Oko 1904., dr. J.H. Kellogg i njegovi suradnici u Sanatoriju nisu prihvaćali da su spisi Ellen White od Boga. Otkrili su brojne kontradikcije u njima, i vjerovali su da su mnogi od njih bili inspirirani od dužnosnika, te su skrenuli pozornost na neke od tih stvari.
Ellen White odmah je napisala "svjedočanstvo", tražeći od njih da napišu svoje primjedbe u vezi s njenim spisima, i da joj ih pošalju. U ovom "dopisivanju" ona je 30. ožujka 1905. godine, ne samo obećala da će raščistiti ove primjedbe, nego je rekla da će joj i Bog pomoći da to napravi. Evo što je napisala:
"Nedavno, u jednom noćnom viđenju, našla sam se u društvu mnoštva ljudi... Bila sam upućena od Gospodina da ih zamolim, i sve druge koji imaju nedoumice i mučne stvari u svojim umovima o svjedočanstvima koje sam iznijela, da navedu što su njihove primjedbe i kritike. Gospodin će mi pomoći odgovoriti na te primjedbe, i učiniti jasnim sve ono što se čini zamršeno... Neka se sve to napiše, i dostavi onima koji žele ukloniti nedoumice... Oni bi svakako trebali to učiniti, ako su odani uputama koje je Bog dao."
Dr. Charles E. Stewart, jedan od liječnika u Sanatoriju u Battle Creek-u, zahvalio joj je na njenim riječima, napisao veliki broj "nedoumica", koje su on i drugi pronašli u njenim spisima, te ih poslao Ellen White.
Što je učinila Ellen White? Umjesto ispunjenja svog obećanja i objašnjenja diskutabilnih njenih spisa, ona je imala još jedno "viđenje", u kojem joj je naređeno od strane "glasnika s neba" da to ne učini. Evo njenih riječi, napisanih 3. lipnja 1906.:
"Imala sam viđenje o onom velikom mnoštvu ljudi o kojem govorila prije, gdje je postavljeno mnogo pitanja o mom radu i mojim spisima. Naređeno mi je od glasnika s neba da ne uzimam obvezu poučavanja i odgovaranja na sve izjave i sumnje koje postoje u mnogim umovima."
Primjetite: Prvo, "u noćnom viđenju", ona je bila "upućena od Gospodina" da zamoli one koji su imali "nedoumice i mučne stvari u svojim umovima" u vezi s njenim spisima, da "navedu što su njihove primjedbe i kritike." "Neka se sve to napiše", rekla je ona. Zatim je ne samo obećala da će odgovoriti na te primjedbe i kritike, nego je i rekla: "Gospodin će mi pomoći odgovoriti na te primjedbe, i učiniti jasnim sve ono što se čini zamršeno." Zatim, nakon što su neki učinili točno ono što im je rekla da učine, ona je imala još jedno "viđenje", u kojem joj je "naređeno od glasnika s neba" da ne učini baš ono što je obećala da će učiniti, i za što je rekla da će joj Gospodin pomoći da to učini!
U ovo ona je uplela samu sebe, i, kroz tvrdnje o božanskoj objavi za ono što je napisala u oba slučaja, uplela je Boga u najbestidnije proturječje i kukavičko ustuknuće. Kao i obično, ona je Bogu pripisala odgovornost za svoj promašaj. Bog joj nije priskočio u pomoć i pomogao joj, kako je rekla ranije, tako kroz drugo "viđenje" ona na Boga prebacuje odgovornost za kršenje svog obećanja.
Jednostavno je objašnjenje za sve ovo. Nije mogla objasniti sve te nedoumice, niti odgovoriti na te primjedbe. Sve je to bilo previše za nju. Tražeći od ovih ljudi da prihvate obvezu da javno iznesu primjedbe, dala je obećanje koje nije mogla ispuniti. U stupicu koju je drugima pripremila uhvatila se sama.
