LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Povijanje ili razvođenje letorasta je izuzetno značajna mera u formiranju uzgojnog oblika, a sprovodi se od godine sadnje do formiranja željenog uzgojnog oblika (3-4 godine). Ima za cilj da seuveća ugao kod svih letorasta koji u svom razvoju imaju oštar ugao u odnosu na osnovu stabla. Ova mera sprovodi se raznim pomagalima tipa čačkalica, zašiljenih komada žice, komadi stiropora ili čak štipaljke. Izvodi se uglavnom u drugoj polovini juna, a zavisi od razvoja toka vegetacije (u kišnim godinama ona se odlaže za početak jula kada primarna građa počne da prelazi u sekundarnu, jer u ranijem periodu dolazi do očenjivanja letorasta). Uostalom, vreme sprovođenja ove mere može se prepustiti samim voćarima, kada oni procene da se letorasti mogu razvoditi bez očenjivanja. Ugao grananja treba uvećati do položaja 60-70 stepeni u odnosu na osu debla. Ovakav način razvođenja letorasta ima za cilj bolje formiranje letnjih pupoljaka i smanjenje, eliminisanje očenjivanja grana u kasnijim godinama razvoja i pune rodnosti. Voćnjaci u kojima se ova mera ne sprovede, u kasnijim godinama razvoja i pune rodnosti, imaju čestu pojavu očenjivanja grana pod teretom roda i velikih oluja. Kada se ova mera propusti u prvoj, eventualno drugoj godini, sa velikim naporom se može korigovati kasnije, jer grane postaju bujnije, teže se savijaju i već tada se lome i očenjuju. Ovu meru posebno treba sprovoditi u zasadima šljiva, gde se teži slobodnijem formiranju uzgojnog oblika sa dužim skeletnim granama.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Čačanska rodna, opšte poznata i raširena sorta šljive, zavisna je od ove mere, jer se u ovo vreme u mnogim šljivicima mogu videti očenute pojedinačne grane, ili više grana, čime se stablo uvek gubi. Stoga voćarime, naročito proizvođačima šljiva ove sorte, savetujem da posebno obrate pažnju na razvođenje grana prilikom formiranja bilo kojeg uzgojnog oblika, kako se ne bi razočarali u kasnijim godinama zbog očenjivanja pojedinih ili svih grana. Ova mera se, kako za šljivu, odnosi i na sve ostale vrste voćaka. Posebno se mora primeniti u sistemu guste sadnje, koja danas kod mnogih voćara zauzima sve veće površine.
Kada se na stablima, bilo zbog podloge ili smanjenja rodnosti, jave bujni letorasti, njih osim povijanja treba uvrtati (usukati), kako im bi se smanjila bujnost, a time povećala rodnost, tj. formirali cvetni pupoljci. Pored letorasta u kruni se može usukivati i dvogodišnje rodno drvo, na kojem će se posebno uvećati formiranje cvetnih pupoljaka. Ova mera se sporadično primenjivati u zasadima voćara amatera, jer je dosta zahtevna.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Tehnika posla
Tradicionalno, letnja-zelena rezidba primenjivala se kod breskve, i to isključivo u mlađim zasadima. To je iz razloga što je breskva u tim godinama dosta bujna, i glavni rodni potencijal iznosi ka periferiji jednogodišnjih letorasta. Zimskom rezidbom se taj najkvalitetniji rodni potencijal uklanja, a na ostavljenom delu rodnog drveta ostaju slamaste grančice koje na sebi nose slabije formirane cvetne pupoljke koji su se razvijali u velikoj zaseni. Međutim, ako se sprovede letnja rezidba breskve ova pojava se ne javlja, već ostavljene grane imaju odličan položaj, tj. dobru osvetljenost, željeni habitus i dobro formirane cvetne pupoljke. Ova mera se sprovodi u zavisnosti od razvoja vegetacije, od polovine juna pa sve do kraja jula. Može se sprovesti čak i u dva navrata, zavisno od razvijenosti stabla. Uklanjaju se sve grane koje idu ka unutrašnjosti i uspravno u odnosu na krunu. Njihovo uklanjanje je moguće i lačenjem, dok su male, ili odsecanjem voćarskim makazama u kasnijem period. Mogu se odsecati do osnove grana ili ostavljati čaporak, obično sa dva pupoljka. Osnovne, skeletne grane prekraćuju se na bočne prevremene grančice, čime se postiže formiranje uzgojnog oblika i sprečavanje izduživanja krune.
Kod jabučastih voćnih vrsta letnjom-zelenom rezidbom uklanjaju se svi letorasti koji su suvišni u kruni i imaju vertikalan položaj. To se uglavnom odnosi na stabla starija od četiri godine, jer suvišnih u ranijim godinama nema. Kod ovih voćnih vrsta u starijim godinama mogu se skraćivati-uklanjati starije rodne grane kada se desi da one budu preterano bujne zbog slabe rodnosti. Ovim načinom dobija se veća osvetljenost krune, što ima za cilj bolje formiranje cvetnih pupoljaka.
Iz svega pomenutog, proizilazi da je letnja-zelena rezidba neizostavna u gajenju voća. Posle sprovedene ove rezidbe, zimska rezidba na zrelo je izuzetno jednostavna, često samo korektivna.
Dr Milisav Mitrović
Centar za voćarstvo i vinogradarstvo u Čačku
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Plavo prskanje je veoma korisna mera zaštite voćaka jer se njime suzbijaju mnoge bolesti, a neke se jedino tim tretiranjem mogu uspešno kontrolisati Plavim prskanjem se suzbijaju patogeni koji prezimljavaju u krošnji vacaka skriveni u pukotinama kore, pupoljcima, rak-ranama i sl. Do tih patogena je teško dospeti tokom vegetacije jer lisna masa voćke to onemogucuje. Zato se "plavo prskanje" obavlja u jesen posle opadanja lišca.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Plavim prskanjem se suzbijaju uzročnici mnogih bolesti, kako voćaka tako i vinove loze. Suzbija se kovrdžavost lista breskve, rogac šljive, monilioze košticavih vocki (šljiva, breskva, kajsija, višnja i trešnja), pegavosti lišca i krastavosti plodova kruške (Venturia pirina), antraknoza, kestenjaste pegavosti maline, šupljikavosti lišca i krastavosti podova kajsije i drugih koštičavih voćki, bakteriozne plamenjace jabuke i kruške, drugih bakterioza voćaka, ekskorioza vinove loze i drugi uzročnici bolesti biljaka.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
"Plavo prskanje" je neophodno temeljno uraditi. Svaki deo krošnje treba potpuno nakvasiti tako da krošnja posle tretiranja izgleda plavičasta. Ukoliko neki deo ostane netretiran, na njemu se u prolece može pojaviti bolest, pa voćari često delimični uspeh u zaštiti pripisuju neefikasnosti sredstva, a ne propustima u prskanju.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Sva sredstva za "plavo prskanje "pripadaju tzv. grupi bakarnih jedinjenja. To su: Bordovska corba (bilo industrijski proizvod ili sopstvena priprema), Kupragin, koristi se u koncentarciji od 0,35 %, Cuproxat, 0,35%, Blauvit, u koncentraciji od 1,0%, Bakarni oksihlorid-50, 0,75%, Beveblau krec, 0,75%. Obicno se Bordovska corba koristi u koncentraciji 1,5 - 2% (2 kg/100 l vode), Tretiranje treba obaviti po lepom vremenu, kada su voćke suve i kada je temperatura iznad 10[SUP]o[/SUP]C. Vocke se moraju tretirati sve dotle dok se potpuno ne pokvase, zbog čega se često kaže da je voćke potrebno "okupati". Pri vetrovitim vremenskim uslovima i niskoj temeperaturi nije preporučljivo vršti tretiranje.

I da zaključimo, dok još ima lepih dana može se vršiti "plavo prskanje". Oni koji ga blagovremeno obave imaće uspešniju i bolju zaštitu i zdravije zasade u sledećoj vegetaciji, pa s'toga mogu očekivati i veći profit.

Todorović Magdalena
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Zaštita voćnjaka​
Protiv nekih bolesti posebno koštičavih voćaka i vinove loze bolje je zimsko prskanje provesti pred sam početak vegetacije u fenofazi B. Tako je na nekim kulturama potrebno provesti dva prskanja, prvo u fenofazi A i drugo u fenofazi B, što se često odnosi na plavo prskanje bakarnim fungicidima.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Zato se zimsko prskanje može izvoditi od otpadanja listova sve do početka bubrenja pupova. Prije prskanja potrebno je pripremiti stabla, kako bi zimsko prskanje bilo što kvalitetnije izvedeno. S voćaka se moraju ukloniti sve suhe, polomljene i nepotrebne grane, ukloniti staru koru, lišajeve i mahovine, te prorijediti krošnju, kako bi omogućili kvalitetnije pokrivanje i bolje prodiranje sredstva do skrivenih štetnika. Prskanje treba obaviti temeljito.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Voćke i čokote vinove loze treba poprskati sa svih strana počevši od najviše grančice, spuštajući se naniže do vrata korijena, kako bi sredstvo ušlo u sve pukotine kore. Cijela voćka odnosno čokot mora biti dobro okupan, uključujući sve grane deblje i tanje, rodne grančice i samo deblo, jer se na tim dijelovima nalazi mnoštvo spora koje kiša ili vjetar raznose na pupove. Zbog toga mnogi zimsko prskanje nazivaju i zimskim kupanjem voćaka. Računa se da za dobro razvijenu voćku treba oko 10 l pripravka. Za prskanje treba birati lijepe dane bez oborina i vjetra.
 
Natrag
Top