Greska, u bibliji "dan Gospodnji je Subota"
BOTA- DAN GOSPODNJI I U STAROM I U NOVOM ZAVETU
Vezano za nedjelju kao dan Gospodnji vrlo je interesantno jedno mjesto kod svetog Ivana u Otkrivenju. Evo ga:
Iv 1,10:
Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje.
Iv 1,10: ἐγενόμην ἐν πνεύματι ἐν τῇ
κυριακῇἡμέρᾳ, καὶἤκουσα φωνὴν ὀπίσω μου μεγάλην ὡς σάλπιγγος
Reakcija adventista u pravilu je ovakva: „To nije nedjelja, jer nigdje na drugom mjestu u Svetom Pismu nedjelja nije tako nazvana“, dočekaju vas adventisti. A što je onda ovaj „dan Gospodnji“ (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) u Otk 1,10, pitate ih. Subota, samo subota može biti dan Gospodnji prema Bibliji. Ali, i subota
nije nikada ovako nazvana u Bibliji, kažete im.
Nema veze, to može biti samo subota, odgovaraju adventisti. Nakon toga ponovo počnu „daviti“ kako je Bog
samo subotu posvetio i blagoslovio, i to još u raju prije pada u grijeh. Pogledajte kako jednu
istu činjenicu koriste potpuno oprečno. „Ivanov“
κυριακῇ ἡμέρᾳ (dan Gospodnji) javlja se
prvi i jedini put u čitavom Svetom Pismu. Kada adventistima kažete da je to nedjelja, adventisti uzvraćaju: „Ne može biti nedjelja, jer prvi dan
nije nikada prije u Svetom Pismu
tako nazvan“. A kada na njihovu tvrdnju, da je dan Gospodnji u Otk 1,10 subota, kažete kako i subota
nije nikada u Svetom Pismu
tako nazvana, adventisti odgovaraju: „
Nema veze“, to je ipak subota.
Nedjelja nije, jer nije nikada tako nazvana, a
subota je, iako nikada nije tako nazvana. Malo zbunjuje, ali od koga je nije ni čuditi se.
Već smo prije vidjeli kako se ovaj „Ivanov“
κυριακῇ ἡμέρᾳ (dan Gospodnji) javlja
sva tri puta odjedanput u Svetom Pismu, prvi put, zadnji put i nikada više. Da je ovdje kojim slučajem zaista u pitanju subota (sedmi dan iz Dekaloga), bi li Ivan imao razloga ne nazvati je subota (
σαββατα)? Samo hipotetski. U Ivanovu evanđelju subota se javlja
11 puta, i svih jedanaest puta Ivan je imenuje subota (
σαββατα). Kako stvar stoji s ostalim novozavjetnim piscima i imenovanjem subote? Kod svih ostalih novozavjetnih pisaca zajedno, subotu nalazimo još
48 puta. I svih 48 puta imenovana je subotom (
σαββατα). Koliko puta u Starom zavjetu nalazimo subotu? Ukupno
107 puta, i svih 107 puta ponovo je imenovana kao subota (hebrejski šabat, grčki
σαββατα). Dakle, u čitavom Svetom Pismu nalazimo ukupno
166 subota, i svih 166 puta nazvana je subota (
σαββατα). Zaista je
nevjerojatno da bi Ivan, nakon što je subota 165 puta nazvana subotom (
σαββατα), subotu u Otk 1,10 nazvao dan Gospodnji (
κυριακῇ ἡμέρᾳ). Ali, ako ne nađemo logično i ispravno objašnjenje za Ivanov dan Gospodnji, vratit ćemo se ovoj
nevjerojatnosti.
Ako je „dan Gospodnji“ (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) u Otk 1,10 zaista nedjelja, kako to da je u svim prijašnjim novozavjetnim tekstovima nazvana jedostavno, „
prvi dan“ ili „dan po suboti“. Subota (šabat - sedmi dan) je bila jedini dan koji su Židovi izdvajali od svih drugih dana. Bog im je preko Mojsija, između ostaloga, zapovijedio da
svetkuju sedmi dan (Šabat). Zapovijed o sedmom danu sastojala se u obvezi Izraelaca da sedmog dana ne obavljaju nikakva posla. Bog im je toga dana zapovjedio
počinak (odmor). Otuda zapravo dolazi i
ime za sedmi dan, šabat = počinak. Svi drugi dani Židovima su bili jednaki i ni po čemu značajni. Kako je tjedan imao sedam dana, sve druge dane naprosto su označavali rednim brojem: prvi dan, drugi dan, treći dan, četvrti dan, peti dan, šesti dan, šabat. Tako i za nedjelju (dan po suboti) nalazimo jednostavno „prvi dan“.
Ako tvrdite da je dan Gospodnji u Otk 1,10 nedjelja, i ako tvrdite da se u Dj 20,7 radi o redovitom tjednom okupljanju kršćana u nedjelju, zašto onda i taj dan u Dj 20,7 nije nazvan Dan Gospodnji (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) kao u Otk 1,10, nego je nazvan prvi dan? - pitaju adventisti. Iz vrlo jednostavnog razloga.
Praksa prvih kršćana (apostoli i „spašenici koje je Gospodin svakodnevno pridruživao“) počinje
već na Dan silaska Duha Svetoga i kontinuirano se stvara i formira, dok se
termini i terminologija za potrebe novonastale zajednice (zajednice kršćana) iznjedruju također u hodu, ali sa značajnim
vremenskim zaostatkom u odnosu na praksu. Sljedbenici Kristovi kažu da su
kršćani. Jesu li apostoli, zajedno s onih tri tisuće krštenih na dan Pedesetnice, deklarirali toga dana: Mi smo
kršćani? Uopće nije postojala takva riječ, trebalo ju je najprije
iznjedriti (izmisliti) a tek onda je bilo moguće
koristiti je i širiti. U Svetom Pismu uopće nemate riječ „
kršćanstvo“. Što ćete odgovoriti onome tko vas upita: „Kako možete pripadati kršćanstvu kada ta riječ uopće ne postoji u vašoj svetoj knjizi?“ Koliki su koji i danas kažu: „Citiraj mi Bibliju gdje piše Trojstvo“. Što ćete takvima odgovoriti? Ja vam kao odgovor predlažem sam naslov:
Kristova Crkva nije Kominterna!
Kada ovako, na realan način i stavljajući sve okolnosti ondašnjeg vremena u potpuniji kontekst, sagledamo stvari tek onda nam postaje posve razumljivim kako to da se u jednom trenutku kršćani redovito sastaju nedjeljom na lomljenje kruha, a taj dan još uvijek nije nazvan dan Gospodnji. Praksa okupljanja kršćana u prvi dan već je duboko ukorjenjena, ali još uvijek zajednica (kršćani) nisu bili iznjedrili naziv dan Gospodnji (
κυριακῇ ἡμέρᾳ). Tek će ga kasnije iznjedriti i zapisati sveti Ivan u Otkrivenju.
Sličan je slučaj i vrlo interesantan za razumijevanje i ove teme koji imamo kod Svetog Pavla, pogledajmo:
1 Kor 11,20: Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje
Gospodnje večere...
Grčki: συνερχομένων οὖν ὑμῶν ἐπὶ τὸ αὐτὸ οὐκ ἔστιν
κυριακὸν δεῖπνον φαγεῖν
Pridjev „Gospodnji“, koji Ivan koristi u Otk 1,10, u Svetom Pismu javlja
samo 2 puta. Jednom kod Ivana u Otk 1,10 i jednom kod Pavla u 1 Kor 11,20. Pavao ga naprosto „
izmišlja“ i to za potrebe stvaranja potpuno
nove sintagme u kršćanskoj terminologiji. Naime, Pavlu je naprosto trebala istoznačnica za „lomljenja kruha“, a iz koje će odmah biti vidljivo i jasno na koga se točno odnosi. Zato se Pavlov pridjev „Gospodnji“ (
κυριακὸν) isključivo odnosi na Gospodina Isusa. Tako je potpuno isto i s pridjevom „Gospodnji“ (
κυριακῇ) koji nalazimo u Otk 1,10. Riječ večera (gozba) je svakidašnja riječ u grčkom jeziku. Pavao tvori
novi pridjev, „Gospodnji“ (
κυριακὸν), stavlja ga uz imenicu „večera“ (gozba) i dobiva potpuno novu sintagmu u kršćanskoj terminologiji - „Gospodnja večera“ (
κυριακὸν δεῖπνον). Ne postoji u Svetom Pismu „Gospodnja večera“ koja bi se odnosila na Oca, ona se uvijek
odnosi na Sina. Ista je stvar kod Ivana u Otk 1,10. Ivan, najvjerojatnije preuzimajući ga od Pavla, pridjev „Gospodnji“ (
κυριακῇ) stavlja uz općepoznatu grčku riječ „dan“ (
ἡμέρᾳ) i također dobiva
potpuno novu sintagmu u kršćanskoj terminologiji – „dan Gospodnji“ (
κυριακῇ ἡμέρᾳ). Jednako kao što je u slučaju kod Pavla, tako se i ovdje kod Ivana pridjev „Gospodnji“ (
κυριακῇ) odnosi
isključivo na Sina. Dakle, dan Gospodnji u Otk 1,10 je neki dan koji se
jednoznačno odnosi na Gospodina Isusa. Ne postoji u čitavom Svetom Pismu „dan Gospodnji“ (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) koji bi se odnosio na Oca. Svakako, to je dan
Isusova uskrsnuća.
Dobro pazite, adventisti će vam pokušati podvaliti na sve moguće načine. U Biblijama u kojima je u Starom zavjetu Jahve prevedeno sa Gospodin, možete naći tri oblika posvojnih pridjeva, „Gospodnji“ ili „Gospodov“ ili „Gospodinov“. Adventisti će naći i citirati vam neka takva mjesta pokušavajući vam podvaliti, pa trebate znati slijedeće. Gospodin, kao zamjena za hebrejski JHWH, dolazi iz grčke verzije Starog zavjeta (Septuaginte) gdje je JHWH zamijenjeno sa Gospodin (grčki –
Κύριος). Sva tri ova oblika posvojnih pridjeva u grčkom imaju oblik -
Κυρίου. Mogu vam čak i ovakav tekst pokazati: 2 Sol 2,2:
ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. Ovdje u grčkom imamo
- ἡμέρα τοῦ Κυρίου, i uopće nije riječ
niti o suboti niti o nedjelji, riječ je o
Danu Suda. Evo nekoliko primjera iz Novog zavjeta:
Mt 1,20: Dok je on to snovao, gle,
anđeo mu se
Gospodnji (
ἄγγελος Κυρίου) ukaza u snu i reče:
Mk 11,9: I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u
ime Gospodnje (
ὀνόματι Κυρίου)!
Lk 1,38: Nato Marija reče: "Evo
službenice Gospodnje (
δούλη Κυρίου), neka mi bude po tvojoj riječi!"
Iv 1,23: On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite
put Gospodnji (
ὁδὸν Κυρίου)!
Pogledajte, ovi posvojni pridjevi u grčkom uvijek imaju oblik -
Κυρίου. Naći ćete ga u Novom zavjetu na desetinama mjesta, a u Starome, ako imate Jahve zamjenjeno sa Gospodin, naći ćete ga na stotine mjesta. Ni jedan od njih, niti u Novom niti u Starom zavjetu, ne označava ono što označava
κυριακὸν kod Pavla u 1 Kor 11,20, niti ono što označava
κυριακῇ kod Ivana u Otk 1,10. Pavao ga koristi da imenuje „Gospodnju večeru -
κυριακὸν δεῖπνον“ (Euharistiju), a Ivan ga koristi da imenuje „dan Gospodnji -
κυριακῇ ἡμέρᾳ“ (nedjelju).
Na koncu, što nam govori
najelementarnija logika. Sveti Ivan je imao mnoštvo učenika i slušatelja. Svi oni koji su slušali Ivana, pa kasnije pisali i tako prenosili ono što su od Ivana čuli, izraz „dan Gospodnji“ (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) kasnije koriste
da označe nedjelju. Ivan je stotine puta ponovio ovu sintagmu dok je govorio svojim učenicima i ostalim slušateljima. Je li moguće uopće zamisliti da je Ivan stotine puta govorio o
suboti ili Danu suda, a svi njegovi učenici mislili kako im govori o
nedjelji!?!?!? Hipotetski, moguće je i to. Ali koliko je vjerojatno? Vjerojatno je onoliko koliko je vjerojatno
da sam ja sveti Ivan ili sveti Pavao.
Dan Gospodnji u Otk 1,10 je nedjelja. Zato i u svim ranokršćanskim spisima nalazimo upravo Ivanov izraz (
κυριακῇ ἡμέρᾳ) iz Otk 1,10 kao izraz za nedjelju.