POSTO NAS NAS CENJENI BREAT SARRDY, NA SVE STRANE NAPADA I OSUDJUJE DA SE NASA VEROVANJE NE ZASNIVAJU NA BIBOLIJI, EVO POSTIRACU OVDE NEKOLIKO OD VERUJU HRISCANSKE ADVENTISTICKE CRKVE, PA SE SAMI UVERITE KOLIKO JE NAS BRAT SARRDY U PRAVU:
ADVENTISTICKI HRISCANI VERUJU
1.Sveto pismo
Sveto pismo, Starog i Novog zavjeta je pisana Božja riječ data božanskim nadahnućem preko svetih Božjih ljudi koji su govorili i pisali onako kako ih je pokretao Sveti Duh. U ovoj Riječi Bog je povjerio čovjeku znanje potrebno za spasenje. Sveto pismo je nepogriješivo otkrivenje Njegove volje. Ono je mjerilo karaktera, ogled iskustva, autoritativni tumač doktrina i pouzdana zabilješka o Božjim djelima u istoriji. (2. Petrova 1,20.21; 2. Timotiju 3,16.17; Psalam 119,105; Priče 30,5.6; Isaija 8,20; Jovan 17,17; 1. Solunjanima 2,13; Jevrejima 4,12)
2. Trojstvo
Postoji jedan Bog: Otac, Sin i Sveti Duh, jedinstvo tri lica iste vječnosti. Bog je besmrtan, svemoćan, sveznajući, iznad svega i svuda prisutan. On je beskonačan i prevazilazi moć ljudskog shvatanja, ali ipak poznat preko svojih otkrivenja o Sebi. On je vječno dostojan da Ga sva stvorenja poštuju, obožavaju i da Mu služe. (5. Mojsijeva 6,4; Matej 28,19; 2. Korinćanima 13,14; Efescima 4,4-6; 1. Petrova 1,2; 1. Timotiju 1,17; Otkrivenje 14,7)
3. Otac
Bog vječni Otac je Tvorac, Vrelo, Održavalac i Vladar cjelokupnog stvaranja. On je pravedan i svet, milostiv i pun milosrđa, spor na gnjev i obilan nepokolebljivom ljubavlju i vjernošću. Osobine i sila koje su se pokazale u Sinu i Svetom Duhu takođe su otkrivenje Oca. (1. Mojsijeva 1,1; Otkrivenje 4,11; 1. Korinćanima 15,28; Jovan 3,16; 1. Jovanova 4,8; 1. Timotiju 1,17; 2. Mojsijeva 34,6.7; Jovan 14,9)
4. Sin
Bog vječni Sin ovaploćen je u Isusu Hristu. Kroz Njega je sve stvoreno, Božji karakter je otkriven, izvršeno spasenje ljudskog roda i sud svijetu. Za svu vječnost živi Bog postao je i čovjek Isus Hristos. Začet je Svetim Duhom i rodila Ga je djevojka Marija. Živio je i iskusio iskušenja kao ljudsko biće, ali je savršenim primjerom pokazao Božju pravednost i ljubav. Svojim čudima On je otkrio božansku silu i umro na krstu za naše grijehe i umjesto nas, vaskrsnuo je iz mrtvih i vaznio se na Nebo da u nebeskoj svetinji vrši službu za nas. Doći će opet u slavi da konačno oslobodi svoj narod i da obnovi sve. (Jovan 1,1-3.14; Kološanima 1,15-19; Jovan 10,30; 14,9; Rimljanima 6,23; 2. Korinćanima 5,17-19; Jovan 5,22; Luka 1,35; Filibljanima 2,5-11; Jevrejima 2,9-18; 1. Korinćanima 15,3.4; Jevrejima 8,1.2; Jovan 14,1-3)
5. Sveti Duh
Bog vječni Duh bio je aktivan sa Ocem i Sinom prilikom stvaranja, utjelovljenja i otkupljenja. On je nadahnjivao pisce Svetog pisma. On je ispunjavao Hristov život silom. On privlači i ubjeđuje ljudska bića, a one koji se odazovu, obnavlja i preobražava u Božji lik. Poslat od Oca i Sina da bude stalno sa Njegovom djecom, On daje duhovne darove Crkvi, opunomoćuje je da svjedoči za Hrista, i u skladu sa Svetim pismom, uvodi je u svaku istinu. (1. Mojsijeva 1,1.2; Luka 1,35; 4,18; Dela 10,38; 2. Petrova 1,21; 2. Korinćanima 3,18; Efescima 4,11.12; Djela 1,8; Jovan 14,16-18.26; 15,26.27; 16,7-13)
6. Stvaranje
Bog je tvorac svega, koji je u Svetom pismu otkrio vjerodostojan izvještaj o svojoj stvaralačkoj djelatnosti. Za šest dana Gospod je stvorio “nebo i zemlju”, sva bića na Zemlji i počinuo sedmog dana te prve sedmice. Na taj način On je uspostavio Subotu kao vječnu uspomenu na svoje završeno stvaralačko djelo. Prvi čovjek i žena stvoreni su po Božjem obličju kao kruna stvaralačkog djela. Čovjeku je data vlast nad svijetom, ali i odgovornost da se brine o njemu. Kada je stvaranje svijeta bilo završeno, svijet je bio “veoma dobar” spreman da objavljuje Božju slavu. (1. Mojsijeva 1,2; 2. Mojsijeva 20,8-11; Psalam 19,1-6; 33,6.9; 104; Jevrejima 11,3)
7. Čovjekova priroda
Čovjek i žena stvoreni su po Božjem obličju sa individualnošću, sa mogućnošću i slobodom mišljenja i djelovanja. Iako su stvoreni kao nezavisna bića, svaki čovjek je nedjeljiva cjelina tijela, duha i duše, koja zavisi od Boga za život, disanje i sve ostalo. Kada su postali neposlušni Bogu, naši prvi roditelji su poricali svoju zavisnost od Njega, odvojili se od Boga i pali sa svoga visokog položaja. Božji lik u njima bio je narušen i oni su postali podložni grijehu. Njihovi nasljednici učestvuju u ovoj paloj prirodi i njenim posljedicama. Oni su rođeni sa slabostima i sklonostima ka zlu. Međutim, Bog je u Hristu pomirio svijet sa sobom i svojim Duhom obnavlja smrtnike koji se kaju u lik njihovog Tvorca. Stvoreni na slavu Bogu, oni su pozvani da Ga vole, da vole jedni druge i vode brigu o svojoj životnoj sredini. (1. Mojsijeva 1,26-28; 2,7; Psalam 8,4-8; Djela 17,24-28; 1. Mojsijeva 3; Psalam 51,5; Rimljanima 5,12-17; 2. Korinćanima 5,19.20; Psalam 51, 10; 1. Jovanova 4,7.8.11.20; 1. Mojsijeva 2,15)
8. Velika borba
Čitav ljudski rod obuhvaćen je velikom borbom između Hrista i sotone u odnosu na Božji karakter, Njegov zakon i Njegovu vladavinu nad svemirom. Ovaj sukob nastao je na nebu kada je jedno stvoreno biće, obdareno slobodom izbora, u samouzvišenju uvelo duh pobune u ovaj svijet i navelo na grijeh Adama i Evu. Ovaj čovjekov grijeh imao je za ishod izopačenost Božjeg obličja u ljudskom rodu, metež u stvorenom svijetu i na kraju njegovo uništenje u vrijeme potopa cijelog sveta. Posmatran od svih stvorenih bića, ovaj svijet postao je poprište sveopšteg sukoba iz koga će Bog ljubavi na kraju izaći opravdan. Da bi pomogao svom narodu u ovoj borbi, Hristos šalje Svetog Duha i odane anđele da ga vode, zaštite i podupru na putu spasenja. (Otkrivenje 12,4-9; Isaija 14,12-14; Jezekilj 28,12-18, 1. Mojsijeva 3; Rimljanima 1,19-32; 5, 12-21; 8,19-22; 1. Mojsijeva 6-8; 2. Petrova 3,6; 1. Korinćanima 4,9; Jevrejima 1,14)
9. Hristov život, smrt i vaskrsenje
U Hristovom životu savršene poslušnosti Božjoj volji, u Njegovoj patnji, smrti i vaskrsenju, Bog je dao jedino sredstvo pomirenja za ljudski grijeh, tako da oni koji vjerom prihvate ovo pomirenje mogu imati vječni život, a cjelokupno stvaranje može bolje razumjeti Tvorčevu bezgraničnu i svetu ljubav. Ovo savršeno pomirenje opravdava pravednost Božjeg zakona i milostivost Njegovog karaktera; jer ovo dvoje osuđuju naš grijeh i daju nam oproštenje. Hristova smrt je zamjena i otkupljenje koje vrši pomirenje i preobražaj. Hristovo vaskrsenje objavljuje Božju pobjedu nad silama zla, a onima koji prihvataju pomirenje, daje čvrsto obećanje o konačnoj pobjedi nad grijehom i smrću. Ono objavljuje dostojanstvo Gospoda Isusa Hrista pred kojim će se saviti svako koljeno na Nebu i na Zemlji. (Jovan 3,16; Isaija 53; 1. Petrova 2,21.22; 1. Korinćanima 15,3.4.20-22; 2. Korinćanima 5,14.15.)
10. Iskustvo spasenja
U beskrajnoj ljubavi i milosti Bog je učinio Hrista, koji nije znao za grijeh, grijehom za nas, tako da u Njemu možemo biti učinjeni Božjom pravdom. Vođeni Svetim Duhom mi osjećamo svoju potrebu, priznajemo svoju grješnost, kajemo se zbog svojih prijestupa, i upražnjavamo vjeru u Isusa kao Gospoda i Hrista, kao Zamjene i Primjera. Ova vjera koja prima spasenje dolazi preko božanske sile Riječi i dar je Božje blagodati. Kroz Hrista mi smo opravdani, usvojeni kao Božji sinovi i kćeri i oslobođeni od vlasti grijeha. Nanovo smo rođeni i posvećeni Duhom; Duh obnavlja naše umove, upisuje Božji zakon ljubavi u naša srca i mi dobijamo silu da živimo svetim životom. Time što ostajemo u Njemu, postajemo sudionici u božanskoj prirodi i imamo jemstvo spasenja sada i na sudu. (2. Korinćanima 5,17-21; Jovan 3,16; Galatima 1,4; 4,4-7: Titu 3,3-7; Jovan 16,8; Galatima 3,13.14; 1. Petrova 2,21.22; Kološanima 1,13.14; Rimljanima 8,14-17; Galatima 3,26; Jovan 3,3-8; 1. Petrova 1,23; Rimljanima 12,2; Jevrejima 8,7-12; Jezekilj 36,25-27; 2. Petrova 1,3.4; Rimljanima 8,1-4; 5,6-10; Rimljanima 10,17; Luka 17,5; Marko 9,23.24; Efescima 2,5-10; Rimljanima 3,21-26)
11. Crkva
Crkva je zajednica vjernika koji priznaju Isusa Hrista za Gospoda i Spasitelja. Kao nastavak Božjeg naroda iz starozavjetnog doba, mi smo pozvani iz svijeta; i skupljamo se radi bogosluženja, bratske zajednice, proučavanja Božje riječi, proslavljanja Večere Gospodnje, službe cijelom ljudskom rodu i objavljivanja Jevanđelja cijelom svijetu. Crkva dobija svoje ovlašćenje od Hrista koji je utelovljena Riječ iz Svetoga pisma koje je pisana riječ. Crkva je Božja porodica. Usvojeni od Njega, njeni članovi žive utemeljeni na Novom zavjetu. Crkva je Hristovo tijelo, zajednica vjere čija je glava sam Hristos. Crkva je nevjesta za koju je Hristos umro da bi mogao da je posveti i očisti. Prilikom svog pobjedonosnog dolaska On će staviti preda se slavnu Crkvu, vjerne svih vijekova, otkupljenu Njegovom krvlju; bez mane ili mrštine, svetu i bez mrlje. (1. Mojsijeva 12,3; Djela 7,38; Efescima 4,11-15; 3,8-11; Matej 28,19.20; 16,13-20; 18,18; Efescima 2,19-22; 1,22.23; 5,23-27; Kološanima 1,17.18)
12. Ostatak i njegova misija
Vaseljenska crkva sastavljena je od svih koji istinski vjeruju u Hrista, ali u poslednje vrijeme široko rasprostranjenog otpada, jedan ostatak bio je pozvan da izađe da drži Božje zapovijesti i vjeru Isusovu. Ovaj ostatak objavljuje dolazak sudnjeg časa, propovijeda spasenje u Hristu i oglašava približavanje Njegovog Drugog dolaska. Ovo objavljivanje simbolički je predstavljeno sa tri anđela iz Otkrivenja 14. glave; to se podudara sa djelovanjem Suda na Nebu i ima za posljedicu djelo pokajanja i reforme na Zemlji. Svaki vjernik je pozvan da lično učestvuje u ovom svjedočenju po cijelom svijetu. (Otkrivenje 12,17; 14,6-12; 18,1-4; 2. Korinćanima 5,10; Juda 3.14; 1. Petrova 1,16-19; 2. Petrova 3,10-14; Otkrivenje 21,1-14)
13. Jedinstvo u tijelu Hristovom
Crkva je jedno tijelo sa mnogim članovima pozvanim iz svakog naroda, plemena, jezika. U Hristu smo nova stvorenja; razlike među nama ne smiju biti po rasi, kulturi, obrazovanju i nacionalnosti, kao ni razlike između visokih i jednostavnih, bogatih i siromašnih, muškaraca i žena. Svi smo mi jednaki u Hristu, koji nas je jednim Duhom povezao u jednu zajednicu sa Sobom i jedne sa drugima; mi treba da služimo i da nam se služi bez ikakve podvojenosti i rezerve. Otkrivenjem Isusa Hrista u Svetome pismu dijelimo istu vjeru i nadu, i dopiremo do svih jednim svjedočenjem. Ovo zajedništvo ima svoj izvor u jedinstvu trojedinog Boga, koji nas je usvojio kao svoju djecu. (Rimljanima 12,4.5; 1. Korinćanima 12,12-14; Matej 28,19.20; Psalam 133, 1; 2. Korinćanima 5,16.17; Djela 17,26.27; Galatima 3,27.29; Kološanima 3,10-15; Efescima 4,14-16; 4, 1-6; Jovan 17,20-23)
14. Krštenje
Krštenjem ispovijedamo svoju vjeru u smrt i vaskrsenje Isusa Hrista i dokazujemo svoju smrt grijehu i namjeru da hodimo u novom životu. Na taj način priznajemo Hrista kao Gospoda i Spasitelja, postajemo Njegov narod i primljeni smo za vjernike Njegove crkve. Krštenje je znamenje našeg jedinstva sa Hristom, znamenje oproštenja naših grijehova i primanja Svetog Duha. Krštenje se vrši zagnjurivanjem u vodu i moguće je na osnovu priznanja vjere u Isusa i dokaza o kajanju zbog grijeha. Ono slijedi uputstva iz Svetoga pisma i prihvatanja njegovog učenja. (Rimljanima 6,1-6; Kološanima 2,12.13; Djela 16,30-33; 22,16; 2,38; Matej 28,19.20)
15. Večera Gospodnja
Večera Gospodnja je učestvovanje u znamenju Isusovog tijela i krvi kao izraza vjere u Njega, našeg Gospoda i Spasitelja. U ovom iskustvu zajedništva Hristos je prisutan da se sastane sa svojim narodom i da ga jača. Uzimanjem učešća mi objavljujemo Gospodnju smrt sve dok ponovo ne dođe. Priprema za Večeru Gospodnju uključuje samoispitivanje, pokajanje i priznanje. Učitelj je uspostavio obred pranja nogu da označi ponovno očišćenje, da izrazi voljnost za službu jednog drugome u Hristovoj poniznosti i sjedini naša srca u ljubavi. Služba Večere Gospodnje otvorena je za sve hrišćane koji vjeruju. (1. Korinćanima 10,16.17; 11,23-30; Matej 26,17-30; Otkrivenje 3,20; Jovan 6,48-63; 13,1-17)
16. Duhovni darovi i službe
Bog svim vjernicima svoje Crkve u svim vremenima poklanja duhovne darove, koje svaki vjernik treba da upotrebi u službi ljubavi za opšte dobro Crkve i ljudskog roda. Dati posredstvom Svetoga Duha, koji dodjeljuje svakom vjerniku po svojoj volji, darovi pružaju sve sposobnosti i službe potrebne Crkvi da bi ispunila svoje Bogom uspostavljene funkcije. Na osnovu Svetoga pisma, za pomoć i ohrabrenje ljudima ovi darovi uključuju takve službe kao što je vjerovanje, iscjeljivanje, prorokovanje, objavljivanje, poučavanje, upravljanje, pomirenje, sažaljenje, samopregorno djelovanje i milosrđe. Neke vjernike Bog poziva i daruje ih Duhom za dužnosti koje Crkva priznaje u pastirskoj, evanđeoskoj, apostolskoj i učiteljskoj službi naročito potrebnoj da bi se vjernici pripremili za službu, za izgradnju Crkve do duhovne zrelosti da bi se očuvalo jedinstvo vjere i poznanje Boga. Kada vjernici koriste ove duhovne darove kao vjerni pristavi Božjih različitih vrlina, Crkva je zaštićena od razornog uticaja lažnog učenja i sazidana u vjeri i ljubavi, dostiže rast koji je od Boga. (Rimljanima 12,4-8; 1. Korinćanima 12,9-11.27.28; Efescima 4,8.11-16; Djela 6,1-7; 1. Timotiju 3,1-13; 1. Petrova 4,10.11)
17. Dar proroštva
Proroštvo je jedan od darova Svetoga Duha. Ovaj dar je znak raspoznavanja Crkve Ostatka i ispoljio se u službi Elen G. Vajt. Kao Gospodnji vijesnik, njeni spisi su neprekidni i autoritativni izvor istine koja Crkvi obezbjeđuje utjehu, vođstvo, poučavanje i popravljanje. Oni, takođe, naglašavaju da je Biblija mjerilo kojim se moraju ispitati sva učenja i iskustva. (Joilo 2,28.29; Djela 2,14-21; Jevrejima 1,1-3; Otkrivenje 12,17; 19,10)
18. Božji zakon
Uzvišena načela Božjeg zakona uobličena su u Deset zapovijesti i potvrđena Hristovim životom. Ona izražavaju Božju ljubav, volju i ciljeve u vezi sa ljudskim ponašanjem i odnosima i obavezuju sve ljude u svim vremenskim razdobljima. Ova pravila su osnova Božjeg zavjeta sa Njegovim narodom i mjerilo Božjeg suda. Posredstvom Svetoga Duha ona ukazuju na grijeh i bude potrebu za Spasiteljem. Spasenje je samo po blagodati, a ne od djela, a njegov rod je poslušnost Zapovijestima. Ova poslušnost razvija hrišćanski karakter i donosi osjećanje sreće. Ona je dokaz naše ljubavi prema Gospodu i naše brige za naše bližnje. Poslušnost koja potiče od vjere ispoljava Hristovu silu da preobrazi život i u skladu sa tim jača hrišćansko svedočenje.( 2. Mojsijeva 20,1-17; Psalam 40,7.8; Matej 22,36-40; 5. Mojsijeva 28,1-14; Matej 5,17-20; Jevrejima 8,8-10; Jovan 15,7-10; Efescima 2,8-10; 1. Jovanova 5,3; Rimljanima 8,3.4; Psalam 19,7-14)
19. Subota
Milostivi Tvorac, poslije šest dana stvaranja, odmarao se sedmoga dana i za sve ljude uspostavio Subotu kao uspomenu na stvaranje. Četvrta zapovijest Božjeg nepromjenljivog Zakona zahtijeva svetkovanje ovog sedmog dana, Subote, kao dana od odmora, obožavanja i službe u skladu sa učenjem i životom Isusa, Gospodara od Subote. Subota je dan divnog zajedništva sa Bogom i nas međusobno. Ona je simbol našeg spasenja u Hristu, znak našeg posvećenja, znak naše vjernosti i predukus naše vječne budućnosti u Božjem carstvu. Subota je Božji vječni znak Njegovog vječnog zavjeta između Njega i Njegovog naroda. Radosno svetkovanje ovog svetog vremena od večeri do večeri, od Sunčevog zalaska do zalaska, je svetkovanje Božjeg stvaralačkog i otkupiteljskog djela. (1. Mojsijeva 2,1-3; 2. Mojsijeva 20,8-11; Luka 4,16; Isaija 56,5.6; 58,13.14; Matej 12,1-12; 2. Mojsijeva 31,13-17; Jezekilj 20,12.20; 5. Mojsijeva 5,12-15; Jevrejima 4,1-11; 3. Mojsijeva 23,32; Marko 1,32)
ADVENTISTICKI HRISCANI VERUJU
1.Sveto pismo
Sveto pismo, Starog i Novog zavjeta je pisana Božja riječ data božanskim nadahnućem preko svetih Božjih ljudi koji su govorili i pisali onako kako ih je pokretao Sveti Duh. U ovoj Riječi Bog je povjerio čovjeku znanje potrebno za spasenje. Sveto pismo je nepogriješivo otkrivenje Njegove volje. Ono je mjerilo karaktera, ogled iskustva, autoritativni tumač doktrina i pouzdana zabilješka o Božjim djelima u istoriji. (2. Petrova 1,20.21; 2. Timotiju 3,16.17; Psalam 119,105; Priče 30,5.6; Isaija 8,20; Jovan 17,17; 1. Solunjanima 2,13; Jevrejima 4,12)
2. Trojstvo
Postoji jedan Bog: Otac, Sin i Sveti Duh, jedinstvo tri lica iste vječnosti. Bog je besmrtan, svemoćan, sveznajući, iznad svega i svuda prisutan. On je beskonačan i prevazilazi moć ljudskog shvatanja, ali ipak poznat preko svojih otkrivenja o Sebi. On je vječno dostojan da Ga sva stvorenja poštuju, obožavaju i da Mu služe. (5. Mojsijeva 6,4; Matej 28,19; 2. Korinćanima 13,14; Efescima 4,4-6; 1. Petrova 1,2; 1. Timotiju 1,17; Otkrivenje 14,7)
3. Otac
Bog vječni Otac je Tvorac, Vrelo, Održavalac i Vladar cjelokupnog stvaranja. On je pravedan i svet, milostiv i pun milosrđa, spor na gnjev i obilan nepokolebljivom ljubavlju i vjernošću. Osobine i sila koje su se pokazale u Sinu i Svetom Duhu takođe su otkrivenje Oca. (1. Mojsijeva 1,1; Otkrivenje 4,11; 1. Korinćanima 15,28; Jovan 3,16; 1. Jovanova 4,8; 1. Timotiju 1,17; 2. Mojsijeva 34,6.7; Jovan 14,9)
4. Sin
Bog vječni Sin ovaploćen je u Isusu Hristu. Kroz Njega je sve stvoreno, Božji karakter je otkriven, izvršeno spasenje ljudskog roda i sud svijetu. Za svu vječnost živi Bog postao je i čovjek Isus Hristos. Začet je Svetim Duhom i rodila Ga je djevojka Marija. Živio je i iskusio iskušenja kao ljudsko biće, ali je savršenim primjerom pokazao Božju pravednost i ljubav. Svojim čudima On je otkrio božansku silu i umro na krstu za naše grijehe i umjesto nas, vaskrsnuo je iz mrtvih i vaznio se na Nebo da u nebeskoj svetinji vrši službu za nas. Doći će opet u slavi da konačno oslobodi svoj narod i da obnovi sve. (Jovan 1,1-3.14; Kološanima 1,15-19; Jovan 10,30; 14,9; Rimljanima 6,23; 2. Korinćanima 5,17-19; Jovan 5,22; Luka 1,35; Filibljanima 2,5-11; Jevrejima 2,9-18; 1. Korinćanima 15,3.4; Jevrejima 8,1.2; Jovan 14,1-3)
5. Sveti Duh
Bog vječni Duh bio je aktivan sa Ocem i Sinom prilikom stvaranja, utjelovljenja i otkupljenja. On je nadahnjivao pisce Svetog pisma. On je ispunjavao Hristov život silom. On privlači i ubjeđuje ljudska bića, a one koji se odazovu, obnavlja i preobražava u Božji lik. Poslat od Oca i Sina da bude stalno sa Njegovom djecom, On daje duhovne darove Crkvi, opunomoćuje je da svjedoči za Hrista, i u skladu sa Svetim pismom, uvodi je u svaku istinu. (1. Mojsijeva 1,1.2; Luka 1,35; 4,18; Dela 10,38; 2. Petrova 1,21; 2. Korinćanima 3,18; Efescima 4,11.12; Djela 1,8; Jovan 14,16-18.26; 15,26.27; 16,7-13)
6. Stvaranje
Bog je tvorac svega, koji je u Svetom pismu otkrio vjerodostojan izvještaj o svojoj stvaralačkoj djelatnosti. Za šest dana Gospod je stvorio “nebo i zemlju”, sva bića na Zemlji i počinuo sedmog dana te prve sedmice. Na taj način On je uspostavio Subotu kao vječnu uspomenu na svoje završeno stvaralačko djelo. Prvi čovjek i žena stvoreni su po Božjem obličju kao kruna stvaralačkog djela. Čovjeku je data vlast nad svijetom, ali i odgovornost da se brine o njemu. Kada je stvaranje svijeta bilo završeno, svijet je bio “veoma dobar” spreman da objavljuje Božju slavu. (1. Mojsijeva 1,2; 2. Mojsijeva 20,8-11; Psalam 19,1-6; 33,6.9; 104; Jevrejima 11,3)
7. Čovjekova priroda
Čovjek i žena stvoreni su po Božjem obličju sa individualnošću, sa mogućnošću i slobodom mišljenja i djelovanja. Iako su stvoreni kao nezavisna bića, svaki čovjek je nedjeljiva cjelina tijela, duha i duše, koja zavisi od Boga za život, disanje i sve ostalo. Kada su postali neposlušni Bogu, naši prvi roditelji su poricali svoju zavisnost od Njega, odvojili se od Boga i pali sa svoga visokog položaja. Božji lik u njima bio je narušen i oni su postali podložni grijehu. Njihovi nasljednici učestvuju u ovoj paloj prirodi i njenim posljedicama. Oni su rođeni sa slabostima i sklonostima ka zlu. Međutim, Bog je u Hristu pomirio svijet sa sobom i svojim Duhom obnavlja smrtnike koji se kaju u lik njihovog Tvorca. Stvoreni na slavu Bogu, oni su pozvani da Ga vole, da vole jedni druge i vode brigu o svojoj životnoj sredini. (1. Mojsijeva 1,26-28; 2,7; Psalam 8,4-8; Djela 17,24-28; 1. Mojsijeva 3; Psalam 51,5; Rimljanima 5,12-17; 2. Korinćanima 5,19.20; Psalam 51, 10; 1. Jovanova 4,7.8.11.20; 1. Mojsijeva 2,15)
8. Velika borba
Čitav ljudski rod obuhvaćen je velikom borbom između Hrista i sotone u odnosu na Božji karakter, Njegov zakon i Njegovu vladavinu nad svemirom. Ovaj sukob nastao je na nebu kada je jedno stvoreno biće, obdareno slobodom izbora, u samouzvišenju uvelo duh pobune u ovaj svijet i navelo na grijeh Adama i Evu. Ovaj čovjekov grijeh imao je za ishod izopačenost Božjeg obličja u ljudskom rodu, metež u stvorenom svijetu i na kraju njegovo uništenje u vrijeme potopa cijelog sveta. Posmatran od svih stvorenih bića, ovaj svijet postao je poprište sveopšteg sukoba iz koga će Bog ljubavi na kraju izaći opravdan. Da bi pomogao svom narodu u ovoj borbi, Hristos šalje Svetog Duha i odane anđele da ga vode, zaštite i podupru na putu spasenja. (Otkrivenje 12,4-9; Isaija 14,12-14; Jezekilj 28,12-18, 1. Mojsijeva 3; Rimljanima 1,19-32; 5, 12-21; 8,19-22; 1. Mojsijeva 6-8; 2. Petrova 3,6; 1. Korinćanima 4,9; Jevrejima 1,14)
9. Hristov život, smrt i vaskrsenje
U Hristovom životu savršene poslušnosti Božjoj volji, u Njegovoj patnji, smrti i vaskrsenju, Bog je dao jedino sredstvo pomirenja za ljudski grijeh, tako da oni koji vjerom prihvate ovo pomirenje mogu imati vječni život, a cjelokupno stvaranje može bolje razumjeti Tvorčevu bezgraničnu i svetu ljubav. Ovo savršeno pomirenje opravdava pravednost Božjeg zakona i milostivost Njegovog karaktera; jer ovo dvoje osuđuju naš grijeh i daju nam oproštenje. Hristova smrt je zamjena i otkupljenje koje vrši pomirenje i preobražaj. Hristovo vaskrsenje objavljuje Božju pobjedu nad silama zla, a onima koji prihvataju pomirenje, daje čvrsto obećanje o konačnoj pobjedi nad grijehom i smrću. Ono objavljuje dostojanstvo Gospoda Isusa Hrista pred kojim će se saviti svako koljeno na Nebu i na Zemlji. (Jovan 3,16; Isaija 53; 1. Petrova 2,21.22; 1. Korinćanima 15,3.4.20-22; 2. Korinćanima 5,14.15.)
10. Iskustvo spasenja
U beskrajnoj ljubavi i milosti Bog je učinio Hrista, koji nije znao za grijeh, grijehom za nas, tako da u Njemu možemo biti učinjeni Božjom pravdom. Vođeni Svetim Duhom mi osjećamo svoju potrebu, priznajemo svoju grješnost, kajemo se zbog svojih prijestupa, i upražnjavamo vjeru u Isusa kao Gospoda i Hrista, kao Zamjene i Primjera. Ova vjera koja prima spasenje dolazi preko božanske sile Riječi i dar je Božje blagodati. Kroz Hrista mi smo opravdani, usvojeni kao Božji sinovi i kćeri i oslobođeni od vlasti grijeha. Nanovo smo rođeni i posvećeni Duhom; Duh obnavlja naše umove, upisuje Božji zakon ljubavi u naša srca i mi dobijamo silu da živimo svetim životom. Time što ostajemo u Njemu, postajemo sudionici u božanskoj prirodi i imamo jemstvo spasenja sada i na sudu. (2. Korinćanima 5,17-21; Jovan 3,16; Galatima 1,4; 4,4-7: Titu 3,3-7; Jovan 16,8; Galatima 3,13.14; 1. Petrova 2,21.22; Kološanima 1,13.14; Rimljanima 8,14-17; Galatima 3,26; Jovan 3,3-8; 1. Petrova 1,23; Rimljanima 12,2; Jevrejima 8,7-12; Jezekilj 36,25-27; 2. Petrova 1,3.4; Rimljanima 8,1-4; 5,6-10; Rimljanima 10,17; Luka 17,5; Marko 9,23.24; Efescima 2,5-10; Rimljanima 3,21-26)
11. Crkva
Crkva je zajednica vjernika koji priznaju Isusa Hrista za Gospoda i Spasitelja. Kao nastavak Božjeg naroda iz starozavjetnog doba, mi smo pozvani iz svijeta; i skupljamo se radi bogosluženja, bratske zajednice, proučavanja Božje riječi, proslavljanja Večere Gospodnje, službe cijelom ljudskom rodu i objavljivanja Jevanđelja cijelom svijetu. Crkva dobija svoje ovlašćenje od Hrista koji je utelovljena Riječ iz Svetoga pisma koje je pisana riječ. Crkva je Božja porodica. Usvojeni od Njega, njeni članovi žive utemeljeni na Novom zavjetu. Crkva je Hristovo tijelo, zajednica vjere čija je glava sam Hristos. Crkva je nevjesta za koju je Hristos umro da bi mogao da je posveti i očisti. Prilikom svog pobjedonosnog dolaska On će staviti preda se slavnu Crkvu, vjerne svih vijekova, otkupljenu Njegovom krvlju; bez mane ili mrštine, svetu i bez mrlje. (1. Mojsijeva 12,3; Djela 7,38; Efescima 4,11-15; 3,8-11; Matej 28,19.20; 16,13-20; 18,18; Efescima 2,19-22; 1,22.23; 5,23-27; Kološanima 1,17.18)
12. Ostatak i njegova misija
Vaseljenska crkva sastavljena je od svih koji istinski vjeruju u Hrista, ali u poslednje vrijeme široko rasprostranjenog otpada, jedan ostatak bio je pozvan da izađe da drži Božje zapovijesti i vjeru Isusovu. Ovaj ostatak objavljuje dolazak sudnjeg časa, propovijeda spasenje u Hristu i oglašava približavanje Njegovog Drugog dolaska. Ovo objavljivanje simbolički je predstavljeno sa tri anđela iz Otkrivenja 14. glave; to se podudara sa djelovanjem Suda na Nebu i ima za posljedicu djelo pokajanja i reforme na Zemlji. Svaki vjernik je pozvan da lično učestvuje u ovom svjedočenju po cijelom svijetu. (Otkrivenje 12,17; 14,6-12; 18,1-4; 2. Korinćanima 5,10; Juda 3.14; 1. Petrova 1,16-19; 2. Petrova 3,10-14; Otkrivenje 21,1-14)
13. Jedinstvo u tijelu Hristovom
Crkva je jedno tijelo sa mnogim članovima pozvanim iz svakog naroda, plemena, jezika. U Hristu smo nova stvorenja; razlike među nama ne smiju biti po rasi, kulturi, obrazovanju i nacionalnosti, kao ni razlike između visokih i jednostavnih, bogatih i siromašnih, muškaraca i žena. Svi smo mi jednaki u Hristu, koji nas je jednim Duhom povezao u jednu zajednicu sa Sobom i jedne sa drugima; mi treba da služimo i da nam se služi bez ikakve podvojenosti i rezerve. Otkrivenjem Isusa Hrista u Svetome pismu dijelimo istu vjeru i nadu, i dopiremo do svih jednim svjedočenjem. Ovo zajedništvo ima svoj izvor u jedinstvu trojedinog Boga, koji nas je usvojio kao svoju djecu. (Rimljanima 12,4.5; 1. Korinćanima 12,12-14; Matej 28,19.20; Psalam 133, 1; 2. Korinćanima 5,16.17; Djela 17,26.27; Galatima 3,27.29; Kološanima 3,10-15; Efescima 4,14-16; 4, 1-6; Jovan 17,20-23)
14. Krštenje
Krštenjem ispovijedamo svoju vjeru u smrt i vaskrsenje Isusa Hrista i dokazujemo svoju smrt grijehu i namjeru da hodimo u novom životu. Na taj način priznajemo Hrista kao Gospoda i Spasitelja, postajemo Njegov narod i primljeni smo za vjernike Njegove crkve. Krštenje je znamenje našeg jedinstva sa Hristom, znamenje oproštenja naših grijehova i primanja Svetog Duha. Krštenje se vrši zagnjurivanjem u vodu i moguće je na osnovu priznanja vjere u Isusa i dokaza o kajanju zbog grijeha. Ono slijedi uputstva iz Svetoga pisma i prihvatanja njegovog učenja. (Rimljanima 6,1-6; Kološanima 2,12.13; Djela 16,30-33; 22,16; 2,38; Matej 28,19.20)
15. Večera Gospodnja
Večera Gospodnja je učestvovanje u znamenju Isusovog tijela i krvi kao izraza vjere u Njega, našeg Gospoda i Spasitelja. U ovom iskustvu zajedništva Hristos je prisutan da se sastane sa svojim narodom i da ga jača. Uzimanjem učešća mi objavljujemo Gospodnju smrt sve dok ponovo ne dođe. Priprema za Večeru Gospodnju uključuje samoispitivanje, pokajanje i priznanje. Učitelj je uspostavio obred pranja nogu da označi ponovno očišćenje, da izrazi voljnost za službu jednog drugome u Hristovoj poniznosti i sjedini naša srca u ljubavi. Služba Večere Gospodnje otvorena je za sve hrišćane koji vjeruju. (1. Korinćanima 10,16.17; 11,23-30; Matej 26,17-30; Otkrivenje 3,20; Jovan 6,48-63; 13,1-17)
16. Duhovni darovi i službe
Bog svim vjernicima svoje Crkve u svim vremenima poklanja duhovne darove, koje svaki vjernik treba da upotrebi u službi ljubavi za opšte dobro Crkve i ljudskog roda. Dati posredstvom Svetoga Duha, koji dodjeljuje svakom vjerniku po svojoj volji, darovi pružaju sve sposobnosti i službe potrebne Crkvi da bi ispunila svoje Bogom uspostavljene funkcije. Na osnovu Svetoga pisma, za pomoć i ohrabrenje ljudima ovi darovi uključuju takve službe kao što je vjerovanje, iscjeljivanje, prorokovanje, objavljivanje, poučavanje, upravljanje, pomirenje, sažaljenje, samopregorno djelovanje i milosrđe. Neke vjernike Bog poziva i daruje ih Duhom za dužnosti koje Crkva priznaje u pastirskoj, evanđeoskoj, apostolskoj i učiteljskoj službi naročito potrebnoj da bi se vjernici pripremili za službu, za izgradnju Crkve do duhovne zrelosti da bi se očuvalo jedinstvo vjere i poznanje Boga. Kada vjernici koriste ove duhovne darove kao vjerni pristavi Božjih različitih vrlina, Crkva je zaštićena od razornog uticaja lažnog učenja i sazidana u vjeri i ljubavi, dostiže rast koji je od Boga. (Rimljanima 12,4-8; 1. Korinćanima 12,9-11.27.28; Efescima 4,8.11-16; Djela 6,1-7; 1. Timotiju 3,1-13; 1. Petrova 4,10.11)
17. Dar proroštva
Proroštvo je jedan od darova Svetoga Duha. Ovaj dar je znak raspoznavanja Crkve Ostatka i ispoljio se u službi Elen G. Vajt. Kao Gospodnji vijesnik, njeni spisi su neprekidni i autoritativni izvor istine koja Crkvi obezbjeđuje utjehu, vođstvo, poučavanje i popravljanje. Oni, takođe, naglašavaju da je Biblija mjerilo kojim se moraju ispitati sva učenja i iskustva. (Joilo 2,28.29; Djela 2,14-21; Jevrejima 1,1-3; Otkrivenje 12,17; 19,10)
18. Božji zakon
Uzvišena načela Božjeg zakona uobličena su u Deset zapovijesti i potvrđena Hristovim životom. Ona izražavaju Božju ljubav, volju i ciljeve u vezi sa ljudskim ponašanjem i odnosima i obavezuju sve ljude u svim vremenskim razdobljima. Ova pravila su osnova Božjeg zavjeta sa Njegovim narodom i mjerilo Božjeg suda. Posredstvom Svetoga Duha ona ukazuju na grijeh i bude potrebu za Spasiteljem. Spasenje je samo po blagodati, a ne od djela, a njegov rod je poslušnost Zapovijestima. Ova poslušnost razvija hrišćanski karakter i donosi osjećanje sreće. Ona je dokaz naše ljubavi prema Gospodu i naše brige za naše bližnje. Poslušnost koja potiče od vjere ispoljava Hristovu silu da preobrazi život i u skladu sa tim jača hrišćansko svedočenje.( 2. Mojsijeva 20,1-17; Psalam 40,7.8; Matej 22,36-40; 5. Mojsijeva 28,1-14; Matej 5,17-20; Jevrejima 8,8-10; Jovan 15,7-10; Efescima 2,8-10; 1. Jovanova 5,3; Rimljanima 8,3.4; Psalam 19,7-14)
19. Subota
Milostivi Tvorac, poslije šest dana stvaranja, odmarao se sedmoga dana i za sve ljude uspostavio Subotu kao uspomenu na stvaranje. Četvrta zapovijest Božjeg nepromjenljivog Zakona zahtijeva svetkovanje ovog sedmog dana, Subote, kao dana od odmora, obožavanja i službe u skladu sa učenjem i životom Isusa, Gospodara od Subote. Subota je dan divnog zajedništva sa Bogom i nas međusobno. Ona je simbol našeg spasenja u Hristu, znak našeg posvećenja, znak naše vjernosti i predukus naše vječne budućnosti u Božjem carstvu. Subota je Božji vječni znak Njegovog vječnog zavjeta između Njega i Njegovog naroda. Radosno svetkovanje ovog svetog vremena od večeri do večeri, od Sunčevog zalaska do zalaska, je svetkovanje Božjeg stvaralačkog i otkupiteljskog djela. (1. Mojsijeva 2,1-3; 2. Mojsijeva 20,8-11; Luka 4,16; Isaija 56,5.6; 58,13.14; Matej 12,1-12; 2. Mojsijeva 31,13-17; Jezekilj 20,12.20; 5. Mojsijeva 5,12-15; Jevrejima 4,1-11; 3. Mojsijeva 23,32; Marko 1,32)