Član
- Učlanjen(a)
- 26.01.2012
- Poruka
- 13
Evo da malo uporedimo religiju sa ovom pricom...
Neki dan mi neko pozvoni na vrata, kad sam otvorio, vidim muškarca i ženu. Muškarac mi se odmah predstavio kao Đuro, a žena kao Marija.
Nisam se ni snašao, kad Đuro odmah s vrata reče: “Zdravo. Došli smo po tebe da te povedemo da poljubiš Hrkljuša u dupe.”
Ja misleći da možda ne čuh dobro, rekoh: “Izvinjavam se nisam baš najbolje razumio? Kakav Hrkljuš? O čemu pričate?”
Đuro će opet: “Došli smo po tebe da ideš i poljubiš Hrkljuša u dupe, ako ga poljubiš dobit ćeš milion maraka, a ako ne – gadno ćeš proći. Biće ti - žžžk!”
Ja rekoh: “Šta je to, da se možda ovdje ne radi o nekoj ucjeni?”
Đuro odgovara: “Hrkljuš je u stvari jedan milijarder filantrop. On je napravio ovaj grad. Ovo je njegov grad. On može raditi što hoće, on te voli i želi da ti da milion maraka, ali ne može dok ga ne poljubiš u dupe.”
Ja mu kažem: “Pa to stvarno nema nikakvog smisla. Zašto ja, zašto meni…???”
Marija će onda: “A tko si to ti da dovodiš u pitanje Hrkljušove darove, haa? Jel’ ti to nećeš milion maraka?!? Oš’ da kažeš da to nije vrijedno jednog malog poljupca u dupe?!?”
Ja: “Pa dobro, može biti, nije da ne može. A jel’ to sve po propisu…..mislim….zakonito?”
Đuro: “Ma kako da nije, hajde odmah sa nama - da poljubiš Hrkljuša u dupe.”
Ja: “A jel vi to često ljubite njega u dupe?”
Marija: “Naravno, cijelo vrijeme.”
Ja: “Pa jeste li dobili milion maraka?”
Đuro: “Ma nismo još, ali dobit ćemo. U stvari, ne možeš dobiti pare sve dok ne napustiš grad.”
Ja: “Pa dobro, šta onda čekate, što sada ne napustite grad?”
Marija: “Ne možeš otići dok Hrkljuš ne kaže, inače, nema love.”
Ja: “Pa dobro, znate li vi ikoga ko je poljubio Hrkljuša u dupe, napustio grad i dobio pare???”
Đuro: “Moja ga je majka ljubila godinama, napustila je grad, - i siguran sam da je dobila pare.”
Ja: “Nije valjda da nisi od tada nikako pričao sa njom?!”
Đuro: “Pa naravno da nisam, Hrkljuš ne dozvoljava.”
Ja: “Pa dobro, kako onda znate da će vam vam on dati pare, kad još nikada niste vidjeli nekoga tko je dobio pare od njega?”
Marija: “Pa, on ti da nešto malo predujma, prije nego što napustiš grad. Možda dobiješ nešto na lotu, nađeš kakvu novčanicu na ulici ili dobiješ povišicu plaće.”
Ja: “Pa kakve to ima veze sa Hrkljušom?”
Đuro: “Hrkljuš ima jake veze u ovom gradu.”
Ja: “Ja se izvinjavam, ali meni sve ovo liči na najobičniju prevaru.”
Đuro: “U pitanju je milion maraka, a ti nije valjda da nećeš nimalo da riskiraš?! I nemoj zaboraviti, gadno ćeš proći ako ga ne budeš ljubio u dupe. Može ti biti – žžk!”
Ja: “Pa kad bih mogao vidjeti tog Hrkljuša i osobnno porazgovarati sa njim, onda možda…”
Marija: “Niko ne vidi Hrkljuša, niko ne razgovara s Hrkljušom.”
Ja: “Pa kako ga onda ljubite u dupe?”
Đuro: “Nekad mu samo otpuhnemo poljubac i pri tom pomislimo na njegovo dupe, a nekad poljubimo Ivana u dupe, pa mu on proslijedi poljubac.”
Ja: “Ko je sad Ivan?”
Marija: “Naš poznanik. On nas je učio kako ljubiti Hrkljuša u dupe.”
Ja: “I vi ste njemu povjerovali kako postoji tamo neki Hrkljuš koji zahtjeva da ga se ljubi u dupe, i kako će vas on dobro nagraditi za to???”
Đuro: "Oh ne! Ivan ima PISMO u kome Hrkljuš objašnjava cijelu stvar. Evo, i mi imamo jednu kopiju, pogledaj sam, pa se uvjeri:”
PISMO
1) Poljubi Hrkljuša u dupe – i dobit ćeš milion maraka kad odeš iz grada.
2) Koristi alkohol umjereno.
3) Udri one koji ne misle kao ti.
4) Jedi pravilno.
5) Hrkljuš je sve ovo osobno diktirao.
6) Mjesec je napravljen od zelenog sira.
7) Sve što Hrkljuš kaže – istina je.
8) Operi ruke kad izađeš iz WC-a.
9) Ne koristi alkohol.
10) Jedi hrenovku u lepinji, bez ičega odozgo.
11) Ljubi Hrkljuša u dupe, inače ćeš gadno proći.
Ja: "Ovo mora da je Ivanov papir."
Marija: "Hrkljuš nije ni imao papira."
Ja: "Imam utisak da ako bi provjerili, ispostavilo bi se da je ovo i Ivanov rukopis."
Đuro: "Pa naravno, Hrkljuš je to, u stvari, diktirao."
Ja: "Učinilo mi se da ste malo prije rekli da niko ne može vidjeti Hrkljuša?"
Marija: "Ne sad, ali nekada davno on je imao običaj da ponekad razgovara sa ljudima."
Ja: "Čini mi se da ste rekli da je on filantrop. Kakav je to filantrop koji kažnjava ljude samo zato što su različiti?"
Marija: "Hrkljušove staze su nama nepoznate, ali on je uvijek u pravu."
Ja: "Otkuda vi to znate?"
Marija: "Pa vidi šta kaže pod točkom 7 – “Sve što Hrkljuš kaže – istina je”. Zar ti ni to nije dovoljno”?!
Ja: "Možda je vaš prijatelj Ivan sve to sam smislio."
Đuro: "Ni slučajno! Jer točka 5 kaže “Hrkljuš je sve ovo osobno diktirao”. Osim toga pod točkom 2 kaže “koristi alkohol umjereno”, a pod točkom 4 “jedi umjereno”, a navod pod točkom 8 lijepo kaže “peri ruke kad izađeš iz WC-a” - pa i malo dijete zna da je sve ovo istina, što znači da i sve ostalo moralo biti istina."
Ja: "Ali točka 9 kaže “ne koristi alkohol” i uopće se ne slaže sa točkom 2, a točka 6 kaže da je mjesec napravljen od zelenog sira, što je naravno čista glupost."
Đuro: "Nema nikakve kontradikcije između 9 i 2, točka 9 samo pojašnjava točku 2, a što se tiče točke 6, jesi li ti to bio na mjesecu – pa znaš od čega je napravljen?"
Ja: "Pa naučnici su sasvim dobro utvrdili da je mjesec od kamena…”
Marija: "Ali oni ne znaju zasigurno da li je taj kamen došao sa Zemlje ili iz svemira, tako da vrlo lako - to ipak može biti zelen sir u pitanju."
Ja: "Ja stvarno nisam neki ekspert, ali čini mi se da je teorija da je mjesec uhvaćen od strane gravitacionog polja Zemlje odbačena. Međutim, ako ni ne znamo odakle je ta stijena stigla, to ne znači da je sačinjena od sira."
Đuro: "Aha! Upravo si sam priznao da i naučnici prave greške, a mi vrlo dobro znamo da je Hrkljuš uvijek u pravu!"
Ja: "Kako to mislite?"
Marija: "Pa, upravo nam točka 5 kaže tako."
Ja: "Vi tvrdite da je Hrkljuš uvijek u pravu samo zato što je tako rečeno u PISMU, a u PISMU je istina zato što ga je Hrkljuš diktirao, a mi znamo da ga je Hrkljuš diktirao jer tako piše u PISMU. Pa zar to nije cirkularna logika, ništa drugo nego kad bi rekli Hrkljuš je u pravu zato što On kaže da jest.”
Đuro: "Napokon si počeo da shvaćaš! Stvarno je lijepo vidjeti kad netko dođe na Hrkljušev način razmišljanja!"
Ja: "Uh…ma...dobro, nema veze. A u čemu je štos sa hrenovkama?"
Marija: (crveni se)
Đuro: "Hrenovke, u lepinji, bez ičega odozgo. Pa to je makar jasno, tako Hrkljuš voli. Jel’ ti još šta ima nejasno."
Ja: "A šta ako nemam lepinju?"
Đuro: "Nema lepinje, nema ni hrenovke. Ko je vidio jesti kobasicu bez lepinje?"
Ja: "Bez kečapa? Bez senfa?"
Marija: (izgleda ko pokisla kokoš)
Đuro ( Počinje da viče) "Nema potrebe da o tome više raspravljamo na ovaj način! Prilozi i začini bilo kakve vrste ne dolaze u obzir! Hrkljuš nam to strogo zabranjuje!"
Ja: "Pretpostavljam da ne bi trebalo biti problema ako bih izrezao kobasicu i pomješao je saaa… recimo....kiselim zeljem?"
Marija: (Stavila prsti u uši)."Ja ovo nisam čula la la la, la la, la la la."
Đuro: "To je stvarno ogavno. Pa to ni sam đavo nebi jeo…"
Ja: "Uh, ja obožavam kiselo zelje. Mogao bih ga stalno jesti, pogotovo sa dobrom kobasicom. A o bijelom luku, - da ni ne pričam."
(Marija se hoće onesvjestiti.)
Đuro: (pridržava Mariju) "E pa da sam znao da si i ti jedan od onih, ne bih gubio vrijeme sa tobom. Kad te Hrkljuš bude propuštao kroz ruke, ja ću biti tamo, brojat ću svoje pare i od srca ti se smijati. Poljubit ću Hrkljuša u dupe i za tebe, zeljojedcu jedan besramni………bez kruha…….bijeli luk………Uhhhh…
Neki dan mi neko pozvoni na vrata, kad sam otvorio, vidim muškarca i ženu. Muškarac mi se odmah predstavio kao Đuro, a žena kao Marija.
Nisam se ni snašao, kad Đuro odmah s vrata reče: “Zdravo. Došli smo po tebe da te povedemo da poljubiš Hrkljuša u dupe.”
Ja misleći da možda ne čuh dobro, rekoh: “Izvinjavam se nisam baš najbolje razumio? Kakav Hrkljuš? O čemu pričate?”
Đuro će opet: “Došli smo po tebe da ideš i poljubiš Hrkljuša u dupe, ako ga poljubiš dobit ćeš milion maraka, a ako ne – gadno ćeš proći. Biće ti - žžžk!”
Ja rekoh: “Šta je to, da se možda ovdje ne radi o nekoj ucjeni?”
Đuro odgovara: “Hrkljuš je u stvari jedan milijarder filantrop. On je napravio ovaj grad. Ovo je njegov grad. On može raditi što hoće, on te voli i želi da ti da milion maraka, ali ne može dok ga ne poljubiš u dupe.”
Ja mu kažem: “Pa to stvarno nema nikakvog smisla. Zašto ja, zašto meni…???”
Marija će onda: “A tko si to ti da dovodiš u pitanje Hrkljušove darove, haa? Jel’ ti to nećeš milion maraka?!? Oš’ da kažeš da to nije vrijedno jednog malog poljupca u dupe?!?”
Ja: “Pa dobro, može biti, nije da ne može. A jel’ to sve po propisu…..mislim….zakonito?”
Đuro: “Ma kako da nije, hajde odmah sa nama - da poljubiš Hrkljuša u dupe.”
Ja: “A jel vi to često ljubite njega u dupe?”
Marija: “Naravno, cijelo vrijeme.”
Ja: “Pa jeste li dobili milion maraka?”
Đuro: “Ma nismo još, ali dobit ćemo. U stvari, ne možeš dobiti pare sve dok ne napustiš grad.”
Ja: “Pa dobro, šta onda čekate, što sada ne napustite grad?”
Marija: “Ne možeš otići dok Hrkljuš ne kaže, inače, nema love.”
Ja: “Pa dobro, znate li vi ikoga ko je poljubio Hrkljuša u dupe, napustio grad i dobio pare???”
Đuro: “Moja ga je majka ljubila godinama, napustila je grad, - i siguran sam da je dobila pare.”
Ja: “Nije valjda da nisi od tada nikako pričao sa njom?!”
Đuro: “Pa naravno da nisam, Hrkljuš ne dozvoljava.”
Ja: “Pa dobro, kako onda znate da će vam vam on dati pare, kad još nikada niste vidjeli nekoga tko je dobio pare od njega?”
Marija: “Pa, on ti da nešto malo predujma, prije nego što napustiš grad. Možda dobiješ nešto na lotu, nađeš kakvu novčanicu na ulici ili dobiješ povišicu plaće.”
Ja: “Pa kakve to ima veze sa Hrkljušom?”
Đuro: “Hrkljuš ima jake veze u ovom gradu.”
Ja: “Ja se izvinjavam, ali meni sve ovo liči na najobičniju prevaru.”
Đuro: “U pitanju je milion maraka, a ti nije valjda da nećeš nimalo da riskiraš?! I nemoj zaboraviti, gadno ćeš proći ako ga ne budeš ljubio u dupe. Može ti biti – žžk!”
Ja: “Pa kad bih mogao vidjeti tog Hrkljuša i osobnno porazgovarati sa njim, onda možda…”
Marija: “Niko ne vidi Hrkljuša, niko ne razgovara s Hrkljušom.”
Ja: “Pa kako ga onda ljubite u dupe?”
Đuro: “Nekad mu samo otpuhnemo poljubac i pri tom pomislimo na njegovo dupe, a nekad poljubimo Ivana u dupe, pa mu on proslijedi poljubac.”
Ja: “Ko je sad Ivan?”
Marija: “Naš poznanik. On nas je učio kako ljubiti Hrkljuša u dupe.”
Ja: “I vi ste njemu povjerovali kako postoji tamo neki Hrkljuš koji zahtjeva da ga se ljubi u dupe, i kako će vas on dobro nagraditi za to???”
Đuro: "Oh ne! Ivan ima PISMO u kome Hrkljuš objašnjava cijelu stvar. Evo, i mi imamo jednu kopiju, pogledaj sam, pa se uvjeri:”
PISMO
1) Poljubi Hrkljuša u dupe – i dobit ćeš milion maraka kad odeš iz grada.
2) Koristi alkohol umjereno.
3) Udri one koji ne misle kao ti.
4) Jedi pravilno.
5) Hrkljuš je sve ovo osobno diktirao.
6) Mjesec je napravljen od zelenog sira.
7) Sve što Hrkljuš kaže – istina je.
8) Operi ruke kad izađeš iz WC-a.
9) Ne koristi alkohol.
10) Jedi hrenovku u lepinji, bez ičega odozgo.
11) Ljubi Hrkljuša u dupe, inače ćeš gadno proći.
Ja: "Ovo mora da je Ivanov papir."
Marija: "Hrkljuš nije ni imao papira."
Ja: "Imam utisak da ako bi provjerili, ispostavilo bi se da je ovo i Ivanov rukopis."
Đuro: "Pa naravno, Hrkljuš je to, u stvari, diktirao."
Ja: "Učinilo mi se da ste malo prije rekli da niko ne može vidjeti Hrkljuša?"
Marija: "Ne sad, ali nekada davno on je imao običaj da ponekad razgovara sa ljudima."
Ja: "Čini mi se da ste rekli da je on filantrop. Kakav je to filantrop koji kažnjava ljude samo zato što su različiti?"
Marija: "Hrkljušove staze su nama nepoznate, ali on je uvijek u pravu."
Ja: "Otkuda vi to znate?"
Marija: "Pa vidi šta kaže pod točkom 7 – “Sve što Hrkljuš kaže – istina je”. Zar ti ni to nije dovoljno”?!
Ja: "Možda je vaš prijatelj Ivan sve to sam smislio."
Đuro: "Ni slučajno! Jer točka 5 kaže “Hrkljuš je sve ovo osobno diktirao”. Osim toga pod točkom 2 kaže “koristi alkohol umjereno”, a pod točkom 4 “jedi umjereno”, a navod pod točkom 8 lijepo kaže “peri ruke kad izađeš iz WC-a” - pa i malo dijete zna da je sve ovo istina, što znači da i sve ostalo moralo biti istina."
Ja: "Ali točka 9 kaže “ne koristi alkohol” i uopće se ne slaže sa točkom 2, a točka 6 kaže da je mjesec napravljen od zelenog sira, što je naravno čista glupost."
Đuro: "Nema nikakve kontradikcije između 9 i 2, točka 9 samo pojašnjava točku 2, a što se tiče točke 6, jesi li ti to bio na mjesecu – pa znaš od čega je napravljen?"
Ja: "Pa naučnici su sasvim dobro utvrdili da je mjesec od kamena…”
Marija: "Ali oni ne znaju zasigurno da li je taj kamen došao sa Zemlje ili iz svemira, tako da vrlo lako - to ipak može biti zelen sir u pitanju."
Ja: "Ja stvarno nisam neki ekspert, ali čini mi se da je teorija da je mjesec uhvaćen od strane gravitacionog polja Zemlje odbačena. Međutim, ako ni ne znamo odakle je ta stijena stigla, to ne znači da je sačinjena od sira."
Đuro: "Aha! Upravo si sam priznao da i naučnici prave greške, a mi vrlo dobro znamo da je Hrkljuš uvijek u pravu!"
Ja: "Kako to mislite?"
Marija: "Pa, upravo nam točka 5 kaže tako."
Ja: "Vi tvrdite da je Hrkljuš uvijek u pravu samo zato što je tako rečeno u PISMU, a u PISMU je istina zato što ga je Hrkljuš diktirao, a mi znamo da ga je Hrkljuš diktirao jer tako piše u PISMU. Pa zar to nije cirkularna logika, ništa drugo nego kad bi rekli Hrkljuš je u pravu zato što On kaže da jest.”
Đuro: "Napokon si počeo da shvaćaš! Stvarno je lijepo vidjeti kad netko dođe na Hrkljušev način razmišljanja!"
Ja: "Uh…ma...dobro, nema veze. A u čemu je štos sa hrenovkama?"
Marija: (crveni se)
Đuro: "Hrenovke, u lepinji, bez ičega odozgo. Pa to je makar jasno, tako Hrkljuš voli. Jel’ ti još šta ima nejasno."
Ja: "A šta ako nemam lepinju?"
Đuro: "Nema lepinje, nema ni hrenovke. Ko je vidio jesti kobasicu bez lepinje?"
Ja: "Bez kečapa? Bez senfa?"
Marija: (izgleda ko pokisla kokoš)
Đuro ( Počinje da viče) "Nema potrebe da o tome više raspravljamo na ovaj način! Prilozi i začini bilo kakve vrste ne dolaze u obzir! Hrkljuš nam to strogo zabranjuje!"
Ja: "Pretpostavljam da ne bi trebalo biti problema ako bih izrezao kobasicu i pomješao je saaa… recimo....kiselim zeljem?"
Marija: (Stavila prsti u uši)."Ja ovo nisam čula la la la, la la, la la la."
Đuro: "To je stvarno ogavno. Pa to ni sam đavo nebi jeo…"
Ja: "Uh, ja obožavam kiselo zelje. Mogao bih ga stalno jesti, pogotovo sa dobrom kobasicom. A o bijelom luku, - da ni ne pričam."
(Marija se hoće onesvjestiti.)
Đuro: (pridržava Mariju) "E pa da sam znao da si i ti jedan od onih, ne bih gubio vrijeme sa tobom. Kad te Hrkljuš bude propuštao kroz ruke, ja ću biti tamo, brojat ću svoje pare i od srca ti se smijati. Poljubit ću Hrkljuša u dupe i za tebe, zeljojedcu jedan besramni………bez kruha…….bijeli luk………Uhhhh…
Prilozi
Poslednja izmena:
