Zašto Crkvu nazivaju Kurvom (Bludnicom iz Otkrivenja), a njezinu Bibliju svojim Svetim Pismom?

[Isabeleta]

Ali u tvojim snovima.

Laodikeja, pa Bog može govoriti u snovima. To piše u Bibliji, zar se ne sjećaš?

 

[DarthShone]

Teško je to i nekako - tužno. Uložiti toliko vremena i energije na računanje i mozganje kao da je Bog rebus ili križaljka.. . a trebalo se samo radovati Bogu koji je Ljubav. I u miru iščekivati spasenje Božje.

I te kako je i tužno, strašno i teško. No, treba ih razumeti. Takvi su svi koji prihvate oca i majku svih hereza, gnosticizam. Ako na to dodamo činjenicu da su odbacili magisterium Crkve, da su joj svojom voljom negirali autoritet i isti prebacili na ljudskim rukama pisanim tekstovima, za čije razumevanje i tumačenje isključivo pravo i autoriet ima Crkva, onda nam postaje jasno odakle i shvatanje Boga koji je Ljubav (YHWH se naime najverovatnije izgovaralo kao Iahauah - Ahava - LJUBAV) kao nekakvog računara (Raselovci) ili "ne bića" skupa nekakvih "triju velikodostojnika" (subotari)....

Doslovno Bog kome se plodovi američkog soja Sola Scriptura klanjaju i služe, nije JA JESAM, nego neko sasvim drugi, neko ko zahteva sleđenje pravila, propisa, i ko što je možda i najvažnije i ne zna šta govori, pa tako juče kaže jedno, danas drugo, a sutra nešto sasvim treće (igra poker sa "prorocima" i "proročicama").

Na koji način onda se radovati? Na koji način u miru iščekivati spasenje?

Ujedno, kako i očekivati bilo kakvo spasenje, kada je sve što oni očekuju aposlutno materijalno, doslovno ljudsko.

čovječe, pa to troši energiju i zamara dušu kad onda mole i slave Gospodina?

Ne samo da troši energiju, ne samo da dušu zamara, nego je i truje.

Pitaš se kada onda slave Gospodina.. No, pitanje je slave li oni uopšte Njega.

Kako bi i mogli, kada im je "Bog" u stvari sve samo ne Bog. Kako bi neko i mogao slaviti entitet koji je istovremeno i "ne biće" i matematički skup tri bića, i računar, i nekakva tri "velikodostojnika" koja sačinjavaju "božanstvo"....

Kako neko i može slaviti entitet koji je totalno depersonalizovan, koji ne zna šta govori, i čiju volju tumače "proroci" s mentalnim problemima? Na koji se način može pristupiti i slaviti neko ko svojim sledbenicima dozvljava da nerođenu decu ubijaju za novac, na koji način slaviti nekoga ko svoje sledbenike primorava da napadaju i lažu pri tome im "perući" sve grehe time što oni subotare, ne jedu meso?

Da li je to Gospodin koji je Petru rekao: "Kolji i jedi"? Da li je to Gospodin koji je rekao "Sve ovo učinh čistim"?

Nije...

Dakle... kako onda i da imaju vremena da slave i mole Gospodina, kada se Njemu i ne obraćaju, kada je za njih On stvorenje (arkanđeo Mihael)?

 

[Laodikeja]

Laodikeja, pa Bog može govoriti u snovima. To piše u Bibliji, zar se ne sjećaš?

Moze, samo ne u laznim kosmarnim snovima.

Takvi su ili proizvod cestog gledanja horor filmova tipa "Fredi Kruger" ili "upraznjavanja krive religije papskih Jezuita, sto je tek kosmar sam za sebe.

 

[Isabeleta]

I te kako je i tužno, strašno i teško. No, treba ih razumeti. Takvi su svi koji prihvate oca i majku svih hereza, gnosticizam. Ako na to dodamo činjenicu da su odbacili magisterium Crkve, da su joj svojom voljom negirali autoritet i isti prebacili na ljudskim rukama pisanim tekstovima, za čije razumevanje i tumačenje isključivo pravo i autoriet ima Crkva, onda nam postaje jasno odakle i shvatanje Boga koji je Ljubav (YHWH se naime najverovatnije izgovaralo kao Iahauah - Ahava - LJUBAV) kao nekakvog računara (Raselovci) ili "ne bića" skupa nekakvih "triju velikodostojnika" (subotari)....

Doslovno Bog kome se plodovi američkog soja Sola Scriptura klanjaju i služe, nije JA JESAM, nego neko sasvim drugi, neko ko zahteva sleđenje pravila, propisa, i ko što je možda i najvažnije i ne zna šta govori, pa tako juče kaže jedno, danas drugo, a sutra nešto sasvim treće (igra poker sa "prorocima" i "proročicama").

Na koji način onda se radovati? Na koji način u miru iščekivati spasenje?

Ujedno, kako i očekivati bilo kakvo spasenje, kada je sve što oni očekuju aposlutno materijalno, doslovno ljudsko.

Kako bi i mogli, kada im je "Bog" u stvari sve samo ne Bog. Kako bi neko i mogao slaviti entitet koji je istovremeno i "ne biće" i matematički skup tri bića, i računar, i nekakva tri "velikodostojnika" koja sačinjavaju "božanstvo"....

Kako neko i može slaviti entitet koji je totalno depersonalizovan, koji ne zna šta govori, i čiju volju tumače "proroci" s mentalnim problemima? Na koji se način može pristupiti i slaviti neko ko svojim sledbenicima dozvljava da nerođenu decu ubijaju za novac, na koji način slaviti nekoga ko svoje sledbenike primorava da napadaju i lažu pri tome im "perući" sve grehe time što oni subotare, ne jedu meso?

Jako dobra analiza. Vidim da si dobro upućen i drago mi je što si spomenuo gnosticizam jer to je bit problema.
Ne znam kako objasniti, ali ja se nekad osjećam nelagodno dok čitam njihove postove, imam dojam je svedeno na ljudsko nadmudrivanje, dokazivanje, pa čak i forsiranje...nema Duha Svetoga, onog dobrog Duha koji krijepi dušu, rasvjetljuje razum i ispunja srce žarom i toplinom. Možda je to subjektivno, ali, mislim da je tako u duhovnom životu: duh se ukruti, postane tvrd kad se prestane hraniti Duhom Božjim.
I još jedno zapaženje na temelju ovog što si napisao...adventisti/protestanti su zanemarili ili su se odrekli ( svjesno ili nesvjesno?) Isusovog čovještva, a Isus se utjelovio da bi ljudima bio sličan i blizak. Vjerojatno zato odbacuju, preziru ili se možda stide Isusovog križa, Njegovog rođenja u štali, njegovog siromaštva, skrovitosti i skromnosti života u Nazaretu, Njegovog odnosa i ljubavi prema gubavcima, marginalcima, grešnicima...itd, sve ono o čemu nam govore Evanđelja. Oni ciljaju na nešto veće i "bombastičnije" kao viđenja, objave, proroštva...a to su kule u zraku bez temelja. Eto, tako ih doživljavam.

 

[DarthShone]

Ne znam kako objasniti, ali ja se nekad osjećam nelagodno dok čitam njihove postove, imam dojam je svedeno na ljudsko nadmudrivanje, dokazivanje, pa čak i forsiranje...nema Duha Svetoga, onog dobrog Duha koji krijepi dušu, rasvjetljuje razum i ispunja srce žarom i toplinom.

Koje drugo osećanje sem nelagode se i može imati kada se čitaju, ili slušaju adventisti, svedoci i njima slični? Ni jedno drugo sem osećaja odvratnosti, i to ne samo na očigledno ljudsko, farisejsko nadmudrivanje i samopromociju, nego i na otužnost kojom odiše Mileritska "soterologija" i "eshatlogija" prepuna materijalističkog, sardonskog osmehivanja i nekavih "rajeva na zemlji" koji nas eto čekaju tu iza ugla, samo ako sledimo Stari Zavet u njihovom tumačenju.

I još jedno zapaženje na temelju ovog što si napisao...adventisti/protestanti su zanemarili ili su se odrekli ( svjesno ili nesvjesno?) Isusovog čovještva, a Isus se utjelovio da bi ljudima bio sličan i blizak. Vjerojatno zato odbacuju, preziru ili se možda stide Isusovog križa, Njegovog rođenja u štali, njegovog siromaštva, skrovitosti i skromnosti života u Nazaretu, Njegovog odnosa i ljubavi prema gubavcima, marginalcima, grešnicima...itd, sve ono o čemu nam govore Evanđelja.

Ne, nisu se oni odrekli samo Isusovog čoveštva, oni su se odrekli Njegovog Božanstva, doslovno se odričući Njega samoga. Uostalom, kakav je to Isus ovih kultista američkog soja Sola Scriptura? Da li je to Isus Evanđelja, Isus koji se smeje, plače, ali i koji s neospornim autoritetom govori za sebe da je "Ja Jesam" doslovno da je On YHWH?

Ne, Isus kojeg oni, adventisti i ostali kultisti američkog soja Sola Scriptura propovedaju je grešnik, neko ko je pod "zakonom" (kojeg doslovno krši svakim svojim delom i postupkom), slepo oruđe, stvorenje (bilo da Ga smatraju samo čovekom, bilo da mantraju da je On otelotvoreni arkanđeo Mihael), podložan Bogu koji Ga, eto jer sledi "zakona" posinjuje i uzdiže. Dakle Isus koga ovi kultisti nude je sve, i čovek, i priviđenje, i anđeo, ali nikako ono što On zaista jeste, nikako Bog.

Uostalom, skoro svi sledbenici Sola Scriptura, posebno oni američkog soja te hereze, dobijaju napadaje kada se pomene Blažena Djevica Marija, posebno kada se ona nazove Theotokos - Bogorodicom.

Dakle, ako Blažena Djevica Marija nije Theotokos, onda i njezin sin nije Theos. Shodno tome, Isus za njih, kultiste američkog soja Sola Scriptura nije Bog.

Oni ciljaju na nešto veće i "bombastičnije" kao viđenja, objave, proroštva...a to su kule u zraku bez temelja.

Ištu znak. Isto kao i oni koje u svojoj posednutosti "zakonom" iskaše i hebreji Isusovog vremena.

No jadnici su nesvesni (pre će biti da su i te kako svesni, nego im pali seraf oči zamagljuje) da Bog nije mađioničar, da sve čini drugačije od onoga kako to od Njega očekuju ljudi.

Uostalom, najbolja definicija Boga samog je ona koju je On Sam za sebe dao:

"Jer moje misli nisu vaše misli,
i puti moji nisu vaši puti –
riječ je Gospodnja.
Visoko je iznad zemlje nebo,
tako su visoko puti moji iznad vaših putova,
i misli moje iznad vaših misli.”
Iz 55,8-9

 

[Laodikeja]

Trebate Boga..

To je vas osnovni problem, sto ste ga svrgnuli sa prestola svog zivota, i na taj presto postali svoju murost, svoje licno zakljucivanje, sujetu, samovelicanje svoje pronicljivosti, i samodovoljnost.

 

[Isabeleta]

Trebate Boga..

Pa, naravno da trebamo Boga...(ljubav je Božja bolja od života, usp. Ps. 63), ali po ljudskoj slabosti trebamo i posredništvo Njegovog ljubljenog Sina i zagovor Presvete Bogorodice.
Evo, mi baš danas slavimo Navještenje Gospodinovo - Blagovijest.
Tko će nas najbolje poučiti poniznosti od Isusa i Marije? ("Učite se od mene jer sam blaga i ponizna srca.")
"Veliča duša moja Gospodina...što pogleda na neznatnost službenice svoje."
Nadam se da će ti se svidjeti.

 

[DarthShone]

Pa, naravno da trebamo Boga...(ljubav je Božja bolja od života, usp. Ps. 63), ali po ljudskoj slabosti trebamo i posredništvo Njegovog ljubljenog Sina i zagovor Presvete Bogorodice.

Upravo tako. No do Oca je moguće otići samo po Sinu. Sin je Put, Istina, Život, a tko god sledi Sina, sledi i Oca, jer Otac i Sin jedno su Biće (echad).

Nekoć Bog govoraše po prorocima, a onda, progovori lično po Sinu.

I upravo zato, jer je Bog lično Govorio po Sinu, svako ko tvrdi za sebe da je prorok, ili da treba slediti Starozavetne proroke (Mojsija) , nije od Boga, jer negira Božiju ličnu objavu.

Dakle, ako je za nas Isus Sin, onda za nas nema nikakve "nove" objave osim one koju propoveda Crkva. A to znači ni shabati, ni obrezanje, ni mlađaci, niti nekakvi "zdravstveni zakoni" nam nisu obavezni.

No, ako verujemo da su nam sve pomenute stvari obavezne, ako verujemo da će Bog govoriti po nekakvim prorocima, (možda čak i po nama samima, utakmicama i tome slično), onda za nas Isus nije SIn.

A ako negiramo Sina, negiramo i Oca (kao i Duha Svetoga)

I upravo to čine kultisti američkog soja Sola Scriptura, koji svesni da to čine, izmišljaju nekakva "nova tumačenja", a nas koji sledimo Isusa, nas za koje je On Sin, dakle Bog, optužuju za navodno formalno tumačenje...

 

[Isabeleta]

DarthShone


Pročitala sam dva (i tri) puta tvoje prethodne postove i sve mi je prihvatljivo jer vidim da je utemeljeno na Svetom Pismu i nauci svete Crkve. Ne znam što bih odgovorila, komplicirano je sve to za moju malu glavu... osim toga, petak je, dan Isusove muke i voljela bih ga proživjeti kako doliči ovom danu i korizmenom vremenu.

Nekoliko puta spominješ "američki soj Sola Scriptura".., haha, to baš asocira na virus.

Nameće mi se jedno pitanje: Kako je došlo do ovoga?
Evanđelje-Radosna vijest spasenja za sve ljude otvorenog srca i uma, pretvorilo se u izobličenu sliku o bogu koji nije Bog.
" Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista"..."Mi propovjedamo Krista Raspetoga...". itd.
Da li je tu bit problema? Neprihvaćanje Krista Raspetoga, arogancija života, požuda tijela i požuda očiju...Čovjek tone u tamu igubi se u vrtlogu misli iz kojeg ne može izaći. I muči se, mislim da je to velika muka, osobito kad se ne ostvare "proroštva" i vlastite zamisli.
Bez poznavanja Boga, ne može se čovjek spoznati i sad je očito da čovjek/stvorenje ne želi biti stvorenje Božje već Boga sebi podložiti, svojim zamislima. Pa, to je taj "duh svijeta" o kojem Isus govori koji se protivi Bogu, a upravo on je zavladao svijetom.
Gore si napisao kako nam je Otac progovorio po svom Sinu...naravno, i u Njemu nam sve dao. I nakon toga-zašutio. Tako piše jedan španjolski mistik. Ne znam je li ti poznata njegova Molitva zaljubljene duše:

Gospodine Bože, Ljubljeni moj!
Ako te sjećanje na moje grijehe još zadržava da mi ne dadeš ono što te molim, čini, moj Bože, s obzirom na njih, kako hoćeš, jer to je stvar koju želim više od svega; ali daj, radi po svojoj dobroti i milosrđu, pa ću te prepoznati po tome što mi ih opraštaš.

Ako pak čekaš na moja djela, da prema djelima uslišiš moju molbu, podaj mi ih ti i izvrši ih ti u meni, pa nek se ispuni tvoja volja u trpljenju što ga od mene hoćeš primiti. No ako ne čekaš na moja djela, na što drugo čekaš, preblagi Gospodaru moj? I zašto još oklijevaš? Jer ako ono što te molim u tvom Sinu ima, konačno, biti milost i milosrđe, primi moj obol, jer ga tražiš, i daj mi ono dobro koje ti sam hoćeš da mi dadeš.

Tko se može osloboditi od ovih niskih ljudskih načina, ako ga ti ne uzdigneš k sebi u čistoj ljubavi, Bože moj? Kako će se tebi uzdignuti čovjek rođen u zabačenosti i u blatu, ako ga ti, Gospodine, ne uzdigneš svojom rukom kojom si ga oblikovao?

Nećeš mi, moj Bože, oduzeti što si mi jednom dao u svome jedinorođenome Sinu Isusu Kristu, u kojem si mi dao sve što tražim. Stoga ću se radovati u sigurnosti da nećeš kasniti ako te čekam.

Ali zašto ti, dušo moja, umećeš zakašnjenja, kad već ovoga časa možeš ljubiti Boga u svom srcu?
Moja su nebesa i moja je zemlja. Moji su svi narodi. Pravednici su moji, moji su grešnici. Anđeli su moji, i Majka Božja i sve su stvari moje. I Bog je moj i za mene, jer je Krist moj i sav za mene. Što, dakle, tražiš i što pitaš, dušo moja? Tvoje je sve to i sve je to za tebe!

Ne skreći na manje i ne zadovoljavaj se mrvicama što padaju sa stola tvoga oca. Izađi i slavi se njegovom slavom. U njoj se sakri i uživaj i postići ćeš da će se ispuniti želje tvoga srca. (sv. Ivan od Križa)

 

[DarthShone]

Nekoliko puta spominješ "američki soj Sola Scriptura".., haha, to baš asocira na virus.

Zar ne podseća?

" Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista"..."Mi propovjedamo Krista Raspetoga...". itd.
Da li je tu bit problema? Neprihvaćanje Krista Raspetoga, arogancija života, požuda tijela i požuda očiju...Čovjek tone u tamu igubi se u vrtlogu misli iz kojeg ne može izaći. I muči se, mislim da je to velika muka, osobito kad se ne ostvare "proroštva" i vlastite zamisli.

Upravo u tome i jeste problem. Čovek ne želi prihvatiti jednu i jedinu činjenjicu od koje sve polazi. Život je Križ, i muke i radosti, tuge i slavlja, patnje i blaženstva, umor i odmor. Ta rađamo se boreći se.

Bez poznavanja Boga, ne može se čovjek spoznati i sad je očito da čovjek/stvorenje ne želi biti stvorenje Božje već Boga sebi podložiti, svojim zamislima. Pa, to je taj "duh svijeta" o kojem Isus govori koji se protivi Bogu, a upravo on je zavladao svijetom.

Da, ali ne poznavanja Boga u smislu kako to američki soj ponavlja (poznavanje karaktera) nego poznavanja Boga koji neograničeno ljubi svoja stvorenja u toj meri da je zarad istih žrtvovao svoje Ja (Sina) na sablazan materijalistima i ludost "umnima". Pokazavši upravo ovo: "Moje Misli nisu vaše misli".

Jer, čovek, a to si se uverila iščitavajući literalne pokušaje akolita američkog soja Sola Scriptura, zamišlja Boga kao mađioničara, kao Gandalfa koji pucne prstom (otkuda Duhu prsti? Pojma nemam, pitaj subotare..) učini neko čudo, neki znak, ali je aposlutno nedostupan i svoja "čuda" čini jedino i isključivo jedino ako se listing ljudskog sleđenja "programa" (lista pravila - subotarima tako drag "zakon") pokaže "bez greške"....

Da li je Bog zaista takav?

Sudeći prema onome kako nam se Objavio kroz Sveto Pismo (oba Zavjeta) daleko je od takvog ljudskog alter ega kakvim ga u svojoj nedokazanosti i materijalizmu propovedaju akoliti američkog soja Sola Scriptura.

Gore si napisao kako nam je Otac progovorio po svom Sinu...naravno, i u Njemu nam sve dao. I nakon toga-zašutio.

Nama se čini da je zašutio. No, nije. Crkva govori. Ujedno, zamisli samo ovo:

Zamisli Roditelja od koga su neposlušna deca pobegla idući putevima svoje slobodne volje, zamisli roditelja koji ne želevši da mu deca propadnu, vodi tu svoju decu tako što ih preko glasnika upozorava, govori im da greše, gde greše, da bi na kraju i sam, apsolutno se približivši svojoj deci, postavši njima sličan, lično govorio, pokazao Put, Istinu, Život.

Na nama je, jer mi smo ta deca, da sada odgovorimo na Roditeljeve reči. Ne da i dalje zapitkujemo, ne da i dalje tražimo znake, nego da shvatimo da smo bez Njega ništa i da se umesto haosa i nemira svojeg egoizma, okrenemo Njemu i Njegovom Roditeljskom zagrljaju.

Uostalom, to i jeste simbolika raspeća.

Šta Isus čini na Križu?

Širi ruke....

A kada nekoga želimo zagrliti, šta činimo?

Isto to.

Dakle, ne u veganizam, ne u ljudskom voljom produžene živote nekakvih "rajeva na zemlji", nego na Križ, u zagljaj Boga, koji je ne samo Put, Istina, Život, nego Mir, spokojstvo, počinak (što je pravo značenje reči shabbat), Boga koji nas ljubi, a ljubav je Njegova, bezuslovna.