@peko71:
Rođena sam u Katoličkoj crkvi, primila krštenje i sakramente, nedjeljom odem na Misu, ponekad na molitvene sastanke ili neko predavanje, pjevački zbor itd. Kad bih se udavala, sklopila bih crkveni brak, krstila svoje dijete u crkvi...itd.
Drugim riječima, crkvena sam, pripadam Crkvi. Crkva nije samo građevina, nisu to ni svećenici, nego i narod, dakle, živa crkva.
Krist je ustanovio crkvu, znamo da su se od početka formirale male zajednice. Jedna od tih (mislim da je bilo u Efezu) se po prvi put prozvala kršćanima. Dakle, kršćani se sabiru u Ime Isusovo da zajedno mole, lome kruh, slave Boga. Tako je bilo od početka sve do danas.
Znam što mi želiš reći, tj. razumijem tvoj stav. Danas se kaže, osobito među mladima: Bog/ vjera DA - crkva NE. To znači da su se ljudi razočarali u crkvu. Velike su kritike na račun svećenika, s pravom (neki doista ne zaslužuju da se zovu svet-jenikom).
Mnogi napuštaju crkvu i žive po svom nahođenju. A neki napuste matičnu crkvu pa osnivaju neku svoju crkvu. Ima svašta.
To je ozbiljan problem. Preopširno će biti ako o tome budem pisala, pa ću spomenuti samo individualizam i subjektivizam, nekakvo osobno poimanje slobode itd. dakle, vjera u Boga bez crkve, i crkvenih poglavara.
Međutim, ako se vratimo na početak, vidimo da je Crkva bila prisutna. Ta crkva (koju čini narod, ne zaboravimo) je kroz stoljeća bila sveta i grešna, ali je zajedno, Božjom pomoći išla naprijed.
Mogla bih ti mnogo napisati o valjanim razlozima zašto treba pripadati crkvi, ali budući da ti nisi zagrijan...da ne trošim vrijeme.
S obzirom na tvoj životni put, nisi stekao naviku, niti si formirao svoj osobni odnos prema crkvi, ono što s ekaže: naći svoje mjesto u crkvi. To je vrlo važno. U tom smislu te razumijem te.
Što se tiče mojih emocija i moje energije, doista me crkva ni crkveni poglavari ne iscrpljuju ni jedan gram, ako ja to neću ili ih ne trebam. Ako se moram ispovjedati, kuda ću ako ne u crkvu? Ako nedjeljom idem na Misu, pa neću onda u kafić, idem u crkvu. Trebam crkvu za svoje duhovne potrebe. Nisam dužna slušati svećenika ako me nije razumio ili se njegov savjet kosi s mojom savješću. Svećenici ne zapovjedaju, savjetuju, pomažu, netko je bolji, mudriji, drugi nema toliko talenata. Ali, ja niti ne očekujem od njih ono što mi oni ne mogu dati, nego može samo Bog.
Ne znam kako bi me crkveni poglavari mogli odvlačiti od Boga.