Duhovni razgovori

[peko71]

peko, ovo baš nema nikakve veze sa temom, a i malo je morbidno postavljati ovakve klipove na ovoj temi.

Ako smatraš da je morbidno možeš da izbrišeš slobodno. Mane pomalo iritira što ljudi ne vide količinu zla koje se nalazi oko nas. Isabeleta je uporedila besnog psa sa satanom a ja sam se nadovezao na to jer mnogi smatraju da samo čovek nije u skladu sa prirodom a sve ostalo je ok. Karakter tih životinja je više satanski. A ovu temu sam razumeo kao razgovor o svemu što ima veze sa razmatranjem duhovnih stvari.

 

[infamous111]

Ako smatraš da je morbidno možeš da izbrišeš slobodno. Mane pomalo iritira što ljudi ne vide količinu zla koje se nalazi oko nas. Isabeleta je uporedila besnog psa sa satanom a ja sam se nadovezao na to jer mnogi smatraju da samo čovek nije u skladu sa prirodom a sve ostalo je ok. Karakter tih životinja je više satanski. A ovu temu sam razumeo kao razgovor o svemu što ima veze sa razmatranjem duhovnih stvari.

sta ti znaci to "covekov najbolji prijatelj"? to neka provokacija na racun kuceta? kuce i jeste najbolji covekov prijatelj ako imas vremena da radis na njemu, isto kao i kad nemas vremena da radis na svom detetu pa sutra ono moze da te ubije da nema grizu savest, tako isto i kuce, ljudi shvatite jedu stvar lako je uperiti prst u nekoga ili u nesto i reci e on je ubica on je ovakav ili onakav, ali postavlja se pitanje sta je njega navelo na to da bude takav? ali opet smatram da sta covek moze da uradi i koliko zlo da napravi to ne moze ni jedna zivotinja

 

[Isabeleta]

Peko71: Isabeleta je uporedila besnog psa sa satanom a ja sam se nadovezao na to jer mnogi smatraju da samo čovek nije u skladu sa prirodom a sve ostalo je ok. Karakter tih životinja je više satanski.

Sv. Pavao je u jednoj poslanici napisao: "Jer znamo, sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada" Znači, da ćemo tek u nebu odahnuti i uživati pravi mir. Ova poredba sotone sa psom, znači da nam on ne može ništa, ako svojevoljno ne pristanemo, tj. ako mu se ne približimo. Inače, čitala sam da životinje, pas osobito, "prepoznaje" i osjeća mirnog čovjeka i sjeda do njegovi nogu. Po tome se može zaključiti da čovjek koji ima mir širi/prenosi taj mir na ljude i okolinu.
Haha, čitala sam također da pas engleske princeze Margarite ima vrlo negativan dosje: nekoliko napada, ugriza, i druge ispade ...
Ne znam što je to sa psima. Da li ih ljudi kvare ili im takva narav ili su prisiljeni ponašati se bijesno zbog nebrige okoline.

 

[peko71]

Prvobitno napisao Adrian BG :Да, омрзнух све што може човеку душу да зароби и одврати од Христа и Спасења. То аутоматски не значи да бих ја побио све који изврћу Писмо и "лове" људске душе. Да, то раде СЕКТУРИНЕ (култови). Можда делујем оштро, али то је једино што могу да урадим против саблазни које владају у огромном броју и са много варијација на тему.
И шта ти вреди што "шириш љубав", када се одричеш Сина Божијег? Апсолутно ништа, одлазиш у пакао за кога говориш да не постоји. Мени ништа не чиниш нити ме спомињеш, дакле немам разлог мржњу да осећам. А треба да "ширим љубав" иако знам да тај пут води у пропаст? Не пада ми на памет, ја се грчевито борим за сваку душу, за сваког брата и сестру, а колико ћу успети, Бог Свети зна. Мала је сила моја, мала је мудрост моја, а ако бар неко одступи од безакоња, велики је успех постигнут. Јер, сетимо се, Небеса се радују свакој души која се Христу врати (на прави Пут).

Ako misliš da je ljubav prema bližnjim konstantno napadanje neistomišljenika grdno se varaš. To je ono što se polako pretvara u mržnju i na kraju čoveka dovodi do ludila. Promašio si cilj, drugar, treba gorljivo da voliš Hrista a ne gorljivo da napadaš neistomišljenike pogotovu one što svoju nadu polažu u Hrista. Ovo o čemu raspravljamo je kompleksnije nego što se obično predpostavlja jer je pored svega i psihologija. Naša misija na zemlji je da naučimo šta je dobro a šta zlo. Čini mi se da brkamo pojmove pa zlo nazivamo dobrim i obrnuto. To što ti veruješ u pakao te neće spasiti isto kao što mene neće spasiti to što ne verujem u pakao jer spasenje nije u tome nego nečem drugom. Osim toga jesi li siguran da ti hodiš u svetlosti a ja ili neko drugi u tami pa ti imaš pravo da nam sudiš jesmo li u svetlosti ili u tami. Ja smatram da smo svi u tami.

 

[Adrian BG]

Ко напада неистомишљенике? Где ти видиш да ја нападам када показујем да се погрешно тумачи и изврће Писмо? Исто као што ви заговарате учења много пута поменутих секти, тако и ја показујем да су то лажне науке. Једина замерка је што сам написао СЕКТУРИНЕ. Наравно, ништа друго и нису. Све што мами паре и људске душе пре свега, не може бити нешто добро. Можда теби јесте, али има људи који схватају о чему се ту ради.

 

[peko71]

Prvobitno napisala Isabela : Peko, lijepo si rekao ovo za srce. :dtyste:
Isus prepoznaje svoje upravo po srcu, jer to je srce novog čovjeka, nanovo rođenog u Duhu. Karakteristika toga i takvoga srca jest da široko, sasvim otvoreno za Krista i ljude. Takvi ljudi pripadaju crkvi kao intituciji, naravno i vjerojatno postoje u svim crkvama, zašto ne?

Takvi ljudi pripadaju crkvama kao institucijama ,kažeš i verovatno postoje u svim crkvama . Tako nam govori sveto pismo. Narod Božiji je nekad izašao iz Vavilona a sad treba da izađe iz Vavilona Velikog . To znači da se nalaze u Vavilonu Velikom a ne izvan njega. Ne kažem da je pogrešno što si u katoličkoj crkvi jer čovek je društveno biće i ne može da opstane sam sa sobom. Međutim sve u svoje vreme jer duh izričito kaže da u poslednja vremena ne treba da bude tako. Isaija 26.20. Hajde narode moj uđi u klijeti svoje i zaključaj vrata svoja za sobom, prikrij se za čas dok ne prođe gnev. Ovo je usko povezano sa izlaskom iz Vavilona Velikog. Jeremija 51 45. Izađi iz njega narode moj, izbavite svaki svoju dušu .... Ovo sigurno ne znači da treba da se izolujemo od sveta jer to je tehnički neizvodljivo ali znači da svoje duhovno biće usmerimo ka Bogu a ne prema crkvi i njenim starešinama i poglavarima. Reći ću ti zašto. Prikupljaju za sebe dobar deo tvojih emocija.
E sad kad pogledamo statistike u svetu može se videti da se taj proces izlaska već uveliko odvija. Kako kažu sve je manje vernika Hrišćana. Ja se ne bih složio da je sve manje vernika već da je sve manje crkvi i članova crkvi a vernik može da bude i bez crkve.

 

[Isabeleta]

@peko71:
Rođena sam u Katoličkoj crkvi, primila krštenje i sakramente, nedjeljom odem na Misu, ponekad na molitvene sastanke ili neko predavanje, pjevački zbor itd. Kad bih se udavala, sklopila bih crkveni brak, krstila svoje dijete u crkvi...itd.
Drugim riječima, crkvena sam, pripadam Crkvi. Crkva nije samo građevina, nisu to ni svećenici, nego i narod, dakle, živa crkva.
Krist je ustanovio crkvu, znamo da su se od početka formirale male zajednice. Jedna od tih (mislim da je bilo u Efezu) se po prvi put prozvala kršćanima. Dakle, kršćani se sabiru u Ime Isusovo da zajedno mole, lome kruh, slave Boga. Tako je bilo od početka sve do danas.
Znam što mi želiš reći, tj. razumijem tvoj stav. Danas se kaže, osobito među mladima: Bog/ vjera DA - crkva NE. To znači da su se ljudi razočarali u crkvu. Velike su kritike na račun svećenika, s pravom (neki doista ne zaslužuju da se zovu svet-jenikom).
Mnogi napuštaju crkvu i žive po svom nahođenju. A neki napuste matičnu crkvu pa osnivaju neku svoju crkvu. Ima svašta.
To je ozbiljan problem. Preopširno će biti ako o tome budem pisala, pa ću spomenuti samo individualizam i subjektivizam, nekakvo osobno poimanje slobode itd. dakle, vjera u Boga bez crkve, i crkvenih poglavara.
Međutim, ako se vratimo na početak, vidimo da je Crkva bila prisutna. Ta crkva (koju čini narod, ne zaboravimo) je kroz stoljeća bila sveta i grešna, ali je zajedno, Božjom pomoći išla naprijed.
Mogla bih ti mnogo napisati o valjanim razlozima zašto treba pripadati crkvi, ali budući da ti nisi zagrijan...da ne trošim vrijeme.
S obzirom na tvoj životni put, nisi stekao naviku, niti si formirao svoj osobni odnos prema crkvi, ono što s ekaže: naći svoje mjesto u crkvi. To je vrlo važno. U tom smislu te razumijem te.

Što se tiče mojih emocija i moje energije, doista me crkva ni crkveni poglavari ne iscrpljuju ni jedan gram, ako ja to neću ili ih ne trebam. Ako se moram ispovjedati, kuda ću ako ne u crkvu? Ako nedjeljom idem na Misu, pa neću onda u kafić, idem u crkvu. Trebam crkvu za svoje duhovne potrebe. Nisam dužna slušati svećenika ako me nije razumio ili se njegov savjet kosi s mojom savješću. Svećenici ne zapovjedaju, savjetuju, pomažu, netko je bolji, mudriji, drugi nema toliko talenata. Ali, ja niti ne očekujem od njih ono što mi oni ne mogu dati, nego može samo Bog.
Ne znam kako bi me crkveni poglavari mogli odvlačiti od Boga.

 

[peko71]

Vidiš Isabela , ja sam rođen kao pravoslavac i kršten sam u pravoslavnoj crkvi ali moram ti reći jednu stvar, popovi su me uvek podsećali na smrt. Skoro sam i raskrstio sa njima kad je došao jedan da mi sveti vodicu. I sad ponekad mogu da uđem u pravoslavnu crkvu, tu tamjan lepo miriše.. ali,ali,
Razumem šta kažeš, tebi je život bez crkve u kojoj si nezamisliv. Znam jer sam i ja bio u crkvi JS. Imao sam i neko predavanje pred stotinak JS doduše samo jedno predavanje kao nekršten objavitelj. Sećam se, imao sam tremu ali kažu da se nije primetilo. Tada mi je život bez te crkve bio nezamisliv. Sad ti kažeš da je crkva potrebna i ja to kažem, ali koja crkva svi su Hrišćani ?Nijedna od ovih ....već ovako Efescima 4.12-13. Da se sveti priprave za delo službe za izgradnju Hristovog tela 13. dok svi ne dođemo do jedinstva u veri i poznanju Sina Božijeg, do savršenog čoveka, do pune mere Hristovog rasta.
Ne znaš kako bi te crkveni poglavari mogli odvlačiti od Boga ? Sa jeresima.

 

[Isabeleta]

Peko, sviđa mi se što si otvoren i iskren. Može se mnogo ugodnije razgovarati makar imali različita mišljenja.
Ovaj tekst koji si odabrao je odličan i savršeno odražava kršćanski poziv i cilj.
I ja sam, u nekim mladim godinama, mislila kako nije potrebno ići u crkvu, da je dovoljno živjeti Evanđelje. Ono što Isus kaže: "A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svom Ocu, u skrovitosti..." Ako nas odlazak u crkvu ( na Misu, Liturgiju..) ne mijenja, ne pomaže nam u duhovnom rastu, svećenici nas više sablažnjavaju (iz nekog razloga) nego što nas pomažu, pa svakako da treba tražiti neko rješenje. Ali, treba imati na umu da je sam Krist ustanovio crkvu kao zajednicu sabranu u Njegovo Ime i da je prisutan u njoj, po molitvi, sakramentima i navještanju Evanđelja.
To što si bio u crkvi JS, bilo je jedno iskustvo, zar ne?
Ali, da mene pitaš, uvijek bih ti rekla: vrati se svojoj prvoj ljubavi, Pravoslavnoj crkvi. :dtyste:

Svećenici su samo ljudi, jest da su službenici Božji koji bi trebali dati primjer svetosti, ali nisu samo oni crkva...svi vjernici čine crkvu. Nije dobro ne ići u crkvu zbog nekog popa, jer u crkvu idemo zbog Krista.

Ne mogu mene poglavari odvući od Boga s jeresima, jer...tužit ću ih Papi.

Ja imam u bližoj i daljoj obitelji svećenika i redovnica, tako da sam navikla na crkvenjake, ali,u povjerenju, nekad oni znaju biti jako dosadni, haha...)

Ne znam točno kako funkcioniraju kod vas župske zajednice, ali svećenici koji su nadareni, razboriti i kreposni znaju motivirati svoje vjernike različitim aktivnostima, jednom rječju oživjeti crkvu tako da se svaki vjernik osjeti kao dio obitelji.To bi bilo idealno.

 

[Isabeleta]

Jurivaka: Postoji li apsolutna istina? Ako postoji, da li je istina samo jedna?
Je li hrišćanstvo istina?
Znamo da u hrišćanstvu postoje tri velike različite crkve: protestantska, pravoslavna i katolička. Znamo isto tako i kako su one nastale. Zašto se to desilo? Zašto se hrišćanstvo podijelilo? Da li radi toga što se tim podjelama tragalo za istinama, ili su u pitanju bili prizemni materijalni razlozi - bogatstvo i moć?
Ovdje nije teško biti prorok pa unaprijed pogoditi kako će hrišćani odgovarati na ovo pitanje. Naravno, zavisno od toga kojoj crkvi pripadaju, ali svaki od njih će reći da su upravo oni u istini - da su upravo u svojoj crkvi našli istinu. Znači, u ovom slučaju, imaćemo, odnosno, imamo, tri istine?! Da zavrzlama bude još veća, svaka od ovih crkava ima svoje kanone. Sve što u svijetu vjere odstupa od tih kanona, može se i proglašava se za jeres i otpadništvo. To znači da sa pojedinačnih stanovišta ovih crkava, na svijetu ima više jeretika i otpadnika nego vjernika!? To isto tako znači da svako svakoga može proglasiti jeretikom i otpadnikom.
Da li je takvo stanje u hrišćanstvu normalno? Da li je Bog tako htio?
Religija i njene institucije, baštine Božiju riječ. Zašto je ta riječ toliko konfuzna i toliko dvosmislena, da danas imamo na hiljade tumača te riječi, koji je različito tumače.
Je li Bog, pišući svoju objavu (ili diktirajući je, svejedno) htio da napiše rebus? Nije mu bilo stalo do toga da ga sva njegova stvorenja razumiju na nedvosmislen način? Stvari govori da je upravo tako.

Tvoj post je vrlo dobar i potiče na razmišljanje. Potrudit ću se odgovoriti najbolje što mogu, a ti imaj strpljenja dok budeš čitao. :dtyste:

Postoji li apsolutna istina? Ako postoji, da li je istina samo jedna?
Je li hrišćanstvo istina?


Bog je apsolutna Istina i tko je u Bogu, taj je u istini.
Samo je Isus za sebe mogao reći: Ja sam Put, Istina i Život…ne Budha, ni Muhamed, ni tko drugi...
Nijedan čovjek (ni jedna vjera) ne zna sve, pa tako niti ne posjeduje svu istinu, što ne znači da živi u laži, već samo u istini koju je spoznao.
Ima jedna važna misao sv. Pavla: Milost gradi na naravi.
Ne treba govoriti o tome koliko su ljudi različiti (po vjeri, nacionalnosti, mentalitetu, inteligenciji, obrazovanju, kulturi…) pa svaki čovjek prima i živi na svoj način.
Ne mogu svi jednako primiti i živjeti Božju Riječ
Bog nije sitničav i nije nam dao tisuće propisa, zakona, kanona…da se izgubimo u njima, nego se prilagodio čovjeku, njegovoj naravi pa je rekao: “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, a bližnjega svoga kao samoga sebe” i “ Ne čini drugome ono što ne želiš da tebi učine.” Sve drugo mora biti podređeno ovome.

Sv. Pavao je također napisao: “ Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe sama dade kao otkup za sve.” Iz tih riječi je vidljivo da je Isus Krist izvor Života za sve ljude, za pripadnike svih religija - jer nema drugoga imena osim imena Isusova po kojem bi se ljudi mogli spasiti.

Katolička Crkva je svjesna toga, te spoznaje da je »Crkva u Kristu kao sakrament ili znak i oruđe najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda« – pa je dakle posve primjereno da okuplja i predstavnike drugih religija, s njima stupa u dijalog i na taj način pridonosi i jedinstvu i spasenju čitavoga čovječanstva. A da je upravo Isusova želja da svi ljudi, jer su svi od Boga stvoreni, budu jedno, svjedoči i Isusov zazivu velikosvećeničkoj molitvi: “Da svi budu jedno”.


Zašto se hrišćanstvo podijelilo?

Osim povijesnih činjenica koje uglavnom znamo…podjele, razilaženja, raskoli su prisutni među ljudima jednako kao i udruživanja, savezi i sjedinjenja.
Volja Božja sigurno nije bila razdjeljenost kršćana, nego ljudska, volja i samovolja.


Svaka od ovih crkava ima svoje kanone…

Kanonsko pravo koje uključuje I crkveno pravo je u Katoličkoj crkvi redaktirano, što nije slučaj s Pravoslavnom, kako smo imali prilike vidjeti u primjeru Patrijarha Irineja koji je nevinim činom paljenja svijeće u sinagogi (za slabe u vjeri) postao prekršitelj.

Jedna anegdota. Prije 50-ak g. Papa Ivan XXIII je primio u audijenciju nekoliko židovskih rabina. Izvan svakog protokola sišao je među njih I rekao im: Ja sam Josip, vaš mlađi brat…Josip je bilo njegovo krsno ime, a aludirao je na biblijsku scenu Josipa, prodanog u Egipat i susreta s njegovom braćom) … Tim riječima otopio se led među sumnjičavim Židovima.
Uglavnom, Židovi su stoljećima u kršćanstvu bili…hmm, žigosani, tj. kao oni koji su ubili Isusa. U Kat. crkvi po cijelom svijetu se na Veliki petak posebno moli za Židove. Tako je nepravda ispravljena, jer i oni su naša braća.

To isto tako znači da svako svakoga može proglasiti jeretikom i otpadnikom.
Da li je takvo stanje u hrišćanstvu normalno? Da li je Bog tako htio?

Ja, osobno, nikoga ne nazivam heretikom jer ne znam kako će Isus suditi.
Ne mogu tvrditi za sve pripadnike Katoličke Crkve da misle kao ja, ali službeno Katoličko učenje ne naziva ni jednu kršćansku zajednicu otpadničkom. Istina, govorimo se o (ne)zajedništvu crkava. To su, npr. kršćanske zajednice koje imaju kriva učenja o Isusovoj božanskoj naravi i Presvetom Trojstvu, dakle istine vjere ili dogme, ne propisi, još manje običaji. Treba ipak razlikovati bitno od manje bitnoga.(vidim da neki, pravoslavci sve tretiraju isto: i Filoque, i celibat svećenika ( to je običaj/ praksa u Kat. Crkvi, nije dogma) pričešćivanje posvećenom Hostijom ( iz praktičnosti) i slično.
Ne mijenjaju se stvari zbog mijenjanja, nego kada se uvidi nešto bolje služi svrsi. Tradicija je dobra, ali ako se ispraznila od duha i udaljila od života, ostala je mrtvo slovo na papiru.


Religija i njene institucije, baštine Božiju riječ. Zašto je ta riječ toliko konfuzna i toliko dvosmislena, da danas imamo na hiljade tumača te riječi, koji je različito tumače.

Božja Riječ je nepresušni izvor nadahnuća “ jer je živa i djelotvorna”.
Vrijedi za svakog čovjeka i svako vrijeme. Nije konfuzna, makar ima dijelova kojima ne možemo do kraja otkriti značenje.
Jedna važna stvar kod tumačenja Božje Riječi. Pisci su bili Božjim Duhom vođeni i ljudskom slabošću ograničeni, jednako kao i mi danas. Vjernik pristup Bibliji kao da je ona za njega napisana. U tom smislu se može zapitati: Što mi, Bože, s ovim želiš reći? Meni.
Da bi čitanje urodiloplodom, priprava za čitanje i raspoloženje duše je veoma važno.
Nije nas Bog ljubio za šalu, niti se igra s nama, niti nam daje Objavu za zabavu..u tom smislu, neće nam objaviti nešto što se protivi ljubavi. Zato je tumačenje nekih vjerskih zajednica čisti amaterizam, spektakularna “otkrića” bez pokrića.

Raznovrsnost tumačenja je dobra stvar. Imamo taj slučaj kod crkvenih otaca, ali njihova tumačenja su uvijek na izgradnju.
Ima jedna dobra knjiga na ovu temu ruskog filozofa Nikolaja Berdjajeva “Vrijednost kršćanstva i nevrijednost kršćana”.
Isus je sve ovo znao, mogao je vidjeti da ćemo biti razjedinjeni i često puta na sablazan svijetu, da nećemo uvijek biti u stanju otkrivati Njegovo lice. Ali, On je svejedno riskirao i povjerio nam zadaću da budemo drugi kristi na ovoj zemlji. On zna da to blago nosimo u glinenim posudama…i zna da bez Njega ne možemo ništa učiniti. Mi Ga, pak, zato molimo da On u nama dovrši svoje djelo.