Izvješće očevidca-svjedoka je „Civis Manfeldensis – građanina Mansfelda“, vjerojatno ljekarnika Landaua (prema tumačenju Nikolausa Paulusa u „Jahrbuch der Görresgesellschaft“, iz 1894., IV, ili prema drugim tumačenjima možda gradskog pisara Galle-Branda), pozvanog u noći, koje se nalazi u knjizi Johannesa Cochläusa „De actis et scriptis Martini Lutheri, Saxonis“ u separatnoj tiskovini „Ex compendio actorum Martini Lutheri, caput ultimum et ex epistola quadam Mansfeldensi historica narratio, una cum annotationibus alterius epistolae, de ejusdem Lutheri ultimus actis et vitae exitu“, Moguntiae, 1548.
Izvješće „Građanina Mansfelda“ napisano je 18. veljače 1546., prije izvješća „Historia“. Landau je bio bratić Georga Witzela, koji je izvješće predao Cochläusu. Skraćeno: Došavši u Lutherovu kuću tamo nalazi već dvojicu liječnika, grofa Alberta von Mansfelda, nekoliko osoba, i pastore Jonasa, Coeliusa i Aurifabera. Ovo izvješće u obliku obdukcijskog nalaza potpuno drugačije prikazuje Lutherovu smrt („horrenda mors“), nego li „Historia“, kao strašnu i iznenadnu, Lutherova lica iskrivljenoga i tamnog na desnoj strani. Liječnici konstatiraju da nema bila, jedan kaže da izgleda kao da je zadavljen, burne reakcije Jonasa u šoku, vičući i za glavu se držeći, pokušavanja oživljavanja mrtvaca do svitanja 18. 02. 1546., što se poduzima kod netom utopljenih ili obješenih, a ne kod mirno i pobožno preminulih. Na inzistiranje Jonasa stavljaju mu klistir, što i čine, iako jedan liječnik kaže „Pa, nema smisla, već je mrtav.“
-------------------------
Dakle, ćaća Martin im se objesio, jednako kao i njihov "patrijarh Juda", i zato se ne čudite što su neki od njih sljedbenici i klanjatelji proročice bogohulnice i alkoholičarke Ellen White. Sve su to plodovi izdaje Krista - tako sotona "nagrađuje" svoje sluge, da im omču i pokaže im drvo.
