Da li je Bog dobar?

LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Nema sledećeg pitanja dok se ne odgovori na već postavljeno. Ako ti smatraš da je ovo odgovor: "Kad ne možeš da nađeš nešto što tražiš, da li se prvo zapitaš jesi li dobro potražio, jesi li na dobrom mestu tražio ili ti prvo padne na pamet da je neko od tebe sakrio ili da to ne postoji?", moram ti reći da nije. Nije mi stvarno jasno da li ti ne razumiješ suštinu moga pitanja ili se praviš da je ne razumiješ? Nije pitanje tražim li neki odgovor, kako ga tražim, na kom ga mjestu tražim i sli., nego je pitanje zašto ga uopšte tražim? Zašto je odgovor sakriven od mene, odnosno čovjeka? Zašto su desetine hiljada prirodnih zakonitosti ljudi morali sami da otkrivaju i mnogo toga drugoga? Zašto im onoga trenutka kada su stvoreni, Bog sve to nije predočio? Zašto je izdiktirao svoja pravila (čitaj Biblija), na način da ih 95% ljudi ne razumije, nego im ih moraju tumačiti "stručnjaci"? Ovo tim prije, što ta pravila nisu bila namijenjena samo uskom krugu ljudi, nego svakom čovjeku.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
19.01.2010
Poruka
684
A ja tebi opet kažem,da ti je postavka pogrešna.

Odgovor nije sakriven, nego ga Ti nisi našao, ali ima ljudi koji su našli, međutim problem je što i to ne prihvatiš...

99% ljudi nema predstavu ne o Mendeljejevu nego uopšte o hemiji niti ih zanima a siguran sam da i tebe posebno ne tangira, pa nikad nisu rekli hemija je sakrivena... Sami su je "sakrili" jer ih i ne zanima...Ne zanimaju ih ni mnogi prirodni, krivični, poreski zakoni.... A kad ih zanimaju opet mora da im ih tumače, kako ti kažeš stručnjaci, jer im je 98,5% nerazumljivo i nakon dobijanja odgovora opet ne mogu da prihvate tj shvate štošta (da se ne ponavljam sa aksiomoma ali šta će ti nešto veće od na kvadrat ili kub kad svet ima 3 dimenzije i to shavataš a šta je nešto na 7 pojma nemaš i ne "boli" te glava zbog toga)...

Međutim imajući u vidu da te sve ovo što pitaš interesuje i nije dokolice radi, a verujem da si uporan i ne odustaješ lako, savetujem Ti (možeš a i ne moraš da prihvatiš), da sve u vezi čega nisi dobio/našao zadovoljavajući odgovor, kreneš da proučavaš, al iskreno ne enciklopedijski i površno i da dalje tražiš odgovore ne samo u okviru ovog foruma nego u literaturi, raznim institucijama pa na kraju krajeva i na drugim forumima... Naći ćeš odgovore sigurno a ako si ih već našao i uz to si još siguran da su ispravni/tačni postavljaš suvišna pitanja i sebi i drugima (ako je tako u sebi skrivaš neki razlog)...
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
19.10.2009
Poruka
15
ODGOVOR NA JURIVAKA PITANJE!

Po vjeri pravoslavnoj Bog stvara čovjeka po slici i prilici. Slika = duša Bogolika, Prilika apsolutno savršenstvo, oboženje. Znači, dao je čovjeku mogućnost da napreduje svojim trudom, da se osjeća vrijednim zbog toga. Međutim, čovjek je pogriješio jer nije poslušao jedinu zapovjest u Raju, i posledica toga jeste smrt, bolest, mukotrpna borba za opstanak. Prvim grijehom čovjek se nije zaustavio, nego je nastavio da pada u grijeh, neznanje, pa je zaboravio i ono što je znao - Amnezija! Tako ti je i za Periodični sistem Elemenatra.
Praktičan primjer "amnezije" jeste kada su Adam i Eva probali plod sa drveta vidjeli su da su goli. To do tada nisu primjećivali, jer je to bilo nebitno za spasenje, za Priliku. Po grijehu sve im je bilo zanimljivije osim Boga i vrlina i td. To ti je neka moja slika uopšte. "S mukom ćeš jesti hljeb, rađati djecu..." Sve su to posledice neposlušnosti.
Kažu sveti oci, najveća pobjeda Đavola jeste kad ubijedi čovjeka da Đavo ne postoji. Đavo je lažac i otac laži. Njegova misija jeste da čovjeka ubjedi u laž, kao što je tzv. napredak društva u recimo industriji pa se došlo dotle da je Zemlja iscrpljena i posledica toga biće 2012. Šala mala. Ko preživi taj je, da prostiš, naje_o. Riječ je o posledicama a ne o Kazni!
Po pravoslavlju čovjek je dužan da se brine o Zemlji, jer i zemlja, sva materija stvorena učestvuje u spasenju čovjeka.
Jedna od posledica grijeha jeste ta da su ljudi nakon vijekova i vijekova sporog napredovanja, znači "licem znoja svoga" prepoznali Elemente u prirodi. To je, opet kažem, ono kako ja kao pravoslavni hrišćanin gledam na to.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Dobro, Mihailo, tvoj odgovor je bar nekakav odgovor. Ti smatraš da je prvi grijeh kriv za sve. Da nije bilo toga, pred čovjekom ne bi bilo tajni. To je jedno logično gledište sa stanovišta vjernika i ja to mogu prihvatiti, za razliku od onoga što piše GRAZY. On piše sve, samo ne o suštini i onome što pitam. On uporno ponavlja odgovor nije skriven, nego ga ja nisam našao zato što nisam zainterosovan za fiziku??? Stičem utisak da on stvarno ne razumije šta ja pitam.
 
Član
Učlanjen(a)
22.01.2010
Poruka
33
Jesi li ikada razmišljao o sveobuhvatnosti Božje dobrote u tvoju korist? Takvo razmišljanje produbljuje naše cijenjenje osobina Boga kojeg obožavamo.

Ipak, prvo trebamo razumjeti što je dobrota. Dobrota je, naravno, osobina onoga koji je dobar, a nasuprot onome koji je zao. Ali dobrota je više od toga. To je aktivna osobina. Dobra osoba čini dobro.
I Bog u svojoj dobroti čini za nas mnogo dobrih stvari, čime zagrijava naša srca i privlači nas.
Bog je obećao Abrahamu da će njegovi potomci prerasti u mnoge narode i da će glavna linija njegovih potomaka naslijediti zemlju Kanaan. U ispunjenju ovoga, Izraelci, Abrahamovi potomci, kasnije su bili organizirani u naciju (1. Mojsijeva 17:3-8; 2. Mojsijeva 19:6). Bog je ponovno bio dobar toj novoj naciji, izbavivši ih iz ropstva u Egiptu, štiteći ih u divljini, pripremivši im zakon i svećenstvo, i konačno, davši im plodnu zemlju Kanaan kao nasljedstvo.

Konačno, Izrael je postao kraljevstvo, i Bog je povjerio njegovom trećem ljudskom kralju, Salamunu, da izgradi hram u Jeruzalemu kao svjetskom središtu za njegovo obožavanje. Kad je hram bio dovršen, održana je veličanstvena ceremonija posvećenja i radostan praznik. Nakon toga, kaže zapis, Izraelci su ’počeli blagoslivljati kralja i odlaziti svojim kućama veseleći se i osjećajući radost srca zbog sve dobrote koju je pružio Bog‘ (1. Carevima 8:66). Bilo je i drugih prilika kad su srca Izraelaca bila prepuna zbog Božje dobrote prema njima.

Ipak, na žalost, oni nisu uvijek cijenili svoju prednost da su obožavatelji jednog, pravog Boga (-kao i mnogi danas te dovode u pitanje njegovu dobrotu-). Konačno su Izraelci kao cjelina postali nevjerni, i 607. g. pr. n. e. Bog je dozvolio da budu odvedeni kao zarobljenici u Babilon. Kao što je Bog rekao Mojsiju, baš zbog svoje dobrote ”nikako neće dati izuzeće od kazne“ (2. Mojsijeva 34:7).

Međutim, nakon 70 godina Bog je dobrostivo doveo vjerni ostatak Izraelaca natrag u njihovu zemlju. Što ga je potaklo da to učini? Njegova dobrota. Jeremija je proročanski pisao o izraelskom povratku iz Babilona: ”Oni će sigurno doći i uživati radosno na visini sionskoj i postat će sjajni zbog dobrote Božije.“ Prorok nastavlja: ” ’Moj će narod biti zadovoljen dobrotom mojom‘, riječ je Božija“ (Jeremija 31:12, 14).

Konačno, Isus je došao na Zemlju i pokazao se da je ”sjeme“ prorečeno u proročanstvu izrečenom još u Edenu (1. Mojsijeva 3:15). Biblija kaže: ”Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da tko god pokazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život“ (Ivan 3:16).
Smrt Isusa omogućila je otkupninu za ljude, da ih otkupi iz grijeha i povrati ih u savršenstvo. Tako će loše posljedice Adamovog grijeha konačno biti nadvladane.

Kao što je Pavao pisao Rimljanima: ”Kroz neposlušnost jednoga čovjeka mnogi [su] učinjeni grešnicima, tako će i kroz poslušnost jednog čovjeka mnogi biti učinjeni pravednima“ (Rimljanima 5:19).

Zahvaljujući Božjoj dobroti ljudi iskrena srca sad imaju nadu za postizanje vječnog života. Oni mogu postati čak i Božji prijatelji, kao što je bio Abraham.

Bog nastavlja čak i danas pokazivati dobrotu onima koji ga obožavaju.

-On daje savjet kroz Bibliju da im pomogne riješiti njihove probleme (Psalam 119:105).
-On nudi besplatan dar svog duha kako bi im pomogao udovoljiti njegovim pravednim mjerilima.
-On također otkriva svoje namjere, pa se pravi kršćani raduju novom svijetu pravednosti koji će nastupiti nakon što ovaj stari svijet prođe (Priče Salamunove 4:18; 2. Petrova 3:13). Kršćani se pouzdaju u to jer im je Bog u svojoj dobroti otkrio te stvari u svojoj nepogrešivoj Riječi (2. Timoteju 3:16).

Da, razmišljanje o Božjoj dobroti sigurno grije naša srca i privlači nas njemu, ali se postavlja i jedno pitanje:

Koliku ćeš korist izvući iz Božje dobrote?

Ustvari, bez obzira tko si, već sad se koristiš Božjom dobrotom. Dišeš, jedeš, piješ, raduješ se životu — sve su to darovi od Boga.

Međutim, imaš li najveću moguću korist?

Ne zaboravi, Božja dobrota prema Adamu i Evi bila je ograničena nakon što su pogriješili. Slično tome, on će ograničiti svoju darežljivost prema nama ukoliko na pravi način ne odgovorimo na njegovu dobrohotnost.

Kako to možemo učiniti?

Psalmist je molio: ”Nauči me samoj dobroti, razboritosti i spoznaji, jer u tvoje zapovijedi pokazujem vjeru“ (Psalam 119:66). To bi trebala biti i naša molitva. Kao što je Bog dobar, i mi trebamo naučiti biti dobri. Pavao je pozivao: ”Postanite oponašatelji Boga, kao ljubljena djeca“ (Efežanima 5:1).

To činimo kao prvo proučavajući Bibliju, da naučimo što je dobrota. Nakon toga, tražimo Božju pomoć u razvijanju te osobine.
Dobrota je plod duha, zajedno sa ’ljubavi, radosti, mirom, velikom strpljivošću, dobrohotnošću. . . vjerom, blagošću samosvladavanjem‘ (Galaćanima 5:22, 23).

Možemo razvijati sve te osobine oslanjajući se na Božji duh, proučavajući Bibliju koja je nadahnuta od Boga, moleći mu se za pomoć. (Psalam 1:1-3; 1. Solunjanima 5:17; Jevrejima 10:24, 25).

Biblija također kaže: ”Oni će uzavrijeti spominjući obilje tvoje dobrote, i zbog tvoje pravednosti uzvikivat će radosno“ (Psalam 145:7, NS).

Da, Bog očekuje od nas da govorimo drugima o njegovoj dobroti a ne osporavati. Trebali bismo sa slobodom govoriti o našem nebeskom Ocu.

Konačno, ne bismo smjeli zloupotrijebiti Božju dobrotu.

Točno je da Bog oprašta grešnicima. Kralj David je bio uvjeren u povoljni odgovor kad se molio: ”Grijeha moje mladosti i mojih protivljenja nemoj se spominjati. Prema svojoj privrženoj ljubavi sjeti me se, radi dobrote svoje, o Jehova“ (Psalam 25:7).

Da li to znači da si možemo dopustiti da činimo greške očekujući sa sigurnošću Božji oproštaj?

Nikako.

Ne zaboravimo da Božja dobrota znači da ”nikako neće dati izuzeće od kazne“
nepokajničkim grešnicima.

Kad jednom potpuno iskusimo Božju dobrotu, kako se samo naša srca ugriju privučena njemu! Ohrabreni smo da sljedimo dobro upozorenje apostola Pavla: ”Hodite kao djeca svjetla, jer se plod svjetla sastoji od svake vrste dobrote i pravednosti i istine“ (Efežanima 5:8, 9).

Svaki dan mi smo svjesni Božje brige pune ljubavi za nas. Čak i pod najtežim okolnostima znamo da on neće napustiti one koji ga ljube.

Da, mi doživljavamo jednak uzvišen duševni mir kao i psalmist: ”Sigurno će me dobrota i privržena ljubav pratiti sve dane mojega života; i stanovat ću u domu Božijem zadugo“ (Psalam 23:6).
 
Poslednja izmena:
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Znaaš, Jukiću, šta me zanima? Kada govoriš o Bogu, o kakvom Bogu govoriš?Bogu koji je to samo za hrišćane, ili Bogu koji je to za sve ljude? Ako budeš voljan da mi odgovoriš na ovo pitanje, postaviću ti drugo. Pozdrav!
 
Član
Učlanjen(a)
19.10.2009
Poruka
15
Nema puno mudrosti oko toga kako zadobiti Carstvo nebesko, Raj ili ti Savršenstvo, oboženje. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe, i ljubi Gospoda svoga. Svako odsustvo ljubavi jeste ono što se protivi volji Božijoj tj. grijeh. Neko će reći kako da volim Boga koga ne poznajem. E, u našem odnosu prema svakom drugom čovjeku, svakom živom biću, pa i prema prirodi, kamenu odnos treba da bude u ljubavi i tu se krije spasenje. Ne treba mnogo lupati glavu oko teorije, Hristos od nas traži praksu. Ljubav i dobra djela! Ne ljubav kao neki pojam oduševljenja nego ljubav takva da u najcrnjem ciganinu, muslimanu, katoliku, sektašu prepoznaš brata i da mu pomogneš, kao najrođenijem. Lako za proučavati, ali teško za primjenjivati!
 
Član
Učlanjen(a)
23.10.2009
Poruka
76
On koliko god dobar bio i pravedan toliko smo mi ljudi nezahvalni jer nama niko nije kriv sto smo svijet doveli u stanje u kakvom je sad,a ne shvacam tebe zasto postavljas ovo pitanje kada pretpostavljam da nemas nikakve osnove za to,da li si mozda hendikepiran ili nemas nikog na svijetu pa da imas pravo ovo pitanje postavit ili jednostavno nemas vjere ni u sto pa ne mozes zamisliti da je neko iznad tebe,jednostavno se sve desava sa razlogom jer je On taj koji moze sve a na nama je da se pokoravamo i da zahvaljuljemo na svemu,bez uvrede ali to je moje misljenje,hajd lijep pozzzzzzz
 
Član
Učlanjen(a)
22.01.2010
Poruka
33
Govorim o nepristranom Bogu.

„Kršćanin“ ne znači ništa ako ne živimo u skladu s tim.
Pred Bogom se dijlimo samo na one koji žele živjeti u skladu s njegovo voljom i
„One“ koji to odbijaju svakog čeka njegova nagrada za negov tru.

Izraelci su posjedovali Božije Zakone i uredbe.

Nakon što je Isusa odbacila izraelska nacija, Jakov je rekao: ”Bog je po prvi puta obratio pažnju [neznabožačkim] narodima da bi iz njih uzeo narod za svoje ime“ (Djela apostolska 15:14).
Taj ”narod“, uključujući onu nekolicinu Židova koji su prihvatili Isusa kao Mesiju,
duhom rođenih sljedbenika Krista Isusa (Galaćanima 6:16; Otkrivenje 7:1-8; 14:1-5).

Prvi neobrezani poganski vjernik bio je Kornelije. Kad su on i njegov dom prihvatili Božji put spasenja ili put istine, (-ime Kršćani tek su dobili kasnije-) Petar je rekao: ”Zaista zamjećujem da Bog nije pristran, nego mu je iz svakog naroda prihvatljiv čovjek koji ga se boji i vrši pravednost“ (Djela apostolska 10:34, 35). Pavao još opširnije opisuje Božiju nepristranost kad kaže: ”Nema ni Židova ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muškoga ni ženskoga; jer svi ste jedna osoba u zajednici s Kristom Isusom. Štoviše, ako pripadate Kristu, zaista ste Abrahamovo sjeme, nasljednici obzirom na obećanje“ (Galaćanima 3:28, 29).

Jedna od glavnih poruka knjige Rimljanima jest ta da samo oni koji vjeruju u Isusa Krista mogu biti spašeni.
U 10. poglavlju tog pisma Pavao je rekao da su Izraelci u njegovo vrijeme još uvijek željeli postići pravednost držeći se Mojsijevog zakona, premda je ’Krist bio svršetak Zakona‘. Stoga

Pavao kaže: ”Ako javno izjavljuješ tu ’riječ koja je u tvojim ustima‘, da je Isus Gospodin, i u svom srcu pokazuješ vjeru da ga je Bog podignuo iz mrtvih, bit ćeš spašen.“

Otada više nije bilo ”razlike između Židova i Grka, jer nad svima je isti Gospodin, koji je bogat prema svima koji ga prizivaju. Jer ’svatko tko priziva Božije ime, bit će spašen‘“ (Rimljanima 10:4, 9-13).
 
Poslednja izmena:
Natrag
Top