Akademik Ljubomir Tadić, RASIZAM, RASNA BORBA I RASISTIČKA TEORIJA ELITE         
  "Rasizam  počiva na pretpostavljenoj, a nedokazanoj prirodnoj nejednakosti  ljudskih rasa, i u tom pogledu je jedna od najreakcionarnijih,  antidemokratskih ideologija u istoriji čovečanstva, uprkos (neuspelim)  pokušajima da se utemelji na načelima prirodnih nauka i da se opravda  kulturno-istorijskom misijom."
...
"Uzroke rasizma valja  tražiti, s jedne strane, u dubokim predrasudama, pre svega u verskom  fanatizmu, a u novije vreme i kao posledicu kolonijalnih osvajanja  „egzotičnih“ oblasti sveta i u imperijalističkim ratovima. Rasističe  teorije su služile za ideološko opravdavanje osvajačke politike, kao  unošenje „civilizacije“ bilo praćeno najnečovečnijim i zbilja varvarskim  postupcima kolonizatora. U novije vreme nacifašistička reakcija je  koristila teorije rasne borbe protiv marksizma i njegovog učenja o  klasnoj borbi i svetskoj revoluciji."
...
"Psihoanalitička  teorija ubedljivo je objasnila rasističku teoriju i eksploziju mržnje i  agresivnosti koju ona izaziva strahom od drugih uopšte, strahom od  onoga koji se razlikuje bojom kože ili izgledom, strahom od „stranaca“  ili „tuđina“. Svoju masovnu osnovu nacifašizam je našao, kao i sve  „stranke reda“ u istoriji, u redovima autoritarnih slabića, ličnosti  koje nisu uspele da stvore vlastito Ja, ličnosti bez identiteta koje se  uvek oslanjaju na one političke vođe koji im obećavaju „red“ i  „sigurnost“.    Rasizam  se može naći u „donjim“ slojevima svesti svakog onog pojedinca koji  spoljašnji svet, različit od njegovog načina života i ponašanja,  doživljava kao poremećaj ravnoteže ili udar sudbine. Zato u analizi  rasizma (pa i šovinizma) ne treba zanemariti njihove psihološke  elemente. Nesumnjivo je da oni predstavljaju oblike kolektivne neuroze.  Oraganizovanje omladine u militarističkim ili polumilitarističkim  odredima značilo je eksploatisanje agresivnih puslacija i nekultivisanih  nagona u političke svrhe. Rasistička propaganda uzimala je oblike  hipnotičkog rituala, a u masovnim procesijama okićenim partijskim  simbolima organizovane su eksplozije masovnog instinkta: mazohističkog  podređivanja vođama i sadističkog nasilja prema „vekovnim  neprijateljima“.
    Jedna  od karakteristika rasističke doktrine sastoji se u projekciji svih  vlasititih problema na pogrešnog krivca, „žrtvenog jarca“. Tako su  Jevreji, kao Jevreji, bili odgovorni za sve grehove u istoriji klasnog,  posebno buržoaskog društva – od Hristove smrti do kapitalističke  eksploatacije. Rasizam je slep za istorijsku činjenicu da svi Jevreji  nisu bogati kapitalisti i da unutar pojedinih ljudskih rasa postoje  društveni sukobi koji izražavaju različiti klasni položaj u društvu.  Zato se rasizam može smatrati obrascem iracionalne političke ideologije,  a pozivanje na prirodnu nauku, ili upotreba prirodno-naučnog  eksperimenta u rasističke svrhe, predstavlja dokaz ekstremnog  postvarenja ove ideologije. 
  
  Nauka o politici, Ljubomir Tadic, Beogradski izdavacko-graficki zavod 1996., drugo, dopunjeno izdanje"
(Beogradska otvorena skola)