Za one koji zele da spasu dusu svoju!!!

Status
Zatvorena za pisanje odgovora.
Član
Učlanjen(a)
19.12.2009
Poruka
193
JS su osnovani u 19. veku, kao i vecina sekti u protestantskoj Americi, pa se posle prosirila po svetu.

JEHOVINI SVEDOCI - Forum BeogradCafe

Odgovor:Tacno je ovo sto kazes nisam imao puno vremena da pisem opsirnije o njima zurio sam na posao.Ali je CIA iskoristila i novcano podrzala njeno prosirenje na Balkanu po gotovo da zazivi kod Srba.Uvjek ti mene slobodno ispravi sto zaboravim jer sam kratak sa vremenom radim svaki dan.Pozdrav!
 
Član
Učlanjen(a)
19.12.2009
Poruka
193
Nemaš potrebe čovjeku stalno objašnjavati,dosta je da ga opomeneš da ne radi kako treba i da mu predložiš da uzme Bibliju(Stari i Novi Zavjet) da pročita i da sam prosudi o nekim stvarima.Pazi,ja mislim da i ti možda nisi u pravu kod jedne stvari,a to je kad je u pitanju samoodbrana.Znaš kad je Juda sa oostalima došaao po Isusa i kad je jedan od apostola izvadio nož i osjekao uho jednom od vojnika da ga je isus ukorio i zabranio takvo nešto.Poenta je u tome(barem po mom mišljenju jer ja nastojim sam da tumačim Novi zavjet koliko je to u mojoj moći) da iskrenim vjernicima smrt ne prestavlja nešto opako nego je to,ako iskreno vjeruješ,prelazak u drugi bolji život,a ako ti i u samoodbrani ubiješ nekoga,ti si ubica i pitanje je gdje ćeš da završiš.Ja ne kažem da sam u pravu i da je moje stajalište ono pravo,al ja sam to tako shvatio.Tražio sam dok sam čitao barem jedno mjesto gdje je i u kakvim okolnostima dozvoljeno ubiti i nisam našao.Ako mi ti možeš pomoći reci gdje je to,ja ću ponovo pročitati(priznajem samo Novi zavjet,nemoj mi predlagati tumačenja u nekim poslije knjigama).Nisam ni u jednoj sekti,nastojim ići kad god mogu na molitve i pričesti u crkvu(nije hvala nego samo da te u startu razuvijerim da nisam u ni u kakvoj sekti) i iz Republike Srpske sam iz Srpca.Nemam ni problem ako neko hoće da ide i u sekte,jer ljudi imaju slobodnu volju i ja ih ne mogu natjerati da budu Hrišćani.Ako bi to radili bili bi gori od onih iz našeg okruženja koji to rade.I ja redovno odbijam djevojke(imam svoju),nastojim da poštujem svakoga i da nikome ne činim zlo i mogu ti reći da me dosta ljudi u mojoj bližoj okolini baš zbog toga cijeni(ja to ne radim zbog njih,ali to poslije samo iz sebe proistekne) i niko mi ne kaže da sam budala zbog toga.I ja sam uniformisano lice(radim u OS i trenutno sam razmješten u Federaciji) i rećiću ti da me poštuju i iz ostalih konfesija i religija i da i među njima ima dobrih ljudi koji cijene moralne vrline.

Odgovor:E ovako Gospod Isus Hrist je rekao ko se noza hvata od noza gine ili ako ti neko udari samar okreni mu i drugi obraz!Ovo znaci da ti ne budes prvi koji napada drugog covjeka ali ako ti je ugrozen zivot,tvoja porodica ili drzava duzan si da stanes u odbranu toga jer govori Gospod citiram:Nema vece ljubavi na zemlji nego kada neko polozi svoj zivot za tebe!A sto se tice samara tu Gospod testira tvoju gordost!
 
Član
Učlanjen(a)
19.12.2009
Poruka
193
Pozdrav svima!

Stretan badnji dan svima koji slave!Pazi te danas da se ne omrsi te a sutra posle sluzbe ispovjedi te sve svoje grijehe i nemoj te nista sakriti od svestenika!Da bi se pravilno ispovjedili zapisi te sve svoje grijehe na papir pa kada se ispovjeda te procitaj te a posle toga papir dajte svesteniku koji ce ga spaliti!Jer kada dodje te pred svestenika vi se zbuni te i zaboravi te pola svojih grijehova.A da vam se to nebi desilo fino sjedi te u miru i tisini i sjeti te se sta ste sve zgrijesili pa tako i zapisuj te sve redom!Ispovjest je vaznija od samoga pricesca jer vam Gospod nece primiti pricesce ako se prije toga niste ispovjedili!A znaj te i ovo da sve sto sakrije te na ispovjesti tome se jako raduje Djavo e da mu ne priredimo radost mi cemo sve reci nasem svesteniku koji je posrednik i tako posramiti Djavola i njegove sluge!Samo da znate kako se vas andjeo cuvar raduje kada nista ne sakrije te a kako place i tuguje kada presuti te grijeh e da ne rastuzimo naseg andjela cuvara sve reci te!
 
Član
Učlanjen(a)
19.12.2009
Poruka
193
^^^ Da, ali ovo sto je Sector rekao ja mislim da se odnosi da su se 100% otudjili od Boga katolici, odnosno da u njihovim Crkvama, Katedralama, nema Sv. Duha. Znaci nisam mislio na vernike nego nego na njihove podglavare...

@Sector
Ostalo mi je jos nekoliko strana da procitam iz Novog Zaveta + Jovanovo Otkrovljenje, pa sam mislio da uzmem da citam knjige Sv. Nikolaja Velimirovica, citao sam neke njegove pesme i besede i odusevio me... Ali hvala na obavestenju pogledacu...


A da li si znao moj bratac da svaki put kada citas sv.pismo uvjek nadjes nesto sto prije tu nije bilo e zato treba stalno citati jer u sv.pismu ima sv.Duha jer su to rijeci Gospodnje pa ti sv.Duh polako otkriva stvari jer vidi stanje duse tvoje!Svaki dan po glavu iz Jevandjelja u stojecem stavu ispred ikona e tako se cita sv.pismo.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
A da li si znao moj bratac da svaki put kada citas sv.pismo uvjek nadjes nesto sto prije tu nije bilo e zato treba stalno citati jer u sv.pismu ima sv.Duha jer su to rijeci Gospodnje pa ti sv.Duh polako otkriva stvari jer vidi stanje duse tvoje!Svaki dan po glavu iz Jevandjelja u stojecem stavu ispred ikona e tako se cita sv.pismo.

Uh, čovječe, ala si ti strog! A, šta kažeš, svaki put u Svetom pismu nađeš nešto što tu prije nije bilo??? (usput, Sveto pismo se piše velikim slovom)
Kada bi to malo elaborirao, bilo bi zanimljivo. Znači li to da se tekst u Svetom pismu mijenja sam od sebe?
 
Član
Učlanjen(a)
01.01.2010
Poruka
78
Uh, čovječe, ala si ti strog! A, šta kažeš, svaki put u Svetom pismu nađeš nešto što tu prije nije bilo??? (usput, Sveto pismo se piše velikim slovom)
Kada bi to malo elaborirao, bilo bi zanimljivo. Znači li to da se tekst u Svetom pismu mijenja sam od sebe?
Nije u tome stvar,nego je problem u koncentraciji,jer dog ga čitaš ne smiješ preskočiti ništa(ja sam se po nekoliko puta vraćao na nekom pasosu jer ga nisam mogao skontati,bolje rečeno pročitam ga i ni jedno slovo ne upamtim i tako nekoliko puta,a i Novi zavjet kad čitaš,čitaj ga kad ti se čita,ništa na silu.Pročitaj jednu rečenicu,i ako ti se ne čita ostavi ga pa nastavi kad ti se bude dalo.Ima još nekih uputa,aal najbolje je kad ti sam/a osjetiš i kad imaš želju,to je osnov.Pozz
 
Član
Učlanjen(a)
01.01.2010
Poruka
78
Odgovor:E ovako Gospod Isus Hrist je rekao ko se noza hvata od noza gine ili ako ti neko udari samar okreni mu i drugi obraz!Ovo znaci da ti ne budes prvi koji napada drugog covjeka ali ako ti je ugrozen zivot,tvoja porodica ili drzava duzan si da stanes u odbranu toga jer govori Gospod citiram:Nema vece ljubavi na zemlji nego kada neko polozi svoj zivot za tebe!A sto se tice samara tu Gospod testira tvoju gordost!
I šta sad npr.kad naše vođe isceniraju nekakav događaj kao što su Njemci pod Hitlerom uradili 1939 i podmetnu lažne dokaze(bilo je dosta takvih slučajeva i u ovom ratu kao što su Markale,Kafić u Tuzli,Račak...) i optuže drugu stranu da nas je napala i pošalju te u ofanzivne akcije,a ti misliš da se braniš?I možeš li mi reći taačno gdje se ona tvoja citiraana rečenica nalazi u Novom Zavjetu da vidim cijeli kontekst.Unaprijed zahvaljujem.
 
Član
Učlanjen(a)
19.12.2009
Poruka
193
Hristos se rodi brate moj!!!

I šta sad npr.kad naše vođe isceniraju nekakav događaj kao što su Njemci pod Hitlerom uradili 1939 i podmetnu lažne dokaze(bilo je dosta takvih slučajeva i u ovom ratu kao što su Markale,Kafić u Tuzli,Račak...) i optuže drugu stranu da nas je napala i pošalju te u ofanzivne akcije,a ti misliš da se braniš?I možeš li mi reći taačno gdje se ona tvoja citiraana rečenica nalazi u Novom Zavjetu da vidim cijeli kontekst.Unaprijed zahvaljujem.

Ti se nemoj braniti ako te neko nekad napadne fino sjedi u kuci i gledaj kako ti ubijaju porodicu!Dijete drago ja sam toliko vidio zvjerstava da nema rijeci da ti opisem!Ti se trudis da shvatis ali ne kontas!Molim te pronadji knjigu sv.starac Pajsije Svetogorac knjiga se zove *cuvaj te dusu* ovo je jedan od najvecih monaha sa svete Gore,posle procitaj knjigu sv.monah Tadej Vitovnicki tu ces da naucis kako se tumaci sv.Pismo!Jer ne moze svako da tumaci sv.Pismo,zamisli kada bi svako tumacio po sebi na sta bi to licilo!Tako se pocelo da tumaci nekad pa se iz toga izrodile sekte i svaka sekta je mislila za sebe da najbolje tumaci sv.Pismo!Ove knjige kada procitas tu ces da vidis sta je Gospod mislio kada je govorio jer se ovim svetim monasima redovno javljali svetci i Presveta Bogorodica!Molim te jos jednom pronadji ove knjige imas ih po manastirima i crkvama sve sto te ikada zanimalo ali bas sve tu ces naci a naci ces i sebe!Evo ja sam se potrudio da pronadjem jedan dio samo da vise ne lutas!
 

Prilozi

  • Starac Pajsije Svetogorac - Čuvajte dušu! (Duh Božji i duh ovog svijeta).jpg
    Starac Pajsije Svetogorac - Čuvajte dušu! (Duh Božji i duh ovog svijeta).jpg
    40,2 KB · Pregleda: 59
Član
Učlanjen(a)
19.12.2009
Poruka
193
Starac pajsije svetogorac čuvajte dušu!

[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]UMESTO UVODA - KLITOS JOANIDIS[/FONT][FONT=&quot][/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Razgovori o duhovnicima [/FONT][FONT=&quot]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE[/FONT][/FONT]
[FONT=&quot][/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT[/FONT][FONT=&quot][/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Prvo poglavlje[/FONT][FONT=&quot]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT U PORODICI[/FONT][/FONT]
[FONT=&quot][/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Molitva u porodici [/FONT]​
[FONT=&quot]Duhovni život supružnika [/FONT]​
[FONT=&quot]Deca i duhovni život [/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Drugo poglavlje[/FONT][FONT=&quot]
[FONT=&quot]POSAO I DUHOVNI ŽIVOT[/FONT][/FONT]
[FONT=&quot][/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Rad je blagoslov [/FONT]​
[FONT=&quot]Izbor zanimanja [/FONT]​
[FONT=&quot]Ljubav prema poslu [/FONT]​
[FONT=&quot]Teskoba i posao [/FONT]​
[FONT=&quot]Osveštavanje posla [/FONT]​
[FONT=&quot]Zanimanje ne čini čoveka [/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Treće poglavlje[/FONT][FONT=&quot]
[FONT=&quot]UZDRŽAVANjE U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU[/FONT][/FONT]
[FONT=&quot][/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Deca i post [/FONT]​
[FONT=&quot]Usrdni post [/FONT]​

[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]RAZGOVORI O DUHOVNICIMA - STARAC PAJSIJE[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Sagovornik: Mitropolit Crnogorsko-Primorski, Gospodin Amfilohije Radović, profesor Bogoslovskog fakulteta u Beogradu[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Klitos Joanid[/FONT][FONT=&quot]is: "Pronaći Pravoslavnog "stareca" ima veći značaj od svih knjiga i od svih ideja ", kaže veoma tačno ruski intelektualac Kirijevski.[/FONT]
[FONT=&quot]Postoji, kako nas uveravaju oni, koji to zaista znaju, nekoliko velikih staraca, koji, do svog upokojenja, nama, većini, ostaju nepoznati, jer je tako hteo promisao Božiji. Ali ima i nekih koji su veoma poznati, čuveni, rekli bismo, pored kojih savremeni čovek oseća spokojstvo. Jedan od njih je i svetogorski starac Pajsije. Ispričajte nam, preosvećeni, o tom vašem značajnom poznanstvu.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]Mitropolit Amfilohije Radović[/FONT][FONT=&quot]: Velikog starca sam prvi put upoznao 1966. godine, kada sam još bio mirjanin. A izvestan period, od gotovo deset meseci, proveo sam, već kao jeromonah, u blizini njegove kelije.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.:[/FONT][FONT=&quot] Mora da je za vas bilo značajno iskustvo da proživite tako dug vremenski periodu blizini jednoga takvoga starca.[/FONT]
[FONT=&quot]A. R.:[/FONT][FONT=&quot] Da, izuzetno značajno iskustvo.[/FONT]
[FONT=&quot]Prvi put ostao sam tamo nedelju dana. Prolazio sam tada kroz jedan veoma težak životni period. Tek što sam bio stigao iz Evrope, ophrvan njenim zapadnjačkim racionalizmom i svim ostalim vezanim za to. Starac Pajsije mi je.pružio snažnu i duboku podršku.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.:[/FONT][FONT=&quot] Sećate li se još uvek tačno njegovih reči? Veoma je značajno kako se ophodio sa jednim intelektualcem, kao što ste vu.[/FONT]
[FONT=&quot]A. R.;[/FONT][FONT=&quot] Pre svega, slušao je veoma pažljivo sve što sam mu govorio. a zapazio sam da sluša ne samo sa mnogo pažnje, nego sa pažnjom i u molitvi, što je izuzetno značajno.[/FONT]
[FONT=&quot]Rekoh mu: - Starče, mi intelektualci, sve podvrgavamo ispitivanju i ponekad ti dođe da postaviš i pitanje "postoji li Bog?"[/FONT]
[FONT=&quot]Na mene je ostavio izuzetno snažan utisak kako se prema tome postavio. Doslovno mi je rekao ovo:[/FONT]
[FONT=&quot]- Ne mogu da pojmim da postoje ljudi na svetu koji mogu u to da sumnjaju.[/FONT]
[FONT=&quot]Ugledao sam tada istinski bol na njegovom licu, bol koji možeš da vidiš na licu majke koja pati zbog svog deteta, koje je u opasnosti da propadne. Sa takvim bolom i tolikom tugom se pitao da li je moguće da postoje ljudi koji ne veruju. Video sam da se iza te njegove nedoumice krije stvarno iskustvo, susret sa licem Božijim. Pričao mi je da mi pomogne:[/FONT]
[FONT=&quot]- Jednom sam se molio cele noći, sve do jutra. U cik zore, dakle, pojavi se - šta da ti kažem, to se ne može opisati, ne može se rečima iskazati - nekakva svetlost, koja potiče iz tvoje unutrašnjosti i celog te obuhvata. Iako si umoran od klečanja i od celonoćne borbe, osetiš takvu lakoću, kao nekakvo sunce koje nije spolja, nego iz tvoje unutrašnjosti i drži te u toj neizrecivoj, toj neizmernoj radosti i milini. Svanulo je, izišao sam napolje, počeo sam da radim svoje rukodelje - bio sam stolar - a to stanje beskrajnog mira i radosti trajalo je i dalje. A sunce, ono zemaljsko, koje je izišlo u međuvremenu, izgledalo je tako beznačajno i malo u poređenju sa suncem koje se rodilo u meni. Tri dana i tri noći živeo sam tako i morao sam da se prisiljavam da pojedem nešto. Kako neko može, posle svega toga, da sumnja?[/FONT]
[FONT=&quot]Jednom drugom prilikom mi je pričao:[/FONT]
[FONT=&quot]- Desilo se jednom da sam otišao na tri meseca, a tamo kuda sam otišao, sve to vreme nisam imao prilike da vidim ljudsko lice. Posle tri meseca nisam znao više koji je dan, koliko vremena je prošlo, koji je praznik bio onoga dana. Odem, onda, u crkvu, ali sam se stideo da pitam koji je dan, jer sam mislio da bi rekli: "Je li ovaj poludeo?" I na osnovu službe Božije pokušao sam da otkrijem koje je doba godine.[/FONT]
[FONT=&quot]Blagoslovena duša, Bogu posvećena.[/FONT]
[FONT=&quot]Te nezaboravne godine, koju sam proveo pored njega i na blagoslovenoj Svetoj Gori, rasadniku svetitelja, služili smo božanstvenu Liturgiju. Ja sam služio, a starac je pojao. Ali, kako je pojao! Kao ranjeni jelen pred licem Boga. Tako sam bar ja to doživeo.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]To je veoma lepa slika, baš kako nam je daje i Pesma nad pesmama.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]A.[/FONT][FONT=&quot] R.: Kada smo odslužili, starac je pripremio jelo: pirinač, paradajz, koji je imao u svojoj bašti i hleb koji je sam sušio. Meni je napunio tanjir, a sebi je sipao sasvim malo. Pobunio sam se, govoreći da to nije valjano: da on jede kao podvižnik, a ja kao gurman. Tada mi reče:[/FONT]
[FONT=&quot]- Jesi li monah? Budi, onda poslušan. Zar si ti tako neposlušan Crnogorac? Ovde je moj Bajum poslušniji od tebe.[/FONT]
[FONT=&quot]Upitah ga iznenađeno ko je Bajum, jer sam znao da nema ni jednog poslušnika. Onda mi pokaza ružin grm, koji je tamo posadio. Ode do njega, stade ispred grma i reče:[/FONT]
[FONT=&quot]- Dođi, Bajum, da vidi ovaj nepoverljivi Amfilohije šta je istinska poslušnost.[/FONT]
[FONT=&quot]. Kako je zemlja oko grma bila sveže okopana i meka, počne da se uzdiže i odjednom odatle iziđe žaba. Govorim vam ono što sam svojim očima video. Zatim reče žabi:[/FONT]
[FONT=&quot]- Vrati se sada, Bajum, na svoje mesto, a uveče idi da se pomoliš.[/FONT]
[FONT=&quot]Iznenadih se i upitah ga kako se to Bajum moli. Objasnio mi je da žaba uveče odlazi pred jedan veliki drveni krst, koji se tamo nalazio i da "psalmopoje". To mi je bilo čudno i u sebi rekoh: "Da li se to starac šali sa mnom? O kakvom to žabljem "psalmopojanju" mi govori?"[/FONT]
[FONT=&quot]Još istoga dana, čim je sunce zašlo, ugledah žabu pred krstom kako krekeće: "Krekeke, krekeke".[/FONT]
[FONT=&quot]Ostavila je na mene snažan utisak ta starčeva neposredna veza sa životinjama, upravo onakva kakvu srećemo kod svetih ljudi.[/FONT]
[FONT=&quot]Onoga leta, kada sam ga ponovo posetio, vladala je dugotrajna suša i mesecima nije pala ni kap kiše. Reče mi tada starac Pajsije:[/FONT]
[FONT=&quot]- Vidiš, mi ljudi sagrešujemo i pravo je da ispaštamo. Nismo dostojni da nam Bog išta drugo pošalje. Žao mi je što jadne životinje pate. Eto, pre neki dan dođe jedna zmija, koja, jadnica, nigde nije mogla da nađe ni malo vode da popije. Uzeo sam čašu, i sipao joj vode da pije.[/FONT]
[FONT=&quot]Rekoh mu smejući se:[/FONT]
[FONT=&quot]- Zašto nisi pozvao mene, starče, da dođem i da zmiji smrskam glavu?[/FONT]
[FONT=&quot]Odgovorio mi je, i sam se smejući:[/FONT]
[FONT=&quot]- Ti si jedan divlji Crnogorac.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Vidi u svemu oko sebe Tvorevinu Božiju. [/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]A. R.: [/FONT][FONT=&quot]I prisustvo Božije.[/FONT]
[FONT=&quot]Na Svetoj Gori ima šakala. I, znate, čovek se naježi od njihovog zavijanja, kada ga začuje uveče. A starac mi je rekao:[/FONT]
[FONT=&quot]- Nemoj da se ježiš. To sada počinje šakalska "večernja". Oni su spremniji za molitvu nego mi, monasi. Od njih treba da naučiš kako da poješ himne Svevišnjemu.[/FONT]
[FONT=&quot]Starac Pajsije je bio veoma bogato obdaren blagorazumnošću. Kroz njega je Bog podigao mnoge duše i pomogao im. Jednom, kada su ga imenom spomenuli u novinama i hvalili ga mnogo se zabrinuo. Ne možete da zamislite koliko se zabrinuo. Rekao mi je:[/FONT]
[FONT=&quot]- Vidiš li, oče, šta pišu o meni? Ja sam najgori od svih, a oni me predstavljaju kao da sam sveti čovek! Ja, koji živim na Svetoj Gori, znam koji ljudi su zaista Božiji ljudi. Ali Bog im je podario Svoju milost i oni su uspeli da se sakriju od ljudskih očiju, a ostao sam samo ja da me predstavljaju kao "svetog". I nemoj da misliš da ti ovo govorim iz smirenosti. Ja sam zaista otpadak zemaljski.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]RAZGOVORI O DUHOVNICIMA - STARAC PAJSIJE[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Sagovornik: Georgije Papazahos, Profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Atini[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]K.J.: [/FONT][FONT=&quot]O starcu Pajsiju imamo i svedočenje profesora, gospodina Georgija Papazahosa.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]Georgije Papazahos: [/FONT][FONT=&quot]Bio je blagodaću izuzetno nadahnut u besedi kojom je umeo istinski da veže ljude za sebe. Jednom sam otišao kod starca sa jednim svojim prijateljem, poodmaklih godina, koji ima bradu, nosi naočari, ćelav je i liči na Venizelosa. Čim ga je starac ugledao, raširi ruke u zagrljaj i reče mu: "Dobro došao, Venizelose. Dođi ovamo, moj Venizelose." .[/FONT]
[FONT=&quot]Sedeli smo ispred njegove kelije na panjevima. Reći ću vam nekoliko interesantnih događaja, koje nam je starac tada ispričao.[/FONT]
[FONT=&quot]Jednoga dana dođe mu u posetu nekoliko studenata, koji su, kako mu rekoše, čuli da on čini čuda. "Mi, razume se, verujemo", rekoše mu, "ali pomozi našoj neverici. Hoćeš li i nama učiniti koje čudo, da se uverimo?"[/FONT]
[FONT=&quot]Starac im onda reče da iza kelije ima jedna sekira, kojom cepa drva. "Idite", reče im, "odsecite sebi glave, a ja ću odmah da vam ih zalepim." Studenti odoše i nisu, naravno,... sebi odsekli glave![/FONT]
[FONT=&quot]Ispričao nam je, povodom jednog plastičnog čajnika, u kome je držao vodu, a u vezi sa molitvom ovo: "Gubimo vreme na beznačajne stvari, a trebalo bi neprestano da opštimo sa Bogom." I nastavi:[/FONT]
[FONT=&quot]Uzmite za primer ženu. Kad bi se žene molile uz brojanicu, kad bi se molile umno-srdačnom molitvom, mogle bi da privuku blagodat Božiju i da čine čuda na ovome svetu. Ali, čime se bave? Imaju, na primer, jedan takav čajnik i počinju da govore jedna drugoj: "Ne dopada mi se taj sa zelenim listićima. Volela bih da su na njemu crveni cvetovi." A druga nastavlja: "Ja sam ga vratila i uzela drugi." I sad u razgovor ulazi treća i kaže: "Ja sam čajnik kupila u toj i toj prodavnici i izgleda tako i tako". I nastavlja da iznosi pojedinosti.[/FONT]
[FONT=&quot]Šta im to znači? Jedno je čajnik, drugo je čajnik. Oba služe jednako dobro svojoj svrsi. Ostavi se čajnika, klekni i moli se. I ovde, na Svetoj Gori, ima toga. Otišao sam prekjuče u jednu keliju i video monaha kako istresa zavese od tila. Rekoh mu: "Šta to radiš?" "Eto", kaže on meni, "istresam zavese". Onda mu kažem: "Jesi li ti, došao na Svetu Goru da istresaš zavese? Ostavi ih, takve, kakve su. Klekni, moli se i plači. To je naš posao ovde: da se molimo i samo da se molimo."[/FONT]
[FONT=&quot]Čovek molitve tako vidi stvari. Rekli su mi i drugi, iz njegove okoline, gospodine Joanidis, da je noću starac Pajsije odlazio u jednu pećinu i po celu noć se molio. Kako je mogao jedan čovek da izdrži takav život: po celu noć se molio u pećini, ujutro bi dolazio u svoju keliju, gde bi mu po ceo dan dolazilo mnogo ljudi? A bilo je poznato da je spavao samo jedan sat u zoru i malo posle podne, i to na jednoj klupici. [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]RAZGOVORI O DUHOVNICIMA - STARAC PAJSIJE[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Sagovornik: Panajotis Sotirhos, novinar i pisac[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Gospodin Sotirhos je već jednom prilikom bio toliko ljubazan i dobar da nam ispriča neke pojedinosti iz svog bogatog iskustva o starcima, kojima je posvetio i nekoliko svojih knjiga.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]Kao prvo, gospodine Sotirhos, hajde da kažemo nekoliko reči o tome šta su to starci, ta jedinstvena pojava u našoj Pravoslavnoj Crkvi! [/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]Panajotis Sotirhos: [/FONT][FONT=&quot]Reč "starac" nema, razume se, nikakve veze sa životnim dobom: to je duhovni termin i odnosi se na duhovnu odgovornost, jer starac je pratilac duša, rukovoditelj do spasenja, on je rukovoditelj u Hristu. Zato treba da se setimo da je prvi Starac, rukovoditelj svih nas, sam Gospod.[/FONT]
[FONT=&quot]Institucija starca nalazi se u samoj osnovi našeg Pravoslavnog Predanja. Uvek je naša Crkva imala i ima svetitelje i starce kao duhovne vodiče.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Da kažemo sada nešto o svetošrskom starcu Pajsiju. Bili bismo posebno dirnuti da čujemo i neka vaša sećanja.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]P. S: [/FONT][FONT=&quot]Kada ga je neko upitao kako da u svetu živi duhovnim životom, starac Pajsije je odgovorio:[/FONT]
[FONT=&quot]- Rasejavanje uma na životne probleme i isprazne stvari, čini i dušu rastrzanom. Okreni se prema unutra, prema neobrađenom vinogradu svoje duše, kako bi iščupao iz korena sav trnoviti korov zla iz njega i kako bi posadio na njegovo mesto vrline. I pazi, jer to delanje uopšte nije lako. Mukotrpno je i traži mnogo strpljenja. Naići ćeš na izuzetno mnogo teškoća. Mnogo bi ti koristile razne otačke knjige, koje, srećom, ovih dana nije teško naći. U njima ćeš naći sve što želiš, sve što će ti biti potrebno. Bezbedno će te izvesti na duhovni put. Samo treba da ih čitaš sa smirenjem i uz molitvu.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]To, drugim rečima, znači da čovek treba da preobrazi svoj život u takav da se u njegovom središtu nalazi Bogočovek, dakle, da svoj život preobrazi u bogočovekocentričan život.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]II. S: [/FONT][FONT=&quot]Upravo tako.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]I da prekine sa tim bezumnim antropocentrizmom koji vlada.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]P. S: [/FONT][FONT=&quot]Neko je zatražio od starca Pajsija da kaže nešto o molitvi. I on je rekao nekoliko uvodnih reči:[/FONT]
[FONT=&quot]- Beseda o molitvi nikada se ne završava, zato što se ni molitva nikada ne završava.[/FONT]
[FONT=&quot]Ova starčeva misao nalazi se u osnovi našeg postojanja, a hoće da kaže da se, sve dok živimo i postojimo, nalazimo u neprekidnoj vezi sa Bogom Ocem. Ta dijaloška veza postoji, makar i ćutali, makar je samo doživljavali, ona predstavlja stanje molitve. Dovoljno je da postoji sećanje, dovoljno je da postoji svest - to je ono što nazivamo ličnim doživljajem - to jest, da osećamo u sebi svoju slabost, svoje grehe, svoje potrebe i da imamo svoj odnos prema Bogu. To je neiscrpan govor molitve koji se nikada ne završava. Starac je još rekao:[/FONT]
[FONT=&quot]- Molitva je razgovor sa Bogom. Ne mogu da kažem šta oseća čovek dok se moli. Jedino što treba da znate je da duša hrišćanina vapi da se neprestano molite.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]I Apostol Pavle nas je na jednom mestu pozvao da se neprekidno molimo.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]P. S: [/FONT][FONT=&quot]Želeo bih još nešto da kažem, jer to je fenomen našega doba, a tiče se ljudskih prava, o kojima su se razvile tolike teorije. Starac nam je o tome rekao nekoliko veoma značajnih reči:[/FONT]
[FONT=&quot]- Koliko je čovek duhovniji, to manje prava ima. u ovom životu. Duhovni čovek nema nikakvo pravo u ovom životu. Obavezan je da bude trpeljiv i da prihvata nepravdu. Njegova prava čuva Bog za onaj život.[/FONT]
[FONT=&quot]Ali, međutim, objašnjava starac, mi često, zbog svoje gluposti, tražimo da dobijemo prava ovde. Međutim, ljudska pravda nema nikakvog značaja za duhovnog čoveka. Ona je samo kočnica za nepravedne ljude. [/FONT]
[FONT=&quot]K; J.: [/FONT][FONT=&quot]To je veoma lepo i pokazuje sa kolike visine je gledao starac Pajsije.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]P. S: [/FONT][FONT=&quot]Da, zato što je prevazišao okvire logike ovoga sveta. A u jednoj drugoj prilici, starac je rekao:[/FONT]
[FONT=&quot]- Kada čovek veruje u Boga u Hrista, u budući život, onda je ovaj život ovde za njega isprazan. U ovom životu, ovde, treba da spremi pasoš za onaj drugi. I ako mu neko nanese nepravdu, on se raduje, jer je nešto "uložio na štednu knjižicu" za nebeski život. Ukoliko više nepravde doživljava od drugih ljudi u ovom životu, to više "štedi" za budući život.[/FONT]
[FONT=&quot]O nevoljama je starac govorio kako pročišćavaju čoveka, kako nema ničeg uzvišenijeg od nevolja kroz koje prolazimo i kako one, po uzvišenosti, prevazilaze čak i umnosrdačnu molitvu.[/FONT]
[FONT=&quot]U nastavku je starac naveo reči oca Tihona, Svetogorca ruskog porekla, jedne svete duše, koji se upokojio pre izvesnog vremena: "Molitva "Gospode Isuse Hriste..." sto drahmi; "slava Bogu" hiljadu drahmi." Na taj način je hteo da naglasi da slavoslovlje Bogu ima veću vrednost, naročito ako čovek pati i kaže: "Slava Tebi Gospode". A to, naravno, nije lako.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]RAZGOVORI O DUHOVNICIMA - STARAC PAJSIJE[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Sagovornik: Monah Nikodim Bilalis (Svetogorac), bogoslov - pravnik - duhovni pisac[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Otac Nikodim poznavao je starca Pajsija tokom čitave 32. godine. Za nas predstavlja posebnu radost što imamo priliku da čujemo svedočenje oca Nikodima Bilalisa o starcu Pajsiju.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]Oče Nikodime, da počnemo od vašeg prvog susreta i da vidimo kako ste vi doživeli togvelikog starca savremene Pravoslavne Crkve.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]Nikodim Bilalis: [/FONT][FONT=&quot]Osećam se zbunjen mišlju što ne znam jesam li dostojan da govorim o ocu Pajsiju. Mnogi ga smatraju svojim starcem i učiteljem. Ja, međutim, ne koristim izraz "moj starac" jer on po tipiku nije bio moj starac.[/FONT]
[FONT=&quot]Razume se, kao što ste rekli, udostojio me Bog da poznajem starca Pajsija više od 32. godine i to ne površno, nego tako duboko, da, ako sam svetogorski monah, to dugujem starcu Pajsiju. Iako je Bog hteo da, kao monah, ne budem poslušnik starca Pajsija. Razboleo se od tuberkuloze i ostao samo sa jednim plućnim krilom.[/FONT]
[FONT=&quot]Upoznao sam ga kada sam još bio mirjanin, u Konici. Prvih godina razgovarali smo prvo 3, 4, 5 sati, a kasnije i 8.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]O čemu ste razgovarali![/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. B.: [/FONT][FONT=&quot]Teme su uglavnom bile bogoslovske i, razume se, duhovne, ali i lične. Bio je istinski savremeni podvižnik. Podvizavao se savesno, smireno i uporno. Bio je obdaren mnogim blagodatnim darovima. Još od njegovog krštenja traje njegova vezanost za oca Arsenija.[/FONT]
[FONT=&quot]U svetu se zvao Arsenije, a potom, stekavši veliku shimu, dobio je ime Pajsije. Otac reče: "Nazvaćemo ga Krsta." "A mene ko će da odmeni?" rekao je na to sveti Arsenije.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]To je veoma važan podatak.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]N. B.: [/FONT][FONT=&quot]To nigde nije zapisano. Vi ste sada prvi koji to čujete. Lično mi je to ispričao. Ne bih želeo da svoje svedočenje stavljam iznad drugih. Nije to bilo zato što sam bio nešto posebno, nego zato što je, na kraju krajeva, naše poznanstvo bilo nešto izuzetno.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]I dugotrajno.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. B.: [/FONT][FONT=&quot]Dosta sam pisao o starcu Pajsiju. Objavili smo sve njegove knjige.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Uvek je čista voda sa čistog izvora. [/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. B.: [/FONT][FONT=&quot]To se naročito može reći za njegova pisma. Ona su duboko teološka. On je bio savremen i prosvetljen.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Na duhovnom nivou na kome se nalazio, sve je bilo poznato i dato sviše.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. B.: [/FONT][FONT=&quot]Da. On je prevazišao ljudske dimenzije, prevazišao ljudsku prirodu, a opet, bio je izuzetno human, pun razumevanja i prirodan. Čovek je uvek negde u sebi znao da je on nešto posebno, nešto drugo. S jedne strane je čovek pred njim osećao nekakav strah, a on je, sa svoje strane bio prostodušan i jednostavan. Kada si razgovara sa njim, kao da si razgovarao sa svojim ocem, ili majkom. Umeo je da se šali, imao je mnogo smisla za humor.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Takvi ljudi privlače i osvajaju, a takvi su po blagodati Božijoj.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]Oče Nikodime, da li ste, u onim dugim razgovorima, koje ste vodili tolike godine, imali prilike da poznate svu dubinu njegove duhovnosti? I ako jeste, kako ste to doživljavali? Ja sam, na primer, imao blagoslov da upoznam starca Porfirija i kada sam odlazio od njega, leteo sam, a ne koračao. Srce mije plamtelo. Opišite nam kako ste se vi osećali u prisustvu tog svetog čoveka.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. B.: [/FONT][FONT=&quot]Osećao sam, razume se, radost, i ja sam leteo. U ocu Pajsiju čovek je nalazio sigurnost. Ali se događalo i da ode zamišljen i zagledaN u sebe. Ja sam, ponekad, odlazio sav slomljen potpunim poznanjem da sam nedostojan i koliko je teško dospeti onamo gde je on.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Znači li to da je dolazilo do poređenja"?[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. B.: [/FONT][FONT=&quot]Sasvim spontano. Sa mnogo oduševljenja je prilazio svakom čoveku. Kao i Gospod, prihvatao je sve ljude. I Crkva prihvata sve ljude. Nije bio izbirljiv. Starac Pajsije je umeo da sedne i da se svakome potpuno posveti, Mogao je iz daleka da prozre dušu svakog čoveka, kao Božijeg stvorenja. Svima je prilazio sa snishođenjem.[/FONT]
[FONT=&quot]Kada je poslušnost u pitanju, prihvatao je samo poslušnost bez premišljanja - to ne znači da čovek ne treba da poseduje blagorazumnost (rasuđivanje). Jedno je čovek bez rasuđivanja, a drugo je poslušnost bez premišljanja, bez pomisli. To znači da je smatrao da je poslušnost jedna od osnovnih osobina monaha, isto kao i devstvenost i sirotovanje. Ako nedostaju ta tri elementa, nestaju i ostali. Njegova beseda bila je ubedljiva i sugestivna i teološki snažna.[/FONT]
[FONT=&quot]Ono što starac nije želeo nekome da otkrije, saopštavao bi to na poseban način, a čovek bi ipak dobio ideju šta je hteo. Dalje od toga nije išao i svakome je bilo ostavljeno da reaguje po svom nahođenju. Nikada nikoga nije dovodio u nepriliku. Bio je duhovno taktičan.[/FONT]
[FONT=&quot]Sećam se, kada je završio osnovnu školu, njegov otac je želeo da on postane kovač. Odvede ga, tako, kod jednog kovača. Ostao je tamo 23 dana, a posle toga nisu više znali šta je sa dečakom. Kod kuće ništa nije rekao, ali kod kovača nije odlazio. Čak ni kada mu je otac prvi put rekao "znaš, treba da ideš kod kovača" nije mu rekao da ne želi i da bi želeo da bude nešto drugo. Ode njegov otac, posle nekog vremena, kod kovača, kod kojeg ga je bio odveo, i upita kako dečak napreduje. "Uopšte ne dolazi". Ode onda otac kući, uhvati ga, istuče ga i ponovo ga, sutradan, odvede istom kovaču. Ostao je 23 dana i ponovo otišao, ali ovoga puta u stolarsku radionicu. Onda to dozna njegov otac ponovo ga istuče i ponovo ga odvede kod kovača. Nije se ocu ni jednom rečju suprotstavio. Pričao je o.tome: "Nisam mogao da protivurečim ocu, ili da mu bilo šta kažem," Ali ne od straha, Hteo je da izuči za drvodelju i stolara. Zašto? Zato što je bio drvodelja. Postao je tako dobar drvodelja, čudesan. Mogao bih reći da malo ima takvih.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Je li izrađivao i duboreze![/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. B.: [/FONT][FONT=&quot]Izrađivao je prava remek-dela. Poslao mi je na poklon jedan duborez na kome je bila Sinajska gora. Uspinje se put i gore, ne vrhu, vidi se samo ruka Božija koja predaje Mojsiju zapovesti, a on ih prima.[/FONT]
[FONT=&quot]Ali kompozicija i izrada su prelepi. To držim na zidu preko puta postelje. Poklonio mi je i druge predmete, razume se. Jedan krst, i tako dalje. Kada je bio u Konici, mnogi su želeli da prave nameštaj kod njega. Imao je snažne ruke. Kao mladić, bio je veoma snažan. Radio je i plakao jer su drugi majstori gladovali zbog njega, zato što su svi najradije kod njega dolazili, a drugi nisu imali posla. Na izvestan način im je oduzimao posao; Izrađivao je i krstiće. Sam je napravio kalup. Ne znam, da li znate, kako se presuje. Moraš da imaš negativ, kao kalup. On je to sam deljao, a umeo je i da gravira. Pošto, dok je radio, nije mogao ništa da naslanja na grudi koje su ga bolele, izradio je presu. - Kuvamo drvo da omekne i tako vruće, meko, stavljamo u presu i drvo poprima oblik koji je u presi kao negativ. Potom gastavljamo u jednu vrstu peći, i tako presovani oblici ostaju. Tako nastaje plitki reljef u drvetu.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]A u vojsci je bio radio - vezista.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. B.: [/FONT][FONT=&quot]Bio je izvanredno vešt u ubacivanju parabola u besedu. Davao je mnogobrojne primere, a i gestikulacija mu je bila izvanredna.[/FONT]
[FONT=&quot]Otac Pajsije, još kao dete, nije uzimao hranu sredom i petkom i nije obedovao od hrane koju su spremali za sve.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Koliko je tada imao godina? [/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. B.: [/FONT][FONT=&quot]Imao je 5-6 godina.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Bio je veoma mali za to.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. B.: [/FONT][FONT=&quot]I još tada je odlazio u šumu i pravio brojanice od šumskih plodova. Ponekad se gubio u šumi: To mi je pričao u jednom od naših dugih razgovora. I još nešto mi je ispričao što nigde nije zabeleženo. Čuo je negde da čovek može da se zamonaši sa 16 godina. Kad je navršio 16 godina, otišao je, ne rekavši nikome ništa, u Mitropoliju u Janjinu da pita kako da ode na Svetu Goru. Ode, i najjednostavnije se pojavi sa rečima: "Hoću da odem na Svetu Goru da postanem monah." Oni tamo mu odgovoriše: "Zatvori vrata, a mi ćemo odmah da obavestimo policiju. Šta? Da ideš na Svetu Goru?" I počeše da ga ispituju: "Zna li to tvoj otac?" "Ne zna." "I šta ćeš na Svetoj Gori?" Zapretili su mu. Sve što su mu rekli, prostodušno je poverovao. Ustrojio je Bog da prođe još nekoliko godina. Vrati se, tada, kući da sačeka da bude punoletan. Kada je navršio 21. godinu, rekoše mu: "Idi prvo da odslužiš vojsku, pa onda." Bio je tada rat. Sva tri njegova brata već su bila otišla u rat. Bio je najmlađi, pa njega nisu poslali, Ostao je sam da pomogne porodici i sestrama. Kada su se braća vratila, onda pođe i on u vojsku. I odmah, čim je odslužio vojsku, ne govoreći nikome ništa, ode na Svetu Goru.[/FONT]
[FONT=&quot]Ispričao mi je i kako su ga, kada je otišao u manastir Esfigmen (tamo je prvo otišao i zamonašio se), odmah poslali jednom drvodelji. Znao je tada samo da obrađuje daske, ali nije znao da pravi nameštaj. Drvodelja ga je pravio budalom da bi ga iskušao i da vidi da li će da se rastuži, pa da ode. Govorio mu je: "Kako si to tako pokvario ovo drvo. Baci to! Nisam li ti rekao da to drugačije uradiš?" Ali starac Pajsije je znao da nije bilo tako. U svakom slučaju, nije razumeo zašto mu to radi. Bog je dopustio da se tako iskušava. Ode kod igumana i sve mu ispriča, a iguman mu kaže: "Budi poslušan, čedo moje, zna on zašto ti tako govori." Mnogo puta je rastužen plakao.[/FONT]
[FONT=&quot]A onda, jednoga dana, kada su otišli kod zvonara da nešto poprave, kada mu drvodelja reče: "Uradi ovo", on odgovori: "Neka je blagosloveno". Bio se pomolio prethodno i to od sveg srca. Onaj baci alat i kaže: "E, to sam hteo da vidim, od sada, pa nadalje, čini što god hoćeš." Onda je starac promenio posao.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Kad bi trebalo da se setite nekoliko njegovih karakterističnih izraza, oče Nikodime, čega biste se prvo setili![/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. B.: [/FONT][FONT=&quot]Kada je molitva u pitanju, najveću važnost je davao umnosrdačnoj molitvi, naročito je naglašavao smirenje, a često je isticao muževnost. Želeo je da budemo iskreni prema Bogu. Posedovao je izuzetnu neposrednost. Ništa nije krio i nije bio diplomata. Otac Pajsije je bio čist i ispravan. I od nas je tražio da budemo ispravni i neposredni. ,[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Oče Nikodime, učinili ste nam veliku radost svim onim što ste nam ispričali o starcu Pajsiju. Doneli ste nam dijamant sa neba.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]RAZGOVORI O DUHOVNICIMA - STARAC PAJSIJE[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Sagovornik: Arhimandrit Nikolaj X. Nikolau, pisac duhovnih knjiga[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Nikolaj X. Nikolau: [/FONT][FONT=&quot]Proveo sam pored starca Pajsija pet i po meseci, po svom povratku iz Amerike, gde sam proveo 8 godina. Rekoh mu ko sam, šta bih, otprilike želeo, jer nisam znao kakav bih tačno oblik dao svom prizivu i on me je primio k sebi sve dok nisam doneo odluku. I tako sam imao taj blagoslov da imam veoma bliski kontakt sa njim. Posle sam otišao u manastir Sv. Pavla.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Ispričajte nam nešto iz tog perioda.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. X. N.: [/FONT][FONT=&quot]Ispričaću poneki primer, nešto upečatljivo i lepo, a što, u isto vreme, nije mnogo poznato. Sećam se, jednom, šetali smo, bio je mesec mart, i bilo je prilično hladno, a bili smo udaljeni, otprilike, nekih 60 metara od njegove kolibe. Bio je sa nama još jedan monah. Kako smo se, dakle, približavali kolibi, video se iz daleka nekakav predmet, izgledao je kao nešto narandžasto. Razume se, sa te udaljenosti čovek ne može baš da razlikuje narandžasto od crvenog, ili žutog. A starac kaže: "Jesu li to doneli mandarine? Ko li ih je doneo?" A nije se videlo ništa. Govorim vam o priličnoj udaljenosti. Kako je mogao da napravi razliku između mandarina i pomorandži? Bilo, kako bilo, približili smo se polako kolibi: zaista, neko je ostavio veliku kesu, punu mandarina. Starac reče: "Gle, mandarine! Kako ih volim! Zadržaću tri." I uzme tri mandarine. Onaj monah, koji je šetao sa nama, trebalo je da ode u jedan skit manastira Kutlumuš. Reče mu: "Uzmi ih ti i odnesi starom Josifu" Bio je to jedan ostareli monah od 103 godine. Ali, pre nego što je ovaj krenuo, reče mu: "Ali, pre nego što pođeš, uzeću još dve." Tako je sada imao 5 mandarina. Pre nego što je monah otišao, reče mu: "Slušaj, ja sam nezasit, hoću još dve." I uze još 2 i tako ih je sada bilo 7. "Idi sada brzo, jer, koliko sam nezasit zbog svojih strasti ću ti uzeti sve." Monah ode, a nas dvojica sedosmo. Prođe nekih dvadeset minuta, kad, začu se - na dvorišnoj kapiji imao je malu gvozdenu alku, a to sigurno znate iz priče - udaranje alke po vratima. Kažem: "Da idem da otvorim, starče?" On kaže: "Bolje nemoj. Ako je neko samo radoznao, pa je došao da me vidi, otići će. Ako ima potrebu i želju, naći će i strpljenja, ostaće i lupaće ponovo." Zaista, ostali smo da sedimo. Onaj čovek napolju, izgleda da je bio veoma razborit i pristojan. Nije odmah ponovo zakucao. Prođe pet, pa sedam minuta i on zakuca ponovo. Onda starac reče - a imao je na prozoru malu zavesu: - "Hajde, proviri, da te ne primete, i vidi ko je." "Ne vidi se ništa, starče." kažem. "Dobro", kaže on, "zakucaće ponovo." Posle minut-dva, zakucaše ponovo. "Sada ću ja da idem da otvorim" - reče. Ustade da otvori kapiju, a još sa vrata kelije viknu:[/FONT]
[FONT=&quot]E! Momci, šta radite tamo? Uđite unutra, da vidimo i koliko vas je, da vas poslužimo.[/FONT]
[FONT=&quot]Kada su ušli, bilo ih je tačno sedmorica. [/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Gledao ih je kako dolaze?[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. X. N.: [/FONT][FONT=&quot]Uđe i on i dade im onih 7. mandarina, svakome po jednu. Tog, tako prostodušnog, ali, mogao bih reći, punog duha spokojstva delovanja i ponašanja, sećam se kao primera, koji nije na mene ostavio toliko snažan utisak, koliko me je uspokojavao ukazujući na njegovu božansku dimenziju.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]U tome ste, veoma živo, mogli da vidite: "Živi Gospod Bog i počiva u svetima Svojim".[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. X. N.: [/FONT][FONT=&quot]Na kraju krajeva, gospodine Joanidis, sveti čovek i jeste onaj ko nas svojim životom podstiče da slavimo Boga.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Svakako.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. X. N.: [/FONT][FONT=&quot]Da kroz njega prolazimo do Boga. Da se ne zadržavamo na njemu i da kažemo: "Bože moj, blagosloveni takvi ljudi, još živiš, još se pokazuješ, neka je slavljeno ime Tvoje..."[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Mnogo puta, u oni koji nam nanose bol mogu da nas odvedu do slavoslovlja.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. X. N.: [/FONT][FONT=&quot]Tako je.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Hteli ste još nešto da kažete. [/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. X. N.: [/FONT][FONT=&quot]Da kažem još nešto? Vi ste, čini mise, duhovno nezasiti.[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]Možda.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. X. N.: [/FONT][FONT=&quot]Dođe jedan momak onamo, u metoh Uspenja, i reče mi: "Oče, hoću da razgovaram sa tobom." Kažem mu: "Uđi." Uđe on i kaže mi: "Ja sam ateista i čuo sam da si ti obrazovan. Hoću nekakav naučni dokaz o postojanju Boga." Ja mu kažem: "Znaš li integrale?" A on odgovori: "Ne, ne znam." "Šteta, zato što znam jedan dokaz sa integralima." Integrali su jedna metodska jedinica iz matematike. Nije shvatio zašto sam mu to rekao. Malo je pocrveneo, a ja mu rekoh: "Slušaj, reći ću ti: Bog se ne dokazuje, niti pronalazi. Bog se otkriva. Znaš li to?" "Ne, to čujem prvi put." Upitah ga: "Kako se zoveš?" "Serafim." "Ma šta kažeš! Lepo ime! Čuj, reći ću ti nešto. Imam jedan predlog za tebe. Pošto te toliko zaokuplja to što ne veruješ u Boga, i smeta ti, ne treba da dolaziš kod nas obrazovanih. Otidi kod jednog Božijeg čoveka, kod čoveka koji se zaista odrekao ovoga sveta. Tako ćeš razumeti onaj drugi svet. Idi kod njega i Kaži mu to isto što si meni rekao. Jesi li bio na Svetoj Gori?" "Imam u planu da odem." "Pomoći ću ti da odeš." "Ići ću kod nekog starca Pajsija, tako su mi rekli." "Idi i postavi mu to isto pitanje. Ali mu nemoj reći da ti da naučni dokaz, nego mu reci: "Oče, ja sam ateista, hoću, ali ne mogu da verujem i to me izjeda i muči. Čuo sam da si ti mudar čovek, pa te molim, dokaži mi da postoji Bog." "Uh", reče, "oče, ja ne mogu da idem, zato što se... bojim!" "Čega se bojiš? Da te ne pojuri? Pa i ako te pojuri, on je starčić, potrčaćeš malčice i ti, pobeći ćeš." "Ne mogu, oče." "Ne boj se. Samo idi. Nisu ti ljudi takvi kako ti misliš. Ja znam zašto ti to kažem." I onda sam ga uputio kako je najbolje da priđe starcu. I momak zaista ode. Bilo je posle podne kada je onamo stigao. Pred kućicom su bila još četvorica koji su čekali, a otac Pajsije je, u jednom ćošku, na drugoj strani dvorišta, sedeo i razgovarao sa nekim momkom. Sede on, dakle, sa onom četvoricom da pričeka. Posle nekih 10 minuta, kako mi je on sam pričao, otac Pajsije završi razgovor, pozdravi onog momka sa kojim je razgovarao, priđe im i reče: "E, momci, jeste li se poslužili? Jeste li uzeli malo ratluka? Jeste li popili malo vode?" "Ne treba", rekoše, sa tipičnom konvencionalnom pristojnošću, onako kako smo mi u svetu navikli. Serafimu klimnu glavom i reče mu: "Dođi ti ovamo, momče." Pođe; tako, Serafim, nije mu se ni predstavio, a starac mu reče: "Slušaj, doneću bokal vode, ti drži ratluk i da ti nešto kažem: razumem da neko bude ateista. Ali da neko ima ime anđela i da bude ateista, to još nije bilo."[/FONT]
[FONT=&quot]K. J.: [/FONT][FONT=&quot]To je zapanjujuće.[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]N. X. N.: [/FONT][FONT=&quot]Momak se presekao. A onda reče: "Oče, mogu li nešto da vam kažem?" "Slušaj, danas imam mnogo posetilaca. Pođi gore u Kutlumuš, u manastir, da prespavaš, pa ćemo da razgovaramo. Vidiš, zima je, brzo će zaći sunce." Momak ode u Kutlumuš, ali nije mogao da se umiri. Kako je samo doznao njegovo ime? Gledao je ima li negde telefonski kabel, da mu nisam ja telefonom javio. Sledećeg dana, ustade u ranu zoru, i reče sebi: idem ponovo. Čim su otvorili manastirsku Kapiju, on odmah siđe do kelije starca Pajsija. Lupao je, lupao, ali uzalud. Reče sebi: "Sačekaću još malo, pa ću ponovo da kucam." Zakuca ponovo, a onda, odozgo sa brda čuje ga starac Pajsije, koji nije bio u keliji, i, ne pogledavši ga, reče mu: "E, momče, šta radiš tu tako rano?" "Ali, oče, hoću da razgovaramo." On ga upita: "Zbog čega si došao na Svetu Goru?" Na to pitanje, pričao mi je, kasnije, momak, srce mu se sasvim umiri. "Zaista", pomisli u sebi, "došao sam na Svetu Goru da nađem Boga. Na licu ovoga čoveka otkrio sam Boga." A glasno upita starca: "Šta da radim sada?" "Idi da nađeš dobrog duhovnika i da se ispovediš i da započneš novi život." Govorio mu je starac, vičući sa brda. Tako momak ode. Ovo je, mislim, na izvestan način, veoma upečatljiv primer, veoma jednostavan, ali, verujem, pun blagodati.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]RAZGOVORI O DUHOVNICIMA - STARAC PAJSIJE[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]NIKOLAJ ZAHARIJADIS[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]PODVIŽNIK STARAC PAJSIJE[1][/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]12. jula 1994. godine, u sedamdesetoj godini života, preselio se iz privremenosti u nebesku večnost, smireni, uvek budni delatelj molitve, podvižnik do neba uzvišen, preispunjen blagodaću Božijom i duhovnom radošću, prostodušan, blagorazuman, uzor sveopšte i, po rečima svetog Maksima Ispovednika, dvostruke ljubavi, prepodobni starac Pajsije. Otišao je sada, kada nam zaista, bez preterivanja preti krajnja opasnost, sada kada greh i prelest preovlađuju, sada kada se čovečanstvo trese i očekuje se antihrist. Otišao je u večnost miomirisni cvet svetogorske pustinje. Bio bi veliki propust da ne kažemo bar nekoliko reči o blaženopočivšem starcu, našem neuspavljivom zastupniku kako na zemlji, tako i na nebu.[/FONT]
[FONT=&quot]Rodio se u julu 1924, u Farasama u Maloj Aziji, iz koje vodi poreklo i njegov kum, novoprojavljeni prepodobni otac naš Arsenije Kapadokijski, čije žitije je svojom rukom napisao sam starac Pajsije. Za vreme nacionalne maloazijske katastrofe, starčevi roditelji su se doselili u Konicu. U svetu je starcu Pajsiju bilo ime Arsenije Eznepidis, od oca Prodroma i majke Evlambije. Upoznao sam ga još kao učenik Atonijade, 1974. godine, u keliji Časnog Krsta, koja pripada manastiru Stavronikita. U toj keliji nalazi se veliko duhovno blago, sveto telo svetog ruskog podvižnika papa Tihona (1884-1968), čiji sinaksar je bio štampan kratko vreme pre nego što se blaženi starac upokojio.[2][/FONT]
[FONT=&quot]Imao sam mnogo susreta, pa isto toliko i doživljaja sa starcem Pajsijem. Čim ga upoznaš, primetiš njegovu detinju prostodušnost, koja predstavlja žudno željeni plod smirenoumlja. Ljubav preblaženog starca bila je izuzetno upečatljiva. Njena osnovna osobina bila je istinsko sastradavanje. Radovao se sa radosnima i plakao sa onima koji plaču.[3] Bio je istinski otac, Mnogima je dobro poznata njegova ljubav prema svima. Uvek neumoran i brižan, žrtvovao se čak i onda kada mu je zdravlje bilo ozbiljno narušeno. Svi mi, koji smo poznavali blaženopočivšeg starca Pajsija, snažno smo osećali njegovu ljubav, nebesku ljubav, nebesku plemenitost, očinski prekor. Monah Pajsije, kao podvižnik Gospodnji i svedok pravoslavlja, nema naučne titule, diplome i doktorate. Nije imao veliko obrazovanje, ali je imao veru. Međutim, vera se ne uči po sistemima svetovnog znanja. Naučio je mudrost po Bogu u Crkvi, podvizavajući se i moleći se. Bog ga je poučio. Ljubeći Boga od najranijeg detinjstva, bio je privučen žitijima svetitelja. Živeo je bogoslovlje. Od Boga podstaknut, starac Pajsije je rešavao veoma teške probleme, povezivao učenje i delovanje.[/FONT]
[FONT=&quot]Jednom su starca posetila dva klirika. Počeli su da mu postavljaju pitanja, a ja sam slušao.[/FONT]
[FONT=&quot]- Starče, da li pasa čini sveštenika? Starac Pajsije reče:[/FONT]
[FONT=&quot]- Dođite oci, dođi i ti čedo moje, - reče i meni, nemirnom mladiću. - Vidite li ona dva maslinova stabla? Jedno ima lišće, a drugo nema. Koje od ta dva stabla vam se dopada? Ono koje ima lišće, ili ono koje nema? - Hteo je, u stvari, da im kaže: Koji sveštenik vam se dopada? Onaj koji nosi rasu, ili onaj koji je ne nosi?[/FONT]
[FONT=&quot]Oci odgovoriše: - Ona koja ima lišće.[/FONT]
[FONT=&quot]- Onda, hodite putem Gospodnjim. - Reče im.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Doživljaji sa starcem Pajsijem[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Jedan gospodin ispričao mi je ovaj događaj. (Ovde u Gradini Presvete Bogorodice dešavaju se zaista čudesni događaji u susretima sa ocima.) Taj gospodin, ne sećam se njegovog imena, reče da se, dok je sa još nekolicinom poklonika išao kod podvižnika oca Pajsija pitao:[/FONT]
[FONT=&quot]- Da li postoji Bog?[/FONT]
[FONT=&quot]Kada je prišao starcu, on mu, uopšte ga ne poznavajući od ranije, reče:[/FONT]
[FONT=&quot]- Zašto sumnjate da Bog postoji?[/FONT]
[FONT=&quot]- Postoji. - Odgovori mu ovaj s nešto oklevanja.[/FONT]
[FONT=&quot]- Sačekajte, reče mu.[/FONT]
[FONT=&quot]Pozove jednog guštera, koji je slučajno tuda prolazio, i reče mu: - Gušteru, dođi ovamo. Gušter dođe.[/FONT]
[FONT=&quot]- Hajde da ga pitamo - reče podvižnik - da vidimo šta će nam reći. - Gušteru, gušteru, da li postoji Bog?[/FONT]
[FONT=&quot]Gušter podiže glavu i pošto mahnu repomi klimnu glavom, odjednom se začu glas:[/FONT]
[FONT=&quot]- Razume se, da postoji Bog, zaista postoji Bog.[/FONT]
[FONT=&quot]Gospodin se zaprepasti, a ja, koji sam ga samo slušao, sav se naježih. Neki od onih, međutim, koji su bili zajedno sa njim kod starca i koji su došli sasvim slučajno, rekoše:[/FONT]
[FONT=&quot]- Nisi nas ubedio. Ima li još dokaza?[/FONT]
[FONT=&quot]- Videćete. - reče starac. Posle kratkog vremena rekoše:[/FONT]
[FONT=&quot]- Starče, možemo li da vas fotografišemo?[/FONT]
[FONT=&quot]- Ne, čedo moje. Uostalom, zašto da ne, slikajte.[/FONT]
[FONT=&quot]Pojavi se fotografija iz "polaroid" kamere. A na njoj samo ona petorica, šestorica koji su sumnjali u postojanje Božije. Starca Pajsija na fotografiji nije bilo.[/FONT]
[FONT=&quot]- Umalo da siđem s uma, reče mi onaj gospodin, međutim, otada verujem u Boga i sada svake godine 23 puta dolazim na Svetu Goru.[/FONT]
[FONT=&quot]Priznao mi je još da je tokom posete, o kojoj mi je pričao, Imaouključen kasetofon i da je sve snimao. A kada je kasnije pustio tu kasetu, nije se ništa čulo. To je neverovatno! Da! Zašto? Po rečima proroka Davida "Milosrdan je i milostiv Gospod, dugotrpeljiv i mnogomilostiv" (Psal 102,8), i zastupništvom svetitelja On je uz nas, te je milost Božija po svoj zemlji[4].[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Postoji svetitelj[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Jednom kada sam otišao kodstarca Pajsija, on mi reče: "Ti si srećan, jer te neki veliki sveti čovek voli i moli se za tebe."[/FONT]
[FONT=&quot]-Da, bio je to jeromonah Jefrem Katunakijski, jer kada sam ga ugledao prvi put povikah kao Petar Hristu: "Učitelju, spasi nas, izgibosmo..."[5] I zaista, čuo je moj glas...[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Žeđ za Rečju Božijom[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Bilo je to u martu 1977. U jednom razgovoru kojisam vodio sa starcem Pajsijem, upitah ga:[/FONT]
[FONT=&quot]- Starče, danas preovlađuje greh. Kuda će sve to zlo?[/FONT]
[FONT=&quot]A starac mi odgovori:[/FONT]
[FONT=&quot]- Posle ove otpadije i prokletstva u našoj epohi, čoveku će se sve smučiti, doći će do prezasićenosti. Vi koji projavljujete reč Božiju morate u svakom trenutku da budete spremni da je sa verom i revnošću širite, jer savremenom čoveku će biti svega dosta i neće moći da se nasiti reči Božije. I zaista! "Riječ Božija ne da se svezati." (2. Tim 2, 9)[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Epitimija[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Jedanput pođe jedan sveštenik da poseti starca Pajsija. Činilo se da je taj klirik posedovao vrlinu, jer on otvori vrata, ne čekajući da mu starac odgovori. Uđe unutra i šta vidi? O! Rajskog li i veličanstvenog časa! Ugleda starca Pajsija okupanog svetlošću, kao da je iznad njega bio reflektor. Starac oseti da ga je ovaj video, poče vikati na njega i odredi mu epitimiju da dve godine nogom ne sme kročiti na Svetu Goru.[/FONT]
[FONT=&quot]Mnogi svetitelji naše Crkve, kao najveća "svjetila"[6] i učitelji Crkve, prvenstveno su živeli u pustinji i tamo se podvizavali u bezmolviju, molitvi, postu, bdenju i nevoljama razne vrste, i tako su stekli sveoružje vere i zadobili sjajne pobede, bili su nagrađeni prizivom sviše i ovenčani neuvenjivim vencima. Tako su bivali udostojeni da lete duhovno, u velikoj oskudici svega, ophrvani nevoljama, zlostavljani. Bez bezmolvija, kaže Vasilije Veliki, nema očišćenja, ali ni pokajanja.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Blagodatni dar prozorljivosti[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Neki momci su pošli u posetu kod starca Pajsija. Jedan od njih je imao izuzetno velike probleme. Kada su stigli kod starca, starac reče jednome: "Ti imaš problema. Hoćeš li da porazgovaramo sada, ili kasnije?"[/FONT]
[FONT=&quot]Jedan od njih je mislio u sebi: to je blagodatni dar prozorljivosti. Starac Pajsije ga kucnu po glavi i reče: "Šta hoćeš sada sa prozorljivošću?" Momak se potpuno zbunio![/FONT]
[FONT=&quot]Bog mnogo poštuje Svoje svetitelje i proslavlja ih darivajući ih blagodatnim darovima kako bi mnogi od nas ostali bez reči kada čujemo iz dubine vekova psalmopojca koji poje: "I poznajte, da Gospod čudo pokaza na prepodobnome Svome." (Psal. 4, 4)[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Nada i uteha[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Jedan moj prijatelj N. S. mnogo je stradao u životu i doživeo mnogo razočaranja od svoje okoline. Sanjao je majku sa detetom kako jaše na magarcu. On im pritrča i napravi metaniju. Čim joj se približi, ona ga u deliću sekunde pogleda tako umilno i blago, a zatim brzo prođe.[/FONT]
[FONT=&quot]Podvižnik Pajsije mu reče da je to uteha za sva iskušenja u sadašnjosti, ali i ukrepljenje za budućnost.[/FONT]
[FONT=&quot]U vezi sa ovim slučajem treba naglasiti ovo: "Svi koji hoće da žive pobožno u Hristu Isusu biće gonjeni" (2 Tim 3, 12). Kada naiđu stradanja i postoji duhovno poznanje, onda ona stradalnika uzvisuju prema svetosti. Bol čisti dušu, čini je smernom, trpeljivom, dobrom i tako se stvara prostor za posetu Božiju, kako nam je rekao jedan monah u manastiru Filotej.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Duh je voljan, a telo nejako[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Jednom mom prijatelju, propovedniku, starac Pajsije je jednom rekao: "Motor, ti je dobar, ali ti se mrzne ulje" hoteći da, kaže da ima sposobnosti, ali ne i dovoljno revnosti.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Dubina Bogoslovlja i podvižničke mudrosti[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Bio je mart 1991. godine, kada sam pošao na Goru sa jednim klirikom iz Patre. Otišli smo kod starca Pajsija. Pošto smo malo porazgovarali sedeći na grubo tesanim klupicama, starac reče kliriku:[/FONT]
[FONT=&quot]- Hoćeš li da i tebe "prokunem" kao tvog zemljaka Kipranina...S... (Danas je onde monah).[/FONT]
[FONT=&quot]- Da. - Reče mu klirik.[/FONT]
[FONT=&quot]- Neka ti Bog sažeže srce Svojom ogromnom ljubavlju.[/FONT]
[FONT=&quot]Eto podvižničke kletve. Eto dubine bogoslovlja i podvižničke mudrosti![/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Potčinjavanje gmizavaca ljubavi[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Jednom jedan sveštenik pođe do isposnice starca Pajsija. Kada je onamo stigao, silno se uplaši. Zašto? Zato što je video veliku zmiju.[/FONT]
[FONT=&quot]- Ne boj se - reče mu starac. Okrenu se zmiji i reče joj:[/FONT]
[FONT=&quot]- Pošto si uplašila sveštenika, brzo mu napravi metaniju. Zmija izdiže jedan deo tela, napravi metaniju i pobeže. Otačka ljubav potčinjava čak i gmizavce. Ovde se ostvaruju reči Božije: "Evo vam dajem vlast da stajete nazmije i skorpije i na svu silu vražiju, i ništa vam neće nauditi" (Lk 10,19).[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Molitva za nesrećne[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Podvižnik starac Pajsije podelio je svih 24 časa na po jedan sat i molio ce svakoga sata za jednu kategoriju ljudi: za one koji rade, za slabe, za taksiste, za sveštenike i monahe, za omladinu itd. Evo jednog čuda proisteklog iz njegove molitve: Jedan otac je sa svojim malim sinom putovao autobusom iz Atine u Solun. U Larisi, kao što je uobičajeno, autobus je stao i dao putnicima nekoliko minuta odmora. Otac i sin iziđoše iz autobusa i krenuše da pređu na drugu stranu puta. Dete se istrgnu od oca i u sledećem trenutku već se nađe pod točkovima ogromnog kamiona. Otac zavapi: "Presveta Bogorodice, moje dete!" Ali detetu se ništa nije dogodilo. Čim je došao sebi, dečak reče ocu:[/FONT]
[FONT=&quot]- Oče, kada je kamion prelazio preko mene, jedan kaluđer se bacio preko mene, tako me pokrio svojim telom i spasao me.[/FONT]
[FONT=&quot]Otac reče:[/FONT]
[FONT=&quot]- Koji kaluđer, sine moj? Nisam ovde video nikakvog kaluđera. [/FONT]
[FONT=&quot]- Ali, oče, ja sam video kaluđera, lice mu je bilo sjajno. - Reče dečak. . [/FONT]
[FONT=&quot]I otac i sin su počeli zajedno da obilaze razne muške manastire, pokušavajući da pronađu dečakovog spasioca. Jednom odu na bdenje u manastir Stavronikitu na Svetoj Gori. Na tom bdenju zatekao se i starac Pajsije. Čim je dečak ugledao starca Pajsija, glasno viknu:[/FONT]
[FONT=&quot]- Oče, ovo je onaj kaluđer koji me je svojim telom zaštitio, pa nisam poginuo.[/FONT]
[FONT=&quot]Otac odmah upita starca Pajsija ko je i kako se obreo one večeri u Larisi.[/FONT]
[FONT=&quot]Starac Pajsije mu reče svoje ime i upita ga samo koliko je sati bilo kada je mogla da se dogodi nesreća. [/FONT]
[FONT=&quot]On reče da je bilo oko jedan sat po ponoći. Starac Pajsije reče: - U to vreme se molim za sve putnike.[/FONT]
[FONT=&quot]Bog je Bog svetitelja, Bog duhova koji su dostigli ,do savršenstva, odnosno ljudi koji su dostigli do savršenstva, kao starac Pajsije. U Otkrivenju vidimo da svetitelji na nebesima uživaju počasni položaj. Bog im daje pravo da zastupaju pred Njim. Dariva im blagodatni dar da čudotvore. Zato svešteni Zlatoust ističe da:: "Poznati ljubav po Bogu znači prigrliti sve..." Čak i kada živimo uzvišenim duhovnim životom, a nisu nam dragi oni ostali koji se upropašćuju, nećemo steći nikakvu smelost pred Bogom. I svešteni otac nastavlja: "Ništa Boga toliko ne raduje, koliko naše svesrdno sastradavanje u bolu onih bližnjih koji trpe." Svetitelj sastradava, oseća bol, zastupa i posreduje za svoj narod (2 Moj 32, 31; 4 Moj 14, 19; 5 Moj 9, 25). Blaženopočivši starac Pajsije je živeo u skladu sa rečima svetog Grigorija Bogoslova: "Molitva je isto toliko korisna i nužna, koliko i disanje, pa još i više." Naš podvižnik je živeo životom u kome je "Potrebnije pominjati Boga nego disati."[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Iz razgovora sa starcem Pajsijem[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- U ovome životu polažemo ispit kako bismo prešli u onaj. Hajde da započnemo, ne bismo li uspeli u tom borenju.[/FONT]
[FONT=&quot]- Bog je stvorio anđele. Neki od anđela postali su demoni. Bog sada dopušta demonima da nam svojom zlobom pomažu, jer tako polažemo ispit. Bog ne dopušta da demoni muče Njegovo stvorenje.[/FONT]
[FONT=&quot]- Što je neko duhovno savršeniji, to manje prava ima u ovome životu.[/FONT]
[FONT=&quot]- Duhovno zreo čovek nema nikakva prava u ovome životu. On je dužan da bude trpeljiv, da prihvata nepravdu i prekore od drugoga.[/FONT]
[FONT=&quot]- Neki svojeglav i neosetljiv čovek, kao čvornovata batina, udaljen od Boga, ima mnoga prava. I da udara i da psuje i da čini nepravdu. A naša prava čuva Bog za drugi život. Ali mi često iz bezumlja, pa i ja sam, tražimo da dobijemo pravdu ovde, kako ovde ne bismo bili oštećeni.[/FONT]
[FONT=&quot]- Ako nam nešto kažu, opravdavamo se, činimo, šta ja znam šta, i mislimo da verujemo u Boga. To je velika zabluda. Ljudska pravda ne govori ništa o duhovnom čoveku. Ljudska pravda je, moglo bi se reći, kočnica za naopake ljude.[/FONT]
[FONT=&quot]- Mnogi ljudi pate, uzimaju tablete, ne spavaju. Malo je onih koji su osetljivih nerava, ili osećajne duše, a da nisu ranjeni. Osetljivog i osećajnog đavo hoće da učini još osetljivijim i tvrdokornog, još tvrdokornijim, a pijanici ne kaže da prestane da pije, nego da pije još više.[/FONT]
[FONT=&quot]- Mali je broj onih ljudi koji su na nekakav način pretrpeli neku nesreću, pa pate. Većina ljudi pati zato što nisu shvatili dublji smisao života. Jer, čim čovek shvati dublji smisao života, videćete kako sve krene kako treba, jer veruje da postoji drugi život. Zato što čovek koji ne veruje u Boga i budući život, u večnosti osuđuje svoju dušu, ostaje bez utehe i u ovome životu. Ništa ne može da ga uteši, jer kaže: "Ovaj život mi propada. Šta će biti posle?" A onda brige. Ne može se ničim utešiti. A lekari, psihijatri im kažu da im je potrebna duševna terapija, daju im tablete i ostalo, ne bi li se povratili i zaboravili na teskobu itd.[/FONT]
[FONT=&quot]Međutim, kada čovek veruje u Boga, u Hrista, u budući život, onda je ovaj život isprazan, pa onda u ovom životu treba da pripremi "pasoš" za drugi. I ako mu drugi nanosi nepravdu, raduje se, jer je nešto stekao za nebeski život. Koliko čovek u ovom životu više trpi nepravde od ljudi, toliko stiče više za drugi život. Treba se radovati nepravdi. Ne treba, razume se, čovek da teži za tim da mu čine nepravdu, jer takvo delovanje ne sadrži u sebi ljubav. Ali kada se okolnosti prirodno pogode tako da nam nanose nepravdu, onda to treba da prihvatite kao veliki blagoslov. Kada se čoveku nanosi nepravda, onog drugog treba da smatra svojim dobročiniteljem, jer mu pomaže da stiče blago za budući život.[/FONT]
[FONT=&quot]- Bog nešto zna, vidi dalje i zanima Ga, kao dobroga Oca da nas ima pored Sebe u raju, pa svakome dariva nešto što će mu pomoći da sebi osigura raj. Bilo da je to iskušenje, ili nešto drugo. Ali, ako to čovek ne razume i ne veruje u Boga, ili veruje pomalo, počinje da se brine, žalosti itd., a onda, recimo, ne gubi svoju platu, ali gubi veliki njen deo.[/FONT]
[FONT=&quot]Daću vam primer: Recimo da sam se rodio kao invalid, ni ruke, ni noge, potpuni. Ne mogu da se pomerim. Kada to prihvatim sa radošću, slavosloveći Boga, Bog će me uvrstiti među ispovednike.[/FONT]
[FONT=&quot]Zar je mala stvar da nekoga Bog uvrsti među ispovednike? Ili pak, mojom nepažnjom, ili nepažnjom nekog drugog, udario me automobil i ostao sam invalid. Ako dakle to na isti način prihvatim, Bog će me uvrstiti među ispovednike.[/FONT]
[FONT=&quot]Ali ako to nismo shvatili, čovek počinje da se pita: Zašto sam se takav rodio? Pa baca krivicu na roditelje. Ali šta su roditelji krivi?[/FONT]
[FONT=&quot]- Ljudi daju ono što kao ljudi mogu da daju, telo. Dušu ne mogu da daju ljudi, dušu dariva Bog. Dakle, Bog sa čovekom sazda čoveka. Šta je kriv čovek, reći će neko, kada se dete rodi kao invalid?[/FONT]
[FONT=&quot]To je veliki blagoslov od Boga. Ali kada to ne razumemo, onda se roditelji na to žale... a posle i deca.[/FONT]
[FONT=&quot]- Bog svakome čoveku daje blagoslove kako bi nam osigurao raj, a mi nažalost gubimo te prilike.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Pouke starca Pajsija[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]* Onaj ko je veliki grešnik ima mnogo osnova da se smirava, a veliko smirenje privlači blagodat Božiju. Potom je dovoljno da čovek samo izbegava povode, ili razloge kako je ne bi izgubio.[/FONT]
[FONT=&quot]* Fizička telesna borba prestaje kroz post, bdenje i molitvu, ako nema gordosti.[/FONT]
[FONT=&quot]* Bogohulne pomisli su od đavola, a ne od čoveka.[/FONT]
[FONT=&quot]* Isusova molitva je najefikasnije oružje protiv đavolovih pomisli.[/FONT]
[FONT=&quot]* Onaj ko se duhovno podvizava, bori se protiv neprijatelja đavola, a posle toga đavo napada njega. Čovek koji pobedi nevidljivog neprijatelja, biće ovenčan od Hrista.[/FONT]
[FONT=&quot]* Bilo da se molimo za sebe, ili za druge, molitva treba da bude umnosrdačna. Tuđe nevolje postaju naše. Za molitvu se prethodno treba pripremiti.[/FONT]
[FONT=&quot]* Ukoliko je čovek duhovno zreliji, utoliko manje prava traži od života.[/FONT]
[FONT=&quot]* Stradanja čiste i prosvetljavaju čoveka. Ne postoji ništa uzvišenije, jer prevazilaze i molitvu "Gospode Isuse Hriste..."[/FONT]
[FONT=&quot]* Otrov (žalost) postaje sladak, kada se sa njim duhovno suočiš.[/FONT]
[FONT=&quot]* Deci koja su sada mala, što je moguće više pomozite dobrim, kako bi i ona što pre shvatila dublji smisao života. Dobrim.[/FONT]
[FONT=&quot]* Vi mladi, koji želite duhovno da se uzvisujete, moraćete da napustite sklonost ka nasladama i da se okrenete trudoljublju.[/FONT]
[FONT=&quot]* Uzroci koji izazivaju bogohulne pomisli su ovi:[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]a) Gordost i borenje koje prevazilazi naše mogućnosti.[/FONT]
[FONT=&quot]b) Bavljenje pitanjima hrišćanskog učenja za koja nismo merodavni.[/FONT]
[FONT=&quot]* Osnovne osobine istinskog pokajanja su:[/FONT]
[FONT=&quot]a) Kada postoji istinsko čuvstvo bezvrednosti.[/FONT]
[FONT=&quot]b) Kada u srcu, pored čuvstva bezvrednosti, postoji snažno čuvstvo utehe i pouzdanja.[/FONT]
[FONT=&quot]g) Kada nema teskobe.[/FONT]
[FONT=&quot]* Treba da se neprestano molimo, Da izučavamo otačke knjige koliko god možemo i da pojemo, kada smo žalosni.[/FONT]
[FONT=&quot]* Magovi nemaju nikakvu vlast i njihova magična demonska dejstva ne "hvataju" hrišćane. Deluju samo ako:[/FONT]
[FONT=&quot]a) Nema čiste ispovesti i[/FONT]
[FONT=&quot]b) kada nekome čine nepravdu. U takvim slučajevima daju vlast đavolu.[/FONT]
[FONT=&quot]* Treba da otvorimo svoje srce dobrim duhovnicima i da slušamo ono što nam govore. Tako ćemo se umiriti.[/FONT]
[FONT=&quot]* Naša upokojena braća očekuju naše molitve kao što utamničeni očekuju posete najbližih.[/FONT]
[FONT=&quot]* Veoma često telesni bolovi rađaju duhovne utehe i to treba Da primamo sa radošću.[/FONT]
[FONT=&quot]* Deca treba izuzetno mnogo da paze na to da poštuju roditelje. Kada deca drsko odgovaraju i ne poštuju roditelje, kao prvo, daju Povoda da ih napusti blagodat Božija i postaju prijemčiva za demonske uticaje i delovanja.[/FONT]
[FONT=&quot]* Naše je da se staramo kako da pružimo spokojstvo i Bogu i bližnjemu, a što se tiče nas, Bog se stara o nama, Na neki način je došlo do duhovnog sporazuma. Da mi s pouzdanjem gledamo prema Bogu i da radimo za Njega, a On da gleda na nas: "Sve svoje brige položite na Njega, jer se On stara za vas." (1 Pt 5, 7)[/FONT]
[FONT=&quot]* ... Bog se zanima i stara i o najmanjim pojedinostima Svojih malih stvorenja! Koliko se više zanima za nas, za koje je sve to sazdao i koji smo obličje Njegovo? Budući, međutim, da smo slepi, ne vidimo Njegovu promisao kojom nas štiti.[/FONT]
[FONT=&quot]* Kada čovek živi jednostavno, kada ima skromno mišljenje o sebi i oseća neophodnost očinske brige Božije, s verom Bogu ostavlja svaku brigu o sebi i onda ga On preseni promislom Svojim i milošću Svojom. Tada duša potpuno jasno vidi pomoć Božiju koju joj On pruža i raduje se.[/FONT]
[FONT=&quot]Jedino što mi treba da želimo jeste da dejstvuje ljubav i promisao Božija, kako, kada i ako On to želi. Kada čovek poseduje takvu veru i volju, onda vidi čuda Božija - i samoga Boga - onda je neprestano uz Njega, u svakoj situaciji. Međutim, treba svakako da odbacimo bilo kakvu svetovnu pomoć i svoj um.s pouzdanjem da poverimo Bogu, bez oklevanja i čista srca. Tada odmah dolazi blagodat Božija našega Hrista i presenjuje našu dušu.[/FONT]
[FONT=&quot]Kada, dakle, čovek kao cilj ima traženje Carstva Božijeg i sticanje Božanske Pravde, onda svojoj duši pruža sve.:[/FONT]
[FONT=&quot]Međutim, neki ljudi imaju pogrešnu predstavu, misleći da mogu svoj um potpuno da uposle staranjem za svetovna i materijalna dobra, a da istovremeno mogu da očekuju da se Bog o njima stara. Oni ne postupaju dobro. To će ih upropastiti, jer ti ljudi će ostati zarobljeni u ljubavi prema svetu.[/FONT]
[FONT=&quot]* Jedino rešenje je da postanemo svesni svoje situacije, da se ispovedimo svome duhovniku i da smerno činimo sve što on od nas traži.[/FONT]
[FONT=&quot]Danas je svet sve pobrkao, ne zna šta čini, potpuno je ispustio kontrolu nad kormilom iz svojih ruku. I to zato što niko od nas ne želi da ga kontrolišu. Svako hoće da ide kroz život neometano, po svojoj volji. To je međutim, potpuna katastrofa, jer istina je da je Bog čoveku podario slobodni izbor (da je elobodan da čini ono što hoće), ali mu je podario i znanje i tako mu je pružio sposobnost da zna da sam, sa mogućnošću slobodnog izbora ne može da postigne ništa dobro ".. .bez mene ne možete činiti ništa" (Jn 15, 5).[/FONT]
[FONT=&quot]Kada dakle čovek slobodno koristi svoj slobodni izbor, a da pritom nema u vidu svoju nemoć, onda pada u prelest. Ti ljudi sve što vide pokušavaju da objasne razumom. Njima, umesto blagodati Božije, vlada razum i tako um čovekov postaje prelašten. To je strašno.[/FONT]
[FONT=&quot]Danas samo ovo govorim ljudima i insistiram da to čine:[/FONT]
[FONT=&quot]a) da postanu svesni svoje situacije i koliko su udaljeni od Boga, [/FONT]
[FONT=&quot]b) da se pokaju i [/FONT]
[FONT=&quot]v) da se smerno ispovedaju...[/FONT]
[FONT=&quot]Sa svim svojim problemima treba da se suočavamo sa trpeljivošću, dobrim pomislima i smirenjem, kako bi mogla da nam pomogne blagodat Božija.[/FONT]
[FONT=&quot]* Iz iskustva znam da se u ovom životu ljudi dele u dve kategorije. Jedna kategorija ljudi liči na muvu, a druga na pčelu...[/FONT]
[FONT=&quot]Svima koji dođu kod mene i optužuju druge, pa me opterećuju, kažem taj primer i tražim da izaberu u kojoj kategoriji ljudi žele da se nađu i da u skladu sa tim traže ne bi li našli druge ljude iz iste kategorije.[/FONT]
[FONT=&quot]* Od toga kakve pomisli ima, vidi se na kom se duhovnom nivou nalazi čovek... Kada neki brat ima naopake pomisli treba dobronamerno i smireno da se trudimo da ih učinimo boljima. To je naša obaveza.[/FONT]
[FONT=&quot]* Pitanje: Starče, šta je podstaklo naše svetitelje ne samo da pate i da podnose mučeništvo, nego i da se neprestano raduju, dok mi ne možemo da podnesemo ni ujed komarca?[/FONT]
[FONT=&quot]Odgovor: [/FONT][FONT=&quot]Sve je sadržano u tome da imamo dobro usađenu pomisao. Ako nam je pomisao utemeljena u veri, niko ne može da je pomeri... Dobra pomisao može da nipodaštava bolove i mučenja.[/FONT]
[FONT=&quot]* Čovek je slobodan i dobrom pomišlju pobeđuje svaku strast i svaku želju i sve što iz njih proishodi.[/FONT]
[FONT=&quot]Za čoveka ne postoji "ne mogu", postoji samo "ne volim" i "ne želim". To su jedini razlozi da kaže da nešto ne može.[/FONT]
[FONT=&quot]* Treba da "rasteretimo" svoju dušu od strasti i da dopustimo da dejstvuje blagodat Božija. Što se bolje svako od nas očisti, to više dejstvuje blagodat Božija. A kada se duša savršeno očisti od svojih prohteva i u potpunosti se smiri, onda vidi i blagodat Hrista našega, uviđa kako se ostvaruje sve što je Hristos obećao.[/FONT]
[FONT=&quot]* Samo ono što se čini iz usrdnosti ima vrednost u duhovnom životu.[/FONT]
[FONT=&quot]* Mi danas posedujemo težnju da sve moramo da razumemo, sve da saznamo. U svojim kućama imamo velike biblioteke, u prste znamo Dobrotoljublje, ali ništa od delanja.[/FONT]
[FONT=&quot]* Čovek može samo onda da napreduje i da ima dobrobiti, kada uspe da stigne dotle da svoju volju svede na nulu zarad volje Božije.[/FONT]
[FONT=&quot]* Hristos ljubi sva svoja čeda jednako, sva Njegova čeda, međutim, ne poseduju jednaku usrdnost.[/FONT]
[FONT=&quot]* Onaj ko poseduje nepokolebljivu veru u Hrista, zajedno s njom poseduje u sebi i sve blagodatne darove.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Monaška kelija[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Trudi se, koliko god možeš, da izbegavaš svaku ljudsku utehu, osim, razume se, od svojih najbližih, ako želiš da osetiš božansku, koja ne može da se uporedi ni sa čim što je od čoveka. Zbog toga voli svoju keliju, jer će ti ona pomoći pri samosabiranju i spravljanju meda vrlina, koji će te zaslađivati više nego med.[/FONT]
[FONT=&quot]Tvoja kelija će ti pomoći da se uzneseš visoko, sa umilenjem kojim će se ispuniti tvoje srce. Tvoja kelija će ti tada biti najdraža kuća Božija, u kojoj ćeš se kretati slobodno i jednostavno kao što malo dete u svojoj roditeljskoj kući oseća sigurnost zbog roditeljske brige i nežnosti.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Opreznost izvan kelije[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Kada, brate, iziđeš iz svoje kelije, uzmi u obzir i neprijatelja koji je spreman da napadne: a zlo je što je on zao i ne samo da traži povod, nego i sam stvara povode da te uvuče u svoj oganj i da te povredi. Opet se ugledaj na dobroga vojnika koji, kada izlazi iz svog rova uvek ima "pri ruci" svoje lično oružje. Tako i ti treba da nosiš svoju brojanicu kako bi bio neprestano budan da ne bi zbog male nepažnje proćerdao blago koje si uz mnogo napora sakupio u svojoj keliji.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Monaštvo[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Koliko sam razumeo, da bi se neko "svezao" za Boga, trebalo bi prvo da se "odreši" od sveta i da zavoli podvizavanje za Boga, kako bi se prepunio blagodaću i polako postao zemaljski anđeo.[/FONT]
[FONT=&quot]Pre nego što krene u angelsku zajednicu, trebalo bi čvrsto da veruje da će, kao monah, molitvom i projavljivanjem bez reči (svojim primerom), više pomoći i sebi i svetu, pa čak i tvarnim predmetima (opet kroz molitvu), pružajući ruke prema nebesima, sakupljajući oblake kako bi pala kiša kada je suša, a ne pružajući ruke prema bogatima kako bi posle pomogao siromašnima.[/FONT]
[FONT=&quot]Monah dostigao do svetosti, koji se živ odeva u crni pokrov (rasu) i umire za svet, a iznutra se zaodeva pokajanjem kroz Tajnu angelske shime, učino je time najveće čudo u svome životu i nije mu potrebno da u životu čini druga čuda.[/FONT]
[FONT=&quot]Najveći uspeh lukavoga je kad bar malo pokvari pomisao poslušnika prema njegovom starcu, a potom se početnik sam ruši, kao što se ruši kupola, kada neko izvadi ključnu opeku iz njenog vrha.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Ljubav[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Oni koji ne sastradavaju sa nevoljnicima, pate od smrtonosne duhovne bolesti, nedostatka milosrđa. Oni pak, kojima smetaju vapaji bolesnih, i negoduju, jer ne mogu da se samosaberu, pate od mnogobrojnih duhovnih bolesti.[/FONT]
[FONT=&quot]Oni koji istinski vole i ispravno se bore, sa ljubavlju trpe, žrtvuju se, žive u nemaštini i pružaju spokojstvo svome bližnjemu, koji je Hristos.[/FONT]
[FONT=&quot]Naopaki ljudi se uvek guše u pomislima i svojim ledenim srcem lede i pomislima guše napaćene ljude koji im se obrate za utehu, a dobri i plemeniti ljudi svojom duhovnom i plemenitom ljubavlju, bliskom bolu, guše demone, oslobađaju duše i šire božansku utehu na svoje bližnje.[/FONT]
[FONT=&quot]Oni kojičak i svoj život žrtvuju iz čiste ljubavi, kakobi zaštitili svoje bližnje, ugledaju se na Hrista. Oni su, prirodno, najveći junaci, jer im preti čak i smrt, pa biraju smrt iz ljubavi i tako je besmrtnošću pobeđuju, uzimajući ključ večnosti ispod grobne ploče i lako idu u večno blaženstvo.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Smireni čovek i gordi čovek[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Smireni čovek je blagočestiv i ćutljiv i zato je blizak Blagodatnoj Bogorodici Mariji, koja je, dok je u sebi nosilavaploćeni Logos Božiji, ćutala, sve dokse nije rodio Logos i sam progovorio u ono vreme kada je trebalo.[/FONT]
[FONT=&quot]Gordi čovek je nespokojan i unutra i spolja, i bučan je. Neprestano hoće dasipa reči, kao trule orahe, samo da pravi buku. A ako mu pođe za rukom da mu ispadne neki valjani (orah) i taj je prepun egoizma (kao crva). Zato, kada priđeš njegovom egoizmu, onda mu izlaze sve strasti (kao mravi kada priđeš trulom orahovom stablu).[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]O prelesti nam je starac Pajsije rekao:[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Kada neko boravi sam, mnogo lakše pada u prelest, nego ako ima poslušnost prema Crkvi. Međutim, gde je blagodat Svetoga Duha, onde ima i njenih plodova, to jest radosti, mira, dugotrpeljivosti i najviše jedinstva u veri, upravljanju i bogosluženju u Crkvi. Međutim, gde vlada đavo, onde je razdor, rascep, nemir, licemerje i mržnja. Molimo se da ziloti dođu sebi i da shvate svoju prelest i da se sjedine sa Crkvom.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]NAPOMENE:[/FONT][FONT=&quot][/FONT]

  1. [FONT=&quot]Iz knjige: Iskustva iz ćutljivog sveta na Atosu, 1. tom. [/FONT]
  2. [FONT=&quot]Monah Pajsije Svetogorac, "Svetogorski Oci", str. 15-40.[/FONT]
  3. [FONT=&quot]Vidi: Rim 12, 15.[/FONT]
  4. [FONT=&quot]Uporedi: Psal 56,12. [/FONT]
  5. [FONT=&quot]Vidi: Mt8, 25 i Lk 8, 24.[/FONT]
  6. [FONT=&quot]Vidi: Fil 2,15 [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]POUKE ZA SPASENjE DUŠE [/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]BLAŽENOPOČIVŠEG STARCA PAJSIJA [/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot](1924-1994)[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Iz knjige:[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]Žitija i pouke savremenih staraca[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Duhovni biseri[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Svet se sada bavi svim drugim temama, osim samim sobom... Đavo, vidite, započinje posao, svakome daje rukodelje.[/FONT]
[FONT=&quot]- Kada ispravim samoga sebe, ispravlja se jedan deo Crkve, a onda možemo da se sporazumemo...[/FONT]
[FONT=&quot]- Da bi čovek u sebe primio znanje Božije, treba da se uništi znanje po svetu. Postani prostodušan kao dete. "Znanje nadima" (1 Kor 8,1).[/FONT]
[FONT=&quot]- Nemojte da čitate novine i da gledate televiziju. Često i verski časopisi nanose štetu hrišćanima, jer bude ljutnju protiv ličnosti i uopšte izazivaju zbunjenost. U svemu treba biti oprezan. Čitajte otačke knjige. v[/FONT]
[FONT=&quot]- Kada se čovek oslobodi teskobe, onda pruža spokojstvo svim ljudima.[/FONT]
[FONT=&quot]- Čovek se prvo sav predaje Bogu, a zatim ga Bog čisti i predaje ljudima...[/FONT]
[FONT=&quot]- Kada čovek doživljava Hrista, oseća radost.[/FONT]
[FONT=&quot]- ... Đavo je gospodar ispraznosti, svetovnih stvari. Čovek koji je svoje srce predao ispraznostima, nalazi se u đavolovom posedu, a datoga nije svestan. Đavo nije gospodar sveta. Đavo vlada onima koji imaju svetovnu mudrost. Čovek treba da odvoji svoje srce od svetovnog i ispraznog i posle njegovo srce samo, bez napora, odlazi Hristu.[/FONT]
[FONT=&quot]- "... Možeš li tiho da radiš na sebi? To je to. Potom će te blagodat Božija oseniti, bilo da to želiš, ili ne želiš. To će ti mnogo pomoći. Rad na sebi nije rasipanje vremena.[/FONT]
[FONT=&quot]- Svi oni koji žive svetovnim životom, umesto blaga sakupljaju teskobu.[/FONT]
[FONT=&quot]- Velika je stvar kada čovek drugoga oseća svojim bratom.[/FONT]
[FONT=&quot]- Hristos poseduje tajinstvene načine da nagradi ljude kada čine Njegovu volju.[/FONT]
[FONT=&quot]- Udoban život onesposobiće ljude.[/FONT]
[FONT=&quot]- Bez napora i borenja nema svetosti.[/FONT]
[FONT=&quot]- Živite neprestano slavosloveći Boga i blagodareći Bogu. Najveći je greh neblagodarnost.[/FONT]
[FONT=&quot]- Da bi čovek duhovno napredovao, za to treba da postoje preduslovi. Mora da poseduje smirenje i ljubav, a srce mora da mu bude čisto. Kada poseduje smirenje, poseduje božanski magnet, zadobija blagodat Božiju. Vidite, blagodat je data smirenima. To je po pravilu tako.[/FONT]
[FONT=&quot]- Prema svemu se odnosite sa dobrim pomislima. Drugačije ne biva.[/FONT]
[FONT=&quot]- Čovek mora da se stavi na mesto drugog, kako bi mogao da sastradava...[/FONT]
[FONT=&quot]- Ako u svoj um ne dovodimo dobre pomisli i ne uspemo da uspostavimo u sebi spokojstvo, čak i da se u pustinji zateknemo, nećemo moći da nađemo bezmolvije...[/FONT]
[FONT=&quot]- ... Koliko god možete, sa radošću i slavoslovljem se suočavajte sa svim iskušenjima, razmotrite njihov najdublji smisao, kako biste našli mir u ovome svetu.[/FONT]
[FONT=&quot]- ... Kada tražimo svoje pravo, gubimo sve. Gubimo i svoj mir i svoju platu.[/FONT]
[FONT=&quot]- Kada neko ima neku bolest, onda može da razume bol drugoga. Bog nam daje bolest da se odužimo, ili da steknemo blago.[/FONT]
[FONT=&quot]- Ljudi naše epohe imaju drugi tipik, od greha su načinili modu. Neka nas Bog pomiluje.[/FONT]
[FONT=&quot]- ... Čovekov um treba da bude zauzet molitvom, a ne da luta po ispraznostima.[/FONT]
[FONT=&quot]- ... Tvoja molitva za bolesnog pomoći će mu samo onda, ako on ima nameru da postane bolji.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Uticaj televizije[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Starac je govorio o tome kako televizija deluje na hrišćane. "Televizija čini veliko zlo. Ispričaću vam jednu priču; pa da vidite tačno šta ce dešava. Bio jednom jedan starac od 84 godine, koji je pre nego što mu je umrla žena, živeo lepo i dobro, a imao je i ispovednika. Čim mu je umrla žena, mnogo se ražalostio i da bi to zaboravio, prepustio se gledanju televizije. Nije prošlo ni dva-tri meseca od staričine smrti, starac zatraži da se oženi. Njegov duhovnik nije mogao da ga urazumi i da ga ubedi da je to što traži nerazumno i smešno. Taj starac je došao na Svetu Goru u moju kolibu. Od Kareje dovde trebalo mu je četiri sata! Poverio mi je svoju pomisao i ja sam mu rekao da poživi mirno sa svojom decom i da ne pomišlja na ženidbu. Ali on je pretrpeo unutrašnje oštećenje i ja nikako nisam mogao da ga ubedim šta god da mu kažem. Čak se i uvredio i rekao mi: "Znaš li, oče, da imam pravo da uzmem još dve žene." Onda više nisam mogao da izdržim. Rekao sam mu da ide da ga moje oči više ne vide. Odvede ga jedan monah u Kutlumuš. Vidite li, kakvu štetu čini televizija?"[/FONT]
[FONT=&quot]A jednom drugom prilikom starac reče: "Televizija čini veliko zlo i zato nemojte da je pratite. Vesti možete čuti i na radiju..." Drugi put opet reče: "Ona čini veliko zlo, najveću katastrofu. Televizijski aparat zrači zrake štetne za ljudski organizam. Došlo je do telesnih oštećenja kod male dece, zbog toga što su njihove majke u trudnoći gledale televiziju. Čovek se stidi da sagreši pred drugim ljudima. Ali to nije tako i sa televizijom. Grešni filmovi i grešni prizori prikazuju se bez stida. Televizija je demon.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Susret sa jereticima[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Starac je pripovedao: "Jednom dođoše k meni dvojica katolika. Jedan je bio u poodmaklim godinama i bio je obrazovan. Možda je bio nekakav sekretar u Vatikanu, ili novinar. Ne znam tačno, nisam želeo da pokažem veliko interesovanje. Jedan mi reče: "Hajde da zajedno kažemo Oče naš." Da bismo to izgovorili zajedno, rekoh mu, trebalo bi da se složimo u učenju. Međutim, između vas i nas postoji veliki jaz. Onda mi reče: "Zar su samo pravoslavni bliski Bogu i zar će samo pravoslavni da se spasu? Bog je svuda na svetu." Da, rekoh mu, možeš li ti da mi kažeš i koliko je sveta blisko Bogu? Među nama, dakle, postoje razlike. Svi smo, razume se, deca jednoga Oca, ali neka borave u kući, a neka ostaju napolju."[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Besede za spasenje[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]"Slušajte. Duševne bolnice bile bi prazne kad bi se hrišćani ispovedali pravoslavno, čisto i iskreno, smerno i sa poslušnošću, duhovniku koji poseduje rasuđivanje, pa neka je malo i strog. Pa posle da se dostojno pričešćuju. Onda nikoga ne bi mučila teskoba, problemi sa velikim iskušenjima. Treba da znate da sve potiče od egoizma, neposlušnosti i rđavih pomisli. Poslušnost je život, neposlušnost je smrt."[/FONT]
[FONT=&quot]Najveća i najvažnija čovekova dužnost je da svom svojom snagom ljubi Boga, a zatim svog bližnjega, svakog svoga bližnjeg, a najviše svog neprijatelja. To su najvažnije zapovesti. Ako volimo Boga, kolikotreba, držaćemo se i ostalih Njegovih zapovesti. Ali mi ne volimo Boga koliko treba, niti svoje bližnje. Ko se danas zanima za drugoga? Niko. Sve za sebe, a ništa za drugoga i zbog toga ćemo odgovarati. Zato što nam Bog, Koji je sav ljubav, neće oprostiti tu našu ravnodušnost prema bližnjemu.[/FONT]
[FONT=&quot]Predobri Bog, kao naš brižni Otac, štedro nas dariva Svojim dobrima kakobismo ih delili sa onima kojima su potrebna, ali mi zadržavamo sve za sebe. To nam Bog neće oprostiti: odgovaraćemozbog svoje bezosećajnosti i okorelog srca.[/FONT]
[FONT=&quot]Često od Boga tražimo sad ovo, sad ono, a on nam ne odgovara na naše molbe. Da bi nam Bog odgovorio na našu molbu i da bi nam dao što god od Njega zatražimo, treba pre svegada posedujemo smirenje, kojemi nemamo. Svi mi, i mladi i stari posedujemo veliki egoizam i ne dopuštamo da nam se bilo na šta ukaže, ne dopuštamo nikakve primedbe. Mi sve znamo, mi smo svi mudri. Kada nama vlada egoizam, zbog najmanjeg razloga rađa se velika svađa. Otvaramo vrata satani, on ulazi u porodicu i razara je. Što god u tom trenutku vidite i čujete, ne obraćajte pažnju, jer to ne pomaže, samo razgara vatru. Samo budite trpeljivi, molite se i tek kada se onaj drugi umiri, biće razumevanja. Ribar ne izlazi u ribolov po nevremenu, nego čeka da se more umiri. Veliko smirenje je prostodušnost.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - DUHOVNI ŽIVOT U PORODICI[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Što čovek više ropće, to se više upropaštava[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Starče, čemu koristi roptanje i kako da ga čovek izbegne? [/FONT]
[FONT=&quot]- Koristi samo nesreći, a sa njim se izlazi na kraj samo slavoslovljem. Roptanje rađa roptanje, a slavoslovlje rađa slavoslovlje. Kada čovek ne ropće zbog neke teškoće u kojoj se nađe, nego slavi Boga, onda đavo puca od besa i odlazi kod drugoga koji ropće, kako bi mu prikazao sve naopako. Jer što čovek više ropće, to se više upropaštava.[/FONT]
[FONT=&quot]Ponekad nas "pokvarenjak" pokrade i natera nas da ničim ne budemo zadovoljni, a čovek duhovno može u svakoj prilici da nađe razlog za slavoslovlje i da tako ima blagoslov Božiji. Evo, znam jednoga tamo na Svetoj Gori koji, ako pada kiša pa mu kažeš "opet pada kiša", počinje: "Da, samo pada kiša, istrulećemo od tolike vlage." Ako malo posle stane kiša i ti mu kažeš "e, nije baš mnogo padalo", kaže: "da, zar je to bila neka kiša? Sve će se osušiti..." A niko ne može da kaže da nije normalan, nego je navikao da gunđa. On je razuman, a misli nerazumno![/FONT]
[FONT=&quot]Gunđanje i roptanje je prokletstvo. To je kao da čovek proklinje samoga sebe, a onda dolazi gnev Božiji. Poznavao sam dvojicu zemljoradnika iz Epira. Jedan je bio otac porodice i imao jednu, ili dve njive i u svemu se uzdavao u Boga. Radio je koliko je mogao, bez teskobe. "Uradiću koliko stignem." Govorio je, Više puta mu se dogodilo da su mu neki snopovi istruleli od kiše, jer nije stigao da ih sakupi, a neke mu je razduvao vetar, ali on je za sve govorio "Slava Tebi Bože" i sve mu je išlo dobro. A onaj drugi je imao mnogo njiva, stoku itd. Ali nije imao dece. Ako si ga upitao "Kako si?" odgovarao je "Ma pusti, ne pitaj". Nikada nije rekao "Slava Tebi Bože", samo je gunđao i roptao. A da vidite, jednom mu ugine krava, drugi put mu se dogodi ovo, ili ono. Imao je sve, ali nije imao napretka.[/FONT]
[FONT=&quot]Zato kažem, slavoslovlje je velika stvar. Od nas zavisi da li ćemo okusiti, ili ne blagoslove kojima nas Bog dariva. Ali kako da ih okusimo, kada nas Bog, na primer, dariva bananom, a mi mislimo šta li to bolje jede taj i taj brodovlasnik? Koliko ljudi jede samo suvi dvopek, ali danju i noću slave Boga i hrane se nebeskom milinom! Ti ljudi stiču duhovnu osetljivost i poznaju milovanje Božije. Mi to ne znamo, jer se naše srce prekrilo lepljivim muljem i ništa nas ne može zadovoljiti. Ne razumemo da se sreća nalazi u večnosti, a ne u ispraznosti. [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - DUHOVNI ŽIVOT U PORODICI[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Prepustimo Bogu da upravlja našim životom[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Starče, zašto se Carstvo Božije u Jevanđelju poredi sa zrnom gorušičinim: "Ono je kao zrno gorušičino koje kad se posije u zemlju manje je od sviju sjemena na zemlji; a kad se posije, uzraste i bude veće od svega povrća" (Mk 4, 3132; uporedi Mt 13, 32; Lk 13,19)?[/FONT]
[FONT=&quot]- Gorušica je kao semenka veoma mala, ali kada se poseje, postane ceo žbun. Čak i ptice mogu da slete na njegove grane. Beseda Gospodnja pravi poređenje sa njenom semenkom zato što se jednom jevanđelskom besedom čovek nadahnjuje i počinje da shvata šta je Carstvo Božije.[/FONT]
[FONT=&quot]- Starče, kako treba razumeti ono što kaže Sveto Pismo: "Carstvo Božije unutra je u vama " (Lk 17, 21)?[/FONT]
[FONT=&quot]- Dušo moja, kada se u nama nalazi deo radosti rajske, onda je Carstvo Božije u nama. Nasuprot tome, kada imamo u sebi teskobu i grižu savesti, onda u sebi imamo deo pakla. Velika je stvar da čovek. bude kadar da na ovome svetu oseti deo rajske radosti. A to nije teško postići; ali nažalost, egoizam nas sprečava od te duhovne veličanstvenosti.[/FONT]
[FONT=&quot]Čovek sam može svoj život da učini rajskim, ako prepusti da njime upravlja Bog, kao dobri Otac. Treba da se uzda u Boga i da ima nadu u Njega za sve što preduzme da učini i da Ga zbog svega slavi. Ne treba da gaji teskobu. Teskoba cepa dušu, parališe je. KaDa ište Carstvo Nebesko, dolazi i sve ostalo. Jevanđelje kaže: "Ištite najprije Carstvo Božije" (Mt 6, 33), ali i "Carstvo nebesko s naporom se osvaja, i podvižnici ga zadobijaju" (Mt 11,12).[/FONT]
[FONT=&quot]Ljudima je danas postalo teško u životu, jer im nije dovoljno malo, nego stalno jure za materijalnim dobrima. Ali svi oni koji žele da žive pravim, čistim duhovnim životom, pre svega treba da budu zadovoljni malim, Kada im je život pojednostavljen, bez mnogo glavobolja oko ovoga, ili onoga, biće oslobođeni ovosvetskog duha i ostaće im vremena za duhovnost. Inače će se umarati pokušavajući da prate modu, izgubiće svoj unutrašnji mir i steći će samo veliku teskobu.[/FONT]
[FONT=&quot]A vidim da ljudi često od svog života naprave mučenje! Kada sam danas sa jednim čovekom dolazio iz Uranopolisa, zamolio me da svratimo na kratko do njegove kuće. Pošto je insistirao nisam želeo da mu pokvarim zadovoljstvo. Čim smo stigli do vrata, vidim kako skida cipele i ulazi u kuću na vrhovima prstiju. "Šta ti je, zašto tako hodaš?" upitah ga. "Ništa, starče", kaže, "hodam pažljivo, da ne pokvarim parket." I šta da mu kažeš? Muče se ljudi bez razloga.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - DUHOVNI ŽIVOT U PORODICI[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Sastradavanje sa bližnjim pomaže porodici[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Što čovek ima u današnje vreme više (materijalnih) dobara, to ima više problema. Niti blagodari Bogu za njegova dobročinstva, niti se osvrće na nesreću svojih bližnjih pa da ponekad udeli milostinju. Odaje se sladostrašću i ne misli na drugoga koji nema šta da jede. Kako da ga posle poseti. blagodat Božija? Kada je neko ovde otac porodice, treba nečega da se odrekne, da nekako uštedi da bi mogao povremeno da deli milostinju. Treba da kaže svojoj ženi i deci da na tom i tom mestu ima neko bolestan, napušten, ili neka siromašna porodica koja je u velikoj oskudici. Ako nemaju novaca da daju, neka im kaže:, "Možemo da im damo makar neku hrišćansku knjigu, kad ih već imamo toliko." Dajući onima koji su u nevolji, čini dobro i samome sebi i svojoj porodici.[/FONT]
[FONT=&quot]Koliko oskudevaju jadni verujući u Rusiji! Jednom sam jednom Ruskom svešteniku dao kutiju tamjana i rekao mu: "Eto, ovo je skromni dar." "Zar je to skromni dar?" kaže on. "Naš tamjan je... kašlješ od njega." I ovde u Grčkoj toliko se muče izbeglice! Na Halkidici sam video nekog izbeglicu koji je po kućama lepio pločice i tražio je za to tri stotine drahmi za kvadratni metar[1] i govorio je "Slava Bogu što imamo hleba." Zato kada mi je neki preduzimač rekao kako se čovek u toku posla tovari grehovima, odgovorih mu: "Ako zaposliš one izbeglice i pomogneš im da zarade, skinućeš sa sebe sve svoje grehove. Nemaju gde da žive. U poređenju sa njima, ti si Onazis."[/FONT]
[FONT=&quot]Bog je dopustio da postoje bolesni, siromašni itd., kako bismo okušali svoju vrlinu. Mogao bi i za bolesne i za siromašne, za sve, da se postara, ali onda bismo imali lažno osećanje da smo ukrašeni vrlinom. Rekli bismo, na primer, da smo milosrdni, iako to ne bismo bili, a ovako naša dela otkrivaju naše vrline. Slava Bogu, postoje ljudi koji se žrtvuju za svoje bližnje. Upoznao sam jednoga koji je, čim se demobilisao, pristao da bude nepravedno osuđen na veliku kaznu, kako bi izbavio jednu porodicu. Nije ni pomislio na sramotu, ili svoju karijeru.[/FONT]
[FONT=&quot]Međutim, uviđam da Bog domostroji tako da bar jedan član svake porodice ima vere i blagočestivosti, Kakobi i ostali u porodici dobili pomoć! Poznavao sam u Konici jednu porodicu u kojoj su svi bili ravnodušni prema Crkvi. Izdvajala se samo jedna kći. Čim bi čula crkveno zvono, ostavila bi sve poslove i odlazila u crkvu. Čak i kada su došli Nemci, pa je crkvenjak zvonio da bi ljudi znali da treba da beže, ona je otišla u crkvu na večernju! Bila je meka srca, iako su njeni roditelji bili veoma škrti. Njen otacbi, umesto da ruča, uzimao komad suva hleba koji bi umakao u vodu. A majka joj je bila takva cicija! Iako su njena deca bila na dobrim položajimai raspolagali priličnom imovinom, ona je džarala po kaminu ne bi li našla bar mali grumen užarenog uglja da ga uzme i njime zapali vatru da ne bi potrošila zrno šibice! Umesto ibrika za kafu, koristila je kutiju od konzerve! Kada sam bio u manastiru Stomiju, njena majka me je volela. Ćerka je zato, kad god je za nekog siromaha htela da uzme nešto iz kuće, pa joj majka ne bi dozvolila, uvek govorilamajci: "Majko, to je kaluđeru potrebno." "Daj mu, daj mu" govorilabi tada majka. Samo kada je "kaluđer" bio u pitanju, njena se majka ničemu nije protivila. Ali i tada, za vreme okupacije, ćerka je tiho pomagala siromasima. Nalazila bi načina da iznese džak brašna iz ostave, natovarila bi ga na mazgu i delila brašno siromašnim porodicama. Jednom ju je majka uhvatila i šta je tada morala da istrpi! Tada se zavetovala: "Bože moj, pomozi mi da nađem posao, pa ću celu platu davati za milostinju!" Sutradan su je zvali da ode da radi u nekoj ustanovi. O, koliko se obradovala! I održala je svoj zavet: od plate nije kupila za sebe ni par čarapa. Sve je davala za milostinju. Toliki su tada govorili: "Neka dopusti Bog da se posvete kosti tvojih roditelja!" Zbog toga se Bog posle postarao i za njenu majku.[/FONT]
[FONT=&quot]NAPOMENE:[/FONT][FONT=&quot][/FONT]

  1. [FONT=&quot]Izgovoreno 1992. godine [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - DUHOVNI ŽIVOT U PORODICI[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Vežbanje [podvizavanje] u vrlini unutar porodice[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Starče,kako otac porodice može da se vežba [podvizava} u vrlini![/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]- Bog za to pruža prilike. Ali mnogi, iako od Boga traže da im pruži priliku, kako bi se vežbali [podvizavali] u vrlini, ropću kada naiđu na neku teškoću. Ponekad, na primer, dobri Bog, od svoje beskrajne ljubavi, da bi se muž ogledao u smirenju i trpljenju, oduzima blagodat Svoju od žene i ona počinje da biva sebična i gruba prema njemu. Onda muž treba da se raduje i blagodari Bogu zbog prilike koju mu pruža da dospe do svetosti, a ne da gunđa. Ili majka traži od Boga da joj podari trpeljivosti. Dođe dete i, tek što je postavila sto da ručaju, povuče stolnjak i sve padne na pod. To je kao da je dete reklo majci: "Mama, budi trpeljiva!"...[/FONT]
[FONT=&quot]I uopšte, teškoće koje danas postoje u svetu zahtevaju od svih, koji žele da žive bar malo u skladu sa duhovnošću, da budu na oprezu. Kao što ljudi kad, sačuvaj Bože, izbije rat, moraju da budu na oprezu, isto tako, čini mi se, moraju sada da budu oprezni svi oni koji se trude da žive duhovnim životom. Eto, koliko teškoća imaju ona jadna deca koja su u Crkvi! Međutim, rat koji vode protiv ružne okoline u kojoj žive, pomaže im da budu na neki način budna. I vidiš, u vreme mira, kada ne postoje velike neprilike, većini ljudi popušta oprez, iako bi trebalo baš taj mir da iskoriste za duhovni napredak, da se trude da iskorene svoje mane i da odneguju vrline.[/FONT]
[FONT=&quot]U duhovnom životu mnogo pomaže molitveno tihovanje. Dobro bi bilo kad bi čovek u toku dana imao bar sat vremena za tihovanje. To mu je potrebno kako bi mogao samoga sebe da ispita, kako bi poznao svoje strasti i kako bi se borio da ih odseče, da očisti svoje srce. Bilo bi veoma dobro kada bi u kući postojala neka mirna prostorija u kojoj bi mogla da se napravi atmosfera kelije. Onda bi u njoj "u tajnosti" (Mt 6, 4), mogao da obavlja svoje duhovne dužnosti, da čita, da se moli. Kada molitvi prethodi malo čitanja duhovnih štiva i bogomislije, mnogo pomaže, jer tako se i duša zagreva i um se prenosi na polje duhovnosti. Zato, kad je neko mnogo rastrzan tokom dana, dobro je da.ima deset minuta za molitvu, makar dva minuta neka čita nešto što može da ga dirne, kako bi odagnao osećanje rastrzanosti.[/FONT]
[FONT=&quot]- Zar nije, starče, pomalo teško da se sve to čini u svetu? [/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot]- Nije. Ima mirjana koji žive veoma duhovno, kao da su podvižnici. Oni poste, vrše svoje pravilo, mole se uz brojanicu, prave metaniju, iako imaju decu i unuke. Nedeljom odlaze u crkvu, pričešćuju se i ponovo se vraćaju u svoju "keliju", baš kao pustinjaci, koji nedeljom odlaze u središnji hram i posle se ponovo vraćaju u kelije svom molitvenom tihovanju. Slava Bogu, ima mnogo takvih duša u svetu.[/FONT]
[FONT=&quot]Eto, baš poznajem jednog takvog oca porodice, koji se moli umnosrdačnom molitvom, bilo gde da se nađe i neprestano ima suze pri molitvi. Njegova molitva je postala samodelatna, a suze su mu slatke, to su suze božanske sladosti. Sećam se i jednog radnika zvao se Janis - tamo na Svetoj Gori, koji je naporno radio: radio je za dvojicu. Rekao sam mu da izgovara umnu molitvu dok radi i polako je stekao naviku. da se moli. Jednom dođe kod mene i reče mi da oseća veliku radost kada izgovara molitvu. "Osladila ti se", rekoh mu. Ubrzo sam saznao da su ga ubila dvojica pijanaca. Toliko sam se rastužio! Posle nekoliko dana, neki monah je tražio neki alat, ali ga nije mogao naći, jer ga je Janis negde spremio. Te noći mu se u snu javi Janis i reče mu gde je ostavio ono što je monah tražio. On je, dakle, dostigao do takve duhovne visine, da je mogao da, pomaže iz onog života..[/FONT]
[FONT=&quot]Duhovni život je tako jednostavan! Ako čovek zavoli Boga, ako pozna Njegovu veliku žrtvu i Njegovu dobrodeteljnost i ako sa rasuđivanjem pristupi ugledanju na svetitelje, veoma brzo dostiže do svetosti: dovoljno je da se smirava, da postane svestan svoje ništavnosti i svoje velike neblagodarnosti prema Bogu.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - DUHOVNI ŽIVOT U PORODICI[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Molitva u porodici[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Da li, starče, cela porodica treba da učestvuje na večernjoj molitvi (molitvi pre spavanja)?[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Odrasli treba da se ponašaju dostojanstveno. Oni treba da čitaju molitve pre spavanja, a maloj deci treba da kažu: "Ako želite, ostanite malo." Ako su deca nešto veća, porodica već može da ima svoj tipik: na primer, petnaest minuta veliki, a dva, ili pet minuta deca, a onda koliko sama žele. Ako ih roditelji zadržavaju na celom čitanju molitava pre spavanja, može im dosaditi. Ne treba ih prisiljavati, jer ona još ne razumeju moć i vrednost molitve. Roditelji, pretpostavimo, mogu da jedu i pasulj i meso, ili kakvu god jaku hranu. Ali kada dete još samo pije mleko, hoće li mu roditelji reći da jede meso, jer je dobro za jačanje? Možda i jeste dobro za jačanje, ali jadno dete ne može da ga svari. Zato mu u početku daju samo malo soka od mesa, kako bi poželelo i drugi put da ga jede.[/FONT]
[FONT=&quot]- Starče, ponekad su i stariji uveče toliko umorni, da ne mogu ni molitve pre spavanja da izmole?[/FONT]
[FONT=&quot]- Ako su mnogo umorni, ili bolesni, neka izgovore samo polovinu molitava pre spavanja, ili makar jedan "Oče naš". Neka nikako ne propuste molitvu. To je kao u ratu. Ako se nađeš uveče na nekom uzvišenju okružen neprijateljem, ispališ poneki metak da uplašiš neprijatelja da te ne bi napao. Tako isto i oni neka ispale poneki metak, da bi se "pokvarenjak"[1] uplašio i otišao.[/FONT]
[FONT=&quot]Molitva ima veliku moć u porodici. Poznajem dvojicu braće koji su uspeli molitvom da postignu ne samo da im se ne razvedu roditelji, koji su imali veliki problem u međusobnom odnosu, već i da se ponovo zavole, Nama je naš otac govorio: "Ne znam šta ćete da radite, ali dva puta dnevno ćete morati da dajete "raport" Bogu, kako bi znao gde se nalazite." Molili smo se pred ikonama svakoga jutra i svake večeri, svi zajedno: otac, majka i deca i na kraju smo pravili metanije pred Hristovom ikonom. Kada bismo imali neki problem u porodici, molili smo se da se reši. Sećam se, jednom kada se razboleo naš najmlađi brat, otac nam je rekao: "Dođite da zamolimo Boga za njega, ili da ozdravi, ili da ga uzme, samo da se ne muči." Pomolili smo se svi zajedno i naš brat je ozdravio. Ali i za trpezom smo sedeli svi zajedno. Prvo bismo se pomolili i tek onda počinjali da jedemo. Ako bi neko počeo da jede pre nego što se blagoslovi trpeza, govorili bismo: "On je zabludeo". Nedostatak uzdržavanja smatrali smo bludničenjem. Kada svako dolazi kući kada hoće i jede sam, bez nekog posebnog razloga, to predstavlja raspad porodice.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]NAPOMENE:[/FONT][FONT=&quot][/FONT]

  1. [FONT=&quot]Starac Pajsije često za đavola koristi poimeničeni deminutiv prideva koji znači "pokvaren" (tauuaH,ak1 = pokvarenjačić, od tauuos^pokvaren, kvaran, užegao).[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - DUHOVNI ŽIVOT U PORODICI[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Duhovni život supružnika[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Kada muž ne živi duhovnim životom, šta u tom slučaju, starče, treba da čini žena![/FONT]
[FONT=&quot]- Da ga uputi na Hrista i da se moli da mu On malo omekša srce. Hristos će se polako uvući u njegovo srce i on će početi sebi da postavlja pitanja. Čim malo omekša njegovo srce, onda žena može da traži od njega da je automobilom odveze, na primer, u crkvu. Ali neće mu reći "dođi i ti u crkvu", nego će mu reći: "Možeš li, molim te, da me odvezeš do crkve?" Ako je odveze do crkve, možda će on reći: "Pa pošto sam već došao dovde, ući ću i ja malo da upalim sveću." I tako će, malo, po malo, možda otići i dalje.[/FONT]
[FONT=&quot]- Može li, starče, ženin duhovnik na neki način da pomogne i mužu?[/FONT]
[FONT=&quot]- Ponekad, kako bi muž dobio pomoć, duhovnik mora duhovno da deluje na ženu. Sa žene će se dobro preneti i na muža i ako ima dobro srce, Bog će mu pomoći da se.promeni.[/FONT]
[FONT=&quot]Žena je po svojoj prirodi pobožna. Ali, kada muž, iako je malo ravnodušan prema Crkvi, napravi preokret u duhovnom smislu, a potom ujednačeno napreduje, ni žena ga ne može dostići. Može čak da počne i da mu zavidi, jer ona ne napreduje. Zbog toga, u takvim slučajevima kažem muževima da budu oprezni. Jer šta se dešava? Što muž više napreduje na svom duhovnom putu, to mu žena više "udara kontru", ako ona ne živi duhovnim životom. A ako muž kaže: "Kasno je, ustani da idemo u crkvu", ona mu kaže: '"Ajde, idi sam! Imam danas mnogo posla..." Ili, ako joj muž kaže: "Dobro, zašto ti se ugasilo kandilo?" pa pođe sam da ga upali, povređuje njen egoizam, pa počinje da viče: "Šta ti je, jesi li pop? Hoćeš li da postaneš monah?" Može čak da mu kaže: "Zašto da stalno palimo kandilo? Bolje da ulje damo nekom siromahu." Može dospeti i do protestanskih teorija. Naravno, posle joj je krivo zbog svega što je rekla, ali joj je krivo i zbog napretka koji vidi kod svoga muža. Hiljadu puta je bolje, u takvim slučajevima, da kandilo ostane ugašeno, nego da muž sam pali kandilo. [/FONT]
[FONT=&quot]Dakle, kako bih spasao porodice od raspada, muževima kažem: "Kaži svojoj ženi, kada vidiš da je dobro raspoložena: "Ako odlazim u crkvu, malo se pomolim i napravim poneku metaniju, ili pročitam poneku duhovnu knjigu, ne činim to iz velike blagočestivosti, nego zato što me to zadržava i pomaže da me društvo ne bi odvuklo u kafanu itd." Kada muž tako predstavi situaciju, onda se žena obraduje, pa može da se promeni i da ga duhovno prevaziđe. Ali ako to ne predstavi tako, atmosfera postaje sve zategnutija, pa može da dođe i do razvoda. Ako muž želi duhovno da pomogne ženi, neka se potrudi da je poveže sa nekom porodicom koja duhovno živi. Ako je majka te porodice pritom izuzetno blagočestiva, to će njegovoj ženi dati motiv da se na nju ugleda. [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - DUHOVNI ŽIVOT U PORODICI[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Deca i duhovni život[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Starče, jedna majka daje svom detetu svetu vodicu i ono je pljuje. Šta da radi?[/FONT]
[FONT=&quot]- Mora da se moli za svoje dete. Možda način na koji mu daje svetu vodicu izaziva kod deteta takvu reakciju. Kako bi deca bila na putu Božijem i roditelji moraju duhovno ispravno da žive. Neki roditelji, koji žive u veri, trude se da pomognu svojoj deci da postanu dobra deca, ne zato što ih brine spasenje njihove duše i ne zato što ih brine spasenje sopstvene duše, nego zato što jednostavno žele da imaju dobru decu. Mnogo ih više, znači, zabrinjava šta će reći svet o njihovoj deci, nego to da će možda otići u pakao. Kako onda Bog da im pomogne? Nije cilj da na silu teraju decu da idu u crkvu, nego je cilj da deca zavole crkvu. Da ne čine dobro preko volje, već da to osećaju kao potrebu. Roditeljski život pun svetosti daje obaveštenja dečijim dušama, pa se prirodno povinuju. Tako rastu u blagočestivosti i dvostrukom zdravlju, bez duševnih povreda. Ako roditelji primoravaju dete iz straha Božijeg, onda Bog pomaže, a i dete dobija pomoć. Ali, ako to čine iz egoizma, onda Bog ne pomaže. Često se deca muče zbog roditeljske gordosti.[/FONT]
[FONT=&quot]- Starče, neke majke nas pitaju koju molitvu da izgovaraju deca od tri-četiri godine?[/FONT]
[FONT=&quot]- Recite im: "Ti si mu majka. Sama proceni koliko tvoje dete može da podnese." Neka od toga ne prave nikakvo pravilo.[/FONT]
[FONT=&quot]- Roditelji često dovode ovamo decu na bdenje. Da li je to, starče, zamorno za malu decu?[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Neka ih, za vreme jutrenja ostave malo da se odmore, a za vreme božanstvene Liturgije neka ih dovedu u hram.[/FONT]
[FONT=&quot]Trebalo bi da majke svoju decu bez prisile od malena uče da se mole. Po selima u Kapadokiji stanovnici su izraženo živeli po podvižničkom predanju. Odlazili su sa decom u isposnice i tamo su pravili metanije i molili se sa suzama, pa su tako i decu učili da se mole. Kada bi Turci noću dolazili da ih pljačkaju, prolazili bi pored crkvica i odande čuli plač, pa bi se čudili. "Dobro, šta se ovde zbiva?" govorili bi, "ovi se danju smeju, a noću plaču?" Nisu mogli da shvate u čemu je stvar.[/FONT]
[FONT=&quot]Zahvaljujući molitvama sasvim male dece, mogu da se dogode velika čuda. Što god ištu od Boga, On im to dariva, jer su sasvim bezazlena i Bog čuje njihovu čistu molitvu. Sećam se, kada su naši roditelji jednom otišli na njivu, ostavili su me samog kod kuće sa još dva mlađa brata. Iznenada se nebo zacrne i poče da pljušti kiša kao iz kabla. "Šta će biti sada sa našim roditeljima?" rekosmo. "Kako će da se vrate kući?" Dvojica mlađih počeše da plaču. "Dođite", rekoh im, "da molimo Hrista da zaustavi kišu." Sva trojica smo klekli pred ikone i pomolili se. Posle nekoliko minuta kiša je prestala.[/FONT]
[FONT=&quot]Roditelji sa rasuđivanjem treba da pomognu deci da od najranijeg detinjstva priđu Hristu i da od malena žive u duhovnim sladostima. Kada pođu u školu treba polako da ih nauče da čitaju poneku duhovnu knjigu i da im pomognu da žive duhovno. Onda će biti anđeli i kroz molitvu će imati veliku smelost pred Bogom. Takva deca su u duhovnom smislu glave porodice. Žitija svetitelja mnogo pomažu maloj deci u duhovnom životu. Ja sam još kao mali uzimao neka žitija koja su u ono vreme postojala i odlazio u šumu: izučavao sam ih i molio se. Lebdeo sam od radosti. Od desete do šesnaeste godine, kada je počeo grčko-italijanski rat, bezbrižno sam živeo duhovnim životom. Dečije radosti su čiste: urezuju se čoveku u dušu i mnogo mu znače kada odraste. Ako deca žive duhovnim životom, proživeće veselo ovaj život, a u onom će se večno radovati pored Hrista.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - DUHOVNI ŽIVOT U PORODICI[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Odnosi sa rođacima i prijateljima[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Jedna gospođa nas je, starče, pitala šta da čini sa dve svoje rođake koje godinama žive na njen račun.[/FONT]
[FONT=&quot]- Šta bi ona htela? Da sada napišemo novo Jevanđelje? Bog od nje traži da im pomaže i On će učiniti ono što je dobro za njihove duše.[/FONT]
[FONT=&quot]- Kada među rođacima, starče, dođe do nesporazuma, treba li neko nešto da im kaže da bi im pomoglo?[/FONT]
[FONT=&quot]- Da. Svakako treba nešto da im kaže kako bi im pomogao, ali oprezno, jer ako ćuti, može da pogreši. Ako ga pogrešno shvate, treba ponovo da ode da im kaže: "Oprostite što sam vas ražalostio", a onda treba da ih ostavi i da se moli za njih.[/FONT]
[FONT=&quot]Onaj ko želi da živi duhovnim životom treba naročito da vodi računa kada su u pitanju odnosi sa rođacima i prijateljima. Može mu se desiti da ga ismevaju, iako su sa njim ljubazni. Svetovna ljubaznost može da nanese veliko zlo, jer je često licemerna. Po spoljašnjosti čovek može da izgleda kao savršeni svetac, ali, kada se otkrije njegov unutrašnji svet, da bude sasvim suprotno.[/FONT]
[FONT=&quot]- Kada čovek oseti dobrotu onog drugog, da li je dobro, starče, da to i pokaže?[/FONT]
[FONT=&quot]- Ako mu je taj čovek veoma blizak, nije potrebno, jer će kad-tad da mu uzvrati. Ali ako mu nije naročito blizak, onda neka mu izrazi svoju zahvalnost, onako kako može. Nepoznatim ljudima kažemo "hvala". Ako poželi, na primer, dete da izrazi svoju zahvalnost roditeljima, ne treba da čini ništa drugo, osim da lepo kaže "hvala" za sve što mu roditelji čine.[/FONT]
[FONT=&quot]Mnogo pomaže kada je čovek prostodušan u odnosima sa drugima, da prema njima uvek ima dobru pomisao i da ne uzima sve ljude za ozbiljno. Treba da izbegava razgovore koji se vode tobož na duhovnu dobrobit, a od kojih čoveka zaboli glava. Ne treba da traži da njegov duhovni život shvate ljudi koji ne veruju u Boga. Mnogo je bolje da se moli za njih da im Bog oprosti i da ih prosvetli. Sa svakim čovekom treba razgovarati jezikom koji on razume i treba mu otkrivati velike istine u kojima živi onako kako je njemu blisko, jer neće drugačije razumeti, budući da govori na drugoj frekvenciji i drugoj talasnoj dužini.[/FONT]
[FONT=&quot]Neki kažu: "Hteo bih da i drugi poznaju Hrista, kao što sam Ga ja poznao" i onda se prema drugima postavljaju kao učitelji. Treba, međutim, njihov život po svemu da bude u skladu sa onim što uče druge. Kada svojim životom pokušavaju drugoga da uče Hristu, a njihov život nije u skladu sa onim što govore, onda ne mogu da kažu da su poznali Hrista. Ako čovek sam ne živi ono što govori, biće van stvarnosti i pre, ili kasnije, sam će se odati. Kada sa bolom i istinskom ljubavlju priđemo nekome, onda ta istinska Hristova ljubav menja našeg bližnjega. Čovek koji je dospeo do svetosti, gde god da se nađe, na neki način stvara oko sebe duhovno elektromagnetsko polje i,vrši uticaj na sve koji se u tom polju nalaze. Treba, razume se, da se molimo i da svoju ljubav ne rasipamo i svoje srce ne dajemo lako, jer se veoma često dešava da neki iskorišćavaju naše srce i gaze ga, ilidrugačije ne mogu da nas prihvate, pa nas pogrešno shvataju. [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - DUHOVNI ŽIVOT U PORODICI[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Đavolove spletke na slavi krsnog imena[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Zašto se, starče, na slavama krsnog imena obično dogodi neka đavolova spletka?[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Ne znaš? Na slavi krsnog imena Hristos i Presveta Bogorodica i svetitelji se raduju, pa čašćavaju, daju ljudima blagoslove i duhovne darove. Ovde roditelji prirede slavlje kada deca slave svoje krsno ime, a kraljevi opraštaju kazne kada im se rodi princ, pa zašto onda svetitelji ne bi čašćavali? Radost koju oni podare dugo traje i mnogo pomaže dušama. Zato đavo, pošto to dobro zna, stvara spletke i razne smetnje, kako bi ljude lišili božanskih darova i kako se ne bi radovali, niti imali koristi od slave. Pa često vidiš kako đavo u porodici, kada se svi pripremaju da se pričeste, splete spletku samo da se posvađaju i ne samo da ne pristupe pričešću, već veoma često ni u crkvu ne odu. "Pokvarenjak" stvari splete tako samo zato da bi svi ostali bez pomoći Božije.[/FONT]
[FONT=&quot]To se može primetiti i u našem monaškom životu. Veoma često "pokvarenjak", budući da iz iskustva zna da ćemo dobiti duhovnu pomoć o nekom prazniku, onoga dana, ili možda još od dan ranije, stvara spletku i potpuno nam kvari raspoloženje. Može, na primer, da nam podmetne da se posvađamo sa nekim od bratije, pa nas to posle muči i duševno i telesno. Tako nam ne dozvoljava da imamo koristi od praznika radujući se kroz slavoslovlje. Dobri Bog, međutim, kada vidi da mi nismo dali povoda i da se to dogodilo samo iz zavisti lukavoga, pomaže nam, pa pruža još više duhovne koristi, ako mi smireno krivicu preuzmemo na sebe i ne optužujemo ne samo svog sabrata, nego ni zlotvora đavola, jer takav mu je posao: da čini sablazni i širi zlobu, a čovek kao obličje Božije, treba da širi mir i dobrotu.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - POSAO I DUHOVNI ŽIVOT[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Rad je blagoslov[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Nekada su govorili:"Bolje da izližeš đonove, nego pocepaš pokrivače. " Šta su time, starče; hteli da kažu?[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Hteli su da kažu: "Bolje da izližeš đonove radeći, nego da pocepaš pokrivače lenstvujući." Rad je blagoslov, rad je dar Božiji. Daje živost telu, svežinu umu. Da Bog nije.čoveku podario rad, on bi se uplesnjivio. Oni koji su vredni, ni u starosti ne prestaju da rade. Ako prestanu da rade, iako još imaju snage, snaći će ih melanholija. To je za njih smrt. Sećam se jednog starog čoveka, u Konici, koji je imao gotovo devedeset godina, a bez prekida je radio. Naposletku je umro na njivi, na dva sata hoda od kuće.[/FONT]
[FONT=&quot]Inače, i onaj, tako zvani telesni (aktivni) odmor, koji mnogi traže, nije ništa posebno. Tako zaboravljaju teskobu. Imaju hranu, slatkiše, kupanje, odmaranje. Ali čim se sve završi, traže drugi odmor. Tako su neprestano potišteni, jer im uvek nešto nedostaje: osećaju nekakvu prazninu, a njihova duša traži ispunjenje. Međutim, onaj ko se umara na poslu, može da ima neprestanu radost, duhovnu radost.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Ali, starče, ako imaš bolesna krsta, ne možeš da radiš svaki posao.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Dobro, ne treba li i krstima malo vežbe? Zar neki posao, koji je kao vežbanje za krsta nije od pomoći? Slušaj, reći ću ti: ako neko jede, pije i spava, a ne radi, nekako se "rašrafi" i samo bi da spava, jer se njegovo telo i živci opuste. Dospeva polako dotle da ni ne može ništa da radi. Malo hoda, pa ga nešto preseče. S druge strane, ako malo radi i kreće se, jača i noge i ruke. Vidiš, oni koji vole da rade, ne spavaju mnogo, ili od umora možda uopšte ne mogu da spavaju, ali imaju snage, jer se kroz rad kale i telesno jačaju.[/FONT]
[FONT=&quot]Rad predstavlja, naročito za mladog čoveka, zdravlje. Primetio sam da neki razmaženi mladići očvrsnu kada odu u vojsku. Vojska im čini dobro. Tako je, naravno, većinom bilo nekada. Danas se plaše da budu strogi sa vojnicima, jer samo ako malo moraju da se pomuče, odmah seku vene, doživljavaju nervni slom... Ja govorim roditeljima da plate nekome i da pošalju svoju decu da kod njega rade, kako bi bila zdrava - dovoljno je da rade neki posao koji im se dopada - Jer mladić pun živosti i energije, ima i pameti, pa ako ne radi, postaje lenjivac. Ali kada vidi druge kako napreduju, u njemu raste egoizam i ničim nije zadovoljan. Neprestano ima pomisli i razum mu se pomućuje. Posle dođe đavo, pa mu kaže: "Ej ti, izgubljeni, kako si samo zaostao! Onaj je postao profesor, drugi ima svoj posao i zarađuje novac, a ti, gde ćeš ti završiti?" i tako ga baca u očajanje. Ali, ako počne da radi, steći će poverenje u sebe, u dobrom smislu te reči. Videće da i on može da izađe na kraj sa poslom, ali i njegov razum će se zabaviti poslom i oslobodiće se pomisli. Iz toga se tako rađaju dva dobra. [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - POSAO I DUHOVNI ŽIVOT[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Izbor zanimanja[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Neki roditelji, starče, upućuju svoju decu na svoje zanimanje, pa ih često čak i primoravaju.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Oni nikako ne čine dobro. Ne treba da primoravaju svoju decu da čine ono što se njima dopada, ako to nije ono što njihovu decu uspokojava. Znam jednog mladića koji je želeo da studira bogosloviju i da postane sveštenik. Majka mu, međutim, to nije dopuštala: vršila je na njega pritisak da studira medicinu. Mladić je naučio vizantijsku muziku i počeo da poje. Sam je čak konstruisao jedan muzički instrument uz pomoć koga je određivao glasove po kanonu. Muziku je znao napamet. Imao je dara. Čak je i tropare sastavljao, službe... Čim je završio gimnaziju, položio je ispite i upisao se na Bogoslovski fakultet. Njegova majka je doživela nervni slom od žalosti. Dolazila je posle da me moli: "Moli se, oče, da ozdravim, a moj sin neka radi šta hoće." Čim je ozdravila, opet mu nije dopuštala da radi šta želi. Naposletku je mladić sve napustio i upropastio se.[/FONT]
[FONT=&quot]Govorim mladima koje viđam da razmišljaju o tome kojom naukom bi želeli da se bave: "Razmislite o tome koja nauka vam se dopada, kako biste se bavili onim što je u vašoj prirodi." Ako nije u njihovoj prirodi ono čime misle da se bave, trudim se da sami uvide gde ih srce vuče, a to je obično ono što je u njihovoj prirodi i tako im pomažem. Pomažem im, dakle, da slede onu nauku koju vole i da izaberu zanimanje koje je u skladu sa njihovim sposobnostima, dovoljno je da čine ono što je Bogu ugodno. Ima li neko sklonosti prema muzici? Treba da postane muzičar, ili dobar pojac, koji će pomagati svojim životom i svojim pojanjem svima koji će ga slušati, pa će tako zavoleti Crkvu i molitvu. Ima li sklonosti za slikanje? Neka postane slikar, ili ikonopisac i neka blagočestivo izrađuje ikone, koje će čudotvoriti. Ima li sklonost za neku nauku? Neka joj se posveti i neka usrdno radi.[/FONT]
[FONT=&quot]I da vidite, od malena se vidi ko za šta ima sklonosti. Jedanput u manastir u Stomiju dođe jedan čovek sa svoja dva mala sestrića. Jedan od njih, imao je tada šest-sedam godina, sede pored nas i neprestano nas je nešto zapitkivao. Pitam ga: "Šta ćeš postati kad porasteš?" "Pravnik!", kaže. Onaj drugi se negde izgubio. Pitam njegovog ujaka: "Gde je nestalo drugo dete? Da nije pao negde?" Izađemo napolje da ga nađemo i čujemo neko lupanje u stolarskoj radionici. Uđemo i imamo šta da vidimo: dasku, koja je bila na stolu i koju smo počeli da obrađujemo, i koja je bila već sasvim glatka, potpuno je uništio dletom! "Šta ćeš da budeš kad porasteš?", pitam ga. "Praviću nameštaj!", kaže. "Pravićeš", kažem. "Neka ti je na zdravlje ova daska koju si pokvario! Nije važno!" [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - POSAO I DUHOVNI ŽIVOT[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Ljubav prema poslu[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Zašto se, starče, mnogi ljudi mučno osećaju na poslu?[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Možda zato što ne vole svoj posao? Ili možda stalno rade jedno isto? Često, na nekim radnim mestima, u nekoj fabrici, recimo, koja proizvodi drvenariju, jedan zaposleni, od ujutro, pa do kraja radnog vremena samo lepi, lepi; drugi samo postavlja staklo, treći gituje. Svi oni neprestano rade jedno isto, stalno isto i monotono, a gazda ih nadgleda. I to se ne dešava samo dan-dva. Nego stalno jedno te isto, pa im dosadi. Nekad nije bilo tako. Jedan stolar bi preuzeo četiri zida od zidara i trebalo je da preda kućevlasniku završenu kuću, samo da mu preda ključ. Postavio bi podove, stolariju, namestio bi stakla i sve zagitovao. Potom bi napravio stepenište, gelendere i sve ostalo, potom bi sve ofarbao, napravio bi ormane, police, a zatim bi napravio ostatak nameštaja. I ako se bavio svim tim poslovima, dobro je znao sve to da radi. U slučaju potrebe mogao je i krov da napravi i da postavi crepove.[/FONT]
[FONT=&quot]Danas se mnogi ljudi muče, jer ne vole svoj posao. Samo gledaju kada će doći kraj radnog vremena, da mogu da idu kući. Međutim, kada postoji revnost u radu i kada se čovek zanima za ono što radi, što više radi, to je revnosniji. Preda se svom poslu i, kada dođe vreme da ide kući, kaže: "Kad je pre prošlo vreme?" Zaboravi i na hranu i na san, zaboravi na sve. I da ništa nije jeo, ne oseća glad i da nije spavao, ne spava mu se, nego se raduje što ne spava. Nije da se muči glađu, ili žeđu: za njega je posao slavlje.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Zašto se ponekad dešava, starče, da dvojica ljudi rade isti posao, a jedan od toga ima duhovne koristi, a drugi štetu?[/FONT]
[FONT=&quot]- Zavisi od toga kako svaki od njih radi taj posao i šta nosi u sebi. Ako radi smerno i s ljubavlju, sve će mu biti svetlo, obasjano, veselo i osećaće unutrašnje spokojstvo. Ako, međutim, uz posao dometne pomisao gordosti, da posao radi bolje od drugoga, može da oseti izvesno zadovoljstvo, ali to zadovoljstvo mu ne ispunjava srce, jer mu se duša ne obogaćuje, ne oseća spokojstvo.[/FONT]
[FONT=&quot]A onda, kada čovek ne radi s ljubavlju svoj posao, umara se. Onaj ko samo gleda kako treba negde da se popne kako bi obavio neki posao, umara se, jer ne voli taj posao. Dok drugi, koji radi sa srcem, uspinje se a da to i ne primeti. Jedan radnik, na primer, može satima da kopa na suncu i da se ne zamori, ako to čini sa srcem. Ali ako to ne radi sa srcem, samo zastaje, gleda naokolo, gunđa: "Uh, kakva vrućina!" kaže i teško mu je.[/FONT]
[FONT=&quot]- Može li, starče, neko zbog velike ljubavi prema svom poslu, ili nauci da zapostavi svoju porodicu?[/FONT]
[FONT=&quot]- Svoj posao čovek treba jednostavno da voli, a ne da se zaljubi u njega. Ako ne voli svoj posao, dvostruko će se zamarati, i telesno i duševno, a onda ga ni fizički odmor neće opuštati, jer će biti duševno umoran. Duševni umor je taj koji slama čoveka. Kada neko radi svoj posao puna srca i radosno, on je duševno odmoran, a onda nestaje i telesni umor. Eto, upoznao sam jednog generala koji radi čak i poslove običnih vojnika. Kako on brine za svoje vojnike! Kao otac! Znate li koliku radost on oseća! Vrši svoju dužnost i srećan je. Jedanput je u ponoć pošao iz Evra, kako bi stigao u Larisu na pomen svetom Ahiliju i da stigne i na božanstvenu Liturgijuiako je imao pravo da dođe kasnije, na slavoslovlje, koje je bilo na kraju. Ali on kaže: "Moram da dođem na vreme da odam počast svetitelju." Sve što čini, čini puna srca. Zadovoljstvo koje oseća onaj ko usrdno obavlja svoj posao, dobro je zadovoljstvo. Takvo zadovoljstvo Bog je čoveku podario, kako se ne bi zamaralo Njegovo stvorenje. To je odmaranje od umora... [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - POSAO I DUHOVNI ŽIVOT[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Svako mora da učini duhovno korisnom , nadarenost koju poseduje[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Nadarenost koju.poseduje, svaki čovek treba da koristi na dobro, jer je Bog, kada mu je određenu nadarenost podario, imao i Svoje zahteve. Posedovanje razuma je,na primer, sposobnost, ali od toga kako čovek koristi svoj razum, može da čini dobro, ili zlo. Ako je neko poseduje izuzetnu inteligenciju (sposobnost saznavanja), ako je pravilno koristi, može da napravi izume koji će pomoći celome svetu. Ali ako je ne koristi na dobro, može da izumi, pretpostavimo, sredstva kako što bolje nekoga da opljačka. Ili, oni koji crtaju stripove u novinama itd., u jednom stripu, na jednom crtežu,naprimer, mogu da izlože ceo događaj. A ako to ima veze sa crkvenim temama, može da izloži celo. bogoslovlje. Neki od njih, pošto imaju gibak um, kad bi studirali bogosloviju, mogli bi da daju veoma duboki duhovni smisao svojim stripovima. Tako bi, dakle, svoju sposobnost učinili duhovno dostojnom (vrednom), osveštali bi je i pomogli bi mnogo i sebi i drugima. Međutim, sada mnogi vrše negativan učinak: bestidan, ako je strip bestidan, ili smešan, ako je strip smešan.[/FONT]
[FONT=&quot]Oni, dakle, koji imaju nekakvu naročitu sposobnost, postaće ili korisni, ili pogubni. Sa druge strane, oni koji nemaju nikakvu naročitu sposobnost, ne mogu, razume se, da učine neko veliko dobro, ali bar ne mogu da nanesu veliko zlo.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - POSAO I DUHOVNI ŽIVOT[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Teskoba i posao[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Mnogi su, starče, kada se vrate kući s posla nervozni.[/FONT]
[FONT=&quot]- Preporučujem muževima, kada se vraćaju s posla, da svrate u neku crkvu i da upale sveću, ili da sednu,u neki park na deset-petnaest minuta i da pročitaju nešto iz Jevanđelja, kako bi se malo primirili, a onda tek, umireni i nasmejani, da odu kući, a ne da odu kući iznervirani i da izazovu svađu. Da ne prenose brige i probleme sa posla u kuću. Sve brige i probleme neka ostave pred ulaznim vratima,[/FONT]
[FONT=&quot]- Ali, starče,neki za to imaju opravdanje, jer odgovornost koju imaju na poslu izaziva u njima teskobu.[/FONT]
[FONT=&quot]- Odgovornost im izaziva teskobu, jer se u poslovima ne oslanjaju na Boga. Lenjivac koji kaže "E, ima Boga..." bolji je od ovih ljudi. Više mi se dopada da je čovek službenik i da ispravno i usrdno obavlja evoj posao, ali da mu je život jednostavan, da se ograniči na ono što je neophodno i da ima mirnu glavu, nego da je vlasnik fabrike i da neprestano duva i frkće zato što je stalno u dugovima. Nađe se tu i gordost, "podići ću toliki zajam, kako bih se bolje sredio..." pa posle grca u dugovima, a onda dolazi prodaja na doboš itd.[/FONT]
[FONT=&quot]A onda, mnogi na poslu ne koriste pamet, nepotrebno se umaraju i ne ide im posao. Ne mogu da odgovore svojim obavezama, pa ih hvata teskoba. Neko, na primer, hoće da izuči zanat i, pošto ne pazi, godinama dolazi i odlazi, a ne pokazuje nikakav napredak,jer mu ne radi mozak. Treba da vidi šta je to što mu je potrebno u poslu i da to doda. Eto, kada sam radio u svetu kao stolar, video sam da mi je za izradu nameštaja potreban i jedan strug. Šta? Zar da idem kod nekog drugog da mi izrađuje delove na strugu? Kupio sam jedan strug i naučio da radim na njemu. Onda sam video da je ponekad potrebno da napravim kružne stepenice. Seo sam, setio sam.se geometrije i aritmetike i naučio sam da ih pravim. Hoću da naglasim da čoveku treba da radi mozak, jer se na poslu mogu pojaviti razne situacije. Tako će čovek postati dobar zanatlija i onda će znati šta da radi da bi napredovao. Tu je osnova. U svemu treba biti dosetljiv. Inače čovek zaostaje i samo gubi vreme.[/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - POSAO I DUHOVNI ŽIVOT[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Osveštavanje posla[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Svaki čovek treba svojom molitvom, svojim načinom života da osvešta svoj posao i da se kroz njega osveštava. Ali, ako je gazda, pa ima odgovornost, treba duhovno da pomaže svojim zaposlenima. Ako je on duhovno uznapredovao, osveštava i svoj posao. Kada, na primer, jednom zanatliji dođu mladi da uče zanat, zanatlija treba uporedo da im pomaže da žive duhovnim životom. To će biti na duhovnu korist i njemu i njegovim šegrtima, ali i njegovim mušterijama, jer će Bog blagosloviti njegov posao.[/FONT]
[FONT=&quot]Svaki poziv može da se osvešta. Lekar, na primer, ne treba da zaboravlja da je blagodat Božija ono što u medicini pomaže. Zato neka se trudi da postane preispunjen blagodaću Božijom. Lekar koji je dobar hrišćanin, uporedo pomaže bolesnicima i svojim znanjem i svojom dobrotom i verom, jer ih bodri da se s verom suoče sa svojom bolešću. Ako je ozbiljna bolest u pitanju, može da kaže bolesniku: "Dovde je uznapredovala nauka. Odavde pa nadalje, međutim, postoji samo Bog Koji čini čuda."[/FONT]
[FONT=&quot]Ili učitelj. On treba da se trudi da svoj učiteljski posao radi sa radošću i da pomaže deci u duhovnom preporađanju, jer svi roditelji nemaju za to sposobnosti, ma koliko dobru volju imali. Uporedo sa slovima koja deca uče, treba da se stara da ona postanu ispravni ljudi. Čemu im inače koriste slova? Društvenoj zajednici neophodni su ispravni ljudi, koji će, kojim god poslom se bavili, dobro da rade, Učitelj ne treba da vodi računa samo o tome da li učenici dobro znaju lekciju, nego da ima u vidu i ostale dobre osobine koje deca poseduju, kao što su blagočestivost, dobrota, usrdnost. Božije ocene nisu uvek u skladu da učiteljevim.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - POSAO I DUHOVNI ŽIVOT[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Zanimanje ne čini čoveka[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Šta je razlog, starče, što čovek na silu radi neki posao? [/FONT]
[FONT=&quot]Razlog tome je što možda nema dobre pomisli kad je posao u pitanju. Ako vidi lepu stranu posla, onda, šta god radio, biće za njega svetkovina.[/FONT]
[FONT=&quot]- A ako se neko, starče, žalosti, jer radi neki težak, ili prezren posao, na primer, zida, ili pere sudove u nekoj kuhinji itd., kako treba prema tome da se postavi?[/FONT]
[FONT=&quot]- Ako pomisli da je Hristos prao noge Svojim učenicima[1] prestaće da se žalosti. Kao da je Hristos time želeo da nam kaže: "Tako treba i vi da činite." Bilo da neko pere sudove, ili kopa jarkove, treba da se raduje. Neko čisti kanalizaciju, jer nema drugi posao i jadnik je stalno izložen zarazi. Zar i on nije čovek? Nije li i on obličje Božije? Beše jedan otac porodice čije zanimanje je bilo da čisti kanalizaciju, a beše dospeo do visokog nivoa duhovnosti. Razboleo se od tuberkuloze i, iako je imao prilike da ode, nije to učinio, jer je mislio: zašto da se neko drugi muči radeći taj posao? Voleo je taj nipodaštavani život i zato ga je Bog obdario blagodaću Svojom.[/FONT]
[FONT=&quot]Zanimanje ne čini čoveka. Upoznao sam jednog lučkog radnika, nosača, koji je podigao čoveka iz mrtvih. Kada sam bio predstojatelj[2] skita manastira Iviron, poseti me jednoga dana jedan čovek od nekih pedesetak godina. Došao je kasno posle podne i nije zvonio zvoncem kako ne bi smetao ocima, pa je spavao napolju. Kada su ga oci videli, uveli su ga unutra i obavestili me o tome. "Dobro", rekoh mu, "zašto nisi zvonio da ti otvorimo i smestimo te?" "Ma kako, oče, da smetam ocima?", reče. Vidim, lice mu je nekako ozareno. Postade mi jasno da živi duhovnim životom. Reče mi kasnije da je veoma rano ostao siroče i zato je, kada se oženio, izuzetno zavoleo svoga tasta. Uvek bi prvo svratio do svog tasta i tašte, pa tek onda odlazio kući. Mnogo se, međutim, žalostio, jer je njegov tast mnogo psovao. Mnogo puta ga je molio da ne psuje, ali je onaj bivao sve gori. Jednom se njegov tast teško razboleo. Odvezli su ga u bolnicu i posle nekoliko dana je umro. Moj posetilac nije bio pored njega kada je izdahnuo, jer je morao da istovari jedan brod. Kada je otišao u bolnicu i našao ga u mrtvačnici, pomoli se sa mnogo bola: "Bože moj, molim Te", reče, "podigni ga iz mrtvih, samo da se pokaje, pa ga posle uzmi!" Mrtvac odmah otvori oči i počne da pokreće ruke. Čim je to videlo bolničko osoblje, svi odjednom pobegoše. Zet se sam pobrinuo za njega i odveo ga, potpuno zdravog, kući. Poživeo je još pet godina u pokajanju i onda je umro. "Oče", reče mi moj posetilac, "mnogo blagodarim Bogu što mi je učinio tu milost. Ko sam ja, da mi Bog učini takvu milost?" Bio je mnogo prostodušan i tako smiren, da mu ni na pamet nije palo da je tasta podigao iz mrtvih. Topio se od blagodarnosti prema Bogu što mu je to učinio.[/FONT]
[FONT=&quot]Mnogi ljudi se muče, jer ne uspevaju da postignu slavu u ispraznom svetu, ili da se obogate ispraznim stvarima. Ne misle uopšte da im to u drugom, onom istinskom životu, nije ni potrebno, a ne može se ni preneti. Tamo se prenose samo naša dela, a ona će nam odavde pribaviti odgovarajući "pasoš" za naše veliko putovanje u večnost.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]NAPOMENE:[/FONT][FONT=&quot][/FONT]

  1. [FONT=&quot]Vidi: Jn 13, 4-14[/FONT]
  2. [FONT=&quot]Predstojatelj skita se svake godine bira između staraca u tom skitu. [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - UZDRŽAVANjE U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Kroz podvig čovek gubi vezu sa tvarnošću[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Starče, jedanput ste nam rekli: "U duhovnoj borbi je neophodna "opsada"." Šta ste time hteli da kažete:[/FONT]
[FONT=&quot]- U ratu se trude da izvrše opsadu neprijatelja. Opkoljavaju ga, zatvaraju u zidine, ostavljaju ga da gladuje. Posle mu prekinu i vodu. Zato što će neprijatelj bez neophodne opreme i oružja biti primoran da se preda. Hteo sam da kažem da se isto tako kroz post i bdenje razoružava đavo i odlazi. "Postom, bdenjem, molitvom, nebeske darove pribavljajući[1]...", kaže himnopojac[/FONT]
[FONT=&quot]Kroz podvig čovek gubi vezu sa tvarnošću i potrebu za njom. Naravno, čovek treba da se uzdržava imajući pred sobom uzvišeni duhovni cilj. Ako se uzdržava, kako bi se oslobodio otrova i suvišne masnoće, opet se stara samo za svoju telesnu dobrobit. Tada podvig liči na jogu. Nažalost, pitanje podvizavanja gurnuli su ustranu čak i ljudi Crkve. "Treba da pojedem", kažu, "svoje obroke, da uživam i u ovome i u onome, jer Bog je sve to za nas stvorio." Znate li šta mi je jednom prilikom, za nekom trpezom, rekao jedan arhimandrit? Nisam mogao da se prisilim da jedem više nego što sam navikao, a on je toprimetio, pa mi reče: "Ko uništava hram Božiji, razoriće nješBog" (1 KorZ, 17). "Da nisi to možda naopako razumeo?" kažem. "Da li se to odnosi na bludničenje, ili na podvizavanje? Taj citat se odnosi na one koji bludničenjem i zloupotrebama razaraju hram[/FONT]
[FONT=&quot]Božiji. To se ne odnosi na one koji se podvizavaju iz ljubavi prema Hristu." Ali vidiš, on je i dalje povlađivao svojoj pomisli i nastavio da govori: "Treba da jedemo, kako ne bismo razorili hram Božiji." Drugi mi opet, posle svoje posete jednom manastiru, reče: "Bio sam u jednom manastiru i monasi su se razboleli od prevelikog posta. Jeli su isključivo bob i pasulj sa uljem. Eto, to rade, moj oče, post i bdenje." Šta da kažeš? Takvi ljudi ne žele da se bilo čega liše. Jedu svoje obroke, voće, slatkiše, a posle, kako bi sebi našli opravdanje, optužuju druge koji se podvizavaju. Nikada nisu okusili duhovnu radost podviga. Drugi ti opet kaže: "Treba da popijem toliko i toliko šolja mleka. Postiću na Četrdesetnicu, a posle ću da nadoknadim, jer moram da uzmem toliko i toliko bele hrane," Nije u pitanju potreba njegovog organizma, nego to kaže samo da bi povlađivao svojoj pomisli, da je to na mestu i da nije greh. Ma greh je i pomisliti tako nešto. Dokle ide čovekov razum? Da je u redu da nadoknadi ono što mu je nedostajalo tokom posta, koji je odredila Crkva. Kako onda Sveti Duh u njemu da ostane?[/FONT]
[FONT=&quot]A da vidiš samo, koliko usrdnosti poseduju neki očevi porodica! Pođe jednom da se ispovedi jedan od njih, izuzetno prostodušan, koji je imao devetoro dece, a duhovnik mu reče da pristupi pričešću. "Ali, kako da se pričestim?" kaže. "Stavljamo malo ulja u jelo, jer radimo i ja i deca." "Koliko dece imaš?" upita ga duhovnik. "Devetoro." "Koliko ulja stavljate u jelo?" "Dve kašike." "Pa koliko onda ulja stigne tebi, moj nesrećniče?", reče mu duhovnik, "idi ti samo da se pričestiš!" Bilo ih je jedanaestoro i jeli su dve kašike ulja svi zajedno, a njega je mučila pomisao![/FONT]
[FONT=&quot]Upoznao sam mirjane koji su kroz podvig dospeli do svetosti. Eto, nema tome mnogo godina, kako su na Svetoj Gori neko vreme radili jedan mirjanin i njegov sin. Posle toga je iskrsao dobar posao u njihovom rodnom mestu i otac beše odlučio da ode, da povede sa sobom i sina, kako bi cela porodica bila na okupu. Međutim, njegovog sina beše privukao monaški podvižnički život i, pošto je sa podvižničkim životom uporedio život u svetu sa svom njegovom teskobom, nije hteo da pođe za ocem i da se vrati u svet. "A ti, oče, pošto imaš i druge dece" reče mu, "ostavi jedno u Gradini Presvete Bogorodice." Pošto je on ostajao pri svome, otac je bio prinuđen da ga ostavi. Momak je bio nepismen, ali veoma osećajan, usrdan i prostodušan. Sebe je smatrao nedostojnim monaškog postriga, pošto je mislio da ne bi bio u stanju da odgovori na sve monaške dužnosti.[/FONT]
[FONT=&quot]Pronađe neku malu kolibu, koju su nekada koristili za stoku, zatvori kamenjem vrata i prozore, a ostavi samo jedan okrugli otvor kroz koji je mogao jedva da se provuče i koji je iznutra zatvarao nekakvim prastarim kaputom, koji beše pronašao. Ni vatru nije palio. Čak su i ptičja gnezda i životinjske jazbine bile bolje od tog njegovog prebivališta. Ali toliko radosti koliko je ta duša posedovala ne poseduju zajedno svi oni koji žive u bogatim palatama, jer on se borio za Hrista i Hristos je bio pored njega, ne samo u njegovoj kolibi, nego i u njegovoj duhovnoj kući, u njegovom telu, u njegovom srcu. Zato je živeo u raju. Iz svog boravišta bi povremeno izlazio i svraćao u ovu, ili onu keliju, gde su oci imali bašte i potrebu da im neko pomogne oko nje. Pomagao im je u poslu, a oni su mu davali po malo dvopeka i po koju maslinu. Ako mu nisu dali da radi, nije uzimao blagoslove. Blagoslove koje je uzimao, trebalo je da plati dvostrukim radom. Naravno, njegov duhovni život poznavao je samo Bog, jer je svoj život provodio tiho i jednostavno. Na osnovu jednog događaja, o kome se pričalo, moglo se mnogo razumeti. Jednom je svratio u neki manastir da upita kada je Velika Četrdesetnica - iako je za njega gotovo cela godina bila Velika Četrdesetnica - a potom je otišao da se zatvori u svoje gnezdo. Beše prošlo gotovo tri meseca, a on nije ni opazio. Jednoga dana iziđe i ode da pita u manastir kada je Vaskrs. Prisustvovao je službi, pričestio se na božanstvenoj Liturgiji, a zatim pođe sa ocima za trpezu. Na trpezi ugleda crvena jaja. Začudi se i upita jednog od bratije: "Je li to već Vaskrs?" "Kakav Vaskrs?" odgovori mu brat, "Sutra je Vaznesenje!" On je dakle, proveo u postu čitavu Veliku Četrdesetnicu i još četrdeset dana do Vaznesenja! Tako se podvizavao sve dok mu nije kucnuo smrtni čas. Mrtvog ga je pronašao jedan lovac dva meseca pošto je umro, obavestio je policiju i lekara. Taj lekar mi je rekao: "Ne samo da nije zaudarao, nego je, naprotiv, odisao mirom."[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]NAPOMENE:[/FONT][FONT=&quot][/FONT]

  1. [FONT=&quot]Odlomak iz jedne himne prepodobnima: "Obitavalac pustinje i anđeo u telu". [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - UZDRŽAVANjE U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Deca i post[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Starče, da li deca.od pet-šest godina treba da poste pre pričešća?[/FONT]
[FONT=&quot]- Treba bar veče pre toga da jedu na ulju. Međutim, to zavisi od duhovnika, Najbolje je da majka za to pita duhovnika, jer može biti da dete ima nekakav zdravstveni problem, pa mora, na primer, da pije mleko.[/FONT]
[FONT=&quot]- Koliko dete treba da posti, starče?[/FONT]
[FONT=&quot]Ako je snažno i zdravo, može da posti. Inače sada ima mnogo posne hrane. Nekada su deca postila i po ceo dan su trčala i igrala se, ali su više puta uzimala obroke. U Farasi, za vreme Velike Četrdesetnice, svi su se, i stari i mladi, pridržavali "devetog sata".[1] Roditelji su sabirali decu u Kastru[2], davali im igračke da se igraju, a u tri sata posle podne, kada bi zazvonilo zvono za Liturgiju pređeosvećenih darova, odlazili bi da se pričeste. Sveti Arsenije je imao običaj da kaže: "Deca se ne sete hrane kada se igraju po ceo dan, A sada kada im još i Hristos pomogne, kako da ne izdrže?"[/FONT]
[FONT=&quot]I odrasli kada ne poste, kore sami sebe videći da deca poste. Kada sam bio mali i duže vremena radio sa majstorom u nekoj kući pa smo tamo i obedovali, sredom i petkom sam odlazio kući da obedujem, jer oni nisu postili. Jednom prilikom, bila je sreda, poslužili su me baklavom. "Najlepše hvala", rekoh im, "ali ja, danas postim." "Vidi ti njega" rekoše, "malo dete pa posti, a mi odrasli jedemo!"[/FONT]
[FONT=&quot]NAPOMENE:[/FONT][FONT=&quot][/FONT]

  1. [FONT=&quot]Nisu uzimali hranu do devetog vizantijskog sata, što će reći do tri sata posle podne.[/FONT]
  2. [FONT=&quot]Staro utvrđenje u Farasi, u kome je u vizantijsko doba boravila posada, zajedno sa svojim porodicama, koju je, u pograničnim oblastima, država određivala kao stražu. [/FONT]
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - UZDRŽAVANjE U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Usrdni post[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Posteći čovek pokazuje svoje dobrovoljenje. Iz usrdnosti se podvizava i Bog mu pomaže. Ali ako to čini na silu i kaže: "Šta da radim, petak je, pa je red da postim", mučiće se. Međutim, ako mu je jasan smisao posta i ako posti iz ljubavi prema Hristu, radovaće se. "Na ovaj dan", treba da pomisli, "Hristos je bio raspet: ni vode Mu nisu dali da popije. Davali su mu sirće. Ni ja neću piti vode celoga dana." Ako to čini, onda će osetiti u sebi uzvišeniju radost od onoga ko popije najukusniji osvežavajući napitak![/FONT]
[FONT=&quot]A vidiš, mnogi mirjani ni na Veliki Petak ne moguda poste, čak ni na taj jedan dan. Ali pred nekim ministarstvom mogu da sede po ceo dan i štrajkuju glađu zbog nekog ćefa, da nešto postignu. Tamo ih bodri đavo. To što čine je samoubistvo. Drugi pak, kada dođe Vaskrs, radosno i iz sve snage poju "Hristos voskrese" jer će dobro da jedu. Liče na Judejce koji su Hrista hteli da načine kraljem, jer ih je nahranio u pustinji[1].[/FONT]
[FONT=&quot]Sećate li se šta kaže Prorok? "Proklet bio ko nemarno radi delo Gospodnje." (Jer. 48,10) Jedno je kada neko ima dobru volju da posti, ali ne može, jer mu, ako ne jede, drhte noge, pada u nesvest ne pomaže mu, dakle, njegova izdržljivost, ili zdravlje itd. - a drugo je kada ima snage i ne posti. Gde je onda dobra volja? A žalost onoga koji želi da se podvizava, a ne može, nadomešta podvig i on ima veću platu od onoga ko ima odvažnosti i podvizava se, jer taj oseća i zadovoljstvo. Danas je došla jedna sirotica od nekih pedeset pet godina sva uplakana, jer ne može da posti. Muž se od nje razveo. Imala je jedno dete i izgubila ga u saobraćajnoj nesreći, pa je ostala sama. Majka joj je umrla, nema gde ni da stanuje ni gde da se hrani, pa je uzimaju žene da im radi za stan i hranu. "Imam veliki greh na savesti, oče", reče mi ta sirotica, "jer ništa ne radim: a najgore od svega je što ne mogu da postim. Jedem šta mi daju. Ponekad mi sredom i petkom daju posnu hranu, ali često mi daju mrsnu, a ja sam prinuđena da je jedem, jer se iscrpljujem i ne mogu da stojim na nogama." "Jedi", rekoh joj, "ako ne možeš da izdržiš." Čovek treba da ispita svoje mogućnosti. Ako vidi da ne može da izdrži, neka pojede još nešto. "Izmeri samoga sebe" kaže prepodobni Nil.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]- Kako su nekada, starče, žene po selima izdržavale ništa nejedući od belog ponedeljka sve do subote svetog Teodora? A imale su toliko posla, kuća, deca, stoka, njive, kako su to mogle da izdrže?[/FONT]
[FONT=&quot]- Sa pomišlju da je subota blizu, ili su možda govorile: "Hristos je postio četrdeset dana[2], šta je onda za mene da postim jednu sedmicu?" A zatim, bile su prostodušne i zato su izdržavale. Ako je neko prostodušan, i poseduje smirenje, prima blagodat Božiju, smireno posti i hrani se božanski. Onda mu Bog dariva snagu i veliku izdržljivost u velikim postovima. U Australiji je jedan mladić, od oko dvadeset i sedam godina, dospeo dotle da ne jede ništa dvadeset i osam dana. Njegov duhovnik ga je poslao meni da mi to kaže. Bio je veoma blagoveran i posedovao je podvižnički duh. Ispovedao se, redovno odlazio u crkvu, izučavao otačke knjige, a najviše Novi Zavet. Jednoga dana, kada je u Jevanđelju čitao kako je Hristos postio četrdeset dana, mnogo se potresao i pomislio: "Ako je Gospod, koji je bio Bog, kao bezgrešan čovek, četrdeset dana postio, šta treba da činim ja, kao toliko grešan čovek?" Zato je zatražio blagoslovod svog duhovnika da i on posti, ali mu nije poverio svoju pomisao da hoće da ne jede ništa četrdeset dana. Počeo je dakle sa postom na beli ponedeljak, prešao je i Krstopoklonu nedelju, a ni vode nije pio, iako je radio u fabrici i posao mu je bio težak - slagao je sanduke. Kada je dospeo do dvadeset i osmog dana, osetio je blagu vrtoglavicu dok je radio i zato je malo seo. Posle je popio čaj i pojeo jedan dvopek, jer mu je palo na pamet da bi ga, ako se onesvesti, preneli u bolnicu, a onda bi se uverili da mu se to dogodilo od posta, pa b.i rekli: "Eto vidiš, hrišćani umiru od posta." "Starče", reče mi, "posle posta od toliko dana, gadila mi se hrana, ali sam sebe prisiljavao da jedem bar nešto, kako bih mogao da radim." Ali ga je mučila pomisao što nije ispunio svih četrdeset dana i to je rekao svome duhovniku. On mu je sa rasuđivanjem rekao: "I toliko koliko si postio, sasvim je dovoljno. Nemoj da imaš pomisli." Potomta je poslao kod mene, kako ne bi ostala da ga muči još neka pomisao. Da bih bio siguran da su mu motivi bili čisti, upitah ga: "Jesi li se zakleo da ćeš da postiš četrdeset dana?" "Nisam", reče. "Kada si od svog duhovnika uzeo blagoslov za post, zar ti tada nije palo na pamet da mu poveriš svoju pomisao, to jest, da nameravaš da budeš u potpunom postu četrdeset dana? Da nisi možda sakrio tu, tobož' dobru pomisao, kako bi po svojoj volji postio četrdeset dana?" "Nisam, starče", reče. Onda mu rekoh: "To sam, razume se, znao, samo sam te pitao kako bi sam razumeo da imaš nebesku platu za one dane što si postio, a bilo ih je sasvim dovoljno i nemoj da budeš uznemiren što nisi mogao da izdržiš četrdeset dana. Drugi put, međutim, treba da kažeš duhovniku i svoje dobre pomisli i sve dobro što kriješ u svom srcu, a duhovnik će prosuditi da li treba da se upustiš u takav podvig, ili ne." Pošto je posedovao veliko smirenje, zahvaljujući smirenim pomislima, koje je negovao, i pošto je u taj post ušao sa velikom usrdnošću Hrista radi, Hristos ga je zbog toga obodrio Svojom božanskom blagodaću. Da je neko drugi započeo takav post, možda bi iz čistog egoizma rekao: "Zašto i ja da ne postim tako, ako je to mogao da učini Hristos?" Postio bi samo dan-dva i srušio bi se. Tada bi mu se i um pomračio, jer bi ga napustila blagodat Božija, pa bi požalio što je učinio i onoliko napora, koliko je učinio. Mogao bi čak dospeti i do toga da kaže: "Šta mi je to trebalo?"[/FONT]
[FONT=&quot]Čovek kroz post postaje jagnje. Ako postane zver, to onda znači da podvig, koji je započeo, ili prevazilazi njegove moći, ili se podvizava iz egoizma, pa zato ne dobija pomoć od Boga. Međutim, post ponekad čini pitomim i smirenim čak i divlje životinje i zveri. Možeš ih videti kako prilaze čoveku kada su gladne. Instinktivno osećaju da će uginuti od gladi, međutim, ako se približe čoveku i potraže hranu, možda im se ništa neće dogoditi. Video sam vuka koji je bio kao jagnje, jer je bio gladan. Sišao je jedne snežne zime u naše dvorište. Izašao sam sa bratom da nahranimo stoku. Nosio sam i fenjer. Moj brat je uzeo cepanicu i udario ga njome, ali on uopšte nije reagovao.[/FONT]
[FONT=&quot]Ako čovek ne dospe dotle da što god to bilo, čini iz ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, samo gubi vreme. Ako posti i ima gordu pomisao da čini nešto važno, uzalud posti. On je posle toga samo kao prazan šuplji kazan u kome ne može ništa da se čuva. Sipaj unutra vodu, malo po malo, sva će isteći.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]NAPOMENE:[/FONT][FONT=&quot][/FONT]

  1. [FONT=&quot]Vidi: Jn 6, 5-15[/FONT]
  2. [FONT=&quot]Vidi: Mt 4, 2 i Lk 4, 2. [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]​
[FONT=&quot]STARAC PAJSIJE SVETOGORAC
[FONT=&quot]ČUVAJTE DUŠU![/FONT]
Razgovori sa Starcem Pajsijem Svetogorcem o spasenju u savremenom svetu[/FONT]​
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]DUHOVNI ŽIVOT - UZDRŽAVANjE U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU[/FONT][FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Zadovoljstvo zbog laganog stomaka[/FONT][FONT=&quot][/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]Kada se čovek ne uzdržava, opterećuju ga čitave naslage. Ali, ako se uzdržava i jede samo onoliko koliko mu je potrebno, organizam to troši i ništa ne odlaže u naslage.[/FONT]
[FONT=&quot]Raznovrsnost ishrane isteže stomak i povećava apetit, ali može da izaZove i gorušicu. Ako na trpezi ima samo jedno jelo i nije previše ukusno, možda ga nećemo ni pojesti, ali ako je ukusno i otvara proždrljivost, možda ćemo pojesti malo previše. Ali ako se na trpezi nađe riba, supa, prženi krompir, sir, jaja, salata, voće i slatkiši, čovek bi da pojede sve, pa i još da zatraži. Sve to otvara apetit, jer se jedno slaže preko drugog. I vidiš, čovek bez vidljivog razloga ne "vari" ovoga, ne podnosi onoga, a siroti stomak podnosi i trpeljivo vari sve što u njega ubacimo. Jesmo li ga ikada pitali da li sve to vari i podnosi? Stomak, znači, koji nema razuma, prevazilazi nas u vrlini i bori se da svari sve. A ako se jedna vrsta hrane ne slaže sa drugom, posvađaju se kada uđu u stomak i šta će on jadan tada? Onda nastaje osećaj težine u stomaku.[/FONT]
[FONT=&quot]- A kako čovek, starče, da prekine sa navikom da mnogo jede?[/FONT]
[FONT=&quot]- Treba malo da prikoči. Nemoj da jedeš nešto što ti se dopada, kako ne bi previše otvorio prohtev za jelom, jer se "štala" polako širi. Stomak onda, kao zli "poreznik", kako kaže avva Makarije[1], stalno traži sve više i više. Posle obeda si sit i zadovoljan, ali posle toga bi da spavaš, ne možeš ništa da radiš. Ali, ako jedeš jednu vrstu hrane, to ti pomaže da presečeš prohtev za jelom.[/FONT]
[FONT=&quot]- Ako postoji raznovrsna hrana, ali u malim količinama, da li i onda, starče, imamo isti problem?[/FONT]
[FONT=&quot]- E, problem je ponovo isti, samo su manje... stranke i ne mogu da formiraju vladu!... Kada je raznovrsnost velika, to je kao da su se sabrale mnoge... stranke u stomaku, pa jedna stranka nervira drugu, kače se međusobno, počinje tuča i opet... problemi sa varenjem...[/FONT]
[FONT=&quot]Osećaj sitosti od jedne vrste hrane veći je od osećaja sitosti koju pružaju najbiranija jela. Kada sam kao dete odlazio i šumu i imao samo jedan đevrek za jelo, o, nisam želeo ništa više! Ni najbolja hrana nije mogla da zameni duhovno zadovoljstvo koje sam osećao. To mi je bila najveća radost. Međutim, mnogi ljudi nikada nisu osetili kako izgleda kada je stomak sit, ali lagan. Ljudi u početku, kada jedu nešto ukusno, osećaju zadovoljstvo, ali se potom rađa proždrljivost, jedu mnogo i, naročito ako su starijih godina, osećaju težinu i tako ne osete istovremeno i sitost i lakoću u stomaku.[/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
[FONT=&quot]NAPOMENE:[/FONT][FONT=&quot][/FONT]

  1. [FONT=&quot]Vidi: Paladije, episkop Elenopolja, "Lavsaik", str. 124 [/FONT]
[FONT=&quot] [/FONT]
 
Status
Zatvorena za pisanje odgovora.
Natrag
Top