Covid 19 i Bog

[stvarnoslap]

Da su ekonomske komunjare ni po belaja, nego su kulturalne komunjare, a to je vid koji je mnogo opasniji od ekonomskoga. Mnogo opasniji.

U 21. stoljeću opasniji je Američki komunizam od Kineskog.

 

[Jovan Prezviter]

Ne voliš ti. I zato ti mene trostruko mrziš - jer sam Hrvat, jer sam katolik i jer sam desničar. A Ivo Andrić jest bio bolesni kompleksaš i mason. To ti je istina, pa da ćeš crknuti.

Evo šta kaže Ivo :

"Čuvajte se ugroženih ljudi i ljudi koji misle da su ugroženi. Oni osećaju potrebu da se štite i brane, i zbog toga često i neočekivano i podmuklo napadaju. ... Oni uvek idu više u pravcu nipodaštavanja protivnika nego u pravcu sopstvenog usavršavanja. Oni se više trude da umanje ugled protivnika nego da podignu svoju sopstvenu vrednost.”(Znakovi pored puta, str. 62-63)


"Takav je “naš čovek” onaj pravi. Ne misli, ni mnogo ni istrajno.Ali čim uspe da skrpi nekako jednu misao u glavi, prva mu je briga ne da tu misao razrađuje, proverava i upoređuje kritički sa onim što drugi ljudi o istoj stvari misle, nego da svoju misao proglasi za jedinutačnu i jedinu pravu, a odmah zatim da između nje i svake tuđe misli iskopa što dublji rov prezira, mržnje i borbe do istrage. U toj borbi oni ponekad pokazuju ljudoždersku revnost na reči i delu. Sreća je što u nas ima dosta i takvih koji su drukčiji i koji nisu pravi ‘naši ljudi‘.(Isto, 205)

Uporedi ovosa onim što vi govorite neutemeljno o COVID-19 pa vidi kako nekritički primate sve.

O Bosni:

"...fatalna karakteristika te mržnje i jeste u tome što bosanski čovek nije svestan mržnje koja živi u njemu, što zazire od njenog analiziranja, i mrzi svakoga ko pokuša da to učini....To je Bosna.... po čudnom kontrastu...ima toliko tvrde vere, uzvišene čvrstine karaktera, toliko nežnosti i ljubavnog žara, toliko dubine osećanja, privrženosti i nepokolebljive odanosti, toliko žeđi za pravdom. Ali ispod svega toga kriju se u neporoznim dubinama olujne mržnje, čitavi uragani sapetih, zbijenih mržnji koje sazrevajui čekaju svoj čas. Između vaših ljubavi i vaše mržnje odnos je isti kao između vaših visokih planina i hiljadu puta većih i težih nevidljivih geoloških naslaga na kojima one počiva" Ivo Andrić, Pismo iz 1920.

Naša lažna "plemenitost" zapravo je samo maska za ono što u nama kulja..ono što nevalja. Pokušavamo da to prikrijemo lažnim pričama o skromnosi i poštenju. Sve je Andrić odlično opisao. Upravo i kaže..kada nas neko upozori da je to tako mi ga mrzimo...i zaziremo od njega. Upravo kada čovek hoće da sakrije od drugih pa i od sebe svoje očite nedostake i naprasitost koja je naša odlika on spolja pokušava da glumi gostoljblje, priča o pravdi, a u svom životu duboko je "siromah i go i slep u crkvi Laodikejskoj" kako kaže Jovan. I to ga vodi upravo u pravcu da optužuje druge za svoje jadno i bedno stanje..kriv je ovaj ili onaj...oni rade protivu nas..svi su protivu nas.Izmišljamo zato teoriije zavere da bi prebacili našu odgvornost na drugoga i naš neuspeh podlošću drugoga.

 

[Laodikeja]

Smatram da je u tim stvarima sve relativno, ali moze se sa pravom doneti zakljucak - da je komunizam mnogo bolja i pravednija ideologija u svakom pogledu od formalnog tradicionalnog Hriscanstva.

Amerika je mogla biti i ostati Bozanski blagoslovena zemlja, da u njoj nisu zavladali losi uticaji.

Prljavi kapitalizam, mafijaske bande iz papske Italije, i potkupljiva vlast uglavnom od clanova tajnih drustava.

 

[Jovan Prezviter]

Je, Jovanče, je. Ništa mi nećemo anulirati, ni u dobru ni u zlu. Zar to ljudi već nisu pokušali u komunizmu ( bit ćemo svi jednaki i svi istih prava), pa i ne New Age, globalizacija i sl.? Da sve bude jednako, bezlično, svejedno da li je muško ili žensko, da budemo masa s kojom ćemo se mirno stopiti, da vjerujemo u Nešto što je isto tako bezlično ? Ne!

Naravno da nećemo negirati različitosti ali ih nećemo uzdizati..nacionalizam je najviše štetan u tom smislu jer uokviruje ljubav prema naciji a time se stvara rezervoar za kasnije sukobe. Jer su oni neizbežni kada se potencira nacionalizam u bilo kom afirmativnom smislu. Mi mislimo da to neće dovesti..mi pokušavamo da ga pravdamao da je to "ljubav" da je to odraz stvarnih razlika i sasvim prirodan ali nije. On je nešto veštačko jer svaki čovek može zadovoljiti svoje egzistencijalne i duhovne potrebe na svakom mestu i u svakom narodu. Zato nije potrebno isticati narod ili naciju tj. svest o tome kao nešto plemenito.

Sve u svemu...videli smo kroz istoriju gde sve to vodi..kako kod nas tako i kod drugih naroda kada su počeli da insistiraju na tome. Sve počinej sa idemom "plemenitosti" a kasnije se požanje gorki plod toga.

Ono što nama ovde treba jeste upavo to da ljubimo "bližnjeg svog" a ne naciju svoju. Samo tada možemo razviti divne i plemenite osobine i tada politiki, etnički i svaki drugi "problem" že se rešiti bez ikakvih problema. Tada nam neće biti potreban svet da nas miri već ćemo imati to sami po sebi. Ništa nije slučajno...onaj ko ne može da se o sebi stara mora imati tutora. Mi kao narodi nezreli baš zbog svoje impulsivnosti i nezrelog shvatanja života i politike smo morali biti a i dalje smo pod tutorom kao što je dete pod tutorom starijeg. To je jednostavno tako. Nacionalizam i rodoljublje na našim prostorima je uvelo nas u ove probleme.

Je, Jovanćiću, je. Ne znam kako da ti napišem ime dva put u deminutivu, kao ti meni. Isabeleta je deminutiv na španjolskom od Isabel, ali ti ga još jednom umanji na srpskom- Isabelitica. Ma, nema veze. Vidiš, to je bogatsvo jezika.

Ja ti zato i prevodim na "našem"..ono što je na španjolskom ovako rečeno našem i zvučalo ovako.

Naravno, niko pa čak ni ja ne govori da treba da napustimo svoj jezik i identitet. Ono je uredu. Već govorim da to ne počenemo da "obožavamo" to jest ističemo da je "lepše" od drugih..ne nego je drugačije i to je uredu.

 

[Jovan Prezviter]

I zato ti mene trostruko mrziš - jer sam Hrvat, jer sam katolik i jer sam desničar.

To je opet refleksija tvojih misli jer misliš da te neko mrzi zbog tih karakteristika. A zašto tako misliš? Zato što misliš da je to normalno i to podrazumevaš kao normalno..a time zapravo sebi daješ opravdanje što verovatno ti mrziš drugi narod. To je Kainovska refleksija..on je znao da je on kriv, da je ubica brata(mi smo isto to i kada u mislimo i gajimo mržnju-tako je rekao Isus) i onda je tražio "znak" da ga ko ne udesi...zapravo to je bilo nepotrebno jer on je unapred reflektovao svoje porive i pobude drugim ljudima..zato što je takav. Kada god neko misli da je ugorežen od drugih u bilo kom smislu zapravo pokazuje da mu je u mislima isti poriv koji on drugima pripisuje.

Nema toga...ja to prema tebi ne osećam. Bez brige. Čuvaj se takvih misli..čuvaj se od svojih misli. Nisu dobre.

 

[Isabeleta]

Bog svakome od nas govori jezikom koji mi razumijemo.

Jezike je ljudske stvorio je Bog, a najveća je prevara i ljudska laž da Bog govori isključivo Hebrejski.
Priča o tornju Babilonskom je metafora, veoma počuna metafora. Radilo se naime o kazni nad ljudima koji želeli da "prisvoje" Boga i time "steknu" ime. Ne radi se naime o doslovnom jednom jeziku, nego o međusobnom razumevanju.

Božija kazna je bila u tome da su ljudi prestali da se međusobno razumeju. OD tog trenutka, ljudima je postalo nemoguće da nađu "zajednički" jezik.

Toranj je metafora ljudskog nastojanja da "zaključaju" Boga...

Doslovno, Sveto PIsmo, u toj metafori nam govori kako je došlo do pojave politeizma. Ljudi koji su žudeli da "zaključaju" Boga i primoraju Ga da im bude na usluzi...

Lijepo si sve ovo napisao. Nemam što posebno kometirati, a i ne mogu jer mi tipkovica ne radi dobro.
Psst!!! Jučer sam ju zalila pivom i sad mi neke tipke ne fukcioniraju.
Ja sam popila pivo, a Jovan rekao Slapu da je pijan, haha.
Vezano za temu, ostavljam ti jednu izreku sv. Ivana od Križa:

"Jezik koji Bog najbolje razumije je šutljiva ljubav."

 

[Isabeleta]

..nacionalizam je najviše štetan u tom smislu jer uokviruje ljubav prema naciji a time se stvara rezervoar za kasnije sukobe. Jer su oni neizbežni kada se potencira nacionalizam u bilo kom afirmativnom smislu.

Jovane, odgovorit ću ti kratko, jer imam nekih tehničkih prolema s kompjuterom.
U svemu je potrebna mjera, osim u ljubavi. Ljubiti bez mjere, ali ako se ljubav suzi na jedno usko područje ili interes, onda je to neuredna ljubav ili navezanost koja zarobljava i nanosi štetu ljudima.
Ekstremni nacionalizam je grijeh protiv ljubavi, istine i pravde.
To znači da svi ljudi kao stvorenja Božja moraju imati slobodu, da trebaju imati jedaka prava jer smo kao ljudi svi jednaki u svojim potrebama da budemo poštovani i voljeni i da ljubimo ono što je prirodno ljudskom srcu.

 

[DarthShone]

U 21. stoljeću opasniji je Američki komunizam od Kineskog.

Njemački, točnije židovsko - njemački (Frankfurtska škola) čiji je offspring feminizam i "ženska prava" samo od 1973 pobio milijune najnevinijih u pobačajima, a danas uvozi na mirijade muhamedanaca, promovira nemoral, genderizam, pedofiliju..

To znači da svi ljudi kao stvorenja Božja moraju imati slobodu, da trebaju imati jedaka prava jer smo kao ljudi svi jednaki u svojim potrebama da budemo poštovani i voljeni i da ljubimo ono što je prirodno ljudskom srcu.

I da i ne. Da jer mi jesmo stvorenja Božija, ne jer se istina ne može niti smije relativizirati. U protivnom će se, a to danas američki komunizam (njemačko - židovski) i čini, ljudima grijeh, samovolja, egomanija i protuprirodno ponašanje nameće kao poželjno.

Trebamo voljeti jedni druge, ali ne i voljeti grijeh.

Dakle, ja ne osuđujem one koji su seksualno nastrani, ali to ne znači da ih podržavam u onome što čine. Isto važi i za one koji drugačije veruju. Neka čine što čine, ali to kao Istinu nametati neće.

Bog je apsolut, nije relativista, i ne traži od nas da eto zato što ne smijemo osuđivati, zao što i mi imamo grijeha, druge podržavamo u tome jer to su njihova "prava".

Ubojstvo je ubojstvo, nastranost je nastranost, laž je laž. Nitko nema niti može imat veća prava zato što je žensko, crnac, arapin, peder, lezbejka, mentalno bolestan pa menja pol, i tome slično. Nitko.

Niti smije, još manje može zahtjevati da se cio svijet suobliči njemu/njoj/njima jer se zaboga oni/ono/one osećaju "usamljeno" i neprihvaćeno.

Posebno to ne mogu tražiti od Crkve.

Dakle, nitko njima ne negira pravo na postojanje, ali isto tako nitko njima ne može oprati grijeh i priznati ga za poželjno ponašanje. NITKO.

Da budem jasniji, ne zanima me što će netko raditi iza četiri zida svojih domova, niti me zanima da li je netko "šenuo" pa misli da je žensko, a ustvari je muško i obratno, niti me interesuje da li je netko crn, beo, sve dokle god za sebe i grupaciju kojoj "pripada" ne traži posebna "prava" i svoju "pripadnost" nameće kao uslov.

Čovjeka cenim po osobinama, vrednosti, a ne po tome da li je ovo ili ono. No ideologije koje zagovara ili ne zagovara, prezirem.

Muka mi je više od negrocentrista, ludača od 150kg s flurosocentnom kosom, glumatalaca "vrline", genderista, devijantnih pobornika "jednakosti" zaštićenih kao bjeli medvedi u svojim staklenim zvonima, čija je jedina briga da kupe najnoviji Iphone, laprdaju o tome kako se klima mijenja, dok istovremeno ne vide da je sve na šta su navikli produkt robovskog rada djece po africi, aziji... Muka mi je od vegana i njihovog kultizma "zdrave hrane", klanjaoca sopstvenog tjela.

Ps. Nikada više "mogućnosti" za druženje, upoznavanje, a nikada više usamljenih, samih.

Što misliš, zašto je tako?

Nakarada, sotonska nakarada od neo liberalnog kapitalizma i kultur marksizma je sve nas pretvorila u egocentrične, sebične stvorove, a Kinsijevo posednuće seksom dovelo do toga da besomučno tražimo "frajere" i "ribe" ("komade" rekli bi Zagrepćani) procenjujući, i muški i ženski (posebno ženski) osobe po tome odgovaraju li očekivanim "standardima" ljepote, dok za nešto više postavljamo nemoguće zahtjeve koje osoba sa kojom bi smo trebali biti treba da ispuni. (inteligencija, moral, obrazovanje, duhovnost, materijalni status)

U suštini na sebe gledamo kao na nedodirljive "elohime" oko kojih se svijet vrti.

A kada je tako, onda nitko nikome ne prilazi, ne komunicira, jer smo oko sebe podigli zidove, a sebe postavili na prijestolja.

 

[Isabeleta]

@DarthShone,

Slažem se s napisanim, ne mogu komentirati opširnije jer mi je nezgodno kuckati s mobitela, a komp mi je na servisu. Ali, postavit ću ti jedno pitanje: da li misliš da je svijet danas u lošijem stanju nego u prošla vremena?
Ja mislim da jest, ali ako se prisjetimo svih ratova i nepravdi, toliko ne dužne krvi prolivene, Sodome i Gomore...
I riječi Propovjednika: Ništa novo po suncem.. Današnji svijet je poganski, ali i prije je bilo pogana. Što je novo?

Znamo da Bog ne kažnjavan i ako kažnjava onda je najveća čovjekova kazna to što ga Bog prepušta njegovim grijesima i strastima.
Što mi možemo učiniti, osim da budemo i ostanemo vjerni Gospodinu.

 

[DarthShone]

Znamo da Bog ne kažnjavan i ako kažnjava onda je najveća čovjekova kazna to što ga Bog prepušta njegovim grijesima i strastima.
Što mi možemo učiniti, osim da budemo i ostanemo vjerni Gospodinu.

Bog doista ne kažnjava. Sve što nam se događa, je samo plod naših odluka i akcija. Doslovno, i preneseno, što činimo drugima, činimo sebi...

No, stvari i nisu baš tako jednostavne. Naime, patnje na ovom svijetu,sve kazne za naše grijehe (ovozemne) su u stvari milost, jer kada jednom odemo pred Njega, a nismo se za svo vreme života ovde na zemlji, popravili, obratili, očekuje nas ono što smo svojim mislima, rječima i djelima zaslužili.

Doslovno, tada su vrata milosti (za one koji su istrajali u grijehu), a koji kaznu u vidu patnji (ličnih patnji) ne primiše na zemlji, zatvorena. Posebno za one koji drugima, bližnjima počiniše zlo, svojevoljno počiniše.

Njihova je kazna Pakao (bez Velikog Suda o Drugom dolasku)

Onima pak, koji i pored toga što i počiniše grijehe (svesno ili nesvesno, gdje je ovo prvo teže) a koji se pokajaše, i za koje, jer je bilo onih koji ih volješe te se mole za njih (ili da budem plastičniji, koji imahu nekoga da zaplače za njima) a koji kaznu ne primiše na ovome svijetu (potpunu kaznu - reakciju Boga na njihove misli, riječi i djela) ili je djelimično primiše, čeka čistilište u kome će čekati Dies Irae

Onima pak koji izgaraše za vjeru, koji dadoše svoje živote za bližnjega, za Krista, koji i pored grijehova svojih ne prestajahu da se kaju za ono što učiniše ili ne učiniše, presuda je nagrada da Boga svoga gledaju onakvog kakav jest. Nagrada im je Rajsko naselje.

Čitav Novi Zavjet o tome govori.

Sjeti se Evanđelja koje se čita na samom početku Korizme. Dvije su plaće. Jedna ovozemaljska, materijalna, ljudska (kojoj u svojoj grešnosti najčešće težimo, a to je kako udovoljavanje drugima koji nam aplaudiraju, tako i pre svega udovoljavanje sebi i svom egu, nagonima, idejama, i druga, vječna, ona na Nebesima.

Prvu li odaberemo, a najčešće je biramo (pojedini koji sebe nazivaju Kršćanima na toj plaći i insistiraju kao na znaku "milosti" i "vernosti". Da ne govorim o doslovnom kultu tijela, materijalnog života i sličnih ljudskih pokušaja da bude ono što nije, da bude Bog i živi vječno i savršeno. ) nismo verni Bogu, nego "bogovima" ovoga svijeta, tačnije nama samima i našem egu. Za nas onda nema druge plaće osim one koju smo primili.

Odaberemo li drugu plaću, onu vječnu, biramo povjerennje u Boga, biramo nadu, biramo ljubav. Prihvaćamo i vremenite, ovozemaljske kazne za gijehe naše, ali se i kajemo za iste.

Vjernost Gospodinu naime podrazumeva da budemo spremni da u svemu slijedimo Njega. A to znači i da shvatimo da On, kao Bog koji je sklad, zbog održanja tog istog sklada i dozvoljava patnje na zemlji. Moramo shvatiti da, ako li smo Njega odabrali, ako li ostajemo vjerni Njemu, to znači da života, ovog zemaljskog, bez patnje nema.

Pomenula si paganizam. Nikada on nije nestao. Uvjek je tu, i tako će biti sve od kraja vremena.

Čak i to što ljudi napuštaju Crkvu, što gube vjeru je upravo zato što u svojoj egocentričnosti, samozaljubljenosti ne vide dalje od onog opipljivog, materijalnog, doslovno zaslepljeni su. Predali su se, što voljno, što iz ne znanja Samaelu, koji je HA SATAN.

Pogledajmo malo oko sebe. Kako čovjeka čija je priroda pala (a koji je otkupljen, jednom za svagda, to nikako ne smijemo zaboraviti) vratiti na pravi i JEDINI put, kada mu ego ne dozvoljava da prihvati Isusa, Boga onakvog kakav jest, kakvog Ga već 2000 godina propovjeda Crkva Njegova.

Kako u sebe zaljubeljnog čovjeka navesti da prihvati Isusa, kada mu se On i ne sviđa?

Pogledaj likovne predstave Isusa Crkve Njegove ( i zapada i istoka). Imaju li one ikakve veze s čovjekom u sebe i svoj ego, svoje tijelo zagledanog? Nemaju. O tome da nagrada koju Isus, taj Mir, Spokoj, Počinak Naš, obećava, nije ono što moderni čovjek (pa i onaj paganski) želi da dobije.

Čovjek u svoj ego zagledan, želi "spasitelja" koji će mu dati vječnu mladost, seksualnu virilnost, mnoštvo partnera, egzotična putovanja, materijalna dobra. Čovjek u ego svoj zagledan, ne želi zabrinutog Pantokratora čiji pogled prodire kroz srca i duše. Ne želi izmučenog spasitelja, izranjavljenog i patnjama vičnog (ne bijaše na njemu ništa što bi nam se svidjelo, kako to Isaija slikovitio opisuje YHWH koji služi).

O tome da ne želi nepotkupljivog Boga da i ne govorim.

Čovjek u svoj ego zagledan želi alter ego sebe samog. Želi bildera tipa Zeusa, Čak Norisa, a ne nekog ko svojim sledbenicima pere noge i koji pada pod teretom Križa. Čovjek u svoj ego zagledan želi Boga koga može potkupiti slijeđenjem pravila, koji mu na ispunjenu obavezu daje "thumbs up" i koji mu, ponavljam obećava večna, karnalna uživanja. Plaću na ovom svijetu.

Takvoga ne nalazi u Crkvi. Nalazi ga u mirijadama Sola Scriptura nakota koje mu nude takvu nagradu,

Ali ni tu nema onoga što čovjek u svoj ego zagledan traži. I onda se okreće samom sebi i "znanosti", koja nam ljudskom voljom i novcima plaćenom, donosi dede i babe opsednute svojim izgledom i seksom, seksualne devijacije i malo, malo obećava recepte za ljudskom rukom (znanošću) stečeno ono za šta Adam i Eva vremena nisu imali da dohvate - BESMRTNOST, MATERIJALNU BESMRTNOST. (sorry za velika slova, ne vičem, nego naglašavam šta čovjek u svoj ego zagledan želi).