Jako dobro. Kršćani su pozvani da budu svijetlo svijeta i sol zemlje, ako sol obljutavi, nije za drugo nego da se baci na zemlju da ljudi gaze po njoj.