Šarrdy, brate, sam si već dao odgovor. Nipošto ne mislim da radiš loše, dapače, trudiš se i pišeš iz svog uvjerenja i po svojoj savjesti, samo da pridobiješ brata. Cijenim tvoje zalaganje, slažem se s onim što napišeš, ali, ali...mislim da nećeš uvjeriti ni jednog adventistu. Laodikeja je jasno i iskreno napisao (za Miku i druge ne znam) o svom susretu s Kristom upravo u adventističoj zajednici. On nije jedini koji se razočarao u pravoslavnu crkvu ili je nije prepoznao kao svoju. Možda se to sada bolje primjećuje u Pravoslavnoj crkvi ( ne mislim samo na SP, nego općenito) u Katoličkoj to već traje 30-ak godina.
Primjera radi, Meksiko koji je bio najmnogoljudnija katolička zemlja (99 % katolika) prije 25 -30 godina, danas protestanti (evangelici) već čine 25% stanovništva, druge vjerske zajednice, grupe i grupice da ne spominjem.
Španjolska: statistika pokazuje da 79% stanovništva se smatra katolicima, ali samo 30% prakticira svoju vjeru, ostali katolici bi se vrlo rado pridružili nekoj drugoj vjerskoj skupini. Tradiconalne crkve slabe, a jačaju "sekte". (stavljam pod navodnike jer ih sve ne možemo nazvati sektama).
Jedan primjer. Sinoć netko mi zvoni na vratima. Otvaram, dva zgodna dečka, nasmiješeni, lijepo obućeni, pozdravljaju i počinju na engleskom: mi smo Amerikanci, imate li malo vremena, želimo vam nešto pokazati i dati...? Mormoni! Nisam mogla doći k sebi, nisam ni znala da ih ima u Zagrebu. A moja majka se uznemirila i iza leđa mi šapće: Ne pričaj s njima, to je sekta! Reci im da smo mi katolici...itd.:lol:
Gledam danas na internetu njihovu stranicu: nihovi misionari se tuže da su Hrvati nepovjerljivi prema novim pokretima, ali vidim da su ipak uspjeli zadobiti nekoliko članova. Ne znam da li kod vas ima mormona, ukoliko ih nema, sasvim sigurno će doći i započeti sa svojim " misionarskim "radom, od vrata do vrata.
Dakle, problem je mnogo složeniji.
Zašto mladi ljudi, jer uglavnom se radi o mlađim ljudima, pristupaju "sektama"?
Osnovni razlog je svakako nepoznavanje vlastite vjere, labilnost pojedinih osoba, traženje afektivnog, "mističnog", nečeg novog što "sekte " nude. Međutim, pojava novih religioznih zajednica je ujedno i prilika da se crkva preispita o sebi i svom djelovanju i misiji koju joj je Krist povjerio. Kod nas se o tome dosta govorilo. U jednom dokumentu piše ovako:
Uzroci pojave nove religioznosti i novih vjerskih sljedbi su višestruki. S jedne strane radi se o nikad zadovoljenoj gladi za Bogom. Ljudsko srce ne može se smiriti osim u Bogu, kako to lijepo reče veliki Aurelije Augustin. Prema nekim ozbiljnim misliocima sekularizacija je dospjela do svojih krajnjih granica. Sve utopije koje su navješćivale raj na zemlji, odnosno sreću bez Boga, propadaju i prolaze, a u srcu čovjeka ostavljaju još veću čežnju za izgubljenim rajem. Čovjek se ne može lako pomiriti s idejom da Boga nema ili da je on mrtav, kako je to tvrdio Nietzsche. Ovoj nezasitnoj čovjekovoj gladi za Bogom izlaze ususret novi religijski pokreti i vjerske sljedbe, ali nažalost, s površnim i nezadovoljavajućim odgovorom, nudeći čovjeku najčešće krive slike Boga. Nove vjerske sljedbe koje dolaze i s Istoka i sa Zapada nude današnjem čovjeku religiju po njegovu ukusu.
Razlozi za nastanak vjerskih sljedbi su sljedeći:
1) Traganje za pripadnošću (osjećaj za zajednicu). Mnoge su tradicionalne društvene zajednice ugrožene ili uništene, mnogi se osjećaju kao bez korijena i sami. Odatle potreba da nekamo pripadaju. Čini se da sekte nude: ljudsku toplinu, pažnju i podršku u svojim zajednicama u kojima osoba osjeća zaštitu i sigurnost.
2) Traganje za odgovorima. Život koji živimo pun je problema, zagonetki i zamršenih situacija koje vapiju za pravim odgovorima. Čini se da sekte nude: jednostavne i gotove odgovore na sva teška i zamršena pitanja i situacije.
3) Traganje za cjelovitošću. Mnogi se osjećaju povrijeđenima i isključenima od strane roditelja, prijatelja, profesora, Crkve. Osjećaju da ne žive u skladu sa samima sobom, s drugima i sa svojom okolinom. Žele cjelokupno ozdravljenje duše i tijela. Čini se da sekte nude: religiozno iskustvo koje zadovoljava ne samo intelektualne, nego još više afektivne potrebe ugrožene osobe. Nude fizičko i duhovno ozdravljenje i pomoć u problemima s drogom ili alkoholom.
4) Traganje za kulturnim identitetom. U mnogim zemljama Trećeg svijeta samo društvo se nalazi u stanju duboke razdvojenosti od tradicionalnih kulturnih, društvenih i religioznih vrednota, koje su potrebne, posebno mladima za formiranje svog identiteta. Čini se da sekte nude: široko mjesto tradicionalnoj religijsko-kulturnoj baštini, spontanosti i sudjelovanju.
5) Potreba za priznanjem i osobitošću
Ljudi ne žele biti anonimna masa, broj ili član bez lica u gomili. Oni žele da se osjete važnima, prihvaćenima, da im se prilazi osobno i s poštovanjem. U velikim župama je to jako teško ostvariti. Čini se da sekte nude: određenu brigu za pojedince, jednaku šansu za služenje i upravljanje, mogućnost da se razviju vlastiti potencijali, priliku da se pripada jednoj elitnoj grupi.
6) Traganje za transcendencijom. Čovjek, kao što reče Pacal, neizmjerno nadilazi čovjeka, zato on, u traženju istine, traži i ono što je skriveno, mistično, traži sve ono što bi moglo osmisliti i promijeniti vlastitu egzistenciju. Drugim riječima čovjek traga za transcendencijom. Pokazuje smisao za tajnu i sve ono što je tajnovito, pokazuje interes za mesijanizam i proroštvo. Čini se da sekte nude: smisao za spasenje, kršćanske sekte nude biblijski odgoj, obećavaju olako primanje darova Duha Svetoga i duhovno ispunjenje.
7) Potreba za duhovnim vodstvom. U mnogim obiteljima nedostaje istinska roditeljska potpora i strpljivo vodstvo. Također i u tradicionalnim većim religioznim zajednicama zanemareno je osobno zalaganje odgovornih u crkvi za strpljivi odgoj i vodstvo u duhovnom životu. Čini se da sekte nude: vodstvo i orijentaciju karizmatskih vođa. Osoba učitelja, vođe, gurua ima važnu ulogu u povezivanju učenika. U nekim slučajevima se radi o svojevrsnoj histeričnoj odanosti utjecajnom duhovnom vođi, koji se naziva: mesija, prorok, guru, vođa.
8) Potreba za vizijom, za novim svijetom. Živimo u svijetu koji je, s pravom, zabrinut za svoju budućnost. U takvoj situaciji mnogi se osjećaju nemirnima ili čak očajnima, bez pomoći i snage. Ne vjeruju više tradicionalnim religijama i traže nove znakove nade da izađu iz svoje nemoći. Čini se da sekte nude: "novu viziju", sebe samog, čovječanstva, povijesti, svemira. Obećavaju novi svijet, novo doba ("New Age").
9) Potreba za sudjelovanjem i angažmanom
Mnogi, posebno mladi, žele sudjelovati u donošenju odluka i predviđanja kojima se stvara novi svijet. Čini se da sekte nude: konkretno poslanje za bolji svijet, zahtjev za potpunim predanjem.
Rad i metoda djelovanja sekti:
"Sažimajući može se reći da se čini kako sekte žive snagom onoga što vjeruju, s moćnim (i često magnetskim) uvjerenjem, odanošću i angažmanom. Idu ljudima ususret tamo gdje oni jesu na topao, osoban i diskretan način te omogućuju da pojedinac izađe iz anonimnosti promičući sudjelovanje, spontanost, odgovornost, angažman... te ih intenzivno prate u mnogostrukim kontaktima, kućnim posjetima, stalnom pomoći i vodstvom. Pomažu im da reinterpretiraju vlastito iskustvo, da nanovo potvrde vlastite vrednote te da se suoče s bitnim pitanjima u krugu jednog zaokruženog sistema. Obično rabe riječi na uvjerljiv način: propovijedanje, literatura, mass-media (kršćanske grupe jako inzistiraju na Bibliji); česta je i služba iscjeljivanja. Ukratko one predstavljaju same sebe kao jedini odgovor, 'radosnu vijest' u kaotičnom svijetu".
Sada da ja tebi postavim pitanje: Što nam je činiti? :???:
Jer pisanje na forumu neće biti dovoljno...
Izabeleta, zaista sam ti zahvalan za tekst koji si prilozila. Bilo bi od velike koristi da si jos rekla i ko je autor istoga.
U tekstiu se spomine Avgustin i Paskal, pa ne znam da li je mozda jedan od njih autor.
Primetio sam, da kad god ti nesto napises, to je zaista konstruktivno, poucno i nagoni svakoga na razmisljanje.
Jos jednom mnogo hvala
Sve najbolje