Ovo je neistina, napadas posthumno i Milera, i Elen Wajt, i rukovodstvo Adventizma, i svakog vernika unutar njega, pa time i samoga Boga..
1. Ja nemam ništa
LIČNO protiv EGW, Milera i ostalih osnivača Adventizma, ali njih moram spomenuti da bi razumeli ko stoji iza osnivača Advenbtne Crkve. Jer to u mnogome govori kakva je to Crkva. Znači što se mene tiče ja bih više voleo videti EGW, Milera, i ostale osnivače videti u Raju, nego u Paklu.
Ali ako su oni slušali sotonu i njemu pomogli da osnuje još jednu Crkvu na Zemlji, onda sam ja asolutno protiv toga i te Crkve,
a protiv ijednog Adventiste nemam ama baš ništa.
Bog mi je svedok ovim rečima.
Evo ti jedan kraći tekst da bi me lakše razumeo o čemu pričam:
Ko je podigao Crkvu ASD ?
ISTORIJAT:
Sam
Bog kako oni to tvrde, ili možda
neko drugi...........?
:
Šta je i kako je nastao Adventizam sedmog dana? Najbolje je, a i korektno je, videti šta sami Adventisti Sedmog Dana kažu o tome.
Sledeći citati uzeti su iz Priručnika Teologije Adventista Sedmog Dana:
Ime “Adventisti Sedmog Dana” prihvaćeno je
1860. godine. Ljudi koji su ga izabrali odlučili su se predstaviti pojmovima svojih ličnih verovanja – svetkovanja Božjeg Svetog
DANA u sedmi dan nedelje i uverenja o skorom dolasku našeg Gospoda Isusa Hrista.
The Seventh-day Adventist Publishing Association (Adventističko izdavačko društvo) organizirano je kao pravno telo
1861. Formalna organizacija Crkve Adventista Sedmog Dana usledila je
1863. godine.
Rođenje službene Crkve pada na početak hiljadu osamsto šezdesetih. Razdoblje njezinog nastajanja pokriva nekoliko desetetina godina. Njezini koreni dosežu do apostolskih vremena, budući da su se njezini pioniri smatrali nastavkom novozavetne tradicije. (Mislim po Adventistima, a ISTINU ćemo ubrzo saznati.)
Kako su se propovednici drugih verskih zajednica pridružili Mileru, tako je rastao broj vjernika. Oni koji su sudelovali u pokretu nazvani su “milerovcima” ili “adventistima”. Jošua Himes je
1840. godine pokrenuo izdavanje časopisa Signs of the Times (Znaci vremena), prvi od velikog broja mileritskih izdanja.
Miller je naučavao da će kraj svijetu doći nekako u 1843. godini. U leto te godine izrazio je razočaranje što Hrist još nije došao, ali je pozivao vernike da nastave očekivati skori Gospodnji dolazak. U februaru 1844. skupina adventističkih propovednika, koja nije uključivala Milera, došla je do zaključka da proročanstvo o 2300 dana iz Danila 8,14 neće doći kraju do jeseni 1844. Ubrzo nakon toga određen je i dan, 22. oktobar. 1844.
Novi datum za Hristov drugi dolazak izračunali su na osnovi datuma za jevrejski Dan pomirenja u sedmome mesecu karaitskog jevrejskog kalendara
!
Mileriti su se 22. Oktobra 1844. sa svečanom radošću i velikim očekivanjem okupili u domovima i crkvama da čekaju Hristov povratak(Da li vas ovo podseća na još nekoga ). Na žalost, njihove su se nade izjalovile. Njihovom razočaranju pridodano je ismijavanje rugača, kojima su se pridružili neki koji su iz straha prihvatili veru u Adventizam. Verni pak, sigurni da je Bog vodio njihov pokret, pokušali su razumeti u čemu su pogrešili.
Nakon velikog razočaranja oni koji su očekivali dolazak Isusa Hrista, podelili su se u manje skupine koje su se razlikovale po mišljenju zašto Hrist nije došao. .... Neki su postavili nove datume za drugi dolazak, samo da bi ponovno doživeli razočaranje.
Druga je, opet, skupina tvrdila da je računanje bilo ispravno, ali da su očekivali pogrešan događaj; među njima su bili osnivači Crkve Adventista Sedmog Dana(ovo je jedan od ključeva za razumevanje Crkve ASD i ko je podigao!).
Dvadeset i trećeg oktobra 1844. godine Hiram Edson i jedan mileritski prijatelj pošli su da ohrabre one koji su zajedno s njima doživeli razočaranje. Dok su posle molitve prelazili preko Edsonove njive s kukuruzom, Edson je odednom doživio bljesak spoznaje. Mileriti su učili da je Svetilište koje se trebalo očistiti (Dan 8,14) bila Crkva na zemlji, koju je prilikom drugog Hristovog dolaska trebalo očistiti od greha. Edson je shvatio da se Svetilište koje je trebalo očistiti nije nalazilo na zemlji već na nebu; 22. oktobar označio je početak, a ne kraj, antitipapskog Dana pomirenja. Isus je ušao u Svetinju nad Svetinjama nebeskog Svetilišta da obavi naročito delo pre no što se vrati na ovu zemlju.
Edson i njegovi mileritski prijatelji su ponovno ispitivali Sveto Pismo držeći ovo na umu. Owen R. L. Crosier razradio je 1845. Edsonovo gledište, jasno iznoseći stajalište koje su Adventisti Sedmog Dana kasnije usvojili.
22.10.1844. označio je početak čišćenja nebeskog Svetišta i otvaranje istražnog, predadventnog suda; drugi Hristov dolazak na zemlju bio je stvar budućnosti. Nije bilo određivanja datuma,
ali su se složili da će se Isus uskoro vidljivo vratiti. (
Priručnik Teologije Adventista sedmog dana)
ZAKLJUČAK:
Evo sada dve interesantne izjave, od kojih se svaka na svoj način odnosi na događaje Adventnog pokreta 1840.-1844. godine:
1. "Adventni pokret od 1840-1844. godine bio je slavno ispoljavanje sile Božјe." (
Ellen White, Velika borba)
2. "Sotona bi htio da mi vjerujemo kako zaista možemo izračunati vrijeme Gospodinova povratka, da zbrajanjem i matematičkim računanjem možemo odrediti koliko se posljednja poruka evanđelja proširila, i kako je blizu obraćenje Izraela." (
The Advent Review, 2. mart 1916.)
Nameće se pitanje, jesu li događaji iz kojih se rodio Adventizam Sedmog Dana bili slavno ispoljavanje sile Božje, kako kaže Elen Vajt,
ili je to bilo sotonino delo, kako to sami Adventisti kažu sedamdesetak godina kasnije ?
2. Staviti znak JEDNAKOSTI između Boga i EGW, ili Milera, ili bilo kog čoveka, osim Isusa Hrista je bogohulno delo.
Jedino napadanjem
Isusa Hrista ja mogu napadati Boga, i nijednim napadanjem nekog drugog ljudskog bića.
Jer porediti ljudsko biće (osim Isusa Hrista) sa Bogom je apsolutno neprimereno. Tako da brate Laodikeja, ovaj tvoj stav ja nikako ne mogu prihvatiti, izvini.
