Ima barem desetak jasnih stihova u Evanđelju gdje Isus govori o sebi u svojstvu Boga, iako nikad nije rekao:
"Ja sam Bog." Što misliš da je tako rekao, ljudi bi popadali u nesvijest, Samaritanka bi preneražena skočila u bunar... malo karikiram,
ali razumiješ što hoću reći. Bog utjelovljen u Isusu živio je običan život, nama u svemu jednak osim u grijehu. Kako bi se mogao razumjeti Pavlov citat:
"On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. u Isusu živio je običan život, nama u svemu jednak osim u grijehu."
Sam sebe "oplijeni"? Nije to jednostavno za shvatiti, a kamoli izreći, ali hoće reći da se na neki način "odriče" svog božanstva da bi bio sluga/čovjek.
Emanuel=I S-nama- Bog.
Glede ovog stiha da Isus ne zna....zna, itekako zna. Meni je to jasno i već sam jednom rekla: to je božanski odgovor. U drugoj prilici Isus je rekao:
" On im odgovori:
"Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti." ( Dj, 1, 17)
"NIJE VAŠE..." i na to se kaže: Amen! I ništa više.
Jovane, nije naše,
a još manje vaše.
Kad kažem "uhvatio se"...da, ako te je to uvjerilo da Isus nije Božji sin, ondaje to jako, jako loše -za tebe.
Ti si na moju primjedbu da je premalo uzeti dva stiha iz Evanđelja koje vi primjenjujete za sebe iz Apokalipse:
drže zapovijedi i imaju svjedočanstvo Isusovo, ti si rekao dovoljno su dva...
A sad ti je dovoljan samo jedan?