Spisi Ellen White su nadahnuti.
To su posvedocili mnogi neadventisti, i sam sam slusao iskustva gde su ljudi citali i plakali dodirnuti silom Svetoga Duha, i da im se tako nesto nije dogadjalo prilikom citanja druge religijske literature.
Kako su neadventisti rjeđe u prilici da se naplaču (manje čitaju ili ne čitaju spise Ellen White) iskoristimo i ovaj forum da im to omogućimo. Adventisti često ističu posebne zasluge i veličinu Ellenina djela na području zdravstvenog sustava i zdravlja, pa ću ovdje iznijeti dvije epizode vezane baš za to područje.
1. epizoda
1867. godine u Battle Creek-u, Michigan, građena je prva zgrada za Zavod zdravstvene reforme (Sanatorij). James White je bio bolestan i daleko od kuće. Gradnja je napredovala i s poslom se otišlo daleko, međutim, nedostajao je novac za plaćanje graditelja. Kao i obično, starješina Loughborough i još neki otišli su do Ellen White i tražili
svjedočanstvo za braću da doniraju sredstva. I stiže
svjedočanstvo ravno s Neba. Evo nekoliko redaka iz tog svjedočanstva:
"Evo, pokazano mi je, vrijedan pothvat za Božji narod da se uključi u njega. Naši ljudi bi trebali imati svoju vlastitu instituciju. Posebno treba one koji imaju sredstva za uložiti u ovaj pothvat" (Svjedočanstva za Crkvu, god. I., str 492, 494).
Ovdje Ellen White na nekoliko stranica svjedočanstva poziva braću da doniraju novac kako bi se zgrada podigla. Što više, ona kaže, "
Pokazano mi je." Dakle - jasna,
od Boga nadahnuta objava. Evo nekoliko interesantnih detalja koji pokazuju kako Ellen White agitira za "Božju stvar":
Zdravstvena reforma predstavlja, kako mi je pokazano, sastavni deo poruke trećeg anđela i povezana je sa njom kao ruka s telom. Pokazano mi je da kao narod moramo krenuti napred u ovom velikom delu. .... Pripadnici Božjeg naroda nisu pripremljeni za glasni poklič trećeg anđela. Pred njima je zadatak koji svako za sebe sam mora da izvrši, ne čekajući da to Bog učini za njega. To Bog stavlja pred svakoga kao lični zadatak, i to niko ne može da učini za drugoga.
Pokazano mi je da nam je u zdravstvenoj reformi naš nebeski Otac podario veliki blagoslov da bismo - ispunjavajući zahteve koje je postavio pred nas - proslavljali Njega i telom i duhom, kako bi se na kraju bez mane našli pred Njegovim prestolom. .....
Pokazano mi je da među adventistima sedmog dana nema oskudice što se sredstava tiče. Za sada im najveća opasnost preti od nagomilavanja imovine. ......
U našem narodu pokazalo se da velika materijalna sredstva nanose samo štetu onima koji su nerazdvojno vezani za to. Naš narod raspolaže obiljem sredstava, i kada bi svi uvideli značaj i važnost ovog dela, ovaj veliki poduhvat bi se mogao ostvariti bez ikakvih teškoća. .....
Mnogi koji ispovedaju istinu postaju tvrdice i robovi lakomstva. Oni treba da se ozbiljno zabrinu zbog takvog svog stanja. ....
Oni koji lakomo zadržavaju svoja sredstva osvedočiće se da će im to poslužiti samo na prokletstvo a ne na blagoslov. (Ellen White, Svjedočanstvo za Crkvu br.11)
Sve je ovo napisala Ellen White u „
Svjedočanstvu za Crkvu br. 11“, 1867. godine, prilikom gradnje
prvog adventističkog lječilišta u Battle Creek-u. Novac se prikupljao i gradnja je napredovala. U to vrijeme njezin suprug James White bio je na liječenju daleko od kuće.
Prava priča tek počinje povratkom James-a White-a s liječenja u Battle Creek. Najvjerojatnije, James White je bio nezadovoljan zbog toga što on nije upravljao ovako velikim graditeljskim i financijskim podhvatom. Bilo kako bilo,
činjenica je da je do temelja srušeno sve što je do njegova povratka bilo izgrađeno. Nakon toga
pod vodstvom James-a White-a sve je po drugi put ispočetka građeno. Naravno, ovakvo nešto nije moglo proći nezamijećeno,
nisu ubili vrapca nego srušili zgradu. Jasno, nije se mogla oglušiti ni Ellen White, morala je
bar pokušati objasniti kako se moglo dogoditi nešto što po svakom normalnom čovjeku mogu napraviti samo luđaci, pa u „
Svjedočanstvu za Crkvu br. 12“ piše:
Stav koji podržavam u pogledu ovog poduhvata zahteva od mene da slobodno izrazim svoje poglede. Koristim ovu priliku da svima zainteresovanima za ovaj predmet govorim otvoreno. Ono što se o Zdravstvenom institutu pojavilo u Svedočanstvu br. 11 nije trebalo objavljivati sve dok nisam bila u mogućnosti da napišem sve što mi je pokazano o tome. Nisam nameravala da u broju 11 pišem bilo šta o ovom predmetu, a kompletan rukopis planiran da uđe u ovo svedočanstvo je iz Otave, gde sam tada radila, poslan u naš ured u Batl Krik, s napomenom da treba požuriti sa štampanjem tog malog dela pošto je postojala velika potreba za tim. Uskoro izlazi Svedočanstvo br. 12, u kojem nameravam da otvoreno i opširno pišem o Zdravstvenom institutu. Vodeći ljudi u Batl Kriku koji su bili veoma zainteresovani za Institut znali su da mi je pokazano da podizanje takve institucije treba da potpomogne narod svojim prilozima. Stoga su mi pisali da je uticaj moga svedočanstva bio neodložna potreba da bi se članovi pokrenuli za taj projekat, i da će objavljivanje broja 11 biti odloženo sve dok ja ne budem stigla da pišem.
Evo, tko zna čitati sve mu je jasno.
Ellen White sama otkriva kako su nastajala njena „Svjedočanstva“, po narudžbi. Kaže: „
Vodeći ljudi u Batl Kriku koji su bili veoma zainteresovani za Institut znali su da mi je pokazano da podizanje takve institucije treba da potpomogne narod svojim prilozima.
Stoga su mi pisali da je uticaj moga svedočanstva bio neodložna potreba ....“ Gradnja lječilišta je bilo
Božje djelo, Bog ga je zapovijedio i blagoslovio, a onda je na zahtjev James-a Whita-a sve srušeno. Nije na zahtjev James-a White-a samo lječilište srušeno.
Očito je i ovo Svjedočanstvo (br 12) na njegov zahtjev napisano. Pogledajmo izgovor Ellen White:
To je za mene bilo veliko iskušenje, pošto sam znala da ne mogu napisati sve što mi je bilo pokazano, jer sam u to vreme održavala po osam puta sedmično javna predavanja, posećujući pored toga još i mnoge porodice i pišući stotine stranica ličnih svedočanstava i privatnih pisama. Sve ovo, zajedno sa ostalim svakodnevnim problemima i brigama, učinilo me je nesposobnom za rad ovakve vrste. Sa zdravljem sam bila veoma loše a svoje duševne patnje ne mogu opisati. Pod takvim okolnostima povela sam se za rasuđivanjem drugih i napisah ono što se po pitanju Zdravstvenog instituta pojavilo u broju 11, pošto nisam bila u stanju da napišem sve što mi je bilo pokazano. Tu sam pogrešila. Morate mi dozvoliti da bolje od drugih znam šta mi je dužnost, naročito u pogledu onoga što mi je Bog otkrio. Neki će me osuditi što sada ovako govorim, a drugi što još pre nisam govorila tako. To navaljivanje da se pitanje Zdravstvenog instituta reši na brzinu, bilo je za mene jedno od najtežih iskušenja. Da su svi koji su koristili moja svedočanstva da pokrenu druge bili bar toliko i sami pokrenuti istima, ja bih bila mnogo zadovoljnija. Da sam i dalje odlagala sa iznošenjem svojih gledišta, osudili bi me i oni koji smatraju da je trebalo ranije da progovorim a i oni koji misle da ne treba da dajem nikakva upozorenja. Sve ovo pišem tako otvoreno za dobro onih koji se nalaze na čelu dela, u interesu dela i braće uopšte, kao i da bih sebe poštedela velikih muka i patnji.
Pogledajte izgovore! Prezauzetost - osam puta tjedno predavanja, posjeti, pisanje stotina stranica svjedočanstava i pisama, loše zdravlje, duševne patnje i vlastito priznanje nesposobnosti za ovakav rad. A onda njezino naivno iskreno priznanje:
"Povela sam se za rasuđivanjem drugih i napisah ono što se po pitanju Zdravstvenog instituta pojavilo u broju 11." Upravo tako, nije njoj Bog ništa pokazao, nego se ona povela za rasuđivanjem drugih.
Što reći? Ima ovdje svega, a ja bih izdvojio
„golu istinu“, koju je Ellen White izrekla u dvije rečenice:
"Pod takvim okolnostima povela sam se za rasuđivanjem drugih i napisah ono što se po pitanju Zdravstvenog instituta pojavilo u broju 11."
„To navaljivanje da se pitanje Zdravstvenog instituta reši na brzinu, bilo je za mene jedno od najtežih iskušenja.“
Kako i ne bi bilo? Dolaze iz vodstva Crkve i naručuju „Svjedočanstvo“ kako bi prikupili novac za lječilište. Svjedočanstvo br. 11 dolazi, novac se prikuplja, lječilište se gradi, a onda dolazi James White i ruši Božje djelo, razbacuje Božji novac. I James White za svoje djelo treba Svjedočanstvo. Njegova supruga, Ellen White, ponovo udovoljava i izlazi Svjedočanstvo br. 12. U ovom Svjedočanstvu, uz mnoštvo prozirnih izgovora, proglašava sve oko lječilišta iz Svjedočanstva br. 11 nevaljalim. Nevažno je što joj je sve to Bog bio objavio, nevažno je što je Bog to djelo blagoslovio i zapovjedio i nevažno je što su silni Božji novci rušenjem lječilišta bačeni.
Je li bio
isti Bog onaj koji
pokreće gradnju lječilišta (Svjedočanstvo br. 11), i onaj koji
opravdava rušenje lječilišta (Svjedočanstvo br 12). Ako su bila dva Boga,
kako to? Ako je bio isti Bog, je li pogriješio i u kojem slučaju je pogriješio? Ako je Bog pogriješio,
opet pitanje kako? Ako tvoji odgovori ne dovode u pitanje Boga i njegovu savršenost, iako je to tebi najveće svetogrđe, moramo pod svojevrsnu „istragu“
podvrgnuti i Ellen White. Je li njoj zaista nešto
pokazano? Ako joj je pokazano i ako je nešto vidjela,
tko joj je mogao u dva navrata takvo nešto pokazati? Je li moguće da njoj nije pokazano ništa, a da je ona ipak nešto vidjela? I na koncu, iako je još mnoštvo pitanja,
je li moguće da njoj nije ništa pokazano, da ona nije ništa vidjela, nego je naprosto dobila dvije narudžbe Svjedočanstava koje su je stavile, kako sama kaže, u „jedno od najtežih iskušenja.“
2. epizoda
Zbog blamaže koja je opisana u 1. epizodi James i Ellen White našli su se u nezgodnoj situaciji. Očito je za njih ta situacija bila toliko nepodnošljiva, da su odlučili odseliti iz Battle Creek-a. Evo što kaže sama Ellen White:
U pismima koja su iz Zdravstvenog instituta i iz Batl Krika upućena skupštinama u Mičigenu i drugim državama izražavana su strahovanja, sumnje i nagađanja u odnosu na nas. Bila sam bolno pogođena kada mi je jedan saradnik, koga sam veoma cenila, rekao kako se sa svih strana čuje da ja govorim protiv skupštine u Batl Kriku. Bilo mi je toliko teško da nisam znala šta da mu kažem. Naišli smo na duh teškog osuđivanja i optužbi usmerenih protiv nas. .... Bili smo razočarani i potišteni do te mere da sam dvojici istaknutije braće morala reći da se ne osećam kao kod kuće, .... Dodala sam da po našem mišljenju treba da se iselimo iz Batl Krika i potražimo mirniji dom. Ojađena u duši preko svake mere, nisam odlazila nikuda od kuće, strahujući da će mi ako odem bilo gde među vernike, neko zadati nove rane.
Odlučila sam da istupim u sili Božjoj i da se, dajući izraza svojim osećanjima, oslobodim sumnjičenja i opovrgnem glasine koje su kružile o nama. U svom izlaganju iznela sam pojedinosti koje su mi bile otkrivene o prošlosti prisutnih pojedinaca, ukazujući im na opasnosti koje im prete i ukoravajući njihove pogreške. Istakla sam svu neugodnost položaja u kom se nalazim. Kada su mi u viziji bili prikazivani slučajevi pojedinaca ili čitavih porodica, to se najčešće odnosilo na njihov lični život i predstavljalo osudu njihovih tajnih greha. Mesecima sam se zalagala za pojedince u nastojanju da isprave greške za koje niko drugi nije znao. (Ellen White, Svjedočanstvo za Crkvu br.13)
Pogledajte, po vlastitom priznanju, čime se sve služila Ellen White kako bi se obračunala s onima koje nije smatrala lojalnima. Odlučila je, kako kaže, „
istupiti u sili Božijoj“?! Kakav je to „istup u sili Božijoj“? Bog joj je u vizijama otkrivao osobne i tajne grijehe drugih, čak i iz prošlosti, a onda bi im ona dala do znanja kako ih „ima u šaci“.
Neviđeno, na koji je način čak i Boga „
upregnula“ u svoja
osobna razračunavanja!!! A onda iz njenih svjedočanstava sasnajemo:
Pretpostavljajući da ćemo uspešno prodati svoje imanje u Batl Kriku, kupili smo imanje u Grenvilu i počeli da gradimo kuću. Ali imanje u Batl Kriku nismo uspeli da prodamo, i u tom teškom položaju moj suprug je pisao nekoj braći tražeći pozajmicu. Osuđujući ga za to, govorili su kako je pokušao da se i na taj način dočepa do novca. Jedan od propovednika koji je bio najaktivniji u svemu tome, jednom prilikom je rekao: „Mi ne želimo da brat E kupi imanje brata i sestre Vajt, jer nam je njegov novac potreban za Zdravstveni institut.” Šta smo mogli da učinimo? Kud god da se okrenemo, bili smo izloženi napadima. (Ellen White, Svjedočanstvo za Crkvu br.13)
Interesantna je čitava ova priča. Vidjeli smo kako Ellen White agitira za prikupljanje novca za sanatorij. Dodatno se obraća onima koji raspoloažu s većim sredstvima. Upozorava ih kako im „najveća opasnost prijeti od nagomilavanja imovine“, ona im „samo nanosi štetu“, pretvara ih u „tvrdice i robove lakomstva“, i ako ta sredstva
uskrate „Božjem djelu“, upozorava ih Ellen White, to će im „
poslužiti samo na prokletstvo a ne na blagoslov“.
A sada primjetite
reakciju Ellen White kada je bilo u pitanju
hoće li brat E kupiti imanje White-ovih u Battle Creek-u, ili pomoći Božje djelo, izgradnju Sanatorija. Usmjeravanje novca brata E za izgradnju Sanatorija, a ne za kupnju njenog imanja, Ellen White otvoreno proglašava napadom na nju i njenog muža i izražava svojevrsno razočarenje i zgražanje. Nije bitno što je Ellen White ranije uvjeravala kako će uskraćivanje novca za Božje djelo (Sanatorij) biti na prokletstvo, ona bi radije da brat E svojim novcem kupi njihovo imanje, pa makar zbog toga i proklet bio. Nije u pitanju samo prokletstvo koje bi se moglo obrušiti na brata E, ovdje se vidi kako Ellen White, pored svih onih upozorenja koje je uputila drugima,
svoje vlastite obiteljske stvari ipak stavlja iznad Božjeg djela i onoga što je Bog zapovijedio.
Nazdravlje vam plakanje!
