Da li postoji religija u kojoj postoji istina ?

[kalista]

Hmmm... U celoj priči nešto žulja.yes3
Recimo ko bi bio prvi hrišćanin, Hrist ili čovek koji mu je prvi poverovao?
Verovatno nije ni bitno. Hrist je prvo spoznao Boga (a možda je u stvari spoznao sebe), pa je onda počeo širiti veru. Da ne dužim o tome je napisana i knjiga.
Šta ako nije cilj spoznaja Boga? Čovek traži, Bog daje. Šta ako je cilj prikupljanje iskustva, pogotovo čulnih (u krajnjoj liniji čula su od Boga), u ovom fizičko-materijalnom postojanju, koje je po predanju On stvorio za nas. Šta ako On na taj način kroz nas oseća? Ko bi onda bio bliži Bogu, čovek koji vodi život plašeći se da ne pogreši, svaki dan dozivajući Njegovo ime u pomoć, ili čovek koji proba pa makar i pogrešio?

I, bre Polar, pa nisi ništa pazio na času čoveče!
Pa kako može Hristos da bude prvi hriščanin?!Hrišćanin je sledbenik Hristov. I još kako je bitno!
Šta petljaš ovo u trećoj rečenici, ne uspevam da te pratim...
Joj, a tek nastavak...!
Ajmo redom:šta je cilj spoznaje Boga?Šta bi ti rek*o?
...pa opet preskačemo ove rečenice, tebi samom znane...pa ti odgovorim na poslednju:najbliži Bogu je onaj koji živi po Božijim zapovestima, a ne štreber koji zentuje od svega, a još manje budala koji skače..pa šta bude... igde god se našao...

 

[Zorro]

Kalista jeste mislila, a vidim to je i tvoje mišljenje, da je vjera, odnosno "organ" koji može da je shvati, dar (poklon) od Boga. Ona misli, dragocjen poklon. Dobro, šta ćemo onda sa bezbožnicima? I oni imaju intelekt i rasuđuju kao i svi drugi.

Kako mislis sta cemo sa njima. Svako (ne)koristi ono sto je dobio onako kako on misli da je najbolje, o tome sve vreme pricamo.

Istina je da se ljudska sklonost ka sumnji može zloupotrijebiti, kao i sve drugo. Takođe, sumnja u međuljudskim odnosima, nije uvijek poželjna i može tim odnosima naštetiti. Kada sam govorio o sumnji kao pokretaču u traganju za istinom, nisam mislio na takve vrste sumnje, nego na sumnju u pravila, kanone, zakone, vječne istine...

Istina je da sumnja moze da nam ponekad pomogne u analiziranju stvari ali temeljiti se na njoj je pogresno i moze samo da nas skrene sa cilja.

I na kraju, ovo je sekcija Religije. Kada se ovdje govori o vjeri, valjda je jasno o kakvoj se vjeri govori.

U cemu je razlika izmedju vere i uverenja?

 

[Mihajlo]

I ja se pitam zasto to!!!

 

[kalista]

U cemu je razlika izmedju vere i uverenja?

Vera je siri pojam.
Covek moze da veruje iako nije (objektivno) uveren da nesto postoji.
Npr.Ja mogu da verujem da postoje atomi iako ih nisam "videla", dakle percipirala.Isto tako, mogu da verujem da andjeli postoje iako nisam imala fizicki susret sa njima...

 

[Jurivaka]

Kako mislis sta cemo sa njima. Svako (ne)koristi ono sto je dobio onako kako on misli da je najbolje, o tome sve vreme pricamo.


Istina je da sumnja moze da nam ponekad pomogne u analiziranju stvari ali temeljiti se na njoj je pogresno i moze samo da nas skrene sa cilja.


U cemu je razlika izmedju vere i uverenja?

Kada je u pitanju vjera, niko ništa nije dobio! Ono što smo dobili sa rođenjem jeste razum i mogućnost razmišljanja i poimanja. Vjeru, o kojoj ovdje pričamo, utjeruju nam u glavu (ponekad i batinama) još od malih nogu. Jednom riječju, vjera je indoktrinacija, jer se niko od nas ne rađa programiran da vjeruje.
Razlika između vjere i uvjerenja je u tome što uvjerenja možemo da mijenjamo, zavisno od novih spoznaja i novih istina koje usvajamo, dok je vjera institucija sa pravilima i kanonima koja određuju ponašanje svojih pripadnika.
Naravno, može ćovjek da vjeruje i u mnogo šta drugo, i to se naziva vjerom, ali ja ovdje ne mislim na takvu vrstu vjere.

 

[kalista]

Kada je u pitanju vjera, niko ništa nije dobio! Ono što smo dobili sa rođenjem jeste razum i mogućnost razmišljanja i poimanja. Vjeru, o kojoj ovdje pričamo, utjeruju nam u glavu (ponekad i batinama) još od malih nogu. Jednom riječju, vjera je indoktrinacija, jer se niko od nas ne rađa programiran da vjeruje.
Razlika između vjere i uvjerenja je u tome što uvjerenja možemo da mijenjamo, zavisno od novih spoznaja i novih istina koje usvajamo, dok je vjera institucija sa pravilima i kanonima koja određuju ponašanje svojih pripadnika.
Naravno, može ćovjek da vjeruje i u mnogo šta drugo, i to se naziva vjerom, ali ja ovdje ne mislim na takvu vrstu vjere.

...sto se zove, drugim recima, religija

 

[Jurivaka]

...sto se zove, drugim recima, religija

Religijom se zove takav oblik društvene svijesti, koji sve prirodne i društvene pojave smatra natprirodnim i nezavisnim od čovjekove volje. Inače, religija je istorijka pojava, i kao svaka istorijska pojava ima ograničen vijek trajanja.

 

[Zorro]

Kada je u pitanju vjera, niko ništa nije dobio! Ono što smo dobili sa rođenjem jeste razum i mogućnost razmišljanja i poimanja. Vjeru, o kojoj ovdje pričamo, utjeruju nam u glavu (ponekad i batinama) još od malih nogu. Jednom riječju, vjera je indoktrinacija, jer se niko od nas ne rađa programiran da vjeruje.

Ja nisam spominjao nikakvu veru kao religiju posto sam ni jednoj ne pripadam vec sam je spominjao kao urodjenu teznju ka bogu sa kojom se radjamo svi i alat ( razum ) koji nam pomaze u tome.
Stoga ja ne znam o kojoj veri ti pricas jer ni jednu nisam spomenuo.

Razlika između vjere i uvjerenja je u tome što uvjerenja možemo da mijenjamo, zavisno od novih spoznaja i novih istina koje usvajamo, dok je vjera institucija sa pravilima i kanonima koja određuju ponašanje svojih pripadnika.
Naravno, može ćovjek da vjeruje i u mnogo šta drugo, i to se naziva vjerom, ali ja ovdje ne mislim na takvu vrstu vjere.

To je isto. Ti mozes da verujes ( imas uverenja ) da je ta vera ( religija ) ispravna i da se drzis nje. A ta ista vera ( religija ) ima ta pravila u koja veruje ( ima uverenja ) i misli da su ispravna. Sve se svodi na uverenja odnosno verovanja. Tako, mozemo da promenimo uverenje o nekoj veri ( koja opet ima svoja uverenja ) i da pridjemo nekoj drugoj sa drugim.

 

[Jurivaka]

Ja nisam spominjao nikakvu veru kao religiju posto sam ni jednoj ne pripadam vec sam je spominjao kao urodjenu teznju ka bogu sa kojom se radjamo svi i alat ( razum ) koji nam pomaze u tome.
Stoga ja ne znam o kojoj veri ti pricas jer ni jednu nisam spomenuo.

Ja pričam stalno o religijskoj vjeri.
A ovo što si napisao da se rađamo sa urođenom težnjom ka Bogu, u najmanju ruku je diskutabilno. Kada se rodimo, imamo jedine težnje samo da dišemo, jedemo, gledamo i pravimo pokrete. Sve drugo što dođe kasnije, nauče nas. Zahvaljujući našem razumu i memoriji, koja je u trenutku rađanja kao bijeli list hartije, postepeno spoznajemo svijet oko sebe i usvajamo ga na način kako nam ga drugi predstavljaju; ovo naročito u početku našeg razvoja, koji i jeste najvažniji. Kasnije, kada i sami steknemo neko znanje i iskustvo, zauzimamo i vlastite stvove i donosimo vlastite sudove o svijetu koji nas okružuje.

 

[kalista]

A ovo što si napisao da se rađamo sa urođenom težnjom ka Bogu, u najmanju ruku je diskutabilno. Kada se rodimo, imamo jedine težnje samo da dišemo, jedemo, gledamo i pravimo pokrete. Sve drugo što dođe kasnije, nauče nas. Zahvaljujući našem razumu i memoriji, koja je u trenutku rađanja kao bijeli list hartije, postepeno spoznajemo svijet oko sebe i usvajamo ga na način kako nam ga drugi predstavljaju; ovo naročito u početku našeg razvoja, koji i jeste najvažniji. Kasnije, kada i sami steknemo neko znanje i iskustvo, zauzimamo i vlastite stvove i donosimo vlastite sudove o svijetu koji nas okružuje.

Bilo nekad.Mislim, takvo naucno verovanje.Vise nije.Od pojave humanisticke psihologije, dokazano da postoji hijerarhija potreba (Maslov,Teorije licnosti, polozila sam desetkom, veruj mi, mrzi me da trazim pa copy/paste...).
Po toj naucnoj teoriji koju mora da zna svaki student psihologije, naizust, postoje bazicne i potrebe viseg hijerarhijskog nivoa.Jedna od njih je i religiozna.
A teza Dzona Loka o tabula rase koju pominjes takodje nije vise "in".Covek se ne radja kao "prazan list papira".Postoje naucni dokazi (da ne crvenim opet slova) da deca uce i dok su u intrauterinom periodu razvoja, citaj:fetusi...
Dakle(M) nije diskutabilono...