UTICAJ CAREVA NA PROMENU CRKVENOG UCENJA

Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
PP
UTICAJ CAREVA NA CRKVENO UCENJE

Od pocetka 4. veka pa nadalje, carevi su imali veliki uticaj na promenu crkvenog ucenja.

Jos u Hristovo vreme, neprijetelji hriscanstva koristili su drzavnu vlast da bi silom nametnuli svoje ucenje hriscanima.
Car Irod je po nagovoru Irodijade naredio ubijstvo Jovana Krstitelja. Matej 14,6-10. A ubio ga je zbog toga sto ga je Jovan ukorio zato sto je uzeo snahu za zenu.

Po nagovoru jevresjkih verskih poglavara, sudija Pilat je osudio Hridsta na smrt iako je izjavio da na njemu ne nalazi nikakvu krivicu, Matej 27,24.

Neron je naredio ubistvo apostola Pavla i progonio hriscane.

Tako su Rimski carevi nanosili velikoga zla hriscanima.

UTICAJ DRZAVNIH VLADARA NA ZAKLJUCKE CRKVENIH SABORA

Mi se pitamo, kako su episkopi Hristove Crkve mogli da donesu ovakav Kanon na crkvenom saboru?

Na Laodikejskom saboru 364. godine, izmedju odstalih, izglasan je i 29. Kanon koji glasi:

“Hriscsani ne smeju svetkovati Subou i odmarati se toga dana, vec treba da toga dana rade; oni treba da svetkuju dan Gospodnji, i, kao hriscani, koliko je goid moguce, treba da se toga dana uzdrzavaju od rada. AKO BUDU I DALJE
SVETKOVALI SUBOTU NEKA BUDU PROKLETI.
” Hefele,1, 2e, p. 1015.

Kako se to moglo dogoditi crkvenim vodjama da izglasaju Kanon koji se neposredno suprotstavlja Bogu i Zakonu koji je Sveznajuci Bog napisao na plocama zakon?

Pre nego sto bi neki bavcili kamenje na ove episkope, bice korisno da obratimo paznju da vidimo pod kojim uslovima su cesto delovali ti episkopi na crkvenim saborima.

Car Konstantin je sazvao i otvorio ovaj sabor.
Za vreme sabora, kada car nije mogao biti prisutan, bio je prisutsn njegov legat, koji je kontrolisao Sabor i dvao svoje sugestije, koje su isle u prilog cru i njegovim doglavnicima.


Tako episkopi su cesto morali da pristanu na zakljucke za koje nikada ne bi glasali da su bili potpuno slobodni.

Car Konstantin Veliki, da bi smanji tenziju izmedju mnogobozaca i hriscana koja je svakoga dana postojala sve veca; izdao je Edikt u kom je dao slobodu, do tada progonjenim, hriscanima. To je od velike koristi bilo hriscanima. Medjutim, da bi udovoljio i mnogoboscima izdao je zakon o obaveznom svetkovanju dana Sunca, tj. nedelje. (F.H. Just, Separation Church and State, p, 219)

Rim, da bi za svoju politiku pridobio careve pojedinih zamalja, oni koji su pristsali da slede njegova uputstva, davao im je vladarske krune.
Kada su Osmanlije zapretile caru Dusanu, i on je predlozio da se pravoslavni ujedine sa Rimom, jer se nadao da ce od Rima dobiti pomoc u odbrani zemlje od Turaka.

Tako Rim je podmicivao careve i samo onima koji su mu bili naklonjeni davao krune i takvi su bili priznati i od drugih vladara.

I Stefan Nermanjic dobio je krunu od Rima.

Istoricar Jevsevije Popovis tvrdi:

“U istoriji religioznih sporova ovog (IV) perioda videcemo, KAKO SU CESTO VIZANTISKI CAREVI PO SVOJIM POLOTICKIM INTERESIMA ILI NAZORIMA UTICALI NA SUDBE I ODLIUKE CRKVE.” Opca crkvena istorija, knjiga II str. 39.

“Ipak i u ovom periodu bese pojedinih patrijaraha, koji se nikako ne htedose pokoriti samovolji carevoj na polju crkvene uprave, crkvene discipline, crkvenog ucenja. Ponekad nisu smeli carevi da diraju u takve ljude, i da ih kazne, ALI PONEKAD IH ZBACIVAHU I PROGANJAHU.” Isto, str. 39.

“Uzalud je vecina pravoslavnih episkopa , sa Leonom velikim na celu, trazila drugi pravi vaseljenski sinod, a onaj nazvala neekumenskim, nego razbojnickim sinodom, eferskim razbojnickim sinodom... CAR JE PODRZAO ODLOKE ISTOGA.” Opca crkvena istorija, knjga I. str. 570.

Ovo nedvosmisleno svedoci kakvu tiraniju su carevi vrsili nad episkopima i patrijarsima.

Sta vi kazete u vezi ovakvih postupaka careva i episkopa sa ucenjem Crkve?
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.333
Tko bi na sve ovo i odgovorio. A na dva primjera ćemo vidjeti da sve ovo što si napisao i ne zaslužuje komentar. Komentirat ću samo zbog toga da se to vidi.

Na Laodikejskom saboru 364. godine, koga je sazvao car Konstantin Veliki, izmedju odstalih, izglasan je i 29. Kanon koji glasi:

364. godine nije uopće održan crkveni Sabor, nego je održana Sinoda. Sabor ili Sinoda, nebitno, ali kako ga je mogao sazvati Konstantin koji je umro 337. godine? Zar je vama adventistima Jelena toliko zavrnula razumom, da vjerujete da su i mrtvi carevi sazivali Sabore?

Car Konstantin Veliki, da bi smanji tenziju izmedju mnogobozaca i hriscana koja je svakoga dana postojala sve veca; izdao je Edikt u kom je dao slobodu, do tada progonjenim, hriscanima. To je od velike koristi bilo hriscanima. Medjutim, da bi udovoljio i mnogoboscima izdao je zakon o obaveznom svetkovanju dana Sunca, tj. nedelje. (F.H. Just, Separation Church and State, p, 219)

Zašto bi time udovoljio mnogobošcima, kad mnogobošci uopće nisu imali praksu okupljanja nedjeljom. Niti ti niti bilo tko drugi nemate i niste iznijeli ni jedan dokaz za pogansku praksu okupljanja pogana na bogoštovlje. Mogao si vidjeti, sam Laodikeja je citirao Tertulijana koji odgovara mnogobošcima jer se rugaju kršćanima zbog njihova okupljanja u nedjelju. Zašto bi se mnogobošci rugali kršćanima, ako su kršćani preuzeli njihovu praksu?

Povrh svega ovoga, spominjanje Konstantina i 4. stoljeća vezano uz okupljanje kršćana nedjeljom potpuno ti je smiješno i jalovo. Kako ćeš kršćane i njihovo nedjeljno okupljanje kompromitirati Konstantinom i zbivanjima u 4. stoljeću, kada nedjelju, kao dan Gospodnji, nalazimo u Ivanovu Otkrivenju, Didahama (1. stoljeće), Barnabinoj poslanici (1. na 2. stoljeće), kod Ignacija Antiohijskog (107. godina), kod Justina Mučenika (150. godina), Tertulijana (konac 2. stoljeća) i tako dalje. Može li Konstantin, koji će se tek roditi stoljeće i pol nakon pisanih tragova o kršćanskoj nedjelji, imati ikakve veze sa počecima kršćanskog okupljanja u nedjelju? Razmisli malo, malo zbroji i oduzmi.
 
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Tko bi na sve ovo i odgovorio. A na dva primjera ćemo vidjeti da sve ovo što si napisao i ne zaslužuje komentar. Komentirat ću samo zbog toga da se to vidi.



364. godine nije uopće održan crkveni Sabor, nego je održana Sinoda. Sabor ili Sinoda, nebitno, ali kako ga je mogao sazvati Konstantin koji je umro 337. godine? Zar je vama adventistima Jelena toliko zavrnula razumom, da vjerujete da su i mrtvi carevi sazivali Sabore?

PP

Stvarnoslape, slazem se u neku ruku sa tobom.
Medjutim, sta ti kazes na ovu istorijsku izjavu:
Jevsevije Popovic za cara Konstantina Velikoga tvrdi:
"...sto je utisavao crkvene sporove, ZBOG CEGA SE I LICNO MESAO U SPOROVE, te radi utisavanja istih SAZIVASE I CRKVENE SABORE... On je sam do pred smrt svoju ostao katihumen, nosio je jos uvek neznabozacku titulu PONTIFX MAXSIMUS." Jevsevoije Popovic, Opca crkvena istorija, knjiga I str. 457.


Sta onda mislis, iako nije mogao da sazove i Laodikejki sind, da li je sazuvao SABORE ili nije?

--------------------
Gde je komentar na ovo:

Istoricar Jevsevije Popovic tvrdi:

“U istoriuji religioznih sporova ovog (IV) perioda videcemo, KAKO SU CESTO VIZANTISKI CAREVI PO SVOJIM POLOTICKIM INTERESIMA ILI NAZOITRIMA UTICALI NA SUDBE I ODLIUKE CRKVE.” Opca crkvena istorija Knjiga II str. 39.

“Ipak i u ovom periodu bese pojedinih patrijaraha, koji se nikako ne htedose pokoriti samovolji carevoj na polju crkvene uprave, crkvene discipline, crkvenog ucenja. Ponekad nisu smeli carevi da diraju u takve ljude, i da ih kazne, ALI PONEKAD IH ZBACIVAHU I PROGANJAHU.”
Isto, str. 39.

Mozes li nam nesta o tome reci?

Sve najbolje
 
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Dakle, na tisuće puta ste svaki od vas adventista izmantrali kako su kršćani nedjelju preuzeli od pogana, a svi zajedno do sada 0 (nula) argumenata za tu mantru.

Dobro. Stvarnoslape, zar zbilja nemas nista drugo da prilozois kao komentar kojim bi pobio ove istorijske izjave.

U pravu si, Konstantin nije mogao sazvati Laodoikejski sabor, ali je mogao Nikejski i druge. Tvoj pravoslavac, Popovic tvcrdi da jeste sazivao crkvene sabore.

Posto izgleda da jos nisi shvatio kakvu su tiraniju neki carevi vrsili nad episkopima da ti pomognem da to jednom zauvek shvatis:

“Uzalud je vecina pravoslavnih episkopa , sa Leonom velikim na celu, trazila drugi pravi vaseljenski sinod, a onaj nazvala neekumenskim, nego razbojnickim sinodom,, eferskim razbojnickim sinodom... CAR JE PODRZAO ODLOKE ISTOGA..” Opca crkvena istorija, knjga I. str. 570.

Ko je onda izglasavao zakljucke sabora, episkopi kao prestavnici Crkve ili car?
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.333
Dobro. Stvarnoslape, zar zbilja nemas nista drugo da prilozois kao komentar kojim bi pobio ove istorijske izjave.

Idemo korak po korak. Razbistrimo do kraja najprije vašu temeljnu tezu kako su kršćani praksu nedjeljnog okupljanja preuzeli iz poganstva. Ta vaša temeljna teza ovog trenutka još uvijek ima 0 (nula) argumenata. Tako ćemo uštedjeti i vremena i truda, jer je skoro sve drugo što vi oko ovoga zastupate najobičnije vaše snoviđenje koje temeljite na tezi da su kršćani nedjelju preuzeli od pogana. Zato budi strpljiv i pridruži si pajdašima adventistima u potrazi za argumentima za ovu vašu temeljnu tezu. Ako ih nemate, a ja kažem da ih nemate, o snoviđenjima koja temeljite na nečemu što ne postoji ja nemam namjeru diskutirati.

U pravu si, Konstantin nije mogao sazvati Laodoikejski sabor, ali je mogao Nikejski i druge. Tvoj pravoslavac, Popovic tvcrdi da jeste sazivao crkvene sabore.

Nije mogao Nicejski i druge. Mogao je samo Nicejski, jer je to jedini Sabor koji je održan za vrijeme Konstantinova života. Tko zna, možda je i mrtvi Konstantin mogao sazivati Sabore!?

Posto izgleda da jos nisi shvatio kakvu su tiraniju neki carevi vrsili nad episkopima da ti pomognem da to jednom zauvek shvatis:

“Uzalud je vecina pravoslavnih episkopa , sa Leonom velikim na celu, trazila drugi pravi vaseljenski sinod, a onaj nazvala neekumenskim, nego razbojnickim sinodom,, eferskim razbojnickim sinodom... CAR JE PODRZAO ODLOKE ISTOGA..” Opca crkvena istorija, knjga I. str. 570.

Ko je onda izglasavao zakljucke sabora, episkopi kao prestavnici Crkve ili car?

Teško mi je komentirati nešto postavljeno ovako široko i općenito. Navedi konkretan primjer uticaja, na primjer Konstantina, na neku odluku ili zaključak Sabora pa ću komentirati.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Sabor u Laodikeji 364 godine jeste sazvan sa ciljem da uspostavi Konstantinovu ideju da ujedini mnogobostvo i Hriscanstvo i u Hriscanski svet uvede crkvenu vlast koja ce nametati verske propise.

Izvor: Wikipedia

Sinod u Laodikeji
, također poznat i kao Šesti pomesni sabor, bio je kršćanski sinod, odnosno regionalni skup biskupa i vodećih svećenika iz Male Azije, održan 363. u Laodikeji. Održan je nedugo nakon smrti rimskog cara Julijana, kojom je okončan posljednji pokušaj da se u Carstvu obnovi paganizam, ali i dio carskih teritorija pao pod vlast prema kršćanstvu neprijateljski raspoložene sasanidske Perzije.

Sinod u Laodikeji je donio niz kanonskih pravila za Crkvu i vjernike, koji se tiču liturgijske prakse, ponašanja svećenika i vjernika, ograničenja prilikom Korizme te određivanja biblijskog Kanona. Jedan od najvažnijih kanona je bila zabrana kršćanima da praznuju Sabat, odnosno da se odmaraju isključivo na Dan Gospodnji, odnosno nedjelju.

Sinod u Laodikeji je zvanično odredio hrišćanski biblijski kanon. Sinod ograničava javno čitanje u crkvi samo na kanonske knjige Starog i Novog Zaveta. Navodi se spisak knjigaNovog zaveta, koji sadrži 26 knjiga, sve osim Knjige Otkrivenja, i Stari zavet, koji sadrži 22 knjige, plus knjigu Baruha i Pismo Jeremije.

---------------------------------

Izvor: Subota 7dan - zaboravljeni simbol

- Dan Sunca

creat.jpg
Jedan od najčudnijih propusta u našem modernom životu vrti se oko kalendara koji stoji na zidovima naših kuća. Astronomija može zadovoljiti najveći deo pitanja koja se odnose na određivanje vremena, čak i kada se to dotiče najranijih godina ljudske istorije. Ali čak i kalendarski stručnjaci ne mogu nam dati naučni razlog za podelu vremena na sedam dana sedmičnog ciklusa. Ni zvezde , ni planete, ni sunce ne pružaju nam bilo kakav logični trag vezan za ovaj vremenski raspored. Dani i meseci bazirani su na predviđenim zakonima planetarnih kretanja ali iz kog razloga naš kalendar danas odbrojava dane u jedinici sedam?

Stvaranje i sedmodnevni ciklus

Prijatelji, postoji samo jedan odgovor na to pitanje. Biblija kaže da je Bog stvorio svet za sedam dana i uspostavio božansku zapovest za sva vremena koja će doći - da bi čovečanstvo računalo to vreme po sedmicama. Tekst iz Svetog Pisma kaže: "Sećaj se dana od odmora da ga svetkuješ. Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje. A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvom; tada nemoj raditi nijedan posao, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim. Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i šta je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga" (2.Mojsijeva 20:8-11).

Primetimo da je Bog Lično autor kalendarske sedmice od sedam dana. Ona se ponavljala sve do nas još od davnina i uključivala je najstarije forme kalendara, bez obzira na rasu ili jezik. Možemo se malo zapitati da se susrećemo sa jednim rasporedom koji je Stvoritelj uspostavio na samom početku ljudske istorije. A najneverovatnija stvar je da nema vremena koje je izgubljeno od kada je Bog dao Njegovu zapovest o čuvanju sedmog dana subote u čast stvaranja. To što On je zapovedio, omogućio je čoveku da obavlja. Čudesno, isti sedmodnevni ciklus je sačuvan kroz vekove, tako da čovek može uživati duhovni blagoslov koji je dodeljen sedmom danu još u početku.

Koji je onda to dan ?

Danas nema ozbiljnijeg pitanja, bilo da je od strane crkvenih ili običnih ljudi vezano za to koji je sedmi dan. Astronomi nas uveravaju da je sedmi dan danas isti sedmi dan koji je Isus držao kada je bio ovde pre više od 1900 godina.
Sada dolazimo do tog čudnog propusta koji je spomenut na početku. Zašto većina Hrišćana krši zapovest Božiju odbijajući da drži subotu koju je On odredio, blagoslovio i posvetio? Sedmi dan ili subota, načinjen je radim i danom za trgovinu, čime se direktno prestupa zakon napisan samim prstom Božijim.

Sigurno je da svako ko veruje zna da je Stvoritelj počinuo sedmog dana i posvetio taj dan kao subotu. I svi znaju da četvrta zapovest zapoveda održavanje sedmog dana-subote. Većina Hristovih sledbenika zna da on nije držao ni jedan drugi dan osim subote. Ipak, uprkos tim Biblijskim dokazima, najveći broj Hrišćana svetkuje nedelju, prvi dan sedmice i drži Bogosluženje tog dana.

Nema promene sa sedmog dana u prvi, koja je zabeležena u Bibliji. Ako je promena bila dokumentovana, to ne bi više bilo tako zbunjujuće. Ali Stvoritelj kaže: "Jer ja Gospod ne menjam se" (Malahija 3:6). Zapovest mora još uvek stojati dok je Spasitelj izjavio da je "lakše nebu i zemlji proći negoli jednoj titli iz zakona" (Luka 16:17). S' obzirom da nebo i zemlja još uvek stoje, četvrto pravilo tog zakona moralo bi još uvek biti obavezno. Isus je rekao :"Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nisam došao da pokvarim, nego da ispunim" (Matej 5:17); "A On reče mu: Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednog Boga. A ako želiš ući u život, drži zapovesti." (Matej 19:17).

Ko je promenio dan ?

Uprkos svemu tome, jedan pokušaj je bio napravljen nebi li se promenio dan odmora. Većina danas ne drži dan koji je Isus držao. Pitanje je, ko je promenio subotni dan sa sedmog u prvi dan sedmice i sa čijim autoritetom? Svaki Hrišćanin koji čezne da "uđe u život" trebao bi da se zabrine u vezi sa tim. Mi trebamo znati kako se ta promena dogodila i da li je većina Hrišćanstva u pravu što poštuje nedelju umesto subote.

mithras.jpg
Ovo pitanje postaje jasnije kada se uzme u obzir sama eimologija reči "sunday" (dan sunca, kod nas - nedelja). Tokom ranijeg doba, ljudski rod je zaboravljao pravog Stvoritelja neba i zemlje "i svega što je u njima" i postao obuzet, kao i svi ljudi, sa tim urođenim instiktom koji nastavlja da traži neki objekt ili biće da bi ga obožavao. Njihov izbor počiva na najvećoj i najsvetlijoj stvari koje je njihovo oko moglo videti. Oni su odabrali sunce za svog boga. Sa tim svojim sjajem i uvek dobrodošlom toplotom, koja uslovljava da zemaljski život pupi, cveta i rađa, zasigurno to mora biti pravi bog u autor ljudskih bića. Tako kroz istoriju možemo naći pozamašan broj bogova-sunca. Crtani su po hramovima i građevinama Asirije, Vavilona, Egipta, Persije, Grčke i Rima. Ra, Izis, Oziris, Bal, Mitra, Herkules, Apolon, Jupiter, svi su to paganski bogovi sunca. Čak i u Bibliji se spominje obožavanje sunca. U knjizi o Jovu možemo čitati: "Ako sam gledao na sunce, kad sjaji... srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja, to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo" (Jov 31:26-28). Ponovo u knjizi proroka Jezekilja: "I odvede me u trem unutrašnji doma Gospodnjeg; i gle, na ulasku u crkvu Gospodnju između trema i oltara beše oko dvadeset i pet ljudi okrenutih leđima k crkvi Gospodnjoj, licem k istoku, i klanjahu se suncu prema istoku" (Jezekilj 8:16).

Neznabošći su imali "bogova mnogo i gospodara mnogo". Pored sunca, obožavali su bogove- Mesec, Mars, Veneru i Saturn i dodeljivali su njihova imena danima u sedmici. Sunce, odakle dolazi naziv za prvi dan u sedmici dodeljeno je prvo kao najvažnije među svim božanstvima i naziva se "sunčev dan" ili "dan sunca" (Sunday). Mesec je zauzeo sledeće mesto kao drugi dan, otuda naziv "mesečev dan" (Monday). Saturn je preuzeo subotu, poslednji dan. Tako da je još od davnina nedelja predstavljala dan obožavanja.

Paganski svet je obožavao sunce nedeljom, istog dana kada je Hristos ustao. Kada se Jevanđelje iz Judeje proširilo do naših predaka u Evropi, zateklo ih je kako ukazuju čast suncu, prvog dana. Kada se Duh Božiji manifestovao u Hristu, počeo da deluje na srca ljudi i mnogi su napustili obožavanje Apola, boga sunca i priključili se Hrišćanima.

Nakon što se Hristos vratio na nebo, velika većina je još uvek ostala da obožava sunce nedeljom, dok su Isusovi sledbenici obožavali Boga u pravu subotu ili sedmi dan. Sa moćnom manifestacijom Božijeg Duha, Hrišćanstvo se uspinjalo a paganstvo je počeo da opada. Duhom ispunjena propoved Apostola Pavla u Aziji, Makedoniji i Italiji je dovela hiljade k' Hristu. Crkva je u tom periodu bila moćna zbog njegove revnosti, ozbiljnosti i posvećenog života. Obožavanje pravog Boga i poslušnost Njegovim zapovestima, širilo se celim svetom.

Pre nego što je Apostol Pavle položio svoj život, napisao je Solunjanima: "Ali vas molimo, braćo, za dolazak Gospoda našeg Isusa Hrista, i za naš sastanak u Njemu, da se ne date lasno pokrenuti od uma, niti da se plašite, ni duhom ni rečju, ni poslanicom, kao da je od nas poslana, da je već nastao dan Hristov. Da vas niko ne prevari nikakvim načinom; jer neće doći dok ne dođe najpre otpad, i ne pokaže se čovek bezakonja, sin pogibli, koji se protivi i podiže više svega što se zove Bog ili se poštuje, tako da će on sesti u crkvi Božjoj kao Bog pokazujući sebe da je Bog.... Jer se već radi tajna bezakonja, samo dok se ukloni onaj koji sad zadržava." (2. Solunjanima 2:1-4,7).

Čovek bezakonja

Ovde je upozorenje o otpadništvu. Pavle kaže da ono radi u crkvi. "Otpad" treba da se najpre pojavi. "Tajna bezakonja", ili duh odbacivanja Božijeg zakona, već deluje. "Čovek bezakonja" treba da se pojavi u samoj crkvi, "pokazujući sebe da je Bog". To je jasan znak da će iz ovog jednog izvora naići tendencija da se promeni Božiji zakon. Nema sumnje da je Apostol Pavle bio upoznat sa Danilovim proročanstvom koje se tiče "malog roga" koji treba da se pojavi iz Rima, sa "očima i ustima ljudskim" i koji "govori reči protiv Višnjeg", "potire svece Višnjeg" i "razmišlja da promeni vremena i zakone" (Danilo 7:24,25; Danilo 7:8). Ista Biblijska doslednost je ovde prisutna. Danilo je prorekao čoveka bezakonja koji će "razmišljati" da promeni zakon. Pavle takođe nadahnut istim Duhom, proriče o čoveku bezakonja koji radi "tajnu bezakonja". Bog, koji je načinio oči, nije slep i preko ova dva proroka On je ljudima Božijim obznanio činjenicu, da treba da se pojavi u crkvi sila koja hoće da "menja vremena i zakone". Kao što je i iznelo proročanstvo, možemo naći njegovo ispunjenje.

Ubrzo nakon što je Apostol Pavle pogubljen, crkvu je preplavilo, usred njenog prosperiteta, oštro rivalstvo među episkopima-bišopima vodeće crkve. Oni su postali žedni veće sile, i činili su skoro sve, nebi li uzvisili svoje pozicije, povećali svoje episkopije i dodelili sebi moć. Oni su spustili standarde istine da bi podigli svoj položaj. Mnoštvo se pridružilo crkvi. Beli konj čistote i jednostavnosti na kome je crkva jahala, "i iziđe pobeđujući, i da pobedi" Otkrivenje 6:2), zamenjen je sa crvenim konjem svetovnosti i razdora. Ona je trgovala svojim "zlatom žeženim u ognju"Otkrivenje 3:18), za sjaj i popularnost. Paganstvo je zakoračilo u crkvu bez promene srca ili života. Jedva vek nakon njegove smrti, Pavlovo proročanstvo je pronašlo svoje ispunjenje. Pojavio se "otpad" iz čistote i jedna indukcija paganskih principa zajedno sa filozofijom u crkvi.

Uticaj Konstantina

U ranom periodu četvrtog veka, Konstantin, Rimski general, pun ambicija za presto, usvoijo je Hrišćanstvo kao sredstvo političke prednosti. On je primetio da je paganstvo u opadanju koje je zapravo samo upijeno od strane crkve. Proglasio je sebe Hrišćaninom ali samo zarad popularnosti, dok su ga biskupi, ugađajući mu, priznali.

Konstantin se suočio sa ovakvom situacijom: VIše od polovine ljudi - paganaca je obožavalo Nedelju. Ostali - Hrišćani, su svetkovali subotu. On je zamislio ideju o spajanju dve frakcije. Putem Hrišćanstva, nije hteo da ima konflikt sa predrasudama svojih paganskih podanika. Vešto balansirajući između, on je aludirao na "strahove svojih podanika, objavljivanjem dva edikta iste godine, prvi u kom je naložio svečano poštovanje nedelje, i drugi koji je odrređivao regularne konsultacije sa sveštenicima" . (Gibbon’s Decline and all of the Roman Empire,” Chapter 20)

Ovde se susrećemo sa prvim zakonom, uvedenim u svrhu uspostavljanja nedelje kao dana svetog odmora. I taj je zakon potpuno ljudski načinjen bez Božanske nadahnutosti. U martu, sedmog dana, 321. godine, Konstantin je izdao svoj nedeljni zakon:

"Neka sve sudije, građani i zanimanja odmaraju na prečasni dan sunca (Dies Solis); ali neka oni koji su u zemlji, slobodno i pod punom slobodom obavljaju poslove agro-kulture, jer se često dešava da ni jedan drugi dan nije pogodan za setvu kukuruza i sadnju loze, da ne bi iskliznuo kritičan momenat i ljudi izgubili blagoslove koje nam Nebo šalje".

Laodikejski sabor

Crkva je sledila svog vođu Konstantina i 364. godine na saboru u Laodikeji, pustila zakon koji zahteva da Hrišćani "ne smeju da Judaiziraju odmaranjem u subotu". Euzebije istaknuti biskup crkve, izjavio je "Sve što se god tiče dužnosti da se čini u subotu, mi smo preneli na Gospodnji dan". To je dakle, plan putem koga je ljudska ruka a ne božanska, promenila subotu. Euzebije keže "Mi smo preneli".

Konačno je subota skršena i nedelja, paganski praznik, uvedena. Od tog trenutka, crkva je to zagovarala i podržavala sve do naših dana. Doktor Ek (Eck), lukavi pravnik i šampion crkve u svojoj kontraverzi sa Martinom Luterom, priznaje: "Crkva je promenila Svetkovanje subote u nedelju svojim sopstvenim autoritetom, bez Svetog Pisma, bez sumnje pod nadahnućem Svetog Duha".
 
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Ako imaš nešto osim ovih ridikuloznih pamfleta daj, ako nemaš nastavi sa pamfletima.

Dobro jutro dobri Stvarnoslape,
Dok sam ja spavao vi ste dosta toka rekli odnosno napisali.

Nisam ja uzalud rekao da tamo gde je Mire i Laodikeja, ja nisam ni potreban.

Na toliko opsiranh i dokumentovanih Laodikejinh komentar, zar zbilja nemas Stvarnoslape da kazes nista vise, nego da su to nekakvi pamfleti? ZALOSNO!

Posto neprestano trubis da ti nismo dali nikakav dokaz da su neznabosvci prvi dan sedmice posvetili svome bogu sunca, molim te obrati poaznju na sledecu izjavu pa nemoj vise iznositi ono sto sam znas da nije ispravno.


Konstantin se suočio sa ovakvom situacijom: Više od polovine ljudi - paganaca je obožavalo Nedelju. Ostali - Hrišćani, su svetkovali subotu. On je zamislio ideju o spajanju dve frakcije. Putem Hrišćanstva, nije hteo da ima konflikt sa predrasudama svojih paganskih podanika. Vešto balansirajući između, on je aludirao na "strahove svojih podanika, objavljivanjem dva edikta iste godine, prvi u kom je naložio svečano poštovanje nedelje, i drugi koji je određivao regularne konsultacije sa sveštenicima" . (Gibbon’s Decline and all of the Roman Empire,” Chapter 20)

Stvarnoslape, molim te obrati na ovo paznju, to su istorijski podaci.

Ovde se susrećemo sa prvim zakonom, uvedenim u svrhu uspostavljanja nedelje kao dana svetog odmora. I taj je zakon potpuno ljudski načinjen bez Božanske nadahnutosti. U martu, sedmog dana, 321. godine, Konstantin je izdao svoj nedeljni zakon:


"Neka sve sudije, građani i zanimanja odmaraju na prečasni dan sunca (Dies Solis); ali neka oni koji su u zemlji, slobodno i pod punom slobodom obavljaju poslove agro-kulture, jer se često dešava da ni jedan drugi dan nije pogodan za setvu kukuruza i sadnju loze, da ne bi iskliznuo kritičan momenat i ljudi izgubili blagoslove koje nam Nebo šalje".

Stvarnoslape, nadam se da si i sam uocio da Konstantinov zakon o praznovanju nedelje jasno tvrdi da je to "PRECASNI DAN SUNCA."

Posto smo svi svedoci da istorija tako tvrdi, mozes li i dalje da tvrdis da smo ti do sada dali 0 dokaza? I sam vidis da nije tako. Dobio si ti masu validnih dokaza nego ti ne zelis ni da ih sagledas i najvise bi voleo da se i nisi sareo sa njima.


Crkva je sledila svog vođu Konstantina i 364. godine na saboru u Laodikeji, pustila zakon koji zahteva da Hrišćani "ne smeju da Judaiziraju odmaranjem u subotu." Euzebije istaknuti biskup crkve, izjavio je "Sve što se god tiče dužnosti da se čini u subotu, mi smo preneli na Gospodnji dan". To je dakle, plan putem koga je ljudska ruka a ne božanska, promenila subotu. Euzebije keže "Mi smo preneli".

Stvarnoslape, nadam se da si konacno shvatio da je Bog uspostavio sedmi dan Subotu za odmor svim ljudima, a da su, najpre mnogobosci nedelju posvetili svome bogu sunca pa su je i nazvali DAN SUNCA, da ju je i car Konstantin ozakonio KAO SEDMICNI PRAZNIK, i da su crkveni autoriteti priznali da su oni, a ne Bog, preneli praznovanje od Subote na nedelju.

Mislim da je ovim sve objasnjeno, ostaje nam samo da izaberemo koga cemo vise slusati, Boga ili ljude, Bozju zapovest ili ljudske narerdbe?

Sve najbolje
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.333
Nisam ja uzalud rekjao da tamo gde je Mire i Laodikeja, ja nisam ni potreban.

Točno tako. Tko bi izdržao višestruku dozu istih pamfleta.

Na toliko upsiran i dokumerntovsn Llsaodikejin komentar, zar zbilja nemas Stvaroslape da kazes nista vise, nego da su to nekakvi pamfleti? ZALOSNO!

A što mogu kad je pamflet? Pamflet s nekakve jeftine adventističke stranice. To je Laodikejina navika, a izgleda i sudbina, pa neka drobi.

Posto neprestano trubis da ti nismo dali nikakav dokaz da su nbeznabosvci prvi dan sedmice posvetili svome bogu sunca, molim te obrati poaznju na sledecu izjavu pa nemoj vise iznositi ono sto sam znas da nije ispravno.

Konstantin se suočio sa ovakvom situacijom: Više od polovine ljudi - paganaca je obožavalo Nedelju. Ostali - Hrišćani, su svetkovali subotu. On je zamislio ideju o spajanju dve frakcije. Putem Hrišćanstva, nije hteo da ima konflikt sa predrasudama svojih paganskih podanika. Vešto balansirajući između, on je aludirao na "strahove svojih podanika, objavljivanjem dva edikta iste godine, prvi u kom je naložio svečano poštovanje nedelje, i drugi koji je odrređivao regularne konsultacije sa sveštenicima" . (Gibbon’s Decline and all of the Roman Empire,” Chapter 20)

Daj ti malo obrati pažnju na ovo što si ovdje gore od Laodikeje preuzeo. Kršćani su sve do cara Konstantina progonjeni doslovce kao zvijeri. Baš zbog toga što se nisu htjeli odreći Krista, svojih vjerovanja i svoga bogoštovlja bacani su u arenu da ih divlje zvijeri rastrgaju. A onda se kao događa ovo što ti iznosiš. Dolazi car Konstantin i kršćanima mijenja dan njihova bogoštovlja. Kršćani više ne mogu svetkovati subotu, nego moraju početi slaviti pogansku nedjelju. I što čine ti kršćani, koji su inače rađe odlazili u arenu među divlje zvijeri nego li se odrekli svoga Boga i svoga bogoštovlja? "Plješću" caru Konstantinu, zahvaljuju mu i među svete ga ubrajaju. Tko je ovdje lud? Kršćani kojima je vrag pamet pomutio pa nisu ni primjetili da im je Konstantin "uvalio" pogansku nedjelju umjesto njihove subote, ili pisci ovakvih imbecilnih pamfleta koji misle da će svoj imbecilizam nekome uvaliti. Naravno da kršćanima vrag nije pamet pomutio, naravno da su kršćani odlično znali u koji dan se oni okupljaju, lud je onaj tko misli da će ovako imbecilne pamflete nekome podvaliti.

Stvarnoslape, molim te obrati na ovo paznju, to su istorijski podaci.

Ovde se susrećemo sa prvim zakonom, uvedenim u svrhu uspostavljanja nedelje kao dana svetog odmora. I taj je zakon potpuno ljudski načinjen bez Božanske nadahnutosti. U martu, sedmog dana, 321. godine, Konstantin je izdao svoj nedeljni zakon:


"Neka sve sudije, građani i zanimanja odmaraju na prečasni dan sunca (Dies Solis); ali neka oni koji su u zemlji, slobodno i pod punom slobodom obavljaju poslove agro-kulture, jer se često dešava da ni jedan drugi dan nije pogodan za setvu kukuruza i sadnju loze, da ne bi iskliznuo kritičan momenat i ljudi izgubili blagoslove koje nam Nebo šalje".

Stvarnoslape, nadam se da si i sam uocio da Konstantinov zakon o praznovcanju nedelje jasno tvrdi da je to "PRECASNI DAN SUNCA."

Ništa meni ne promiče, ali promiče tebi. Evo onda još jednom pa čitaj:

(W. H. WESTERMAN, University of Wisconsin)
U Konstantinovu Ustavu iz 321. god., u kojem se govori o "časnom danu sunca," Konstantin se osvrće na nedjelju kao nesumnjivo časnu s kršćanskog stajališta. Kršćani su je takvom smatrali kao dan uskrsnuća. Moglo bi biti da je časna i za Konstantina, s obzirom da je već prije legalizirao kršćansku religiju. Ako je na bilo koji način nedjelja bila časna ili dan odmora poganima, koliko moje informacije govore, pogani su tu praksu morali preuzeti od kršćana.

Posto smo svi svedoci da istorija tako tvrdi, mozes li i dalje da tvrdis da smo ti do sada dali 0 dokaza? I sam vidis da nije tako. Dobio si ti masu validnih dokaza nego ti ne zelis ni da ih sagledas i najvise bi voleo da se i nisi sareo sa njima.

Da, 0 (nula) dokaza imate. I ne samo da niste dali niti jedan valjan dokaz, nego pokušavate podmetnuti sramotne i imbecilne pamflete, prema kojima je najprije vrag kršćanima razum pomutio, a onda im Konstantin uvalio pogansku nedjelju umjesto njihove subote. Vrag je kršćanima, sugeriraju vaši pamfleti, toliko razum pomutio da oni ne samo da nisu primjetili kako im je uvaljena nedjelja umjesto subote, nego su Konstantina koji im je to napravio među svete ubrojali. Imbecilni pamfleti su ipak za imbecilne, a razumni ljudi ih se groze.

Stvarnoslape, nadam se da si konacno shvatio da je Bog uspostavio sedmi dan Subotu za odmor svim ljudima, a da su, najpre mnogobosci nedelju posvetili svome bogu sunca pa su je i nazvali DAN SUNCA, da ju je i car Konstantin ozakonio KAO SEDMICNI PRAZNIK, i da su crkveni autoriteti priznali da su oni, a ne Bog, preneli praznovanje od Subote na nedelju.

Mislio si reći kako se nadaš da je pamflet počeo djelovati na mene? Ja ti nadu neću gasiti. Neka ti u širenju ovakvih pamfleta bar ona ostane.

Mislim da je ovim sve objasnjeno, ostaje nam samo da izaberemo koga cemo vise slusati, Boga ili ljude, Bozju zapovest ili ljudske narerdbe?

Vi nastavite slušati Jelenu. Drugog izbora više i nemate.
 
Natrag
Top