jedno me pitanje muci godinama...
ako je Bog taj koji bi trebao da nam ogranicava radjanje...nemam nista protiv.
ali zasto onda od sedmero djece uzme dvoje....jedno od 2 godine drugo od 15 godina starosti????
za koje su svi govorili da su bili andjeli dok su bili na ovom svijetu.
gdje je tu logika???
Bozja volja je bila da ti podari sedmero djece pa ti uzme dvoje,da bi poslije toga vise 40 godina tugovao zbog svoje djece
...pa sto ih nije spasio kad su ga zazivali???
Patriot, ja sam se za vas jutros pomolila i za roditelje koje ste spomenuli. Kažu da nema veće boli na svijetu nego kad roditelj sahrani svoje dijete i razumljivo je da prerani odlazak s ovoga svijeta, osobito kad se radi o djeci, obilježi čitav život. Gotovo da nema obitelji koja nije prerano izgubila nekog od svojih najmilijih. Ali, nije volja Božja da čovjeka tako rastuži, niti da besmisleno trpi, ( jer čovjek se pita koji je smisao kad malo dijete umre),
Bog ne graničava rađanje, ta rekao je: Plodite se i množite...Bog daje Život i poziva nas u život, i kad se dogodi ovakva tragedija, kažemo da je bilo Božje dopuštenje...Zašto? Neke stvari ćemo tek u nebu saznati.
I DarthShone i Slap su već pisali o istini da smo stvorenja Božja i da stvorenja smo smrtni ljudi, a ljudska narav se protivi smrti, ne prihvaća činjenicu da na ovome svijetu, sve što ima početak ima i svoj kraj.
Mislim da nitko od stvorenja ne može utješiti roditelje koje izgube svoje dijete, može pomoći psiholog, razgovor s prijateljem i sl, ali utjehu samo može dati Bog. Kakva je to utjeha? Ne na emotivnoj ni razumskoj razini, jer to nemože do kraja ispuniti prazninu niti ublažiti bol roditelja.
Ta Božja utjeha je istina. Dijete je živo jer živi u Bogu, život mu nije oduzet nego promijenjen. I koliko roditelji budu mogli napredovati u vjeri toliko će više biti bliži Bogu i svom djetetu.
Da nas Bog pusti na miru?! Da digne ruke od nas? Jao, to bi bilo najstrašnije od svega. Dragi Bože, samo to ne, jer ćemo biti najjadniji od svih stvorenja. Treba oživjeti vjeru.
Vjera u Boga, povjerenje da je naš On Stvoritelj i Otac, da k njemu svi idemo.
Misterij patnje na ovome svijetu ostaje misterij. Isus ga nije objašnjavao, ali nas je na križu, iz ljubavi, spasio od vječne smrti.
