Upravo tako, Marko dobro si to primetio.
Onda bi Jovan svuda pisao za nedelju ''Dan Gospodnji'', ali vidimo da nije.
Ovaj izraz za mene, a i brojnim tumacima ne znaci uopste ''niti subota niti nedelja'' , vec ''dan Gospodnji'' kako i pise, a to znaci da je Jovan u viziji bio prenesen da vidi ''Hristov Drugi Dolazak''.
Najprije, zašto vi adventisti imate
dva tumačenja za to što je "dan Gospodnji" (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) u Otk 1,10??? Zagovornici jednog tumačenja kažu, "to može biti
samo Dan suda", a zagovornici onog drugog tumačenja kažu, "to može biti
samo subota". Pogledajte kako svako od ova dva tumačenja
niječe i isključuje ono drugo tumačenje. Ako "dan Gospodnji" u Otk 1,10 može biti
samo Dan suda, onda nije i ne može nikako biti subota. I obrnuto, ako dan Gospodnji može biti
samo subota, onda nije i ne može nikako biti Dan suda.
Vratimo se
mirinoj varijanti da je "dan Gospodnji" u Otk 1,10
Dan suda koji je vezan uz
drugi Kristov dolazak. Pokazat ćemo na dva paralelna načina kako je ovo tumačenje apsurdno i potpuno neprihvatljivo.
Dan suda, bio on 24-satni dan ili neki dulji vremenski period, ima svoje jasne granice, on je naprosto "
vrijeme (period) Božjeg suda". To je završetak ove i ovakve naše Zemlje, dakle, to je vrijeme (period) u kojem Bog izvršava svoje
sudište. To su završni događaji kada Bog izriče svoje, nakon što smo mi ljudi prošli Zemljom i učinili i izrekli svoje. Pogledajmo sada što nalazimo kod svetog Ivana nakon što se Ivan „zanio u duhu u dan Gospodnji“.
Otk 2,1: Anđelu Crkve u Efezu napiši:
Otk 2,8: I anđelu Crkve u Smirni napiši:
Otk 2,12: I anđelu Crkve u Pergamu napiši:
.............
Ivan ovdje ne nastupa kao branitelj ili tužitelj Crkava na Božjem sudištu
u Dan suda, nego Ivan
još prije Božjeg suda (Dana suda) šalje upozorenje Crkvama upravo ih usmjeravajući na pravi put kako ne bi zaslužile kaznu
kada dođe Dan suda. Dakle, nije se Ivan
zanio u Dan suda, niti je Ivan bio prenešen u Dan suda.
Pogledajmo i ovako. Dan suda – Jahvin dan – Dan Gospodnji, nije nešto što je Ivanu bilo nepoznato i što prije nije bilo
imenovano, pa ga Ivan po prvi put spominje i
imenuje. Pogledajmo:
Iz 13,6: Kukajte, jer je blizu
Jahvin dan, k'o pohara dolazi od Svemoćnog.
Iz 13,6 (Septuaginta): ολολυζετε εγγυσ γαρ η
ημερα κυριου και συντριβη παρα του θεου ηξει
Iz 13,9: Dolazi nesmiljeni
Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike.
Iz 13,9 (Septuaginta): Ιδου γαρ
ημερα κυριου ανιατοσ ερχεται θυμου και οργησ θειναι την οικουμεν ην ολην ερημον και τουσ αμαρτωλουσ απολεσαι εξ αυτησ
Jl 1,15: "Jao dana!" Jer
Jahvin dan je blizu i dolazi k'o pohara od Svevišnjeg.
Jl 1,15 (Septuaginta):Οιμμοι οιμμοι οιμμοι εισ ημεραν οτι εγγυσ
ημερα κυριου και ωσ ταλαιπωρια εκ ταλαιπωριασ ηξει
Ob 1,15: Jer blizu je
Jahvin dan svima narodima! Dat će ti se milo za drago, tvoja će djela na tvoju glavu pasti.
Ob 1,15 (Septuaginta): Διοτι εγγυσ
ημερα κυριου επι παντα τα εθνη ον τροπον εποιησασ ουτωσ εσται σοι το ανταποδομα σου ανταποδοθησεται εισ κεφαλην σου
Kao što vidimo, o
Danu suda pišu i starozavjetni pisci. Ovdje su citirani Izaija, Joel i Obadija. Sva trojica ga
jednako imenuju – „
Jahvin dan“, a jednako tako i grčka Septuaginta imenuje ga
istom sintagmom -
ἡμέραν Κυρίου (hemera Kirjou).
Što je sa Danom suda u novozavjetnim spisima? Pogledajmo:
Dj 2,20: Sunce će se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane
Dan Gospodnji velik i slavan.
Dj 2,20: ὁ ἥλιος μεταστραφήσεται εἰς σκότος καὶ ἡ σελήνη εἰς αἷμα, πρὶν ἐλθεῖν
ἡμέραν Κυρίου τὴν μεγάλην καὶ ἐπιφανῆ.
1 Sol 5,2: Ta i sami dobro znate da
Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći.
1 Sol 5,2: αὐτοὶ γὰρ ἀκριβῶς οἴδατε ὅτι ἡ
ἡμέρα Κυρίου ὡς κλέπτης ἐν νυκτὶ οὕτως ἔρχεται.
2 Sol 2,2: ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na
Dan Gospodnji.
2 Sol 2,2: εἰς τὸ μὴ ταχέως σαλευθῆναι ὑμᾶς ἀπὸ τοῦ νοὸς μηδὲ θροεῖσθαι μήτε διὰ πνεύματος μήτε διὰ λόγου μήτε δι’ ἐπιστολῆς ὡς δι’ ἡμῶν, ὡς ὅτι ἐνέστηκεν ἡ
ἡμέρα τοῦ Κυρίου.
2 Pt 3,10: Kao tat će doći
Dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti.
2 Pt 3,10: Ἥξει δὲ
ἡμέρα Κυρίου ὡς κλέπτης, ἐν ᾗ οἱ οὐρανοὶ ῥοιζηδὸν παρελεύσονται, στοιχεῖα δὲ καυσούμενα λυθήσεται, καὶ γῆ καὶ τὰ ἐν αὐτῇ ἔργα εὑρεθήσεται.
Kao što vidimo, i Luka i Pavao i Petar govore o
Danu suda. I kako ga oni imenuju?
Potpuno isto kako je Dan suda sa hebrejskog (Jahvin dan) preveden na grčki i imenovan u Septuaginti. Dakle, i Luka i Pavao i Petar imenuju ga
ἡμέρα Κυρίου. Da se u Otk 1,10 zaista radi o danu Gospodnjem
kao Danu suda, je li moguće pretpostaviti da Ivanu nije bilo poznato kako su taj dan nazvali i starozavjetni pisci i Luka i Pavao i Petar, pa je morao upotrijebiti
potpuno novi termin - κυριακῇ ἡμέρᾳ? Zaista nevjerojatno. Je li moguće pretpostaviti da je Ivan, znajući kako su drugi novozavjetni pisci imenovali Dan suda, baš htio izbjeći njihov termin
ἡμέρα Κυρίου i upotrijebio potpuno novi
κυριακῇ ἡμέρᾳ? Ovo je još nevjerojatnije. Što onda može biti? Jednostavno, Ivanov termin
κυριακῇ ἡμέρᾳ u Otk 1,10
naprosto nije Dan suda.
Vratimo se sada „drugoj polovici“ adventista, onima koji tvrde da je dan Gospodnji u Otk 1,10 subota i da može biti samo subota. Iskoristimo bar „iskru“ zdrave logike kod adventista, pa vođeni tom iskrom postavimo njima pitanje. Dakle, zašto bi Sveti Ivan „izmišljao“
potpuno novo ime za nešto što je toliko spominjano u Svetom Pismu, toliko poznato, i na kraju Židovima sveto? Dakle, zašto bi sveti Ivan tražio
potpuno novo ime suboti? Samo da se podsjetimo. Subota (sedmi dan u tjednu) pojavljuje se ukupno
166 puta u Svetom Pismu.
107 puta u Starom zavjetu i
59 puta u Novom zavjetu. I kako je nazvaše biblijski pisci? Svi odreda, 107 puta u Starom zavjetu i 59 puta u Novom zavjetu, nazvali su je naprosto
subota – hebrejski šabat i grčki sabaton. Da ne bi netko pomislio kako to svetom Ivanu nije bilo poznato, navedimo ovdje subote koje nalazimo kod Ivana:
Iv 5,9-10: Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše
subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: "
Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!"
Iv 5, 16-18: Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi
subotom. Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim." Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio
subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.
Iv 7,22-23:Mojsije vam dade obrezanje - ne, ono i nije od Mojsija, nego od otaca - i vi u
subotu obrezujete čovjeka. Ako čovjek može primiti obrezanje u
subotu da se ne prekrši Mojsijev zakon, zašto se ljutite na mene što sam svega čovjeka ozdravio u
subotu?
Iv 9,14-16: A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše
subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: "Stavio mi kal na oči i ja se oprah - i evo vidim." Nato neki između farizeja rekoše: "Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na
subotu."
Iv 19,31: Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu
subotom, jer velik je dan bio one
subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu.
Evo, riješismo gornju dvojbu. Ivan je znao za subotu, znao je njeno značenje Židovima, znao je i ime subote i svaki put ju je imenovao njenim imenom –
subota (grčki sabaton). Imenovao ju je upravo imenom kojim su je imenovali i svi drugi starozavjetni i novozavjetni pisci – hebrejski
šabat ili grčki
sabaton. Sada ova „druga polovica“ adventista, koji kažu da dan Gospodnji u Otk 1,10 može biti samo subota, ne može Ivanovo korištenje potpuno nove sintagme -
κυριακῇ ἡμέρᾳ - umjesto subota pripisati Ivanovu nepoznavanju subote i imena za subotu. Ako je to zaista bila subota, kako tvrdi ova polovica adventista, zašto bi je onda Ivan
izbjegao imenovati onako kako ju je imenovao svih
11 puta u svom Evanđelju i kako su je u ostalih
155 puta uvijek imenovali svi ostali biblijski pisci? Da se možda Ivanu nije
zgadilo ime subote? Da Ivan možda nije
zaboravio ime subote? Ne, nije se Ivanu ni zgadilo ime niti je Ivan zaboravio ime subote. Ivan u Otk 1,10 koristi sintagmu
κυριακῇ ἡμέρᾳ a ne subota, samo iz jednog razloga. Taj dan, kad se „
Ivan zanio u duhu“, naprosto
nije bila subota.
Evo vidjesmo, dan Gospodnji (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) u Otk 1,10
nije ni Dan suda ni subota. Što je onda dan Gospodnji u Otk 1,10?
Nedjelja! Kako znamo da je nedjelja, kada se ovaj Ivanov izraz prvi i jedini put javlja u Otk 1,10? Znamo po tome što svi ranokršćanski spisi, koji preuzimaju ovaj Ivanov izraz, tim izrazom označavaju
nedjelju kao dan Gospodnji. Nalazimo ga u Didachama, a nalazimo ga i u poslanici Magnežanima Ivanova učenika Ignacija Antiohijskog oko 107. godine. Na grčkom jeziku, jeziku na kojem je i Ivan pisao svoje Otkrivenje, već punih 19 stoljeća
nedjelja se naziva kirjake (
Κυριακή).
Niječući da je Ivanov dan Gospodnji u Otk 1,10 nedjelja, od adventista ćete čuti slijedeće pitanje:
„Zašto bi Ivan nedjelju nazvao dan Gospodnji, kada nedjelja nikada prije nije tako nazvana“? Pitanje izgleda sasvim logično i svatko tko bi ga dobronamjerno postavio zaslužuje odgovor. Međutim, zaslužuju li odgovor, i što odgovoriti onima koji postavljaju ovakvo pitanje, a istovremeno tvrde da je dan Gospodnji u Otk 1,10 subota, potpuno zanemarujući, prešućujući i ignorirajući činjenicu da se subota prije toga u Svetom Pismu javlja
165 puta i da je
uvijek nazvana subota (hebrejski šabat ili grčki sabaton)!?!?!? Adventisti ne postavljaju ovo isto pitanje sebi. Ne pitaju sebe - zašto bi Ivan subotu nazvao danom Gospodnjim, kada je subota u Svetom Pismu prije toga spomenuta
165 puta, i baš
uvijek je nazvana subotom (hebrejski šabat ili grčki sabaton).
A je li Ivan uopće nedjelju nazvao
drugim imenom, kada ju je u Otk 1,10 nazvao danom Gospodnjim (
κυριακῇ ἡμέρᾳ)? Ne, Ivan ovdje nedjelju nije nazvao
drugim imenom, jer nedjelja do tada, ni u židovskoj ni u biblijskoj terminologiji,
uopće nije imala ime. Ne možete
drugo ime dati nečemu što imena uopće
nije imalo. Kad vam se dijete rodi, ne možete mu dati
drugo ime, jer dijete nije rođeno s
prvim imenom. Židovi su imali sedmodnevni tjedan, i od tih sedam dana
jedino je subota imala ime –
šabat, i ime je dobila upravo po onome što joj to ime znači – odmor, počinak. Ostalih
šest dana uopće
nisu imali svoja imena. Naprosto su označavani
rednim brojem, ovisno o tome kako su slijedili nakon subote. Tako je
nedjelja označena „
prvim danom“,
ponedjeljak „
drugim danom“ i tako redom. Kao što
zatvorski broj nije ime čovjeka koji je zatočen, tako ni redni broj dana nije ime dana. Prema tome, Ivan u Otk 1,10, imenujući nedjelju danom Gospodnjim (
κυριακῇ ἡμέρᾳ), nije nedjelju nazvao
drugim imenom i promijenio joj ime, nego je nedjelji
po prvi put dao ime. I kao što rekoh, već punih 19 stoljeća nedjelja u grčkom jeziku nosi ime
dan Gospodnji (kirjake). U slučaju subote, stvar bi stajala potpuno obrnuto. Da je kojim slučajem Ivan, ili netko drugi, subotu nazvao danom Gospodnjim (
κυριακῇ ἡμέρᾳ), to bi značilo da joj je dao
drugo ime i da joj je
promijenio ime, jer je subota bila jedini dan za koji su Židovi imali ime. Subota je Židovima sveti dan, i zbog toga je svih 166 puta u Svetom Pismu, i starozavjetni i novozavjetni pisci,
imenuju njenim imenom. Dakle, dan Gospodnji (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) u Otk 1,10, je
potpuno novo ime koje sveti Ivan daje „židovskom prvom danu“, a koji je kršćanima postao dan u koji se
okupljaju, slave Krista i zahvaljuju mu.