Protestantizam i njegovi plodovi

Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.328
Norveški penzioni fond: Svaki građanin ima po 200 hiljada dolara

De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane!
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane!

Na koga se to Stvarnoslap odnosi?

Da vidimo.

Evo samo ukratko:

BIZNIS U SLAVU BOGA Vladike obrću milione u vinarijama i hotelima
-----------------------------------------------------------------------------

Koliko je zlata u svijetu i je li Vatikan najveći vlasnik?

Prema podacima koje je objavio talijanski časopis L’Espresso, Vatikan je u nekretnine, dionice, zlato i valute uložio ukupno više od deset milijardi eura. Talijanski časopis je ovu procjenu objavio u prvoj sveobuhvatnoj analizi investicija Svete Stolice u Europi, analizirajući povjerljive i interne proračunske dokumente. Procjena ne obuhvaća sve vrijednosti Vatikana, poput fizičkog zlata i druge vrijedne imovine, nego se bavi dijelom investicija Svete stolice.

Kao temelj za analizu je poslužilo tajno izvješće kasnije raspuštene organizacije papinske gospodarske strukture Cosea, prema kojem razne vatikanske institucije upravljaju svojim i sredstvima trećih strana deklarirane vrijednosti 9 do 10 milijardi eura, od čega milijarda otpada na nekretnine, srce ulaganja papinske agencije APSA.
Na primjer, APSA kontrolira Sopridex SA, vlasnika luksuznih nekretnina u središtu Pariza s poznatim stanarima kao što su François Mitterrand i ima evidentiranu imovinu u financijskim izvještajima koja vrijedi 46,8 milijuna eura. Ali APSA također drži deset švicarskih tvrtki, uključujući i tajanstvenu Diversa SA, Immobiliére Sur Collonge i Florimont Immobiliére, koji s agencijom Profima Sa. upravljaju imovinom i zemljištima u Švicarskoj i cijeloj Europi, a sve zajedno vrijedi 18 milijuna eura.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Kod adventista sedmog dana je to 40 puta više. :)

Da, u tvojim snovima.

A da je kojim slucajem i tako, taj novac se koristi u humanitarne svrhe, jer Adventisti imaju razne programe u celom svetu u organizaciji ADRA "Adventisticki dobrotvorni rad" i namiruju kako fizicke, tako i duhovne potrebe sveta.

Dok tradicionalne crkve podmiruju samo svoje stomake, i svoj licni zivot u izobilju.
 
Član
Učlanjen(a)
26.02.2011
Poruka
974
Svim protestantima sretan dan reformacije

ohn Wycliffe (oko 1328.-1384.)


John Wycliffe se naziva „zvijezda Danica Reformacije“. On je zastupao neka učenja Pisma jednako kao što su to kasnije činili Martin Luther i Jean Calvin, iako je umro gotovo sto godina prije negoli se Luther rodio. Wycliffe je bio Rimokatolički svećenik koji je stekao visoko obrazovanje na sveučilištu Oxford (Engleska), na kojem je i radio veći dio svog života. Njegovi prvi pokušaji reformiranja bili su uklanjanje nemoralnog klera (svojih kolega) te lišavanje Rimokatoličke crkve golemog bogatstva koje je, prema Wycliffovom vjerovanju, bilo uzrokom mnogih zala unutar crkve. Wycliffa su u njegovim stavovima podržavali i štitili neki engleski plemići koji su bili spremni preuzeti kontrolu nad vlasništvom crkve. No redovito proučavajući Bibliju, Wycliffe se od 1378. počinje javno protiviti nekim osnovnim dogmama Rimokatoličke crkve. Opovrgao je autoritet pape, tvrdeći da je Krist jedina Glava crkve (za vrijeme većeg dijela Wycliffova života papom se nije smatrao samo jedan čovjek, pa je tako jedan papa bio u Avignonu – Francuska, a drugi u Rimu).1

1382. godine Wycliffe je dovršio prijevod Novog zavjeta na engleski jezik, smatrajući da svaki narod treba imati Bibliju na svom narodnom jeziku. Jedan Wycliffov prijatelj dovršio je Stari zavjet 1384. godine. Wycliffe je 1382. odbacio dogmu o transupstancijaciji, nauku koje kaže da za vrijeme mise kruh i vino postaju doslovno tijelo Kristovo (ovo je još uvijek Rimokatolička dogma). Jedna od posljedica Wycliffovog učenja bila je da spasenje nije više u vlasti svećenika, obzirom da su oni dijelili pričest. Lokalni crkveni sabor u Londonu osudio je Wycliffov pogled na transupstancijaciju te je bio prisiljen napustiti Oxford i otići u župu Lutterworth u Engleskoj. No do tada su njegove stavove već naveliko širili njegovi bivši studenti na Oxfordu kao i propovjednici-laici zvani Lollardi. Propovijedanje Wycliffovih stavova u Engleskoj se od 1401. godine kažnjavalo smrtnom kaznom. Wycliffe je umro 1384. pa je bilo prekasno da bi ga se moglo izravno kazniti. Međutim Rimska crkva tvrdi da ona može dohvatiti i iza groba. Sabor u Konstanzu (1414-1418) osudio je Wycliffa te naredio da se njegove kosti ekshumiraju iz groba crkvenog dvorišta u Lutterworthu i bace daleko od crkvenog groblja. Zatim su ih zapalili i bacili u obližnju rijeku.

Jan Hus (oko 1369. – 1415.)


Zbog kraljevskog braka između engleskog kralja Richarda II i Ane od Bohemije (latinski naziv za Češku), bohemijski su studenti odlazili na studije u Oxford. Tamo su mnogi prihvatili Wycliffove ideje i vratili se da bi ih proširili u Bohemiji. Jedan od studenata koji su prihvatili Wycliffove stavove bio je Jan Hus. Postao je rektor sveučilišta u Pragu 1402. godine. Njegovo propovijedanje Wycliffovih pogleda doprinijelo je buđenju nacionalizma među Bohemijcima koji su bili ogorčeni pod upravom Svetog Rimskog carstva i njegove desne ruke, Rimokatoličke crkve. Rimokatolička hijerarhija kritizirala je Husa te se morao pojaviti pred crkvenim saborom u Konstanzu (Švicarska). Usprkos pisanog dokumenta svetog rimskog imperatora Sigismunda da će biti zaštićen pred saborom, Hus je optužen kao heretik te javno spaljen na lomači nakon sedam mjeseci utamničenja i mučenja (crkveni kler rekao je Sigismundu da je sasvim u redu slagati heretiku!).

Hus je zagovarao reformu Rimske crkve po uzoru na Wycliffa, pozivajući se na Bibliju a odbacujući apsolutizam. On je umro mučenički ali su njegove ideje zaživjele, pojavivši se kasnije kod Bohemijske braće i u Moravskoj crkvi. Čak su utjecale i na Martina Luthera. Između 1409. i 1449. godine održano je u zapadnoj Europi više crkvenih sabora s pokušajem reformiranja Rimske crkve iznutra. No ni jedan od njih nije uspio u tome, iako su donekle izliječili podjelu papinstva i obračunavali se s takozvanim hereticima poput Jana Husa. Nesposobnost reformiranja crkve dovela je do takozvane Protestantske Reformacije koja je postala neizbježna čim su zapadni Europljani dobili pristup Bibliji. Nakon izuma tiskarskog stroja, prva čitava knjiga koja je tiskana 1454. godine bila je Biblija.

1572498270270.png

Martin Luther (1483.-1546.)

Nakon visokog školovanja i zastrašujućeg doživljaja u jednoj oluji, Luther je 1505. godine otišao u Augustinski samostan Staupitz. Generalni vikar augustinskog reda ohrabrio je Luthera na proučavanje Biblije što je on marljivo i činio. Njegov samostan poslao ga je 1510.-1511. kao redovnika u Rim gdje je vlastitim očima mogao vidjeti svu pokvarenost i luksuz Rimske crkve, sve ono što u svojoj rodnoj Njemačkoj (Saksoniji) nikad ne bi vidio. Nakon toga bio je postavljen za profesora teologije na sveučilištu u Wittenbergu gdje je počeo poučavati svoje studente koristeći Bibliju kao glavnu podlogu. Tamo je oko 1513.-1517. razumio i prihvatio istinu da se grešnik pred Bogom opravdava po vjeri, a ne putem sakramenata podijeljenih od svećenstva ili pak vlastitim naporima. Biblija je postala jedini autoritet kojem je vjerovao, nakon što ju je proučavao na jezicima na kojim je izvorno bila napisana.

Daljnji razvoji

Kada je prodavač oprosta Tetzel došao u okolicu Wittenberga, Luther mu se smjelo suprotstavio (uz podršku svjetovnog upravitelja, Saksonskog kneza koji je želio prkositi papi). Na početku je Luther pozivao jedino na reformu u pogledu indulgencija (oprosta). No do 1521. su i on i papa Leo X shvatili da će doći do potpunog razlaza između Luthera i njegovih ideja i Rimske crkve. Lutheru je dana mogućnost da opozove svoje tvrdnje, no on je to odbio te je ekskomuniciran. Luther je izjavio da bi ih mogao opozvati jedino ako bi mu Biblija mogla dokazati da je u krivu. To se nije dogodilo. U međuvremenu su Lutherovi stavovi prošireni i prihvaćeni po čitavoj Njemačkoj. U nizu svojih spisa Luther je oštro osudio papinsku hijerarhiju, sustav sakramenata (odbacujući učenje da se spasenje dobiva kroz sakramente) i Rimsku teologiju (koja je zamijenila svećenstvo svih vjernika). Luther je uskoro preveo Bibliju na njemački jezik i ona je bila vrlo čitana u njemačkom narodu. Nakon što je 1529. održan drugi sabor u Speieru (kojeg su vodili Rimokatolici) skupina luteranskih plemića napisala je „protest“ na odluke sabora, te je tako nastao naziv „Protestanti“. Luther je uz pomoć Philipa Melanchtona i drugih postepeno razvio ono što je u povijesti poznato kao „luteranstvo“ (iako izgleda da mnogi današnji luterani nemaju prvotnog Lutherovog znanja niti njegove teologije).

Jean Calvin (1509.-1564.)

Jean Calvin, po rođenju Francuz, pripada drugoj generaciji reformatora. Njegovo učenje često se naziva „Kalvinizam“, „Reformirana vjera“ i „Prezbiterijanstvo“. Moje mišljenje je da mnogi ljudi koji se vrlo kritički odnose prema Calvinu nikad nisu osobno pročitali njegove spise i vrlo malo znaju o tom čovjeku i njegovu životu. Oko 1533. godine on se osobno obratio Kristu i prihvatio ideje Reformacije. Potom je odustao od svojih Rimokatoličkih povlastica (prihodi od triju župa, iako nikad nije bio zaređeni svećenik; njegov otac, koji je bio biskupov tajnik, priskrbio mu je te povlastice, prvu od njih kad mu je bilo šest godina).
Uz pomoć Williama Farela Calvin je donio svoje shvaćanje Reformacije u Genevu (Švicarska) i odatle ga proširio.

On je naglašavao, dopustit ću si da budem površno kratak, Božju suverenost, potpuno duhovno zastranjivanje ljudskog roda, potpuni autoritet Biblije i spasenje kao potpuno Božje djelo. Njegovi spisi sastoje se od 57 svezaka. I Calvin i Luther zalagali su se za obrazovanje, a kasnije su kalvinistički Puritanci osnovali mnoge najstarije koledže i sveučilišta u Sjevernoj Americi. Jedna od zemalja u koju se proširila kalvinistička Reformacija bila je i njegova rodna Francuska. Kalvinisti su tamo postali tako brojni (oko 20 % stanovništva) da je francuski kralj, inače Rimokatolik, proglasio rat protiv njih. To je uzrokovalo masakre nad mnogim građanima, a jedan od najpoznatijih masakra, koji se zbio u kolovozu 1572., poznat je pod nazivom „Bartolomejska noć“.
 
Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
14.297
Dan Reformacije je 31. oktobar. Slavi se u nekim zemljama kao državni praznik (Sloveniji...). Toga dana pre 499 godina je Martin Luter, katolički sveštenik, a budući vođa reformacije, zakucao je svojih čuvenih 95 teza na vrata svoje crkve u Vitenbergu.

Sadržaj 95 teza predstavlja kritiku raznih zabluda i praznoverja toga vremena, kojima je crkva manipulisala narodom. Na primer, 27. Luterova teza je glasila: "Oni propovedaju isključivo ljudske doktrine, prema kojima duša izleće iz čistilišta čim zvecne novčić u kutiji za sakupljanje priloga." 90. teza je glasila: "Ućutkati ove veoma oštre argumente laika upotrebom sile i ne odgovoriti na njih argumentima razuma, znači izložiti crkvu i papu neizbežnom podsmehu njegovih neprijatelja i ražalostiti hrišćane." Itd.

Kako katolička crkva nije bila u stanju da argumentima zdravog razuma ospori Luterove kritike, ona se obratila za pomoć političkoj moći i odlučila da carskim dekretom ograniči slobodu protestanata da otvoreno žigošu njene zablude. No, protiv tog dekreta se pred državnim saborom usprotivila grupa nemačkih knezova i predstavnika 14 gradova. Njihov protest je bio utemeljen na biblijskom načelu "Većma se treba Bogu pokoravati negoli ljudima." (Dela 5,29). Protest je ohrabrio masu ljudi da postupa u skladu sa svojom savešću i da pokaže spremnost da podnese žrtvu za slobodu svoje savesti i biblijska načela svog verovanja. Po samom protestu reformatori vere su dobili naziv protestanti.

"Cvingli u Cirihu, Heler i Manuel u Bernu, Faler i Kalvin u Ženevi, i mnogi drugi zauzmu se da dovedu svoju crkvu na pravije jevanđelske istine, koje su, kroz tolike godine, mnogim dodacima zavijene ili izopačene bile." (Ljubomir Nenadović, Celokupna dela)
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.328
Svim protestantima sretan dan reformacije

Martin Luther (1483.-1546.)

Walther Kohler, evangelički teolog: U Lutherovom slučaju nemoguće je govoriti o slobodi savjesti ili vjerskoj slobodismrtna kazna za krivovjerje počiva na najvišem Lutherovom autoritetu … gledišta drugih reformatora na progonstva i privođenje pravdi krivovjeraca su bili ništa više nego mladica Lutherovog plana; oni nisu donijeli ništa novo.

Njemački filozof i psihijatar Karl Jaspers (1883.-1969.): Što je Hitler činio, to je Luther nalagao s iznimkom izravnog usmrćivanja u plinskim komorama.“

Dean Inge: „Ako želimo pronaci žrtvenog jarca na čija ramena možemo položiti jade koje je Njemačka donijela svijetu, ja sam sve više i više uvjeren da je najgori genij zla te zemlje, ne Hitler ili Bizmark ili Frederik Veliki, nego Martin Luther.“

Adolf Hitler: „Luther je bio veliki čovjek, div. S jednim zamahom probio je sumrak, vidio Židova kako ga mi tek danas počinjemo gledati“.

Adolf Hitler: Luteransko kršćanstvo jeste i ostaje najveće Božje otkrivenje na njemačkom jeziku.“


Jean Calvin (1509.-1564.)

Georgia Harkness: Malo je bilo političke slobode pod Calvinovim režimom, a još manje vjerske slobode. Njegov praktički utjecaj bio je na strani autokratske države i potpunog pokoravanja individualca postavljenoj vlasti.

Harkness: U zagovoru kamenovanja lažnih proroka, Calvin drži: Otac ne bi trebao poštedjeti svog sina … niti muž vlastitu ženu. Ako ima nekog prijatelja koji mu je drag kao vlastiti život, neka ga ubije.

Protestantski teolog Meyfart: 'Lukavi Španjolac i prepredeni Talijan prestravili bi se od tih bestijalnosti i brutalnosti, i u Rimu nije običaj podjarmiti ubojicu … rodoskvrnitelja, ili preljubnika mučenju na više od sat vremena'; ali u Njemačkoj … tortura bi trajala cjeli dan, danju i noću, dva danačak po četiri dana … nakon čega je ponovno počinjala … 'Postoje takvi izvještaji tako strašni i odbojni da ih ni jedan pošten čovjek ne može čuti bez da protrne od jeze.'
 
Natrag
Top