Pouku u vezi s moralom ne možemo tražiti od crkava ovog svijeta. Umjesto da zastupaju pravedna načela, kao što su to činili Isus i njegovi sljedbenici iz prvog stoljeća, crkve su postale dio ovog svijeta i snose dio odgovornosti za zlo koje u njemu vlada. Jedan je pisac upitao: “Da li se ikada u povijesti vodio neki rat, a da obje strane nisu tvrdile da je Bog uz njih?” U vezi s podržavanjem Božjih moralnih načela jedan je njujorški svećenik prije mnogo godina rekao: “Crkva je jedina organizacija na svijetu u kojoj se od onih koji žele postati njeni članovi traži manje nego od onih koji žele ući u autobus.”
Ne iznenađuje da je žalosno moralno stanje svijeta prouzročilo protureakciju. Mnogi sada bučno zahtijevaju povratak tradicionalnim vrijednostima, što za neke znači povratak religiji. Međutim, crkve se baš nisu iskazale u pružanju moralnog vodstva. Generalna skupština Prezbiterijanske crkve (SAD) priznala je: “Suočavamo se s krizom, užasnom po svojim proporcijama i po svemu onome što je u nju uključeno.” Priroda ove krize? “Između 10 i 23 posto svećenika širom zemlje upleteno je u seksualizirano ponašanje ili spolne odnose sa župljanima, klijentima, namještenicima, itd.”
Tako sve više prevladava rašireno razbijanje iluzija gajenih prema religiji. Predsjednik Američkog savjeta za poslovanje i industriju rezimirao je situaciju kad je objavio: “Religiozne ustanove promašile su u prenošenju svojih tradicionalnih vrijednosti, a u mnogo slučajeva i same su postale dio [moralnog] problema, promičući teologiju oslobođenja i gledište da niti jedan način ljudskog ponašanja ne treba osuđivati.”
Nasilne videoigre u crkvi
“Stotine propovjednika i pastora očajnički pokušavaju privući mlade u crkvu služeći se pritom neobičnim sredstvom — jednom iznimno popularnom i nasilnom videoigrom, što je zabrinulo javnost i izazvalo brojne kritike”, piše u novinama The New York Times. Ta je igra namijenjena odraslima. U njoj igrač preuzima ulogu vojnika i protivnike mora ubijati na razne načine. U članku je dalje pisalo da usprkos tome neki vjerski vođe organiziraju okupljanje protestantske i evangeličke mladeži u klubovima u kojima im na raspolaganju stoje brojne igraće konzole i veliki ekrani oko kojih se mogu okupiti i pucati do mile volje.
Zašto ljudi odbijaju religiju
Zašto mnogi odbijaju organiziranu religiju? Često zbog financijskih razloga, naročito u zemljama u kojima se od članova crkve zahtijeva da plaćaju crkveni porez. Mnogi se pitaju: ‘Zašto bi crkva uzimala moj teško zarađeni novac?’ Neki crkvu odbijaju zbog njenog ogromnog bogatstva i moći. Oni se vjerojatno slažu s kardinalom Joachimom Meisnerom iz Kölna (Njemačka), koji je izjavio da je bogatstvo crkve možda dovelo do njene prevelike zaokupljenosti materijalnim stvarima i do toga da “vjeru u Krista ne shvaća dovoljno ozbiljno”.
Određen broj ljudi napušta svoju crkvu jer su ustanovili da je dosadna, nezanimljiva, nesposobna da zadovolji njihovu duhovnu glad. Njih muči glad koju je prorekao prorok Amos, “ne glad hljeba ni žedj vode, nego slušanja riječi Gospodinovih” (Amos 8:11). S obzirom na to da od svoje religije ne primaju gotovo nikakvu duhovnu hranu, oni joj okreću leđa.
Budući da su problemi na koje ljudi nailaze stvarni, da li je ispravno rješenje okrenuti leđa svim religijama? Zamisli nekog gladnog čovjeka koji je opazio nešto što liči na kruh. Međutim, nakon što je to pokušao jesti, ustanovio je da je napravljeno od piljevine. Da li bi on zbog toga trebao odustati od namjere da jede i tako zadovolji svoju glad? Ne, on bi trebao tragati za pravom hranom. Slično tome, ako neka religija ne zadovoljava duhovnu glad svojih članova, da li oni zbog toga trebaju okrenuti leđa religiji? Ili bi trebali biti mudriji i tražiti mogućnost da zadovolje svoju duhovnu glad? To je ono što su mnogi učinili, kao što pokazuje sljedeći članak.
