Psovka kao terapija?

LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Psovka je na neki način zanimljiva reakcija ljudi na neke stresne situacije. Ne bih da ovdje govorimo o psovci sa njenog kulturološkog aspekta, apstrahujmo tu stranu psovke, a probajmo je ocijeniti sa psihološkog aspekta, prije svega, kao moguću vrstu terapije, koja oslobađa "psovača" negativne energije i napetosti.
Dakle, psuje te li? Osjećate li se bolje kada opsujete? Šta mislite o tezi da psovka relaksira "psovača"?
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
12.09.2009
Poruka
511
Ne bih se složio da je pskovka filter za relaksaciju. Jer ona je obično kao karies. Napreduje sporo ali kasnije je područje delovanja veliko. Počne se sa jednom ‚‚sočnom" psovkom (najčešće u sebi) ili ‚‚u bradu" a posle par upotreba završava se sa arsenalom kakav ni tvorac horor filmova nije u stanju da pretoči u film. I obično je lančana reakcija, jedna vuče drugu, i umesto da se problem reši i izbegne frustracija, ta ista psovka rasplamta i uveća problem jer sa psovkom mi pobedjujemo to nešto, pa što da ne, pobedimo ga sa još 1000... nečega, da ne psujem sada :).

Razumem da je dokazano od strane pshiloškog stanovišta da se stres i frustracija odpuštaju prilikom psovanja, ali da se razumemo, di to ide? U etar i to je to, problem rešen. Pa nije. Pogledajte jednu porodicu gde jedan član psuje, i još igra poker na facebooku, i još ga naravno deru noobovi i sve mu čipove pokupe. U samo 34 sec takav dijapazon psovki (čak se premašuje i sva moguća kombinatorika reči, a neke se bogami i dodaju). Ta ista istresana energija se prenosi kao zakon fluida i povezanih čestica. Onda drugi član porodice se iznervira pa sebi počne u bradu da psuje (jer je obično slabiji od onog glavnog, prvog :)). Na to će treći član da se prikloni onom drugom. Četvrti još ne razume zašto drugi i treći nešto mrmljaju sebi u bradu dok prvi ima totalnu slobodu da se ‚‚ispuše".

Ili još bolji primer relaksacije od frustracije. Svi dobro znamo reč Biro. B I R O K R A T I J A (mora ovako, pošto sam postao rezistentan na biro i pošte i... pa u glavnom ne primećujem te ustanove). Evo recimo biro za ne zaposlene. Tu vam ne treba DNK kose, sve ostalo da. I gledajte sad. Dolazi čovek, ima fasciklu, po mojoj proceni, težu od njega samog. Oznojen je vidi se, jer je valjda morao ići na 163 strane da istu popuni papirima. Dolazi na redi i službenica mu kaže: ‚‚FT1P" (ala DrAguljub Mićko, fali ti 1 papir). Ostalo možete da zamislite kada već i obezbedjenje smiruje situaciju. Od tog momenta, ta ista službenica prenosi sve što joj je gospodin preneo, stim što to nije naredna stranka, već sve stranke u tom danu. Još ako se to dešava ujutru (a kao Marfi, jeste) odna svaka nareda stranka kada napusti tu plemenitu zgradu, prenosi ostalima.

Zato slobodno psujte da bi se oslobodili frustracije i slično. Ali ispred vatre ili sveće. Ili kaktusa. U stvari nemojte ispred kaktusa, i to je živo biće. Radije pokušajte da uvidite situaciju onakvom kakva jeste, dešava se trenutno i to je njen tok. Nemoj te je živeti i prenositi u budućnost ili je zadržavati u prošlosti i vršiti retrospektivu.

Moje mišljenje da psovanje nije izlaz za opuštanje ili otpuštanje problema. Naprotiv, pogoršava stvari kako na mikro tako i na makro nivou. Mada izuzetak su vicevi i šale. Tada ista reč ima drugačiju konotaciju, ali se svodi na ono što sam pređašnje rekao. Na moć namere, takva energija ne iščezava samo menja oblik :)
 
Poslednja izmena:
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Smijao sam se dok sam čitao gornji post. Mogao bi, Jokshir, napisati zgodan skeč o "događaju na šalteru biroa za nezaposlene"!:)
Da, moglo bi se reći da psovka može biti i zarazna bolest koja se prenosi čulom sluha, ali tako da "izliječi" psovča, a zarazi slušaoca! Upravo je pitanje iz uvoda teme imalo tu poentu - rasterećuje li psovka? Možemo, naravno, govoriti i o "posledicama" po slušaoce kao što si ti uradio, s tim što, po mom mišljenju, negativni fluid koji je izazavao psovku, ne mora obavezno preći na slušaoca. Šta više, može se prtvoriti u neku vrstu humorističkoh nadražaja, pa izazvati smijeh kod drugih. Ovo naročito ako je psovač "talentovan" i zna izabrati prigodne izraze.
A ima ih takvih.
Ja imam rođaka koji ne psuje često, ali kada ga nešto iziritira i "otvori se", ja se previjam od smijeha slušajući ga kako nabraja svu nebesku dinastiju po redu! Što je interesantnije, kada je smiren, i kada bi ga upitao da nabroji svece i ostalo, ne bi znao ni trećinu od onoga što je izgovorio u transu psovke.
 
Član
Učlanjen(a)
12.09.2009
Poruka
511
Neka, neka, to je već bolje odrađeno i napisano. Evo ga link, to je Mićko mnogo bolje odradio:
 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
03.12.2009
Poruka
5.036
Kad dođe do toga da ja opsujem, svi mi se sklanjaju s puta. Ne znam zašto, i ne mislim o tome, ali to je nekakav plafon.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Kad dođe do toga da ja opsujem, svi mi se sklanjaju s puta. Ne znam zašto, i ne mislim o tome, ali to je nekakav plafon.
Ne mora uvijek značiti da je čovjek koji psuje razgoropađen i da mu se treba sklanjati sa puta. Ima i toga, naravno, ali, kažem, to nije pravilo. Naime, povod za psovku može biti različit - nekada je to ozbiljan i stresan događaj, a nekada vrlo prizeman i banalan. Razumljivo, ovo se sve odnosi na ljude koji imaju naviku da psuju, neki čak i bez ikakvog ozbiljnijeg povoda.
 
Član
Učlanjen(a)
03.12.2009
Poruka
5.036
Ne mora uvijek značiti da je čovjek koji psuje razgoropađen i da mu se treba sklanjati sa puta. Ima i toga, naravno, ali, kažem, to nije pravilo.

Kad sam ja u pitanju, znači. Mogu ti reći da me posle toga svi ozbiljno shvataju tako da je to dvostrana terapija.

Slušam svakakve psovke kao i svi mi i nekad mi se čini da su mnogim ljudima poštapalice
ili psovkama nadomeste svoj siromašni rečnik. Nekad mi je prosto dosadno da to slušam.
Poznajem osobu koja smešno psuje. Vezane ali ne i gadne psovke. To bi se moglo nazvati terapijom za okolinu.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Uh, umem da opsujem, nekad je reakcija na neku neprijatnost a nekad ( glupava ) uzrecica, da ne navodim. Uglavnom, u tim psovkama nema pominjanja kompletnog familijarnog stabla, to mi je ruzno kad cujem. I ne osecam se bolje kad opsujem, osecam se kao i pre toga. Kad se svadja "zavrsi" psovkom osecam se jos gore jer nikakav problem nije resen a "padnu" ruzne reci, cesto sto i ne mislim tako da cesto prblem koji je doveo do svadje ode jos dalje. Elem, psovku ne vidim kao neku vrstu terapije, bar u mom slucaju. Mogu dva dana da "osipam" kad neko ne izbaci zmigavac ali samo cu se jos vise nervirati a taj neko to nece ni cuti...

Nego, Jurivaka, cini li se meni da se ti nisi izjasnio, psujes li, ili mi je to promaklo... :D
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Kad sam ja u pitanju, znači. Mogu ti reći da me posle toga svi ozbiljno shvataju tako da je to dvostrana terapija.

Slušam svakakve psovke kao i svi mi i nekad mi se čini da su mnogim ljudima poštapalice
ili psovkama nadomeste svoj siromašni rečnik. Nekad mi je prosto dosadno da to slušam.
Poznajem osobu koja smešno psuje. Vezane ali ne i gadne psovke. To bi se moglo nazvati terapijom za okolinu.
Hahaha! A, šta, recimo, psuješ kada želiš da te svi ozbiljno shvate?
 
Natrag
Top