Crkveni oci

LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Veoma me raduje sto si se ti kao urednik zauzeo za pravdu!zasto smo se povukli?pa bas zbog toga da bi vi sami videli ko govori istinu a ko laz!dok smo se borili za pravdu na temi adventisti,JS-ci niko nas nije podrzavao!a kritikovali ste nas,a sad se i sami borite protiv tih sekti.Kako to?ti jurivaka ako cemo iskreno bolje razumes bibliju nego ovi od 1 januara 2013g.Zao mi je sto su iz foruma napravili kokosarnik,ali mi sve pratimo a kad ih koknemo ima da se razbeze ko komarci od dima.

Pozdrav od Gere.
Ja se zauzimam za istinu. U doktrinarne rasprave između vjernika se ne miješam, niti stajem na bilo čiju stranu. Ali kada pojedinci inose navodne istorijske činjenice, koje to u stvari nisu, onda smatram intelektualnim poštenjem da ukažem na to.
To što govoriš da ste se vi (ko god to bio) povukli zbog toga što vas niko nije podržavao, samo govori o tome da ste slabi borci.
Druže, ako izađeš na liniju, onda nema povlačenja! Doduše, dešava se i to, a vi ste primjer, ali oni koji se povuku, smatraju se poraženim.
 
Poslednja izmena:
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Laodikeja, nije potrebno da na postavljeno pitanje odgovaraš opštom istorijom hrišćanske crkve. Vjerovao ili ne, ali ta istorija mi je dobro poznata. Pogotovu nije potrebno da odmah skačeš na Rim i njegovo proganjanje hrišćanstva, jer je ovdje riječ o odnosu u samoj hrišćanskoj zajednici.
Ponovo te pitam kada je nastao jaz koji pominješ, između pravih hrišćana i onih koji su, po tvom, usvojili mnogobožačka učenja? ( u prvom, drugom, trećem... vijeku?) Šta je bilo sa tim "pravim hrišćanima"? Imaju li svoju crkvu kao instituciju? Kako se danas zovu?
Želim da znam, a vjerujem i drugi, o čemu govoriš? Koliko ja znam, crkva "pravih hrišćana" ne postoji. Zna se i po zvaničnoj istoriji i po zvaničnoj teologiji ko su danas hrišćanske crkve.

Problem je u tome, sto zvanicne crkve zele da prikazu kako su one nastale od te prve Jerusalimske apostolske crkve, i ako proucavanjem samih desavanja nakon smrti apostola govore da to nije istina, vec da je jaz koji je nastao u toku druge polovine drugog veka podelio Hriscane na one koji su ostali verni apostolskom ucenju, i one koji su usvojili izvesne tacke vere o kojima Hristos i apostoli nisu govorili niti naucavali.
Dakle, to je odgovor na pitanje "kada je nastao ovaj jaz" odgovor je u toku druge polovine drugog veka, u vreme kada je Damaskus na koga je uticaj izvrsila Vavilonska filozofija postao biskup crkve u Rimu.

Pravi Hriscani su uvek postojali kroz celu istoriju, ali su oni zbog stalnih progona bili u izgnanstvu, skrivajuci se i delujuci na nacin svojstven takvim uslovima.
To su bile razlicite grupe Hriscana, u pocetku Nazareni, u srednjem veku Valdenzani, i u vreme reformacije razlicite druge grupe.

Ti upucujes na organizaciju, ali gledajuci samu istoriju progonstva, organizacija u tom smislu kakvu su imale tradicionalne crkve nije u potpunosti bilo moguce osvariti, a to upucuje i sam Isus govoreci da ce crkva biti u stalnom progonu, da ce Hriscani biti stavljani pred sudove i u tamnice, da ce biti ubijani, i gonjeni od grada do grada.

Danas kada su uslovi promenjeni, Bog ima svoj narod na ovoj zemlji, i on se ni u cemu ne razlikuje od prvih Hriscana, vec kao pravilo vere i poslusnosti ima rec Bozju, isto kao i prvi Hriscani, a kao sto sam vec napomenuo, Hristova crkva je Hristova u koliko je poslusna recima gospoda Isusa Hrista, i ukoliko ispunjava misiju koju joj je Isus namenio, a to je objava jevandjelja ovom svetu.

Jedna crkva moze imati jaku organizaciju, to je ne cini Bozjom ako nema ovih pomenutih uslova.

Istorija koju iznose tradicionalne crkve da bi dokazale da one poticu od Hrista i apostola, nije istorija Hriscanske crkve, vec istorija tih crkava.
Istorija Hriscanske crkve je nesto sasvim drugo.
 
Poslednja izmena:
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Problem je u tome, sto zvanicne crkve zele da prikazu kako su one nastale od te prve Jerusalimske apostolske crkve, i ako proucavanjem samih desavanja nakon smrti apostola govore da to nije istina, vec da je jaz koji je nastao u toku druge polovine drugog veka podelio Hriscane na one koji su ostali verni apostolskom ucenju, i one koji su usvojili izvesne tacke vere o kojima Hristos i apostoli nisu govorili niti naucavali.
Dakle, to je odgovor na pitanje "kada je nastao ovaj jaz" odgovor je u toku druge polovine drugog veka, u vreme kada je Damaskus na koga je uticaj izvrsila Vavilonska filozofija postao biskup crkve u Rimu.
Istorija hrišćanske crkve ne pominje ovo o čemu ti govoriš, - jaz između nekakve prave i neprave hrišćanske crkve. U ranom hrišćanstvu se vodila glavna borba između gnosista i elitista ( hrišćana), i kao što je poznato završila se porazom ovih prvih, koji su se održali nekih stotinjak godina posle Hrista. U tom periodu, hriščanska crkva nije ni izbliza ličila na ono što danas pozajemo pod tim pojmom. Ona je tada bila tek puki zbir članova koji su vjerovali u Hristovu nauku.Tek tokom kasnijeg razvitka, crkva poprima hijerarhijsku organizaciju i postaje sveta institucija.
Problem nije u tome što današnje zvanične hrišćanske crkve baštine temelje prve Jeruzalemske crkve, jer one uistinu i jesu naslednice te crkve, (nemaju koje druge biti) - a to istorija nedvosmisleno potvrđuje, nego je problem u tome što novonastale crkve to žele osporiti po svaku cijenu, nastojeći na taj način umanjiti značaj tih crkava, a istovremeno povećati vlastiti.
 
Član
Učlanjen(a)
06.05.2012
Poruka
2.380
Laodikeja: Problem je u tome, sto zvanicne crkve zele da prikazu kako su one nastale od te prve Jerusalimske apostolske crkve, i ako proucavanjem samih desavanja nakon smrti apostola govore da to nije istina, vec da je jaz koji je nastao u toku druge polovine drugog veka podelio Hriscane na one koji su ostali verni apostolskom ucenju, i one koji su usvojili izvesne tacke vere o kojima Hristos i apostoli nisu govorili niti naucavali.
Dakle, to je odgovor na pitanje "kada je nastao ovaj jaz" odgovor je u toku druge polovine drugog veka, u vreme kada je Damaskus na koga je uticaj izvrsila Vavilonska filozofija postao biskup crkve u Rimu.


:roll:
Što zvanične crkve žele da prikažu?...Ništa one ne žele prikazati one su dokazale svojim postojanjem u ovih 2000 g.

Jaz koji je nastao u prvoj polovini drugog stoljeća? E, tu sam te čekala, nepoznavatelju povijesti. Je si i kad čuo za Barnabu, Polikarpa i Justina? Nikada. Pojma nemaš koliko je ostalo njihovih spisa nama za svjedočanstvo. A tebi su svi oni bili otpadnici?

Laodikeja, to ej tvoje mišljenje i možda nekolicine. Pobit ćemo te lako argumentima po svakoj stavci, ali ti ćeš i dalje vjerovati sebi, ne Bogu ne pameti, ne povijesnim činjenicama, nego sebi. To je opasnoi štetno, u prvom redu za tebe. Mi ne gubimo ništa, tvoje priče su nevažne, ali ti ćeš na kraju imati veliku gorčinu. Ovo što ti iznosiš nije stav, službeni stav tvoje crkve. Ako sam ja u krivu, priloži mi koji citat iz vašeg statuta ili već što imate. Imate li vi katekizam, povijest crkve ili nešto slično. Citiranje Elen White ne dolazi u obzir. Mi smo ozbiljni ljudi, a ona je lažna proročica i Šarrdy je dobro rekao: vještica koja vas je zavela.
Damaskus? Koji je to sad Damaskus? Sigurno je bio Papa.
:D Što kaže Jurivaka, odmah ti skačeš na Rim i Papu. Moram provjeriti što je to učinio siroti Damaskus da ga sada adventisti mrze.

Dobro je da si spomenuo Valdežane. Znala sam da ste vi adventisti duhovni sinovi otpadnika, krivovjernika i onih koji su proklinjali Papu. Od takvih potjećete. Valdežani i albigenzi. Dvije pogubne sekte - sekturine- što bi rekao Adrian.
Ali, odoh sad na spavanje. Sutra ćeš me čuti.

Evo, vidim da i pravoslavci imaju odgovor:

U svojim bezuspešnim pokušajima da pokažu kako je Bog u sva vremena imao svoj narod koji je bio prethodnica njihovim verskim zajednicama osnovanim u kasnija vremena, mnogi protestanti se pozivaju na razne jeretičke grupe koji bi po njima bili oni „pravi“ „verni ostatak”. Među takvim grupama se spominju i Albigenzi.

Na primer, Elena Vajt, jedan od utemeljivaèa adventizma u 19. veku o njima piše:
“Tako je Rim odredio da se ugasi svetlost Božje Reći i da narod ostane u tami. Ali nebo je predvidelo druga sredstva za OČUVANjE CRKVE. Mnogi VALDEŽANI i ALBINŽANI, prognani iz Francuske i Italije, došli su u Češku. Iako se nisu usudili da propovedaju javno, oni su ipak tajno radili. I tako se PRAVA VERA oČuvala iz stoleća u stoleće“ (Elen Vajt, Velika Borba, 79.str)
„Vekovima se prolivala KRV SVETACA. Dok su VALDEŽANI na gorama Pijemont davali svoj život „za reć Božju i svedočanstvo Isusa Hrista“ francuski ALBIGENZI podnosili su iste žrtve zbog istih uzroka“ (Isto, str. 226)



Jurivaka, najbolji si! :D
Ovo mi je za deset!

Problem nije u tome što današnje zvanične hrišćanske crkve baštine temelje prve Jeruzalemske crkve, jer one uistinu i jesu naslednice te crkve, (nemaju koje druge biti)

Koja zamjena teza. U Rimu je barem 60 katakombi i mjesta gdje su kršćani umirali za Krista i svoju vjeru. Toliko dokaza, ali ne...to su za adventiste bili mnogobošci, a pravi kršćani su preživjeli 1000 g. u podrumima i šumama, hoću reći: po šumama i gorama...




 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
15.10.2010
Poruka
572
Ja se zauzimam za istinu. U doktrinarne rasprave između vjernika se ne miješam, niti stajem na bilo čiju stranu. Ali kada pojedinci inose navodne istorijske činjenice, koje to u stvari nisu, onda smatram intelektualnim poštenjem da ukažem na to.
To što govoriš da ste se vi (ko god to bio) povukli zbog toga što vas niko nije podržavao, samo govori o tome da ste slabi borci.
Druže, ako izađeš na liniju, onda nema povlačenja! Doduše, dešava se i to, a vi ste primjer, ali oni koji se povuku, smatraju se poraženim.

Nisu slabi vec umorni od pisanja jednote istoga razumes?ti bar dobro to znas! ja barem znam koliko oni vrede.Momci su ovde mnoge postavili na mesto.

Pozdrav.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107

Da, ponoviću ono što sam već napisao u predhodnom komentaru.

Istorija koju iznose tradicionalne crkve da bi dokazale da one potiču od Hrista i apostola, nije istorija Hrišćanske crkve, već istorija tih crkava.
Istorija prave Hristove crkve je nešto sasvim drugo, i ide nezavisno od puta kojim je krenulo odpalo Hrišćanstvo.

Takođe, Hrišćanstvo se ne meri po jačini organizacije, brojnosti i svetovnom uticaju, već po istini koju objavljuje, po Duhu ljubavi i požrtvovanosti za spasenje ljudi.

Drugim rečima, nije dovoljno da jedna crkva nosi ime Isusa Hrista, da ima velelepne građevine, materijalno bogatstvo, bogato nacionalno versko - kulturno nasleđe, ili brojnost svojih pripadnika, već je bitno da ono šta ta crkva uči bude u potpunom skladu sa učenjem biblije, i mora postojati Duh koji uverava i svedoči.

U tom smislu istorija govori sama za sebe.

---------------------------------------------------------------------------------
[h=4]Matej 10[/h] [SUP]1[/SUP] I dozvavši svojih dvanaest učenika dade im vlast nad duhovima nečistim da ih izgone, i da isceljuju od svake bolesti i svake nemoći.

[SUP]2[/SUP] A dvanaest apostola imena su ova: prvi Simon, koji se zove Petar, i Andrija brat njegov; Jakov Zevedejev, i Jovan brat njegov; [SUP]3[/SUP] Filip i Vartolomije; Toma, i Matej carinik; Jakov Alfejev, i Levije prozvani Tadija; [SUP]4[/SUP] Simon Kananit, i Juda Iskariotski, koji Ga i predade.

[SUP]5[/SUP] Ovih dvanaest posla Isus i zapovedi im govoreći: Na put neznabožaca ne idite, i u grad samarjanski ne ulazite. [SUP]6[/SUP] Nego idite k izgubljenim ovcama doma Izrailjevog. [SUP]7[/SUP] A hodeći propovedajte i kazujte da se približilo carstvo nebesko. [SUP]8[/SUP]Bolesne isceljujte, gubave čistite, mrtve dižite, đavole izgonite; za badava ste dobili, za badava i dajite. [SUP]9[/SUP] Ne nosite zlata ni srebra ni bronze u pojasima svojim,[SUP]10[/SUP] Ni torbe na put, ni dve haljine ni obuće ni štapa; jer je poslenik dostojan svog jela.

[SUP]11[/SUP] A kad u koji grad ili selo uđete, ispitajte ko je u njemu dostojan, i onde ostanite dok ne iziđete. [SUP]12[/SUP] A ulazeći u kuću nazovite joj: Mir kući ovoj. [SUP]13[/SUP] I ako bude kuća dostojna, doći će mir vaš na nju; a ako li ne bude dostojna, mir će se vaš k vama vratiti. [SUP]14[/SUP] A ako vas ko ne primi niti posluša reči vaše, izlazeći iz kuće ili iz grada onog, otresite prah s nogu svojih. [SUP]15[/SUP] Zaista vam kažem: lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj u dan strašnog suda nego li gradu onom.

[SUP]16[/SUP] Eto, ja vas šaljem kao ovce među vukove: budite dakle mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi. [SUP]17[/SUP] A čuvajte se od ljudi; jer će vas oni predati sudovima, i po zbornicama svojim biće vas. [SUP]18[/SUP] I pred vlastelje i careve vodiće vas mene radi za svedočanstvo njima i neznabošcima.

[SUP]19[/SUP] A kad vas predadu, ne brinite se kako ćete ili šta ćete govoriti; jer će vam se u onaj čas dati šta ćete kazati. [SUP]20[/SUP] Jer vi nećete govoriti, nego Duh Oca vašeg govoriće iz vas.

[SUP]21[/SUP] A predaće brat brata na smrt i otac sina; i ustaće deca na roditelje i pobiće ih. [SUP]22[/SUP] I svi će mrzeti na vas imena mog radi; ali koji pretrpi do kraja blago njemu.

[SUP]23[/SUP] A kad vas poteraju u jednom gradu, bežite u drugi. Jer vam kažem zaista: nećete obići gradova Izrailjevih dok dođe Sin čovečiji.

[SUP]24[/SUP] Nema učenika nad učiteljem svojim ni sluge nad gospodarom svojim. [SUP]25[/SUP] Dosta je učeniku da bude kao učitelj njegov i sluzi kao gospodar njegov. Kad su domaćina nazvali Veelzevulom, a kamo li domaće njegove?

[SUP]26[/SUP] Ne bojte ih se dakle; jer nema ništa sakriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati. [SUP]27[/SUP] Šta vam govorim u tami, kazujte na vidiku; i šta vam se šapće na uši, propovedajte s krovova.

[SUP]28[/SUP] I ne bojte se onih koji ubijaju telo, a dušu ne mogu ubiti; nego se bojte Onog koji može i dušu i telo pogubiti u paklu. [SUP]29[/SUP] Ne prodaju li se dva vrapca za jedan dinar? Pa ni jedan od njih ne može pasti na zemlju bez oca vašeg. [SUP]30[/SUP] A vama je i kosa na glavi sva izbrojana. [SUP]31[/SUP] Ne bojte se, dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.

[SUP]32[/SUP] A koji god prizna mene pred ljudima, priznaću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima. [SUP]33[/SUP] A ko se odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima.

[SUP]34[/SUP] Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač. [SUP]35[/SUP] Jer sam došao da rastavim čoveka od oca njegovog i kćer od matere njene i snahu od svekrve njene: [SUP]36[/SUP] I neprijatelji čoveku postaće domašnji njegovi. [SUP]37[/SUP] Koji ljubi oca ili mater većma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan. [SUP]38[/SUP] I koji ne uzme krst svoj i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. [SUP]39[/SUP] Koji čuva dušu svoju, izgubiće je; a koji izgubi dušu svoju mene radi, naći će je.

[SUP]40[/SUP] Koji vas prima, mene prima; a koji mene prima, prima Onog koji me je poslao. [SUP]41[/SUP] Koji prima proroka u ime proročko, platu proročku primiće; a koji prima pravednika u ime pravedničko, platu pravedničku primiće. [SUP]42[/SUP] I ako ko napoji jednog od ovih malih samo čašom studene vode u ime učeničko, zaista vam kažem, neće mu plata propasti.


 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464

Da, ponoviću ono što sam već napisao u predhodnom komentaru.

Istorija koju iznose tradicionalne crkve da bi dokazale da one potiču od Hrista i apostola, nije istorija Hrišćanske crkve, već istorija tih crkava.
Istorija prave Hristove crkve je nešto sasvim drugo, i ide nezavisno od puta kojim je krenulo odpalo Hrišćanstvo
Nije istorija hrišćanske crkve, već istorija tih crkava??? Kako ovo da se shvati? Koja je to druga istorija koju pominješ, koja ide nezavisno i ko ju je napisao? Koliko znam, zvanična istorijska nauka korenspondira sa naučavanjem crkve u tom pogledu. Hajde, budi dobar pa nam navedi reference za tu istoriju koju pominješ.

 
Član
Učlanjen(a)
06.05.2012
Poruka
2.380
Nije istorija hrišćanske crkve, već istorija tih crkava??? Kako ovo da se shvati? Koja je to druga istorija koju pominješ, koja ide nezavisno i ko ju je napisao? Koliko znam, zvanična istorijska nauka korenspondira sa naučavanjem crkve u tom pogledu. Hajde, budi dobar pa nam navedi reference za tu istoriju koju pominješ.


:zip:

Pa, Ellen White.

 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Nije istorija hrišćanske crkve, već istorija tih crkava??? Kako ovo da se shvati? Koja je to druga istorija koju pominješ, koja ide nezavisno i ko ju je napisao? Koliko znam, zvanična istorijska nauka korenspondira sa naučavanjem crkve u tom pogledu. Hajde, budi dobar pa nam navedi reference za tu istoriju koju pominješ.




Izvodi iz te istorije postoje tu i tamo, ali se sama zvanična istorija njima bavi suviše šturo i površno, čak dajući pogrešne zaključke, koji smeštaju prvu Hrišćansku crkvu direktno iz Jerusalima u Rim kao novim sedištem, a Rimskog biskupa kao verskog vođu celog Hrišćanstva.

Evo samo nekoliko istorijskih podataka iz wikipedije koji ovo upravo potvrđuju.


WIKIPEDIJA:

Рано хришћанство је појам којим се означава хришћанство у раздобљу од Исусове смрти и васкрсења, у раним 30-им годинама н. е. доПрвог васељенског сабора у Никеји 325. године.
Рано хришћанство је настало као верски покрет, односно секта унутар јудаизма Другог храма, да би се током 1. века од њега потпуно одвојило. Средиште нове религије је у почетку било у Јерусалиму, али након неуспеха устанка Бар Кохбе и уништења Храма 70. године,јерусалимска црква бива ослабљена. У међувремену Рим, као престоница Царства, постаје главно седиште хришћанства, а римски епископпостаје доминантни епископ, који касније добија титулу папе.

Рани хришћани су били изложени многим критикама и прогонима од јудејаца и следбеника римске вере. На крају овог периода хришћанство постаје прихваћена религија Римског царства под царем Константином Великим.
Од већине народа у империји, Јевреје је издвајао монотеизам, односно вера у једног Бога. Рано хришћанство је настало најпре у Израелу(Палестини) као верски покрет, односно секта унутар јудаизма. Првобитну хришћанску цркву (лат: ecclesia - заједница) формирали су након Исусове смрти и васкрсења, његови ученици и апостоли у Јерусалиму. Према списама апостола Петра (15.-67. године н. е) многи јудејци окрећу се хришћанству. Присталице Исуса из Назарета су се у почетку називали назарени, да би тек касније стекли назив хришћани. Седиште нове религије је у почетку било у Јерусалиму. Заједницу су у самом почетку чинили искључиво Јевреји, који су веровали да је Исус био Месија (односноХристос) чији долазак прориче јеврејска света књига Танах, коју хришћани називају Старим заветом. Многе јудејске (фарисејске) старешине су ову тврдњу сматрали богохулном и проглашавали су Христове следбенике за јеретике, искључивали их из јеврејских заједница, а неретко и пријављивали римским властима. У овим догађајима неки аутори виде дубље корене каснијег антисемитизма међу хришћанима.[1]

Рано хришћанство, које је настало унутар јудаизма Другог храма, се током 1. века од њега јасно одваја. Већ у другој половини 1. века, захваљујући делатности апостола Павла, хришћански покрет постаје универзалан. Хришћани су наставили да поштују јеврејску Библију, углавном користећи Септуагинта превод Старог завета, који је био у употреби код гркофоних Јевреја, или Таргуме који су били у употреби код верника који су говорили арамејски језик. Такође су додати текстови, који ће постати Нови завет, а које јудаизам одбацује. Хришћанске заједнице настају широм Израела (Палестине), Мале Азије, Сирије, Египта, Африке и Грчке, значи претежно у предјелима источног Средоземља. Језик комуницирања међу хришћанима у то доба био је грчки. Пошто је у античка времена религија углавном била везана за одређени град или народ, сматра се да су хришћани били први који су „пресекли традиционалне везе између вере инације“.[2] Временом су се хришћани све више одаљавали од Јевреја, па су током другог века, поред осталог, прешли са светковања суботе на недељу.[3]

Dakle, ovde imamo jednu projekciju istorije onako kako je propagiraju zvanicni istorijski podaci, a iz sledeceg ce mo videti da u ovoj projekciji ima dosta nedostataka, i takodje nedostataka odgovora na pitanja koja iz nje mogu proisteci.

Ja sam vec citira odredjene istorijske podatke nekih ranijih istoricara, kao sto su Euzebije i Epifanije, koji upravo pisu o pocetcima prve Hriscanske crkve.
Naprimer, Epifanije takodje kao i zvanicni podaci iz gornjeg teksta Wikipedije, svedoci da su prvi Hriscani u Jerusalimu bili poznati pod imenom Nazareni, ali da su po Epifanijevim recima oni imali svoju osobenost, i da su se razlikovali od Hriscana mnogobozackog porekla koji su nastali nakon odpada nastalog tokom 2 veka.
On naprimer pise da su Nazareni uoci razorenja Jerusalima 70 godine, napustili grad Jerusalim, i nastanili se u jednom mestu pod nazivom Pela u Transjordaniji.
Dalje navodi njihove osobenosti, da oni drze zakon deset zapovesti i biblijsku subotu, da veruju u Hrista kao Mesiju i sina Bozjeg, u vaskrsenje, da je Bog stvorio svemir, i da su vrlo obrazovani.

Nazareni cije postojanje jos u 4 veku potvrdjuje Jeronim, bili su nastavljaci prvobitnih Hriscana Jevrejskog porekla, koji nisu nikada
napustili svoja ucenja ni Subotu.

E sad, postoje takodje istorijski podaci koji daju odgovor na pitanje sta je dovelo do toga da dodje do razdvajanja ili velikog odpada koji se tokom drugoog veka dogodio unutar Hriscanske crkve izmedju onih koji su ostali verni apostolskoj nauci i onih koji su od nje odstupili, sto zvanicna nauka uglavnom ne pominje, ili su ti izvestaji suvise sturi.
.
Naime, U vreme nakon prvog ustanka jevreja 70 godine nove ere, dogodio se i drugi ustanak koji je 132 godine pokrenuo takozvani Bar Kohba ( zvezda ), koji je izazvao takozvano Rimsko negativno raspolozenje prema Jevrejima.
Ustanak je imao za posledicu potpuno opustosenje Jerusalima i gubitak Palestine kao njihove domovine.
Car Hadrijan, posto je ugusio ovaj Bar Kohbin ustanak, sagradio je na rusevinama Jerusalima novi Rimski grad nazvan Aelija Kapitolina, i na mestu Jevrejskog hrama podigao hram posvecen Jupiteru.
U to vreme nametnute su Jevrejima opste zabrane, bili su isterani iz grada i pod pretnjom smrcu zabranjen im je povratak u grad.
Takodje zabranjeno im je ispovedanje njihove vere, svetkovanje Subote i ostalih praznika, proucavanje Tore, i obrezanje, nametniut im je poseban porez.
jevrejstvo koje je ranije bilo RELIGIO LICITA - dozvoljena religija, pod cijim okriljem je i pravo Hriscanstvo u pocetku uzivalo versku slobodu, postaje sada RELIGIO ILICITA - zabranjena religija.
Svesna ovih represija protiv Jevreja i antijevrejskog raspolozenja koje se osecalo narocito u Rimu, Rimska crkva je nastojala da pokaze svoju lojalnost Rimskim vlastima i da im se dodvori.
Taj su zadatak na sebe preuzele Hriscanske apologete Kvadratus i Aristid.
Tako Rimska crkva pravi kompromis, i uvodi odrzavanje Bogosluzenja u nedelju umesto subotom kao do tada, zato sto je svetkovanje Subote bilo zabranjeno.
time je Rimska crkva zelela da pokaze svoje odvajanje od Jevrejstva, kajko bi izbegla progonstvo i placanje poreza.
Rimska crkva uvodi i neke druge novotarije unutar crkve da bi se dodvorila Rimu.

Crkveni istoricari Sokrat i Sozomen iz 5 veka svedoce, da promena dana Bogosluzenja i slavljenja sa Subote na Nedelju, kao i druge novotarije, nisu bile svuda prihvacene.
Sokrat Skolastin pise: "I ako gotovo sve crkve sirom sveta slave svete tajne Subotom, Aleksandrija i Rim prestale su to da cine.

U svetlosti ovih navoda, moze se videti da je Rimska crkva pod pritiskom Rima, odigrala odlucujucu ulogu u odpadu ranog Hriscanstva, uvodeci Rimske mnogobozacke elemente u crkvu pod izgovorom opstanka.

Posebnu zaslugu za podsticanje Antijevrejskog raspolozenja i utemeljenja ovih mnogobozackih elemenata u crkvi, imaju kasniji crkveni oci, Varnava, Justin Mucenik, i drugi, o cemu svedoce i istoricari sa ovih prostora, poput Jevsevija Popovica, koji je istorijske podatke pronalazio u svedocanstvima rano crkvenih istoricara.


Izvori:

- Jevsevije Popovic - opsta crkvena istorija
- Sokrat Skolastik - crkvena istorija
- Sozomen - crkvena istorija
- Epiphanus - adversus Haereses
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
02.11.2012
Poruka
1.746
Interesantan tekst. Nisam znao neke od ovih stvari. Da li su rani hriscani verovali u sveto trojstvo?
 
Natrag
Top