Član
- Učlanjen(a)
- 08.10.2009
- Poruka
- 1.849
Legenda o Alandiji
Benunhgembah – jezik vjetra Actyalana
Azurna zora puknula je iznenada nad plavim alandskim nebom na kojem su se prve jutarnje enhu ptice prodornim lovačkim krikom kee –aarrmm izdigle iznad krošnji šuma srebrenog bora, koje su se pak na prvim jutarnjim sunčevim zrakama presijavale u tisuću boja i pri tomu isijavale neki mističan srebreni sjaj. Onda pak tu predivnu, tajnovitu šumu, koja je odisala predivnom svježinom jutra, koje se tek sneno i sramežljivo počelo buditi, zanjiše stara skitnica, vjetar Actyalan, koji još više podigne u vis alandske enhu ptice i njihovo jato ponese daleko, nekamo daleko, daleko nad prostranstva tajnovitog Sylenca. Sonsyrey se osmjehne u početku tiho, a onda glasno na iznenađenje svih njezinih kontesa koje su je vjerno i neumorno pratile još od samih opasnih, divljih i nemirnih valova Hesperaskhe. Iako je predivne dyadonskhe kontese ništa nisu pitale, Sonsyrey osjeti silnu želju da im objasni svoj iznenadni smijeh: 'Gledajte, gledajte i divite se prijateljice moje! Jedino nad nebom Sylenca, a nigdje drugdje, ne postoji ništa sličnije i ništa ljudskije, jedino ovdje lete jata enhu ptica praznim i šutljivim nebom koje se nadvilo nad ovom plimom zore koja se tek treba roditi. Tamo je, tamo je On! Tamo u tim prostranstvima sanja On svoje plave i čiste dječačke snove. On je tamo ljubomorno i pozorno čuvan od najboljih ratnika koje je ikada zapamtilo ovo naše Strašno i Nezamislivo Vrijeme. Te najbolje ratnike pak nadzire i zapovijeda njima moćan savez tridesetorice kojeg oni svojim imenom nazvaše Khtehapatine, a stvoriše ga u ona najstrašnija doba u sam Osvit Vremena, u doba Alantanunha, kada su Bogovi tukli tešku bitku na Tamnoj strani Mjeseca s Hladnim vatrama, koje su tada nosile ime koje je zabranjeno izgovarati. Da se nije On stavio na čelo tog moćnog saveza i pomogao Bogovima, tko zna kako bi sve završilo. Nesebično je On pomogao i bajnim vilama Charyzmamha, a one su ga tada izdale. Vile Charyzmhe lako su se za svoju izdaju iskupile na bojnom polju Herofahlha, a kako ću ja?' Sonsyreyne oči opet se napune suzama, ali je tada utješi kontesa Woanha, zapovjednica amazonskih kontingenata na otoku Skartarys: 'Princezo moja, nemoj plakati! Moje su skartaryankhe pronašle Njegov grad. Princezo moja, taj grad kao da spava u Njegovom krilu, jer nekakva ga čudna svijetlost obasjava u ovo nevjerojatno i prekrasno jutro.' Sada se Sonsyrey obrati i njezina zapovjednica Zabranjene doline, najmlađa među Dyadonkhama, predivna Laynha, vršnjakinja Sonsyreyna: 'Kakav je to šum vjetra, princezo moja? Taj zvuk vjetra, kao da ga ja razumijem, kao da ga čujem, kao da govori da će nešto opasno stići sa Sjevera?' Sonsyrey se opet osmjehne i utješi svoje kontese: 'Nemamo razloga za strah prijateljice moje. Još od trenutka kada smo prešle Armaghedonhu Krilati jahači Unakasovi nas motre i stalno nas prate, a Paskine Šumske patrole svuda su okolo nas. Da su nas namjeravali zaustaviti učinili bi to mnogo prije, a sada kada čujem šaputanje Actyalana – benunh gem bah, nut murh abeb shesh medhu … sasvim sam sigurna!' Kontesa Sandrha, prva kontesa Dyadonhe i zapovjednica Palminih leptirica, posebnih odreda Amazonki Dyadonkhy, koje čuvaju Sonsyreyu u amazonskom gradu Drymhu, a koja je i sama djelomično ovladala jezikom alanđana, (najvjerojatnije uz pomoć pukovnika Unakasa prema kojem sve teže skriva osjećaje), sada se nemalo začudi: 'Sonsyreyo, princezo moja, kojim si to jezikom progovorila? To nije alandski, ja ne razumijem ni riječ od ovoga što si nam kazala.' Sonsyrey je na veliko čudo svojih dyadonskyh kontesa sada prvi puta pokazala da razumije i jezik strašnog vjetra sjevernog, vjetra Actyalana i Andraghonha. Nitko, pa čak ni Vitezovi vjetra, ama baš nitko osim Andraghonha i Actyalana nije razumio ovaj 'vjetrovit jezik' kojim su njih dvoje komunicirali tijekom njihove međusobne igre u prostranstvima ledenog Sylenca, a sada iznenada tim jezikom priča i Najljepša među Palminim leptiricama … Athumanunh će tu u svojim pričama o Legendama Alandije malo stati i naravno sve Vas koji ovo čitate nagraditi prijevodom. Dakle, što je to strašni ledeni sjeverni vjetar Actyalan šapnuo Sonsyrey kojoj je potom srce zaigralo: 'On ti otvara dušu svoju, jer si Mu nedostajala dobroto moja …'
Legenda o Alandiji
Anakhtha – trenutak kada se Vitezovima vjetra pridružuju njihove sjene
… Govorili su Sychythe, a zapamtili su mnogi Okolni narodi, da su je Bogovi načinili od svojih muških suza, a tada pak su se zbog njezine božanske ljepote zaljubili u Nju. Da bi spriječile svađu među Bogovima, a i same ljubomorne na njezinu ljepotu, Boginje je tada poklone ljudima …
Odjednom jaka i za oči bolna svijetlost zaslijepi guste i crne redove Hladnih vatri. Konji se preplaše i zbace svoje jahače. Prvi redovi se ispremiješaju, a drugi nalete u svoj silini na prve, treći na druge, četvrti na treće … dotada besprijekoran složaj nestane, ali se tada pojave Tarant i Fanthom sa svojim Demonima i Sivim jahačima, te bez većih oklijevanja snažno udare na iznenađene Alanđane. Pojava Sivih jahača i Demona na bojnom polju Herofahlha na trenutak potpuno zbuni redove Alanđana koji se poviju i zamalo popucaju, no, tada pak u svoj silini Vitezovi vjetra udare u sam bok Sivim jahačima, a alandski Crni streličari tučom crnih strijela udare po Demonima. Bitka poprimi žestoki karijer i nastane bjesomučno udaranje. Ubrzo nastane kritičan trenutak bitke, prijeloman i odlučujući trenutak bitke, a Hladne vatre nisu popuštale. Alanđani pak osjete prve borbene umore i zamore. Amaksos se teško probije do Panđe i zabrinuto ga izvijesti: 'Panđo, naši redovi popuštaju, ratnici su nam umorni, a Hladnih je vatri sve više, kao da ih sam pijesak izbacuje. Panđo izgleda da nas je snašlo prokletstvo Wananunhe!' Tada pak u trenutku kada je izgledalo da će Alanđani popustiti, iznenada i niotkuda pojavili su se uz Vitezove vjetra, misteriozni i tajanstveni 'Čuvari'. Broj 'Čuvara' u potpunosti je odgovarao broju Vitezova vjetra, mačevi 'Čuvara' bili su potpuno slični Andraghonovom maču, jedino što su bljeskali zelenom svijetlošću za razliku od plave svijetlosti Andraghonovog mača. Ubrzo, 'Čuvari' se postave uz bok svakom od Vitezova vjetra i dogodi se nešto što će kasnije Sychythe opisati kao Anakhtha – trenutak kada su Vitezovi vjetra usred Wananunhe, proklete zemlje Duhova i žeđi, jedini imali svoje sjene. No, sjene iako su u potpunosti odgovarale Vitezovima vjetra, tukle su se na svoj način, potezi sjena nikako nisu odgovarali potezima Vitezova vjetra. Nikome više ništa nije bilo jasno, Ledeni ratnici Alanđani osjete da im se snaga vraća, a Hladne vatre ostanu skamenjeni ovom pojavom. Grohotan smijeh vođe 'Čuvara' (Xawiaraca) Polpaha nadjača zveket bitke: 'Ne bojte se Alanđani! Mi smo vaše sjene, pa zar ste doista pomislili da ste u zemlji Duhova izgubili svoje sjene?! Jednom smo vas već upozorili da svoje sjene možete izgubiti, ali nikako ne smijete izgubiti Andraghonha! Vi ste ga opet izgubili i uzalud ga tražite ovako daleko na Jugu, pa zar ste zaboravili da on spava ispod, kao ruža crvenog, pijeska?…
'Nevjerojatno, ja ne mogu vjerovati! Tebe je mržnja potpuno zaslijepila i promijenila sestro! Zar si zaboravila da ga voliš?' Nije se mogla načuditi Antyopha, sestra Sonsyreye. 'Zar ti Sonsyreyo doista više ne čuješ ovu tišinu, zar ne vidiš ovu plavu tamu koja je rasula ova tajnovita noć.' Zabrinuta je bila i Shenha, sestra Andraghonovha. Sonsyreya pak ih, prenuvši se iz razmišljanja, tada razuvjeri: 'Zašto uvijek gubim ja, zar zato što ga previše ljubim? Sve što dotaknem ja razbijem, sve što volim u kamen pretvorim. Ove hladne kiše pale su zato što je on tako želio, a mene su upozorile … ' Predivne plave oči, oči kakve još nije zapamtilo to Strašno i Nezamislivo Vrijeme, odjednom napune se suzama. Suzama koje kao da su znale tu tajnu koja je bila stoljećima čuvana. Treptaji Sonsyreyna oka potjerali su suze, suze koje su ličile na kapi jutarnje rose, niz predivno i nježno djevojačko lice na kojem se sada zorno vidjelo da razumije tajnu, ali ne razumije gdje treba tražiti tu tajnu dobro čuvanu i skrivenu još od samoga Osvita vremena. U trenutku kada je mislila da ima sve, jedan nepromišljeni potez, gotovo banalan, sve je pretvorio u maglu. 'Ne, nisu oni krivi, nisu ni ove hladne kiše krive. Nije kriv ni ovaj vjetar koji me već danima lomi i ledi mi srce, a nije ni ova oluja kriva što dolazi potajno s Wyghenha tajnovitog i ledenog. Svi vi i svi ovi događaji sada mi slobodno možete i mogu suditi, jer bila sam samo na korak od Njegovog sna, a tada sam dopustila da On i ja opet postanemo Svijeta dva, Svijeta toliko bliska, a tako daleka. Svojom sam krivicom u tišini ove plave noći sada srca slomljena i sama sam kriva što je u trenutku nestalo sve, što se sve u maglu pretvorilo. Nesmotreno sam zaboravila slušati vrišteću tišinu Sylenca, postala sam neoprezna i samouvjerena stečenom naklonošću srebrenih borova koji su odjednom prema meni postali toliko dobri i zaboravila sam na Njegovu neobičnu snagu ljubavi i nevjerojatnu i iskrenu želju kojom mi noćima ulazi u snove baš poput alandskog sunca u ovo doba koje su oni tako jednostavno nazvali Vrijeme Bijelih snjegova'. Sva svijetla amazonskog grada u Zabranjenoj dolini, grada tisuću piramida, predivnog grada Sungrada, na modrozelenom jezeru nastalom od suza vila Charyzmhy, polako su trnula i drhtala. Jutro se budilo uz sjene koje su plesale svoj posljednji noćni ples. Svježina, koju je sada odjednom donio vjetar neobičan i nepoznat u ovom dijelu Hyghlanderskogh Svijeta, Svijeta u Agrosyanskom dobu, Strašnom i Nezamislivom Vremenu koje je još uvijek pamtilo Slavne gradove što su se nekada davno prije poput plavih prstenova prostirali pod milijunima Zvijezda, koja je odjednom mirisala na neobične mirise tajnovitih i dalekih mračnih šuma srebrenog bora. Dok su ostale Amazonke udisale ovu neobičnu jutarnju svježinu ne razumjevši šaputanja tog neobičnog vjetra što se odjednom podigao, vjetra koji je bio neobičan za ovo doba dana, Sonsyreya je osjećala da joj je srce poput uragana kojeg je upravo On i izazvao. Sada je znala i sada je bila sigurna da je više ništa ne može prevariti i zaustaviti. Bila je ona sada sigurna gdje konačno treba tražiti tu tajnu koja je svim Okolnim narodima, koji su tek stasali u Hrabre narode, još uvijek bila nerazumljiva i nepoznata. Odjednom Sonsyrey je razumjela svu snagu Zimskoga bedema, tajnu mračnih šuma srebrenog bora, znala je gdje su vjetrovita vrata Kawamadhe koja vode u tajnovite doline Sylenca, vidjela je misteriozno mjesto Wolsha na kojem se uvijek gasi dan, napokon je razumjela zašto je pijesak Wananunhe crven kao ruža, bila joj je razumljiva igra strašnog ledenog vjetra Actyalana, osjećala je ledeni dah Athumazye i vidjela je što to skriva gusta magla Anybeathe. Osjećala je drhtaje krošnji srebrenog bora, a riječi alandskih pjesama više je nisu zbunjivale. Napokon je čula vrišteću tišinu Sylenca i shvatila da je On baš Nju tražio u Wananunhy i samo zbog Nje doveo kišu i vjetar od kojih su Pustinjski ljudi konačno osjetili svu svježinu vode na usnama. Sada joj je bilo jasno zašto su je simpatični starčići Sychythe vidjele da pleše među Zvijezdama. Sada je konačno znala zašto su propali Slavni gradovi i zašto je potonula Atlantida … Napokon je osvanula rumena zora daleko dolje na Jugu gdje se prvi puta, nakon strašne bitke na bojnom polju Herofahlha, dogodilo neko novo svitanje. Predivan je dan osvanuo nad prozirnim modrim i tirkiznim morima tople zemlje Južne, zemlje Dyadonhe, predivne zemlje koju su valovi toplih mora oduvijek oplakivali i pjeneći se na pješčanim bijelim žalovima tajnovito šaputali SHA UN HA, SHA UN HA …
Tajne i misterije Maya
Maye i Atlantida
Athumanunhovo razmišljanje i promišljanje o Atlantidi, onima koji prate njegovo koračanje i lutanje kroz davno prije zaboravljene priče raznih mitologija, odavno je poznato. No, neki su počeli pratiti Athumanunhova promišljanja kasnije, pa će Athumanunh opetovati svoja promišljanja i razmišljanja o Atlantidi: 'Dakle, Atlantidu je Athumanunh smjestio u svoje snove i to mu odgovara, a i Atlantidi je tu dobro. Athumanunh Atlantidu ne traži više, Athumanunh je Atlantidu pronašao tamo gdje se njegova mašta i realnost dodiruju i zadovoljio se time. Stotine ekspedicija uputilo se samo u prošlom stoljeću na put da otkrije Atlantidu tjerani silnom nadom da će je otkriti. Nisu je otkrili i Athumanunhov san je ostao netaknut.' Ponekad pak u tišini 'brda na kojem plaču ptice' Athumanunh ovako promišlja o Atlantidi: 'Sanjao Athumanunh da ondje, gdje su nekoć ljudi živjeli u prijateljstvu i slozi, tamo gdje su nekoć dragocjeni predmeti bili cijenjeni jedino zbog svoje ljepote, sada šutke plivaju ribe … No, je li baš Athumanunh siguran da to plivaju ribe? Ne kroče li to, jednom davno, zbog častoljublja i poroka, kažnjena djeca Posjedona i dalje ulicama Atlantide, negdje duboko pod morem, ali sada razborito i miroljubivo… ili se to opet Athumanunhu sve priviđa i ipak se to samo igraju ribe usred morem isplakanih kostiju legendarne Atlantide …' No, ponekad Athumanunh opet promišlja o Atlantidi i ovako: 'Možda je Atlantida sinonim za raj na Zemlji koji je čovjek davno prije izgubio, možda su tamo vrtovi Hesperida, otočje blaženih, Alkinsovi vrtovi, možda je upravo na Atlantidi Olimp grčkih bogova. Možda su bogovi i božice starih naroda zapravo bili kraljevi, kraljice, ratnici i junaci univerzalnog sjećanja na mjesto gdje je nekada bio raj na zemlji …' Onda pak Athumanunh kao da ne može odoljeti i pokušava geografski locirati Atlantidu, a jedan od takvih pokušaja sada će ovdje i vama napisati i opisati. Dakle, možda se mayanske mitološke priče o razdobljima 'Pet Sunaca' i ne trebaju baš uvijek tumačiti kao mitološke priče. Možda se ta razdoblja mogu tumačiti i u okvirima povijesnih događaja i dovesti se u nekakvu vezu i s Atlantidom koju također možda možemo dovesti u okvir povijesnih događanja ljudske prošlosti. Uzmimo sada da je moćna i tajnovita Atlantida možda bila djelomično smještena na širokim područjima plitkih voda Floride, Kube, Bahama … Kada je njihovu domovinu poplavilo more, neki Atlantiđani možda su se uputili i na zapad i tako stigli do Yukatana. Ti preživjeli Atlantiđani možda su sa sobom, uz sjećanje na uništenje Atlantide, donijeli i mnoga praktična znanja o geometriji, astronomiji, poljoprivredi, medicini … Možda su upravo ti preživjeli s Atlantide pokušali prenijeti ta svoja stečena znanja domorodačkom stanovništvu. Možda su Maye od njih baštinili znanja, a možda su baš i njihovi potomci. Nadalje, ako je poplava uništila Atlantidu u prvom razdoblju mayanskih Sunaca, vjetar je uništio za nekih 4000 godina mayansko drugo Sunce. Još i danas razorni vjetrovi (uragani) rađaju se baš tu negdje i razaraju na svojim putovima sve što pronađu. Dakle, na trenutak će Athumanunh opet pokušati računati, ali ovaj puta s našim godinama. Atlantida je nestala negdje oko 11 000 godina p. K. Prvo Sunce, nakon 4000 godina, dakle oko 7000 godina p. K. nestaje i Drugo Sunce, onda traje Treće sunce sve do 3100 godina p. K. kada počinje Četvro Sunce gdje je rođena rana civilizacija Maya. Kako je Treće Sunce uništila vatra, Maye su vjerovale da vatra vraća snagu Suncu, pa otuda onda imamo i misteriozno spaljene i napuštene gradove, jer Maye tada vjeruju da će energija grada oslobođena u požaru otići do Sunca i vratiti mu snagu. U mitološkim pričama drevnih Maya upravo imamo bogove koji skaču u vatru kako bi svojom energijom podigli snagu Sunca. Dakle, na pepelu Četvrtog Sunca rođeno je Peto Sunce. Tu će Athumanunh stati da se ne bi opetovao u onome što je već prije napisao. Dakle, time je i na posljednja dva pitanja iz serije o Mayama – Tko su bili Maye? Odakle su došli Maye? Athumanunh odgovorio na samo sebi svojstven način, pokušavajući odgovore povezati s Atlantidom. Već sutra Athumanunh će zakoračiti na neko drugo mjesto, a kamo pročitat ćete drugi put.
Tajne i misterije Maya
Zašto su nestali drevni Maye – Athumanunhov zaključak
Dobro, bilo bi već krajnje vrijeme da napokon Athumanunh odgovori na početna pitanja - Zašto su Maye tajnovito nestali na samom vrhuncu svoje moći? Zašto su svoje nevjerojatne i veličanstvene gradove prepustili nemilosti džungle? Dakle, sve se svodi na prirodnu katastrofu, odnosno na ponašanje Sunca u prošlosti. Svima nam je jasno da nam Sunce ne daje samo dnevnu svijetlost koja je potrebita za rast biljaka. Sunce u mnogočemu utječe i na ljudsku plodnost i emitira prema Zemlji opasne kozmičke zrake, zrake izuzetno kratke valne duljine, moćne i opasne zrake, zrake koje vrlo lako mogu uništiti život na Zemlji da ona nema zaštitni oklop u atmosferi. Dakle, zračenje sa Sunca najznačajniji je čimbenik klimatskih promjena. Kad je Sunce posebno aktivno ono proizvodi veliki broj Sunčevih pjega, a one pak onda u Svemir izbacuju veliki broj nabijenih čestica koje dovode do zgusnuća prostora između Sunca i Zemlje. Jedna od takvih aktivnosti Sunca dogodila se i u rasponu od 440. do 814. godine. Opet će sada Athumanunh pozvati u pomoć matematiku, odnosno brojanje, pa ako je Venera za drevne Maye rođena 12. kolovoza 3114. godine p. K. i ako se sjetimo mayanskog 'Super broja', odnosno 1 366 560 dana, onda to brojanje pada u 627. godinu. Ta pak godina ogovara misterioznom nestanku drevnih Maya na vrhuncu svoje moći. Dakle, čestice koje donosi 'Sunčev vjetar' (strašni bog sunca Tonatiuh – po Athumanunhu) utječe na ljudski hipotalamus, koji nadzire izlučivanje FSH, koji opet nadzire razvitak stanica sperme u testisima muškaraca, a kod žena on određuje sazrijevanje i otpuštanje jajašca. Dakle, promjenjivo magnetsko polje dovodi do pada plodnosti drevnih Maya (rađa se sve manje zdrave djece koja su nužna za održavanje cijele vrste, ali i samoga naroda – po Athumanunhu). Athumanunh zna da su drevni Maye posebno bili zaokupljeni ritualima plodnosti ljudi i same Zemlje. No, zašto se onda taj pad plodnosti nije odrazio i na druge drevne narode toga doba u ostalim dijelovima Svijeta? Izgleda da je uslijed okomitog ulaska kozmičkih zraka na površinu Zemlje najveći bio između 10 i 20 stupnja sjeverno i južno. Nadalje, to dovodi do pada aktivnosti Sunčevih pjega, pa dolazi i do nekakvog 'mini ledenog doba' koje dovodi do smanjenja isparavanja vode iz oceana, a to će pak dovesti i do suše. Pojava suše objašnjava i strašnu potrebu drevnih Maya za štovanjem bogova kiše, jer očito da im nedostaje svježe vode. Zapravo priča nam je poznata i danas kada i nas pogađaju neočekivane suše i obilate kiše opet na suprotnim stranama gdje su potrebite. Dakle, na kraju ako opet počnemo brojiti kao Maye stižemo do nadnevka 22. prosinac 2012. godine i izgleda po svemu sudeći drevni Maye su nas jasno upozorili na neku moguću predstojeću prirodnu katastrofu, a koju su oni jednom već davno prije iskusili. Dobro, to bi bilo to, a time je Athumanunh odgovorio na pitanja s početka ove serije o drevnim Mayama – Što su to drevni Maye grozničavo proračunavali? Jesu li nam ostavili kakvu poruku? Zašto su tajnovito nestali na samom vrhuncu svoje moći? Zašto su svoje nevjerojatne i veličanstvene gradove prepustili nemilosti džungle?. Athumanunhu sada ostaje još samo odgovoriti na pitanja – Tko su bili Maye? Odakle su došli Maye?, a to će odgovoriti drugi put pokušavajući povući neku paralelu drevnih Maya i preživjelih s Atlantide – te najveće tajne prošlosti i najveće misterije sadašnjosti.
Tajne i misterije Maya
Camazotz natkriljuje Jaguara
Šišmiš kojeg je Athumanunh pronašao i obojio ga zelenom bojom na rotirajućim prozirnicama morao je imati nekakvo značenje, pa je Athumanunh prozirnice rotirao i dalje. No, Athumanunh nije opet u prvom trenutku shvatio poruku drevnih Maya, pa je uzalud rotirao prozirnice. Tada je opet Athumanunh probao pronaći slijedeći kod, odnosno znak koji bi odgovarao jednom od znakova na samom poklopcu. Tajnoviti znak bio je onaj koji je u svom sadržaju predstavljao uha. Kada je Athumanunh kod 'uha' postavio na odgovarajuće mjesto gdje ona i inače stoje na glavi čovjeka i probao rotirati, pronašao je i rješenje. Odjednom se pojavila slika Jaguara. Sada je sve kristalno jasno i razumljivo – šišmiš natkriljuje jaguara. Dakle, peto doba Sunca po drevnim Mayama nazvano doba Jaguara natkriljuje šišmiš. Znači da je i to doba osuđeno na propast. Istim postupkom pronađena je i ptica koja u kljunu nosi lanac sa školjkom. Vrativši se u mitologiju i priče drevnih Maya Athumanunhu je konačno jasno što mu to drevni Maye žele poručiti: - idi Athumanunh i čitaj svetu knjigu 'Popol Vuh' koja se sada više ne može vidjeti i koja sada više ne postoji, jer je zauvijek skrivena od onih koji je traže, ali ne i od onih koji razmišljaju. Jednostavno rečeno –drevni Maye predvidjeli su događaje nakon velikih katastrofa i bili su uvjereni i sasvim sigurni da će generacijama koje će doći nakon tih katastrofa prijašnje generacije izgledati kao da su živjele na niskom stupnju razvoja. Athumanunh sada razmišlja: ubrzo će sateliti preuzeti ulogu telefonskih stupova i vodova. Ako nas stvarno pogodi nekakva katastrofa koja je možda pogodila i drevne Maye (možda je to zadesilo i Atlantidu – po Athumanunhu), generacije nakon nas možda više neće imati spoznaju da smo mi postavili geostacionarne satelite oko Zemlje i rabili ih za komunikaciju, a oni će nekako opet imati telefonske stupove i telefone. Dakle, te će generacije nakon nas jednostavno držati da smo mi bili takvi primitivci koji čak ni telefone poznali nisu. Mi danas kažemo da su Maye bili toliko primitivni da čak niti kotač nisu znali rabiti. No, Athumanunh sada razmišlja da kotač možda drevnim Mayama nije ni bio potrebit, možda su rabili nekakvu nama još uvijek nepoznatu tehnologiju za prebacivanje teških tereta s jednog na drugo mjesto. Na kraju Athumanunh je sve više uvjeren da mi ne razumijemo tajne drevnih Maya možda zato što još uvijek nismo dostigli onaj stupanj razvoja na kojem su oni možda, Athumanunh podvlači možda, već jednom davno prije nas i bili. Uf, Athumanunh je opet sigurno sve zakomplicirao na samo sebi svojstven način, no, nema brige, sve će Athumanunh pokušati argumentirati nadolazećim pričama, skicama, sličicama i objašnjenjima koje je samo dovoljno pozorno pratiti, prihvatiti ako se želi prihvatiti, ili odbaciti i zauvijek napustiti ove 'bedastoće' koje ovdje drobi Athumanunh koji nikada nikoga ni na što ne sili i nikome ništa nikada ne želi nametnuti. Različitost među ljudima upravo je njihovo najveće bogatstvo i to treba razvijati. Od pamtivjeka ptice gnijezdo grade na isti način, pčele košnice na isti način, ali ljudi svoje kuće iz dana u dan rade drugačije, raznolikije … gdje sve i što sve već ljudi probali nisu od prvobitnih pećina pa do današnjih nastamba i tko li samo zna gdje će im biti kraj? Dosta bi bilo Athumanunh! Nastavimo drugi put.
Tajne i misterije Maya
Gdje je Camazotz na poklopcu sarkofaga?
No, dobro, pa gdje je onda slika šišmiša (Camazotza) na poklopcu sarkofaga? Vrlo jednostavno, pa Athumanunh samo mora postupiti po naputku drevnih Maya. Točnije uzeti prozirnicu i po naputku drevnih Maya ' Ja sam Ti, Ti si Ja' nos 'One sa suknjom od žada' prisloniti s kopijom i pronaći sliku šišmiša. No, ovaj puta to ne ide baš tako, jer Athumanunh nigdje ne može otkriti ono što traži. Onda Athumanunh nervozno premeće po prozirnicama i sasvim slučajno ih malo zarotira. Odjednom pojavljuje se čitav niz slika sa svakom rotacijom. Athumanunhu sve postaje zornije i kristalno razumljivo. Drevni Maye pričaju priču nizom slika koje se pojavljuju na poklopcu sarkofaga iz Palenque. Dakle, Athumanunh još samo preostaje da te slike nacrta vama i malo ih pojasni, a to učini drugi put.
Tajne i misterije Maya
Zagonetne slike s ruba
Athumanunh sada, rabeći prozirnice i slažući ih mayanskim načinom 'Ja sam Ti, Ti si Ja', redom otkriva čudnovate slike s ruba poklopca i tako ih raspozna čak 26. Što sada? Slike koje su se pojavile u potpunosti odgovaraju svojim kopijama na samom poklopcu, no, ubrzo Athumanunh ima novi problem. Naime, Athumanunh je pronašao i spojio 25 slika s ruba s njihovim kopijama na samom poklopcu sarkofaga, ali nema nigdje 26. slike Uzalud Athumanunh opetuje i traži pozornije, slike, točnije njezine kopije, nema nigdje. Da li je moguće da su drevni Maye nešto previdjeli. Ne! Nisu Maye ništa previdjeli i opet se sada slatko smiju Athumanunhovom neznanju. Athumanunh gleda, a ne vidi. U što to Athumanunh gleda, a ne vidi? Na Athumanunhovoj sličici i vi možete vidjeti. Spojivši neobične izbočine na nosevima Athumanunh je vidio da te neobične izbočine nestaju i mislio je da je slika potpuna, no, slika se tek trebala pojaviti i navesti Athumanunha na daljnje korake. Zapravo upute su toliko jednostavne i zorne da Athumanunh u trenutku spoznaje nije mogao, a da se sam sebi ne nasmije. Naime, zelenom bojom Athumanunh je obojio ono što on u prvom trenutku nije vidio i prepoznao. Dakle, ako malo pozornije pogledate zamijetit će se obličje šišmiša raširenih krila. Dakle, Camazotz – bog šišmiš! No, dobro ali što sada dalje, gdje je Camazotz – bog šišmiš na poklopcu sarkofaga Pacala iz Palenque? To pak vam Athumanunh nacrta i opiše drugi put.
Tajne i misterije Maya
Tajnoviti kodovi na rubovima poklopca – nastavak C
Dakle, Athumanunh sada ima dvije prozirnice s odlomljenim kutom kojeg je još jučer nazvao 'desni kut D'. Ako sam Ja Ti, a Ti si Ja Athumanunh mora jednu od prozirnica nazvati 'Ja', a drugu prozirnicu 'Ti', pa ako ih složi jednu pored druge i polako ih primakne sve dok se one potpuno ne stope, kao na Athumanunhovoj sličici označenoj slovom D (sličica je ispod Athumanunhove sličice označene slovom C), zorno se vidi da je tajnoviti 'peti kod X' potpuno kompletan. Usput, Athumanunh je u drevnim zapisima Maya pronašao da oni Sunce kodno označuju upravo križićem, odnosno X, a to i je tajnoviti 'peti kod'. Dakle to je to, Athumanunh sada ima niz od devet kodova i kutove koji su naizgled odlomljeni, a da to u stvari i nisu, ali što dalje? E, pa dalje Athumanunh traži slijedeći niz kodova koji bi mu napokon mogli otkriti tu naizgled skrivenu tajnu Maya, a koja je zapravo vidljiva. Ovaj puta Athumanunh zna da mora potražiti 'najneobičniji' kod, jer on skriva tajnu Maya. Koji pak je to kod Athumanunh vam nacrta i objasni drugi put.
Tajne i misterije Maya
Tajnoviti kodovi na rubovima poklopca
Dobro. Idemo onda dalje. Zašto su drevni Maye isklesali poklopac sarkofaga Pacala tako pozorno, gotovo predivno, lijepo ga ukrasili, a onda ga nemarno uništili i razbili na kutovima? Athumanunh ponekad zna da ljudi čine svakojake nepodopštine, ali to nije dolikovalo drevnim Mayama. Kako je poklopac i cijeli sarkofag previše težak i nikako ga se ne bi moglo naknadno unijeti u grobnicu piramide. (nikakvi izvanzemaljci nisu im bili u pomoći, osim možda netko s Atlantide, ali samo 'možda' još uvijek ostaje pri tomu Athumanunh) Athumanunh je uvjeren da su drevni Maye veliku piramidu gradili tek nakon što je isklesan sarkofag i poklopac u grobnici. No, iako je niknula impozantna građevina iznad grobnice mayanskog vođe, nikoga nije zasmetalo da se kutovi na poklopcu poprave. Ne, nije ih trebalo popravljati, slomljeni su s određenom namjerom, a namjera je bila da se prenese neka poruka onima koji će to čitati nakon dužeg vremena. Dakle, ako Athumanunh uzme jedan od slomljenih kutova i pogleda niz od devet kodova što može zaključiti? Jednostavno jedan od kodova opetuje se, ali zašto? Na trenutak obratite pozornost na Athumanunhovu sličicu koju je označio s A. Uočavate rub poklopca sarkofaga i na njemu devet tajnovitih kodova drevnih Maya koje je Athumanunh označio s crvenim brojkama u nizu od 1 do 9. Uočite sada četvrti i peti kod koje je Athumanunh okružio i malo povećao. Opet Athumanunh mora odlutati u mitološku priču drevnih Maya, a tamo je 'Devet gospodara noći', dakle, devet kodova. Maye žive u 'petom vremenskom ciklusu' i on treba biti uništen, dakle, nešto će se dogoditi u tom 'petom ciklusu', a upravo taj četvrti i peti kod opetuju se na rubu, odnosno peti kod slomljen je u kutu poklopca sarkofaga, a to će vam Athumanunh nacrtati na svojoj sličici koju će označiti slovom B, drugi put. Sada se vratimo natrag, ali nemojmo izaći iz 'Vremena snova drevnih Maya'. Naime, drevni Maye svoj Svijet shvaćali su kao panteon bogova u kojem su bogovi međusobno suprotstavljene snage Prirode, Svemira ako želite. Sve je tako u Svijetu drevnih Maya (ne samo Maya, prisjetite se i drugih mitoloških priča koje vam uporno piše Athumanunh i svodi ih na zajednički nazivnik) suprotstavljeno, kao: Rođenje Smrt, Dan Noć, Vatra Voda, Dobro Loše … no, drevni Maye idu još dalje i zapisuju da će Loše jednom morati postati Dobro, a ako sam Ja Ti, onda si i Ti Ja. Upravo u tom shvaćanju drevnih Maya oni nam zorno kazuju da ti odlomljeni kutovi uopće nisu odlomljeni, a to nam i poručuju nizom od devet tajnovitih kodova. Athumanunh neće ići dalje i ostavit će vas da ovo shvatite malo duže, a onda će nastaviti i na svojoj slici B nacrtat će vam odlomljene kutove koji zapravo i nisu odlomljeni, ako ste dobro shvatili kodove Maya, odnosno ako ste pozorno davno prije pročitali priču o 'Devet gospodara noći' koji čuvaju 'Onu sa suknjom od žada', ili možda onu Athumanunhovu priču iz drevne egipatske mitologije gdje 'devet škorpiona' napada zločestog Seta i spašava Izidu veličanstvenu koja u naručju drži mladoga Horusa, jedinu nadu da će Dobro pobijediti Zlo. Ako ste zaboravili nema veze prisjeti vas Athumanunh, ali morate shvatiti da Athumanunh nikada ništa nije napisao ovdje slučajno, a da se kasnije nije na to pozvao. No, mnogi ga krivo shvate, ali nema veze i to je ljudski.
Tajne i misterije Maya
Poklopac sarkofaga iz Palenque
Kada je Athumanunh prvi puta vidio taj čudnovati poklopac sarkofaga iz Pacalove grobnice, na prvi pogled nije zamijetio ništa što bi bilo neobično, osim što je izrađen vrlo pozorno i na sebi ima složene i lijepo uklesane slike mayanskih motiva. Nadalje, tu je mnoštvo simbola naočigled zbrkanih i razbacanih po cijelom poklopcu bez ikakvog reda i smisla, ali zorno se mogu uočiti i neki lako prepoznatljivi mayanski motivi. Mnogi su tumačili te motive, simbole, crteže i skice na razne i zanimljive načine. (Athumanunh je već prije spomenuo teoriju Ericha von Dänikena koja se Athumanunhu potajno i dopada, ali Athumanunh ne želi vjerovati u izvanzemaljski utjecaj na ljudsku prošlost, jer 'Ljudska je prošlost samo ljudska'). Dakle, Athumanunh je u prvom trenutku proučavanja i uočavanja crteža, motiva i simbola bio siguran da se tu doista radi o svakodnevnim mayanskim motivima, odnosno motivima koji prikazuju 'četiri' razdoblja mayanskih Sunaca. No, Athumanunh nigdje nije pronašao neki motiv iz 'petog' razdoblja što je neshvatljivo. Onda pak je Athumanunh pokušao s traženjem mayanskih zagrobnih motiva, odnosno s traženjem prizora iz pet mayanskih motiva raja. Dakle, ako je središnji lik u sredini crteža predstavljao stanara groba (Pacala – po Athumanunhu) onda treba pronači to zagrobno područje. Cincalo (raj – po Athumanunhu) zapravo je domovina kukuruza, a pod nogama središnjeg lika neki su raspoznali sjemenke kukuruza. Po mitološkim pričama u Cincalo odlaze mayanske žene koje su umrle tijekom poroda i nalazi se na zapadu. Nadalje, prema mitologiji Maya postoje još četiri raja. Raj naziva Tonatiuhcan nalazi se na istoku i istodobno je prebivalište boga Sunca Tonatiuha. U raj Tonatiuhcan odlaze ratnici poginuli tijekom bitke i žrtvovani ljudi. Zatim slijedi raj naziva Tomoanchan u koji odlaze djeca umrla tijekom poroda, a doista mogu se raspoznati ta 'djeca Sunca' s tužno iskrivljenim ustima. U raju naziva Tomoanchan raste drvo života Ceiba (Mliječna staza – po Athumanunu) na kojem se nalazi 400 000 bradavica iz kojih sišu ta nesretno preminula djeca kako bi skupila snagu za ponovno rođenje. Slijedeći raj naziva Tlalocan nalazi se u prebivalištu boga kiše Tlaloca koji tamo živi sa supružnicom Chalchiuihtlicom, bajnom kišovitom božicom vode. Na kraju peti raj je naziva Omeocan, a u njemu prebiva božanski par Ometeotl (po Athumanunhu oni su slični Adamu i Evi) koji je izrodio kod Maya sve bogove i ljude. Dakle, sada je Athumanunh u maloj trilemi, jer je tri puta pomislio da je središnji lik s poklopca zapravo možda i žena (žena koja rađa i umire tijekom poroda, supružnica Tlaloca, bajna Chalchiuihtlica, ili pak možda ženska polovica božanskog para Ometeotla). Iako je Athumanunh bio vrlo blizu u tom trenutku trileme nije se opet sjetio 'One sa suknjom od žada', odnosno Venere. Da, baš tako, Athumanunhu je odjednom sinulo da je to možda 'Ona sa suknjom od žada' jer nju je u mitološkim pričama Maya čuvalo 'Devet gospodara noći', a baš tih 'Devet gospodara noći' Athumanunh je odjednom ugledao na rubovima poklopca iz Palenque, dakao, sada su to bili kodovi koje Athumanunh tek treba objasniti. No, o tomu drugi put, jer i ovo bi bilo dosta, a Athumanunh se sve više pribojava da prebrzo i prekomplicirano ulazi u tumačenje tajni i misterija drevnih Maya povezujući ih s mitološkim pričama, čudnim računima, a sada i kodovima.
Tajne i misterije Maya
Kodirana poruka drevnih Maya
Iako je Athumanunh pomislio da su drevni Maye razvili ciklus mjerenja Vremena samo do Baktuna, opet se prevario. Naime, drevni Maye razvili su i veće cikluse poput Pictuna, Calabtuna i Kinchilituna. Opet na prvi pogled sve se slaže jer: 144 000 x 20 = 2 880 000 (Pictun), 2 880 000 x 20 = 57 600 000 (Calabtun) i 57 600 000 x 20 = 1 152 000 000 (Kinchilitun). No, ako je Svijet uništen nakon 1 366 560 dana, onda nema ni potrebe brojiti dane koji su uništeni zauvijek. Prema tomu Maye su mogle označiti određenu skupinu dana s ciklusima većim od 144 000, ali nikako to ne treba rabiti u razvijanju vremenskih razdoblja. Nadalje, zato Mayama nije ni trebalo rabiti brojeve veće od 9, no, a ipak su nas upozorili da su rabili i cikluse duže nego su im bili potrebiti. Zapravo to je i prva tajna koju su nam željeli otkriti drevni Maye. Tajna je da su nam drevni Maye željeli kazati da su rabili i decimalnu točku koju nigdje na kamenim zapisima nisu zabilježili. Kako su to željeli pokazati naraštajima koji tek trebaju doći iza njih. Upravo tim velikim ciklusima koji im nisu bili potrebiti, ali u kombinaciji s brojem devet. Opet je tajna u broju devet, tom magičnom broju drevnih Maya. Naime, 1: 9 = 0,111111111111, 10 : 9 = 1,111111111111, 100 : 9 = 11,111111111111. Dakle Ako je Mayama bio potrebit broj 10 oni su ga zamjenili s brojem 9, 999999999999, ako su trebali 100 rabili su 99,999999999999. Upravo zato nikada nisu drevni Maye uporabili broj 10, 100, 1000 već su nam ostavili jednostavnu kodiranu poruku iz koje smo lako mogli zaključiti da se decimalni zarez pomiče uzduž niza od znamenki 9. No, da bi vama to bilo možda zornije Athumanunh će napisati primjer: 50 = 5 x 9,999999999999, 300 = 3 x 99, 999999999999 itd. Na kraju da zaključimo što su nam to Maye željeli poručiti: 1 – nakon svakih 18 980 dana razdoblja od 260 i 365 dana počinju zajedno od početka, 2 – ciklus Sunčevih pjega pojavljuje se nakon 117 prolaza Venere kojoj je kod svakog prolaza potrebito 584 dana da se okrene oko svoje ose, 3 – nakon 20 takvih razdoblja moguće su kataklizmičke pojave na Zemlji, 4 – uporabom znamenki samo do broja 9 kod bilježenja nadnevaka skrenuti pozornost na decimalne brojeve, 5 – bilježenjem većih ciklusa spriječiti pokušaje da se dovedu u nekakav red ciklusi koji slijede nakon 'super broja', odnosno nakon uništenja (kataklizme) i 6 – skretanjem pozornosti na uporabu decimalnih brojeva obznaniti svoju intelektualnu nadmoćnost nad kasnijim generacijama (Tolteci, Azteci …). Dobro, to bi bilo to i ostaje nam samo da pročitamo što pak su nam Maye ostavili zapisano na famoznom poklopcu sarkofaga gospodina Pacala, vladara tajnovitog grada Palenkque.
Tajne i misterije Maya
Devet gospodara Noći i Ona sa suknjom od žada
Baš u trenutku kada je Athumanunh pomislio da je shvatio brojanje i računanje drevnih Maya, te nakon bezbrojnih ispisanih papira cijeli sustav računanja Athumanunhu se odjedanput raspao. Baš tako, doslovno mu se sve raspalo i više mu ništa nije niti 'štimalo' niti mu se podudaralo. Kao da su se drevni Maye opet poigrali s Athumanunhom, baš na isti, ili možda slični način kako su to znali učiniti i drevni Egipćani. Još jednom Athumanunh je shvatio da uopće ne razumije Maye, a ovi su se toliko slatko nasmijali i napokon mu otkrili gdje to stalno čini previde i gdje to griješi. Naime, Athumanunh je smetnuo s uma i potpuno zaboravio da je prema mitologiji drevnih Maya 'devet gospodara Noći' koji čuvaju 'Onu sa suknjom od žada'. Još jednom Athumanunh je zanemario nešto što je toliko puta pročitao u predivnim drevnim mitološkim pričama, u tim pričama gdje su 'mitovi doista poput snova - u isti mah su posve neobični, ali i opsesivno svakidašnji! No, dobro idemo onda redom. Baktun, Katun, Tun, Uinal, Kin, na prvi pogled sve je u najboljem redu i ništa nije neobično, jer tim redom Maye računaju cikluse Vremena. Idemo onda ispočetka, ali obrnutim redom: 1, 20, 360, 7200 i 144 000 dana. Dakle, 1 x 20 = 20 x 20 = 400 x 20 = 8000 x 20 = 160 000. Idemo sada na ovaj način: 1 dan, a takvih je 13, 13 x 20 = 260, onda 18 x 20 = 360, pa 360 x 20 = 7200 i na kraju 7200 x 20 = 144 000. Na trenutak Athumanunhov sustav je dobar, ali u nizu nedostaje 260 (Tonalamatl) i godina Haab nema 360 dana, nego 365. No, niti godina od 360 + 5 nesretnih dana Athumanunhu ne idu u prilog, jer ta Sunčeva godina ne traje 365, nego 365,25 dana. Dakle, Kalendarski krug Maya ne 'zapliće' se svakih 52 godine, nego svakih 52 umanjeno za (52 x 0,25 = 13 dana). E, onda pak to nikako nije 18 980 već 18 993 dana. Eto ti ga sada Athumanunh sve si zapetljao. To je zato što je Athumanunh zaboravio na 'Onu sa suknjom od žada' (Venera – po Athumanunhu). Dakle, ako su drevni Maye 117 puta vidjeli 'Onu sa suknjom od žada' kojoj je potrebito 584 dana da se jednom okrene u gracioznom okretu oko sebe onda Athumanunh mora računati ovako 117 x 584 = 68 328, no to opet ne odgovara Sunčevom ciklusu od 68 302 dana. No, Athumanunh će ipak računati 68 328 x 20 = 1 366 560, jer taj 'super broj' Maye su i zapisale na svojim hramovima. Nadalje, ako sada Athumanunh ima 26 dana previše u odnosu na Sunce, pa ako 'super broj' drevnih Maya usporedi sa Suncem i njegovim 'uništenjem' ima onda Athumanunh i 520 dana previše. E, sada pak Athumanunhu preostaje samo da 'Onu sa suknjom od žada' uskladi sa Tzolkinom drevnih Maya ili da dobije najvažniji ciklus od 260 dana. Dakle, 260 : 117 = 2, 22222. No, ali zašto su drevni Maye Athumanunhu u mitološkoj priči napisali da je 'devet gospodara Noći'? Zašto je Athumanunh pronašao i prepoznao po devet kodova drevnih Maya na svakoj strani poklopca sarkofaga iz Palenque? Ako Athumanunh podijeli ovako 20 : 2, 22222 = 9. Evo ga, evo tih 'devet gospodara Noći' koji čuvaju 'Onu sa suknjom od žada'. Sada pak Athumanunhu preostaje samo onih 68 328 dana podijeliti sa 360 (toliko je stupnjeva u krugu, a to su znali i drevni Maye), dakle 68 328 : 360 = 189,8, pa onda tih 189,8 x 2, 22222 = 421,77. Nakon toga Athumanunh proba taj broj rastaviti na stotice, desetice, jedinice što bi izgledalo ovako: 400 stotica, 20 desetica, 1 jedinica i ostatak od 0,77, pa ako se to onda pomnoži s 360 onda je to 400 x 360 = 144 000 (baktun), 20 x 360 = 7200 (katun), 1 x 360 = 360 (tun). Uf, dobro je, bilo bi dosta za sada. Sutra ćemo krenuti dalje kako bi na kraju otkrili tu tajnu drevnih Maya kojoj smo sve bliže.
izvor:enhu.blog
Benunhgembah – jezik vjetra Actyalana
Azurna zora puknula je iznenada nad plavim alandskim nebom na kojem su se prve jutarnje enhu ptice prodornim lovačkim krikom kee –aarrmm izdigle iznad krošnji šuma srebrenog bora, koje su se pak na prvim jutarnjim sunčevim zrakama presijavale u tisuću boja i pri tomu isijavale neki mističan srebreni sjaj. Onda pak tu predivnu, tajnovitu šumu, koja je odisala predivnom svježinom jutra, koje se tek sneno i sramežljivo počelo buditi, zanjiše stara skitnica, vjetar Actyalan, koji još više podigne u vis alandske enhu ptice i njihovo jato ponese daleko, nekamo daleko, daleko nad prostranstva tajnovitog Sylenca. Sonsyrey se osmjehne u početku tiho, a onda glasno na iznenađenje svih njezinih kontesa koje su je vjerno i neumorno pratile još od samih opasnih, divljih i nemirnih valova Hesperaskhe. Iako je predivne dyadonskhe kontese ništa nisu pitale, Sonsyrey osjeti silnu želju da im objasni svoj iznenadni smijeh: 'Gledajte, gledajte i divite se prijateljice moje! Jedino nad nebom Sylenca, a nigdje drugdje, ne postoji ništa sličnije i ništa ljudskije, jedino ovdje lete jata enhu ptica praznim i šutljivim nebom koje se nadvilo nad ovom plimom zore koja se tek treba roditi. Tamo je, tamo je On! Tamo u tim prostranstvima sanja On svoje plave i čiste dječačke snove. On je tamo ljubomorno i pozorno čuvan od najboljih ratnika koje je ikada zapamtilo ovo naše Strašno i Nezamislivo Vrijeme. Te najbolje ratnike pak nadzire i zapovijeda njima moćan savez tridesetorice kojeg oni svojim imenom nazvaše Khtehapatine, a stvoriše ga u ona najstrašnija doba u sam Osvit Vremena, u doba Alantanunha, kada su Bogovi tukli tešku bitku na Tamnoj strani Mjeseca s Hladnim vatrama, koje su tada nosile ime koje je zabranjeno izgovarati. Da se nije On stavio na čelo tog moćnog saveza i pomogao Bogovima, tko zna kako bi sve završilo. Nesebično je On pomogao i bajnim vilama Charyzmamha, a one su ga tada izdale. Vile Charyzmhe lako su se za svoju izdaju iskupile na bojnom polju Herofahlha, a kako ću ja?' Sonsyreyne oči opet se napune suzama, ali je tada utješi kontesa Woanha, zapovjednica amazonskih kontingenata na otoku Skartarys: 'Princezo moja, nemoj plakati! Moje su skartaryankhe pronašle Njegov grad. Princezo moja, taj grad kao da spava u Njegovom krilu, jer nekakva ga čudna svijetlost obasjava u ovo nevjerojatno i prekrasno jutro.' Sada se Sonsyrey obrati i njezina zapovjednica Zabranjene doline, najmlađa među Dyadonkhama, predivna Laynha, vršnjakinja Sonsyreyna: 'Kakav je to šum vjetra, princezo moja? Taj zvuk vjetra, kao da ga ja razumijem, kao da ga čujem, kao da govori da će nešto opasno stići sa Sjevera?' Sonsyrey se opet osmjehne i utješi svoje kontese: 'Nemamo razloga za strah prijateljice moje. Još od trenutka kada smo prešle Armaghedonhu Krilati jahači Unakasovi nas motre i stalno nas prate, a Paskine Šumske patrole svuda su okolo nas. Da su nas namjeravali zaustaviti učinili bi to mnogo prije, a sada kada čujem šaputanje Actyalana – benunh gem bah, nut murh abeb shesh medhu … sasvim sam sigurna!' Kontesa Sandrha, prva kontesa Dyadonhe i zapovjednica Palminih leptirica, posebnih odreda Amazonki Dyadonkhy, koje čuvaju Sonsyreyu u amazonskom gradu Drymhu, a koja je i sama djelomično ovladala jezikom alanđana, (najvjerojatnije uz pomoć pukovnika Unakasa prema kojem sve teže skriva osjećaje), sada se nemalo začudi: 'Sonsyreyo, princezo moja, kojim si to jezikom progovorila? To nije alandski, ja ne razumijem ni riječ od ovoga što si nam kazala.' Sonsyrey je na veliko čudo svojih dyadonskyh kontesa sada prvi puta pokazala da razumije i jezik strašnog vjetra sjevernog, vjetra Actyalana i Andraghonha. Nitko, pa čak ni Vitezovi vjetra, ama baš nitko osim Andraghonha i Actyalana nije razumio ovaj 'vjetrovit jezik' kojim su njih dvoje komunicirali tijekom njihove međusobne igre u prostranstvima ledenog Sylenca, a sada iznenada tim jezikom priča i Najljepša među Palminim leptiricama … Athumanunh će tu u svojim pričama o Legendama Alandije malo stati i naravno sve Vas koji ovo čitate nagraditi prijevodom. Dakle, što je to strašni ledeni sjeverni vjetar Actyalan šapnuo Sonsyrey kojoj je potom srce zaigralo: 'On ti otvara dušu svoju, jer si Mu nedostajala dobroto moja …'
Legenda o Alandiji
Anakhtha – trenutak kada se Vitezovima vjetra pridružuju njihove sjene
… Govorili su Sychythe, a zapamtili su mnogi Okolni narodi, da su je Bogovi načinili od svojih muških suza, a tada pak su se zbog njezine božanske ljepote zaljubili u Nju. Da bi spriječile svađu među Bogovima, a i same ljubomorne na njezinu ljepotu, Boginje je tada poklone ljudima …
Odjednom jaka i za oči bolna svijetlost zaslijepi guste i crne redove Hladnih vatri. Konji se preplaše i zbace svoje jahače. Prvi redovi se ispremiješaju, a drugi nalete u svoj silini na prve, treći na druge, četvrti na treće … dotada besprijekoran složaj nestane, ali se tada pojave Tarant i Fanthom sa svojim Demonima i Sivim jahačima, te bez većih oklijevanja snažno udare na iznenađene Alanđane. Pojava Sivih jahača i Demona na bojnom polju Herofahlha na trenutak potpuno zbuni redove Alanđana koji se poviju i zamalo popucaju, no, tada pak u svoj silini Vitezovi vjetra udare u sam bok Sivim jahačima, a alandski Crni streličari tučom crnih strijela udare po Demonima. Bitka poprimi žestoki karijer i nastane bjesomučno udaranje. Ubrzo nastane kritičan trenutak bitke, prijeloman i odlučujući trenutak bitke, a Hladne vatre nisu popuštale. Alanđani pak osjete prve borbene umore i zamore. Amaksos se teško probije do Panđe i zabrinuto ga izvijesti: 'Panđo, naši redovi popuštaju, ratnici su nam umorni, a Hladnih je vatri sve više, kao da ih sam pijesak izbacuje. Panđo izgleda da nas je snašlo prokletstvo Wananunhe!' Tada pak u trenutku kada je izgledalo da će Alanđani popustiti, iznenada i niotkuda pojavili su se uz Vitezove vjetra, misteriozni i tajanstveni 'Čuvari'. Broj 'Čuvara' u potpunosti je odgovarao broju Vitezova vjetra, mačevi 'Čuvara' bili su potpuno slični Andraghonovom maču, jedino što su bljeskali zelenom svijetlošću za razliku od plave svijetlosti Andraghonovog mača. Ubrzo, 'Čuvari' se postave uz bok svakom od Vitezova vjetra i dogodi se nešto što će kasnije Sychythe opisati kao Anakhtha – trenutak kada su Vitezovi vjetra usred Wananunhe, proklete zemlje Duhova i žeđi, jedini imali svoje sjene. No, sjene iako su u potpunosti odgovarale Vitezovima vjetra, tukle su se na svoj način, potezi sjena nikako nisu odgovarali potezima Vitezova vjetra. Nikome više ništa nije bilo jasno, Ledeni ratnici Alanđani osjete da im se snaga vraća, a Hladne vatre ostanu skamenjeni ovom pojavom. Grohotan smijeh vođe 'Čuvara' (Xawiaraca) Polpaha nadjača zveket bitke: 'Ne bojte se Alanđani! Mi smo vaše sjene, pa zar ste doista pomislili da ste u zemlji Duhova izgubili svoje sjene?! Jednom smo vas već upozorili da svoje sjene možete izgubiti, ali nikako ne smijete izgubiti Andraghonha! Vi ste ga opet izgubili i uzalud ga tražite ovako daleko na Jugu, pa zar ste zaboravili da on spava ispod, kao ruža crvenog, pijeska?…
'Nevjerojatno, ja ne mogu vjerovati! Tebe je mržnja potpuno zaslijepila i promijenila sestro! Zar si zaboravila da ga voliš?' Nije se mogla načuditi Antyopha, sestra Sonsyreye. 'Zar ti Sonsyreyo doista više ne čuješ ovu tišinu, zar ne vidiš ovu plavu tamu koja je rasula ova tajnovita noć.' Zabrinuta je bila i Shenha, sestra Andraghonovha. Sonsyreya pak ih, prenuvši se iz razmišljanja, tada razuvjeri: 'Zašto uvijek gubim ja, zar zato što ga previše ljubim? Sve što dotaknem ja razbijem, sve što volim u kamen pretvorim. Ove hladne kiše pale su zato što je on tako želio, a mene su upozorile … ' Predivne plave oči, oči kakve još nije zapamtilo to Strašno i Nezamislivo Vrijeme, odjednom napune se suzama. Suzama koje kao da su znale tu tajnu koja je bila stoljećima čuvana. Treptaji Sonsyreyna oka potjerali su suze, suze koje su ličile na kapi jutarnje rose, niz predivno i nježno djevojačko lice na kojem se sada zorno vidjelo da razumije tajnu, ali ne razumije gdje treba tražiti tu tajnu dobro čuvanu i skrivenu još od samoga Osvita vremena. U trenutku kada je mislila da ima sve, jedan nepromišljeni potez, gotovo banalan, sve je pretvorio u maglu. 'Ne, nisu oni krivi, nisu ni ove hladne kiše krive. Nije kriv ni ovaj vjetar koji me već danima lomi i ledi mi srce, a nije ni ova oluja kriva što dolazi potajno s Wyghenha tajnovitog i ledenog. Svi vi i svi ovi događaji sada mi slobodno možete i mogu suditi, jer bila sam samo na korak od Njegovog sna, a tada sam dopustila da On i ja opet postanemo Svijeta dva, Svijeta toliko bliska, a tako daleka. Svojom sam krivicom u tišini ove plave noći sada srca slomljena i sama sam kriva što je u trenutku nestalo sve, što se sve u maglu pretvorilo. Nesmotreno sam zaboravila slušati vrišteću tišinu Sylenca, postala sam neoprezna i samouvjerena stečenom naklonošću srebrenih borova koji su odjednom prema meni postali toliko dobri i zaboravila sam na Njegovu neobičnu snagu ljubavi i nevjerojatnu i iskrenu želju kojom mi noćima ulazi u snove baš poput alandskog sunca u ovo doba koje su oni tako jednostavno nazvali Vrijeme Bijelih snjegova'. Sva svijetla amazonskog grada u Zabranjenoj dolini, grada tisuću piramida, predivnog grada Sungrada, na modrozelenom jezeru nastalom od suza vila Charyzmhy, polako su trnula i drhtala. Jutro se budilo uz sjene koje su plesale svoj posljednji noćni ples. Svježina, koju je sada odjednom donio vjetar neobičan i nepoznat u ovom dijelu Hyghlanderskogh Svijeta, Svijeta u Agrosyanskom dobu, Strašnom i Nezamislivom Vremenu koje je još uvijek pamtilo Slavne gradove što su se nekada davno prije poput plavih prstenova prostirali pod milijunima Zvijezda, koja je odjednom mirisala na neobične mirise tajnovitih i dalekih mračnih šuma srebrenog bora. Dok su ostale Amazonke udisale ovu neobičnu jutarnju svježinu ne razumjevši šaputanja tog neobičnog vjetra što se odjednom podigao, vjetra koji je bio neobičan za ovo doba dana, Sonsyreya je osjećala da joj je srce poput uragana kojeg je upravo On i izazvao. Sada je znala i sada je bila sigurna da je više ništa ne može prevariti i zaustaviti. Bila je ona sada sigurna gdje konačno treba tražiti tu tajnu koja je svim Okolnim narodima, koji su tek stasali u Hrabre narode, još uvijek bila nerazumljiva i nepoznata. Odjednom Sonsyrey je razumjela svu snagu Zimskoga bedema, tajnu mračnih šuma srebrenog bora, znala je gdje su vjetrovita vrata Kawamadhe koja vode u tajnovite doline Sylenca, vidjela je misteriozno mjesto Wolsha na kojem se uvijek gasi dan, napokon je razumjela zašto je pijesak Wananunhe crven kao ruža, bila joj je razumljiva igra strašnog ledenog vjetra Actyalana, osjećala je ledeni dah Athumazye i vidjela je što to skriva gusta magla Anybeathe. Osjećala je drhtaje krošnji srebrenog bora, a riječi alandskih pjesama više je nisu zbunjivale. Napokon je čula vrišteću tišinu Sylenca i shvatila da je On baš Nju tražio u Wananunhy i samo zbog Nje doveo kišu i vjetar od kojih su Pustinjski ljudi konačno osjetili svu svježinu vode na usnama. Sada joj je bilo jasno zašto su je simpatični starčići Sychythe vidjele da pleše među Zvijezdama. Sada je konačno znala zašto su propali Slavni gradovi i zašto je potonula Atlantida … Napokon je osvanula rumena zora daleko dolje na Jugu gdje se prvi puta, nakon strašne bitke na bojnom polju Herofahlha, dogodilo neko novo svitanje. Predivan je dan osvanuo nad prozirnim modrim i tirkiznim morima tople zemlje Južne, zemlje Dyadonhe, predivne zemlje koju su valovi toplih mora oduvijek oplakivali i pjeneći se na pješčanim bijelim žalovima tajnovito šaputali SHA UN HA, SHA UN HA …
Tajne i misterije Maya
Maye i Atlantida
Athumanunhovo razmišljanje i promišljanje o Atlantidi, onima koji prate njegovo koračanje i lutanje kroz davno prije zaboravljene priče raznih mitologija, odavno je poznato. No, neki su počeli pratiti Athumanunhova promišljanja kasnije, pa će Athumanunh opetovati svoja promišljanja i razmišljanja o Atlantidi: 'Dakle, Atlantidu je Athumanunh smjestio u svoje snove i to mu odgovara, a i Atlantidi je tu dobro. Athumanunh Atlantidu ne traži više, Athumanunh je Atlantidu pronašao tamo gdje se njegova mašta i realnost dodiruju i zadovoljio se time. Stotine ekspedicija uputilo se samo u prošlom stoljeću na put da otkrije Atlantidu tjerani silnom nadom da će je otkriti. Nisu je otkrili i Athumanunhov san je ostao netaknut.' Ponekad pak u tišini 'brda na kojem plaču ptice' Athumanunh ovako promišlja o Atlantidi: 'Sanjao Athumanunh da ondje, gdje su nekoć ljudi živjeli u prijateljstvu i slozi, tamo gdje su nekoć dragocjeni predmeti bili cijenjeni jedino zbog svoje ljepote, sada šutke plivaju ribe … No, je li baš Athumanunh siguran da to plivaju ribe? Ne kroče li to, jednom davno, zbog častoljublja i poroka, kažnjena djeca Posjedona i dalje ulicama Atlantide, negdje duboko pod morem, ali sada razborito i miroljubivo… ili se to opet Athumanunhu sve priviđa i ipak se to samo igraju ribe usred morem isplakanih kostiju legendarne Atlantide …' No, ponekad Athumanunh opet promišlja o Atlantidi i ovako: 'Možda je Atlantida sinonim za raj na Zemlji koji je čovjek davno prije izgubio, možda su tamo vrtovi Hesperida, otočje blaženih, Alkinsovi vrtovi, možda je upravo na Atlantidi Olimp grčkih bogova. Možda su bogovi i božice starih naroda zapravo bili kraljevi, kraljice, ratnici i junaci univerzalnog sjećanja na mjesto gdje je nekada bio raj na zemlji …' Onda pak Athumanunh kao da ne može odoljeti i pokušava geografski locirati Atlantidu, a jedan od takvih pokušaja sada će ovdje i vama napisati i opisati. Dakle, možda se mayanske mitološke priče o razdobljima 'Pet Sunaca' i ne trebaju baš uvijek tumačiti kao mitološke priče. Možda se ta razdoblja mogu tumačiti i u okvirima povijesnih događaja i dovesti se u nekakvu vezu i s Atlantidom koju također možda možemo dovesti u okvir povijesnih događanja ljudske prošlosti. Uzmimo sada da je moćna i tajnovita Atlantida možda bila djelomično smještena na širokim područjima plitkih voda Floride, Kube, Bahama … Kada je njihovu domovinu poplavilo more, neki Atlantiđani možda su se uputili i na zapad i tako stigli do Yukatana. Ti preživjeli Atlantiđani možda su sa sobom, uz sjećanje na uništenje Atlantide, donijeli i mnoga praktična znanja o geometriji, astronomiji, poljoprivredi, medicini … Možda su upravo ti preživjeli s Atlantide pokušali prenijeti ta svoja stečena znanja domorodačkom stanovništvu. Možda su Maye od njih baštinili znanja, a možda su baš i njihovi potomci. Nadalje, ako je poplava uništila Atlantidu u prvom razdoblju mayanskih Sunaca, vjetar je uništio za nekih 4000 godina mayansko drugo Sunce. Još i danas razorni vjetrovi (uragani) rađaju se baš tu negdje i razaraju na svojim putovima sve što pronađu. Dakle, na trenutak će Athumanunh opet pokušati računati, ali ovaj puta s našim godinama. Atlantida je nestala negdje oko 11 000 godina p. K. Prvo Sunce, nakon 4000 godina, dakle oko 7000 godina p. K. nestaje i Drugo Sunce, onda traje Treće sunce sve do 3100 godina p. K. kada počinje Četvro Sunce gdje je rođena rana civilizacija Maya. Kako je Treće Sunce uništila vatra, Maye su vjerovale da vatra vraća snagu Suncu, pa otuda onda imamo i misteriozno spaljene i napuštene gradove, jer Maye tada vjeruju da će energija grada oslobođena u požaru otići do Sunca i vratiti mu snagu. U mitološkim pričama drevnih Maya upravo imamo bogove koji skaču u vatru kako bi svojom energijom podigli snagu Sunca. Dakle, na pepelu Četvrtog Sunca rođeno je Peto Sunce. Tu će Athumanunh stati da se ne bi opetovao u onome što je već prije napisao. Dakle, time je i na posljednja dva pitanja iz serije o Mayama – Tko su bili Maye? Odakle su došli Maye? Athumanunh odgovorio na samo sebi svojstven način, pokušavajući odgovore povezati s Atlantidom. Već sutra Athumanunh će zakoračiti na neko drugo mjesto, a kamo pročitat ćete drugi put.
Tajne i misterije Maya
Zašto su nestali drevni Maye – Athumanunhov zaključak
Dobro, bilo bi već krajnje vrijeme da napokon Athumanunh odgovori na početna pitanja - Zašto su Maye tajnovito nestali na samom vrhuncu svoje moći? Zašto su svoje nevjerojatne i veličanstvene gradove prepustili nemilosti džungle? Dakle, sve se svodi na prirodnu katastrofu, odnosno na ponašanje Sunca u prošlosti. Svima nam je jasno da nam Sunce ne daje samo dnevnu svijetlost koja je potrebita za rast biljaka. Sunce u mnogočemu utječe i na ljudsku plodnost i emitira prema Zemlji opasne kozmičke zrake, zrake izuzetno kratke valne duljine, moćne i opasne zrake, zrake koje vrlo lako mogu uništiti život na Zemlji da ona nema zaštitni oklop u atmosferi. Dakle, zračenje sa Sunca najznačajniji je čimbenik klimatskih promjena. Kad je Sunce posebno aktivno ono proizvodi veliki broj Sunčevih pjega, a one pak onda u Svemir izbacuju veliki broj nabijenih čestica koje dovode do zgusnuća prostora između Sunca i Zemlje. Jedna od takvih aktivnosti Sunca dogodila se i u rasponu od 440. do 814. godine. Opet će sada Athumanunh pozvati u pomoć matematiku, odnosno brojanje, pa ako je Venera za drevne Maye rođena 12. kolovoza 3114. godine p. K. i ako se sjetimo mayanskog 'Super broja', odnosno 1 366 560 dana, onda to brojanje pada u 627. godinu. Ta pak godina ogovara misterioznom nestanku drevnih Maya na vrhuncu svoje moći. Dakle, čestice koje donosi 'Sunčev vjetar' (strašni bog sunca Tonatiuh – po Athumanunhu) utječe na ljudski hipotalamus, koji nadzire izlučivanje FSH, koji opet nadzire razvitak stanica sperme u testisima muškaraca, a kod žena on određuje sazrijevanje i otpuštanje jajašca. Dakle, promjenjivo magnetsko polje dovodi do pada plodnosti drevnih Maya (rađa se sve manje zdrave djece koja su nužna za održavanje cijele vrste, ali i samoga naroda – po Athumanunhu). Athumanunh zna da su drevni Maye posebno bili zaokupljeni ritualima plodnosti ljudi i same Zemlje. No, zašto se onda taj pad plodnosti nije odrazio i na druge drevne narode toga doba u ostalim dijelovima Svijeta? Izgleda da je uslijed okomitog ulaska kozmičkih zraka na površinu Zemlje najveći bio između 10 i 20 stupnja sjeverno i južno. Nadalje, to dovodi do pada aktivnosti Sunčevih pjega, pa dolazi i do nekakvog 'mini ledenog doba' koje dovodi do smanjenja isparavanja vode iz oceana, a to će pak dovesti i do suše. Pojava suše objašnjava i strašnu potrebu drevnih Maya za štovanjem bogova kiše, jer očito da im nedostaje svježe vode. Zapravo priča nam je poznata i danas kada i nas pogađaju neočekivane suše i obilate kiše opet na suprotnim stranama gdje su potrebite. Dakle, na kraju ako opet počnemo brojiti kao Maye stižemo do nadnevka 22. prosinac 2012. godine i izgleda po svemu sudeći drevni Maye su nas jasno upozorili na neku moguću predstojeću prirodnu katastrofu, a koju su oni jednom već davno prije iskusili. Dobro, to bi bilo to, a time je Athumanunh odgovorio na pitanja s početka ove serije o drevnim Mayama – Što su to drevni Maye grozničavo proračunavali? Jesu li nam ostavili kakvu poruku? Zašto su tajnovito nestali na samom vrhuncu svoje moći? Zašto su svoje nevjerojatne i veličanstvene gradove prepustili nemilosti džungle?. Athumanunhu sada ostaje još samo odgovoriti na pitanja – Tko su bili Maye? Odakle su došli Maye?, a to će odgovoriti drugi put pokušavajući povući neku paralelu drevnih Maya i preživjelih s Atlantide – te najveće tajne prošlosti i najveće misterije sadašnjosti.
Tajne i misterije Maya
Camazotz natkriljuje Jaguara
Šišmiš kojeg je Athumanunh pronašao i obojio ga zelenom bojom na rotirajućim prozirnicama morao je imati nekakvo značenje, pa je Athumanunh prozirnice rotirao i dalje. No, Athumanunh nije opet u prvom trenutku shvatio poruku drevnih Maya, pa je uzalud rotirao prozirnice. Tada je opet Athumanunh probao pronaći slijedeći kod, odnosno znak koji bi odgovarao jednom od znakova na samom poklopcu. Tajnoviti znak bio je onaj koji je u svom sadržaju predstavljao uha. Kada je Athumanunh kod 'uha' postavio na odgovarajuće mjesto gdje ona i inače stoje na glavi čovjeka i probao rotirati, pronašao je i rješenje. Odjednom se pojavila slika Jaguara. Sada je sve kristalno jasno i razumljivo – šišmiš natkriljuje jaguara. Dakle, peto doba Sunca po drevnim Mayama nazvano doba Jaguara natkriljuje šišmiš. Znači da je i to doba osuđeno na propast. Istim postupkom pronađena je i ptica koja u kljunu nosi lanac sa školjkom. Vrativši se u mitologiju i priče drevnih Maya Athumanunhu je konačno jasno što mu to drevni Maye žele poručiti: - idi Athumanunh i čitaj svetu knjigu 'Popol Vuh' koja se sada više ne može vidjeti i koja sada više ne postoji, jer je zauvijek skrivena od onih koji je traže, ali ne i od onih koji razmišljaju. Jednostavno rečeno –drevni Maye predvidjeli su događaje nakon velikih katastrofa i bili su uvjereni i sasvim sigurni da će generacijama koje će doći nakon tih katastrofa prijašnje generacije izgledati kao da su živjele na niskom stupnju razvoja. Athumanunh sada razmišlja: ubrzo će sateliti preuzeti ulogu telefonskih stupova i vodova. Ako nas stvarno pogodi nekakva katastrofa koja je možda pogodila i drevne Maye (možda je to zadesilo i Atlantidu – po Athumanunhu), generacije nakon nas možda više neće imati spoznaju da smo mi postavili geostacionarne satelite oko Zemlje i rabili ih za komunikaciju, a oni će nekako opet imati telefonske stupove i telefone. Dakle, te će generacije nakon nas jednostavno držati da smo mi bili takvi primitivci koji čak ni telefone poznali nisu. Mi danas kažemo da su Maye bili toliko primitivni da čak niti kotač nisu znali rabiti. No, Athumanunh sada razmišlja da kotač možda drevnim Mayama nije ni bio potrebit, možda su rabili nekakvu nama još uvijek nepoznatu tehnologiju za prebacivanje teških tereta s jednog na drugo mjesto. Na kraju Athumanunh je sve više uvjeren da mi ne razumijemo tajne drevnih Maya možda zato što još uvijek nismo dostigli onaj stupanj razvoja na kojem su oni možda, Athumanunh podvlači možda, već jednom davno prije nas i bili. Uf, Athumanunh je opet sigurno sve zakomplicirao na samo sebi svojstven način, no, nema brige, sve će Athumanunh pokušati argumentirati nadolazećim pričama, skicama, sličicama i objašnjenjima koje je samo dovoljno pozorno pratiti, prihvatiti ako se želi prihvatiti, ili odbaciti i zauvijek napustiti ove 'bedastoće' koje ovdje drobi Athumanunh koji nikada nikoga ni na što ne sili i nikome ništa nikada ne želi nametnuti. Različitost među ljudima upravo je njihovo najveće bogatstvo i to treba razvijati. Od pamtivjeka ptice gnijezdo grade na isti način, pčele košnice na isti način, ali ljudi svoje kuće iz dana u dan rade drugačije, raznolikije … gdje sve i što sve već ljudi probali nisu od prvobitnih pećina pa do današnjih nastamba i tko li samo zna gdje će im biti kraj? Dosta bi bilo Athumanunh! Nastavimo drugi put.
Tajne i misterije Maya
Gdje je Camazotz na poklopcu sarkofaga?
No, dobro, pa gdje je onda slika šišmiša (Camazotza) na poklopcu sarkofaga? Vrlo jednostavno, pa Athumanunh samo mora postupiti po naputku drevnih Maya. Točnije uzeti prozirnicu i po naputku drevnih Maya ' Ja sam Ti, Ti si Ja' nos 'One sa suknjom od žada' prisloniti s kopijom i pronaći sliku šišmiša. No, ovaj puta to ne ide baš tako, jer Athumanunh nigdje ne može otkriti ono što traži. Onda Athumanunh nervozno premeće po prozirnicama i sasvim slučajno ih malo zarotira. Odjednom pojavljuje se čitav niz slika sa svakom rotacijom. Athumanunhu sve postaje zornije i kristalno razumljivo. Drevni Maye pričaju priču nizom slika koje se pojavljuju na poklopcu sarkofaga iz Palenque. Dakle, Athumanunh još samo preostaje da te slike nacrta vama i malo ih pojasni, a to učini drugi put.
Tajne i misterije Maya
Zagonetne slike s ruba
Athumanunh sada, rabeći prozirnice i slažući ih mayanskim načinom 'Ja sam Ti, Ti si Ja', redom otkriva čudnovate slike s ruba poklopca i tako ih raspozna čak 26. Što sada? Slike koje su se pojavile u potpunosti odgovaraju svojim kopijama na samom poklopcu, no, ubrzo Athumanunh ima novi problem. Naime, Athumanunh je pronašao i spojio 25 slika s ruba s njihovim kopijama na samom poklopcu sarkofaga, ali nema nigdje 26. slike Uzalud Athumanunh opetuje i traži pozornije, slike, točnije njezine kopije, nema nigdje. Da li je moguće da su drevni Maye nešto previdjeli. Ne! Nisu Maye ništa previdjeli i opet se sada slatko smiju Athumanunhovom neznanju. Athumanunh gleda, a ne vidi. U što to Athumanunh gleda, a ne vidi? Na Athumanunhovoj sličici i vi možete vidjeti. Spojivši neobične izbočine na nosevima Athumanunh je vidio da te neobične izbočine nestaju i mislio je da je slika potpuna, no, slika se tek trebala pojaviti i navesti Athumanunha na daljnje korake. Zapravo upute su toliko jednostavne i zorne da Athumanunh u trenutku spoznaje nije mogao, a da se sam sebi ne nasmije. Naime, zelenom bojom Athumanunh je obojio ono što on u prvom trenutku nije vidio i prepoznao. Dakle, ako malo pozornije pogledate zamijetit će se obličje šišmiša raširenih krila. Dakle, Camazotz – bog šišmiš! No, dobro ali što sada dalje, gdje je Camazotz – bog šišmiš na poklopcu sarkofaga Pacala iz Palenque? To pak vam Athumanunh nacrta i opiše drugi put.
Tajne i misterije Maya
Tajnoviti kodovi na rubovima poklopca – nastavak C
Dakle, Athumanunh sada ima dvije prozirnice s odlomljenim kutom kojeg je još jučer nazvao 'desni kut D'. Ako sam Ja Ti, a Ti si Ja Athumanunh mora jednu od prozirnica nazvati 'Ja', a drugu prozirnicu 'Ti', pa ako ih složi jednu pored druge i polako ih primakne sve dok se one potpuno ne stope, kao na Athumanunhovoj sličici označenoj slovom D (sličica je ispod Athumanunhove sličice označene slovom C), zorno se vidi da je tajnoviti 'peti kod X' potpuno kompletan. Usput, Athumanunh je u drevnim zapisima Maya pronašao da oni Sunce kodno označuju upravo križićem, odnosno X, a to i je tajnoviti 'peti kod'. Dakle to je to, Athumanunh sada ima niz od devet kodova i kutove koji su naizgled odlomljeni, a da to u stvari i nisu, ali što dalje? E, pa dalje Athumanunh traži slijedeći niz kodova koji bi mu napokon mogli otkriti tu naizgled skrivenu tajnu Maya, a koja je zapravo vidljiva. Ovaj puta Athumanunh zna da mora potražiti 'najneobičniji' kod, jer on skriva tajnu Maya. Koji pak je to kod Athumanunh vam nacrta i objasni drugi put.
Tajne i misterije Maya
Tajnoviti kodovi na rubovima poklopca
Dobro. Idemo onda dalje. Zašto su drevni Maye isklesali poklopac sarkofaga Pacala tako pozorno, gotovo predivno, lijepo ga ukrasili, a onda ga nemarno uništili i razbili na kutovima? Athumanunh ponekad zna da ljudi čine svakojake nepodopštine, ali to nije dolikovalo drevnim Mayama. Kako je poklopac i cijeli sarkofag previše težak i nikako ga se ne bi moglo naknadno unijeti u grobnicu piramide. (nikakvi izvanzemaljci nisu im bili u pomoći, osim možda netko s Atlantide, ali samo 'možda' još uvijek ostaje pri tomu Athumanunh) Athumanunh je uvjeren da su drevni Maye veliku piramidu gradili tek nakon što je isklesan sarkofag i poklopac u grobnici. No, iako je niknula impozantna građevina iznad grobnice mayanskog vođe, nikoga nije zasmetalo da se kutovi na poklopcu poprave. Ne, nije ih trebalo popravljati, slomljeni su s određenom namjerom, a namjera je bila da se prenese neka poruka onima koji će to čitati nakon dužeg vremena. Dakle, ako Athumanunh uzme jedan od slomljenih kutova i pogleda niz od devet kodova što može zaključiti? Jednostavno jedan od kodova opetuje se, ali zašto? Na trenutak obratite pozornost na Athumanunhovu sličicu koju je označio s A. Uočavate rub poklopca sarkofaga i na njemu devet tajnovitih kodova drevnih Maya koje je Athumanunh označio s crvenim brojkama u nizu od 1 do 9. Uočite sada četvrti i peti kod koje je Athumanunh okružio i malo povećao. Opet Athumanunh mora odlutati u mitološku priču drevnih Maya, a tamo je 'Devet gospodara noći', dakle, devet kodova. Maye žive u 'petom vremenskom ciklusu' i on treba biti uništen, dakle, nešto će se dogoditi u tom 'petom ciklusu', a upravo taj četvrti i peti kod opetuju se na rubu, odnosno peti kod slomljen je u kutu poklopca sarkofaga, a to će vam Athumanunh nacrtati na svojoj sličici koju će označiti slovom B, drugi put. Sada se vratimo natrag, ali nemojmo izaći iz 'Vremena snova drevnih Maya'. Naime, drevni Maye svoj Svijet shvaćali su kao panteon bogova u kojem su bogovi međusobno suprotstavljene snage Prirode, Svemira ako želite. Sve je tako u Svijetu drevnih Maya (ne samo Maya, prisjetite se i drugih mitoloških priča koje vam uporno piše Athumanunh i svodi ih na zajednički nazivnik) suprotstavljeno, kao: Rođenje Smrt, Dan Noć, Vatra Voda, Dobro Loše … no, drevni Maye idu još dalje i zapisuju da će Loše jednom morati postati Dobro, a ako sam Ja Ti, onda si i Ti Ja. Upravo u tom shvaćanju drevnih Maya oni nam zorno kazuju da ti odlomljeni kutovi uopće nisu odlomljeni, a to nam i poručuju nizom od devet tajnovitih kodova. Athumanunh neće ići dalje i ostavit će vas da ovo shvatite malo duže, a onda će nastaviti i na svojoj slici B nacrtat će vam odlomljene kutove koji zapravo i nisu odlomljeni, ako ste dobro shvatili kodove Maya, odnosno ako ste pozorno davno prije pročitali priču o 'Devet gospodara noći' koji čuvaju 'Onu sa suknjom od žada', ili možda onu Athumanunhovu priču iz drevne egipatske mitologije gdje 'devet škorpiona' napada zločestog Seta i spašava Izidu veličanstvenu koja u naručju drži mladoga Horusa, jedinu nadu da će Dobro pobijediti Zlo. Ako ste zaboravili nema veze prisjeti vas Athumanunh, ali morate shvatiti da Athumanunh nikada ništa nije napisao ovdje slučajno, a da se kasnije nije na to pozvao. No, mnogi ga krivo shvate, ali nema veze i to je ljudski.
Tajne i misterije Maya
Poklopac sarkofaga iz Palenque
Kada je Athumanunh prvi puta vidio taj čudnovati poklopac sarkofaga iz Pacalove grobnice, na prvi pogled nije zamijetio ništa što bi bilo neobično, osim što je izrađen vrlo pozorno i na sebi ima složene i lijepo uklesane slike mayanskih motiva. Nadalje, tu je mnoštvo simbola naočigled zbrkanih i razbacanih po cijelom poklopcu bez ikakvog reda i smisla, ali zorno se mogu uočiti i neki lako prepoznatljivi mayanski motivi. Mnogi su tumačili te motive, simbole, crteže i skice na razne i zanimljive načine. (Athumanunh je već prije spomenuo teoriju Ericha von Dänikena koja se Athumanunhu potajno i dopada, ali Athumanunh ne želi vjerovati u izvanzemaljski utjecaj na ljudsku prošlost, jer 'Ljudska je prošlost samo ljudska'). Dakle, Athumanunh je u prvom trenutku proučavanja i uočavanja crteža, motiva i simbola bio siguran da se tu doista radi o svakodnevnim mayanskim motivima, odnosno motivima koji prikazuju 'četiri' razdoblja mayanskih Sunaca. No, Athumanunh nigdje nije pronašao neki motiv iz 'petog' razdoblja što je neshvatljivo. Onda pak je Athumanunh pokušao s traženjem mayanskih zagrobnih motiva, odnosno s traženjem prizora iz pet mayanskih motiva raja. Dakle, ako je središnji lik u sredini crteža predstavljao stanara groba (Pacala – po Athumanunhu) onda treba pronači to zagrobno područje. Cincalo (raj – po Athumanunhu) zapravo je domovina kukuruza, a pod nogama središnjeg lika neki su raspoznali sjemenke kukuruza. Po mitološkim pričama u Cincalo odlaze mayanske žene koje su umrle tijekom poroda i nalazi se na zapadu. Nadalje, prema mitologiji Maya postoje još četiri raja. Raj naziva Tonatiuhcan nalazi se na istoku i istodobno je prebivalište boga Sunca Tonatiuha. U raj Tonatiuhcan odlaze ratnici poginuli tijekom bitke i žrtvovani ljudi. Zatim slijedi raj naziva Tomoanchan u koji odlaze djeca umrla tijekom poroda, a doista mogu se raspoznati ta 'djeca Sunca' s tužno iskrivljenim ustima. U raju naziva Tomoanchan raste drvo života Ceiba (Mliječna staza – po Athumanunu) na kojem se nalazi 400 000 bradavica iz kojih sišu ta nesretno preminula djeca kako bi skupila snagu za ponovno rođenje. Slijedeći raj naziva Tlalocan nalazi se u prebivalištu boga kiše Tlaloca koji tamo živi sa supružnicom Chalchiuihtlicom, bajnom kišovitom božicom vode. Na kraju peti raj je naziva Omeocan, a u njemu prebiva božanski par Ometeotl (po Athumanunhu oni su slični Adamu i Evi) koji je izrodio kod Maya sve bogove i ljude. Dakle, sada je Athumanunh u maloj trilemi, jer je tri puta pomislio da je središnji lik s poklopca zapravo možda i žena (žena koja rađa i umire tijekom poroda, supružnica Tlaloca, bajna Chalchiuihtlica, ili pak možda ženska polovica božanskog para Ometeotla). Iako je Athumanunh bio vrlo blizu u tom trenutku trileme nije se opet sjetio 'One sa suknjom od žada', odnosno Venere. Da, baš tako, Athumanunhu je odjednom sinulo da je to možda 'Ona sa suknjom od žada' jer nju je u mitološkim pričama Maya čuvalo 'Devet gospodara noći', a baš tih 'Devet gospodara noći' Athumanunh je odjednom ugledao na rubovima poklopca iz Palenque, dakao, sada su to bili kodovi koje Athumanunh tek treba objasniti. No, o tomu drugi put, jer i ovo bi bilo dosta, a Athumanunh se sve više pribojava da prebrzo i prekomplicirano ulazi u tumačenje tajni i misterija drevnih Maya povezujući ih s mitološkim pričama, čudnim računima, a sada i kodovima.
Tajne i misterije Maya
Kodirana poruka drevnih Maya
Iako je Athumanunh pomislio da su drevni Maye razvili ciklus mjerenja Vremena samo do Baktuna, opet se prevario. Naime, drevni Maye razvili su i veće cikluse poput Pictuna, Calabtuna i Kinchilituna. Opet na prvi pogled sve se slaže jer: 144 000 x 20 = 2 880 000 (Pictun), 2 880 000 x 20 = 57 600 000 (Calabtun) i 57 600 000 x 20 = 1 152 000 000 (Kinchilitun). No, ako je Svijet uništen nakon 1 366 560 dana, onda nema ni potrebe brojiti dane koji su uništeni zauvijek. Prema tomu Maye su mogle označiti određenu skupinu dana s ciklusima većim od 144 000, ali nikako to ne treba rabiti u razvijanju vremenskih razdoblja. Nadalje, zato Mayama nije ni trebalo rabiti brojeve veće od 9, no, a ipak su nas upozorili da su rabili i cikluse duže nego su im bili potrebiti. Zapravo to je i prva tajna koju su nam željeli otkriti drevni Maye. Tajna je da su nam drevni Maye željeli kazati da su rabili i decimalnu točku koju nigdje na kamenim zapisima nisu zabilježili. Kako su to željeli pokazati naraštajima koji tek trebaju doći iza njih. Upravo tim velikim ciklusima koji im nisu bili potrebiti, ali u kombinaciji s brojem devet. Opet je tajna u broju devet, tom magičnom broju drevnih Maya. Naime, 1: 9 = 0,111111111111, 10 : 9 = 1,111111111111, 100 : 9 = 11,111111111111. Dakle Ako je Mayama bio potrebit broj 10 oni su ga zamjenili s brojem 9, 999999999999, ako su trebali 100 rabili su 99,999999999999. Upravo zato nikada nisu drevni Maye uporabili broj 10, 100, 1000 već su nam ostavili jednostavnu kodiranu poruku iz koje smo lako mogli zaključiti da se decimalni zarez pomiče uzduž niza od znamenki 9. No, da bi vama to bilo možda zornije Athumanunh će napisati primjer: 50 = 5 x 9,999999999999, 300 = 3 x 99, 999999999999 itd. Na kraju da zaključimo što su nam to Maye željeli poručiti: 1 – nakon svakih 18 980 dana razdoblja od 260 i 365 dana počinju zajedno od početka, 2 – ciklus Sunčevih pjega pojavljuje se nakon 117 prolaza Venere kojoj je kod svakog prolaza potrebito 584 dana da se okrene oko svoje ose, 3 – nakon 20 takvih razdoblja moguće su kataklizmičke pojave na Zemlji, 4 – uporabom znamenki samo do broja 9 kod bilježenja nadnevaka skrenuti pozornost na decimalne brojeve, 5 – bilježenjem većih ciklusa spriječiti pokušaje da se dovedu u nekakav red ciklusi koji slijede nakon 'super broja', odnosno nakon uništenja (kataklizme) i 6 – skretanjem pozornosti na uporabu decimalnih brojeva obznaniti svoju intelektualnu nadmoćnost nad kasnijim generacijama (Tolteci, Azteci …). Dobro, to bi bilo to i ostaje nam samo da pročitamo što pak su nam Maye ostavili zapisano na famoznom poklopcu sarkofaga gospodina Pacala, vladara tajnovitog grada Palenkque.
Tajne i misterije Maya
Devet gospodara Noći i Ona sa suknjom od žada
Baš u trenutku kada je Athumanunh pomislio da je shvatio brojanje i računanje drevnih Maya, te nakon bezbrojnih ispisanih papira cijeli sustav računanja Athumanunhu se odjedanput raspao. Baš tako, doslovno mu se sve raspalo i više mu ništa nije niti 'štimalo' niti mu se podudaralo. Kao da su se drevni Maye opet poigrali s Athumanunhom, baš na isti, ili možda slični način kako su to znali učiniti i drevni Egipćani. Još jednom Athumanunh je shvatio da uopće ne razumije Maye, a ovi su se toliko slatko nasmijali i napokon mu otkrili gdje to stalno čini previde i gdje to griješi. Naime, Athumanunh je smetnuo s uma i potpuno zaboravio da je prema mitologiji drevnih Maya 'devet gospodara Noći' koji čuvaju 'Onu sa suknjom od žada'. Još jednom Athumanunh je zanemario nešto što je toliko puta pročitao u predivnim drevnim mitološkim pričama, u tim pričama gdje su 'mitovi doista poput snova - u isti mah su posve neobični, ali i opsesivno svakidašnji! No, dobro idemo onda redom. Baktun, Katun, Tun, Uinal, Kin, na prvi pogled sve je u najboljem redu i ništa nije neobično, jer tim redom Maye računaju cikluse Vremena. Idemo onda ispočetka, ali obrnutim redom: 1, 20, 360, 7200 i 144 000 dana. Dakle, 1 x 20 = 20 x 20 = 400 x 20 = 8000 x 20 = 160 000. Idemo sada na ovaj način: 1 dan, a takvih je 13, 13 x 20 = 260, onda 18 x 20 = 360, pa 360 x 20 = 7200 i na kraju 7200 x 20 = 144 000. Na trenutak Athumanunhov sustav je dobar, ali u nizu nedostaje 260 (Tonalamatl) i godina Haab nema 360 dana, nego 365. No, niti godina od 360 + 5 nesretnih dana Athumanunhu ne idu u prilog, jer ta Sunčeva godina ne traje 365, nego 365,25 dana. Dakle, Kalendarski krug Maya ne 'zapliće' se svakih 52 godine, nego svakih 52 umanjeno za (52 x 0,25 = 13 dana). E, onda pak to nikako nije 18 980 već 18 993 dana. Eto ti ga sada Athumanunh sve si zapetljao. To je zato što je Athumanunh zaboravio na 'Onu sa suknjom od žada' (Venera – po Athumanunhu). Dakle, ako su drevni Maye 117 puta vidjeli 'Onu sa suknjom od žada' kojoj je potrebito 584 dana da se jednom okrene u gracioznom okretu oko sebe onda Athumanunh mora računati ovako 117 x 584 = 68 328, no to opet ne odgovara Sunčevom ciklusu od 68 302 dana. No, Athumanunh će ipak računati 68 328 x 20 = 1 366 560, jer taj 'super broj' Maye su i zapisale na svojim hramovima. Nadalje, ako sada Athumanunh ima 26 dana previše u odnosu na Sunce, pa ako 'super broj' drevnih Maya usporedi sa Suncem i njegovim 'uništenjem' ima onda Athumanunh i 520 dana previše. E, sada pak Athumanunhu preostaje samo da 'Onu sa suknjom od žada' uskladi sa Tzolkinom drevnih Maya ili da dobije najvažniji ciklus od 260 dana. Dakle, 260 : 117 = 2, 22222. No, ali zašto su drevni Maye Athumanunhu u mitološkoj priči napisali da je 'devet gospodara Noći'? Zašto je Athumanunh pronašao i prepoznao po devet kodova drevnih Maya na svakoj strani poklopca sarkofaga iz Palenque? Ako Athumanunh podijeli ovako 20 : 2, 22222 = 9. Evo ga, evo tih 'devet gospodara Noći' koji čuvaju 'Onu sa suknjom od žada'. Sada pak Athumanunhu preostaje samo onih 68 328 dana podijeliti sa 360 (toliko je stupnjeva u krugu, a to su znali i drevni Maye), dakle 68 328 : 360 = 189,8, pa onda tih 189,8 x 2, 22222 = 421,77. Nakon toga Athumanunh proba taj broj rastaviti na stotice, desetice, jedinice što bi izgledalo ovako: 400 stotica, 20 desetica, 1 jedinica i ostatak od 0,77, pa ako se to onda pomnoži s 360 onda je to 400 x 360 = 144 000 (baktun), 20 x 360 = 7200 (katun), 1 x 360 = 360 (tun). Uf, dobro je, bilo bi dosta za sada. Sutra ćemo krenuti dalje kako bi na kraju otkrili tu tajnu drevnih Maya kojoj smo sve bliže.
izvor:enhu.blog
Poslednja izmena:
