Ulični Muzičar - kao prosjak i kao ... car !

Član
Učlanjen(a)
19.08.2009
Poruka
981
Ovakva pojava je odavno poznata i definisana . Marsel Dišan, slikar (takozvana Njujorška Dada ) je prvi na svetlost dana izneo ovo zapažanje. On je u galeriji 1913 (umesto slika) izložio pisoar, točak od bicikla, ašov čiviluk itd. nazvavši ih redimed - znači gotovi predmeti . Time je on obične predmete proglasio umetničkim delima - takozvano imenovanje.
Znači to što čini nešto umetničko delo nije samo sadržaj već okruženje i društvena situacija koja i od obične stvari pravi umetnost ili od priznatog dela (kao što je u slučaju Joshue Bella ) pravi beznačajan svakidašnji događaj.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
09.08.2009
Poruka
2
Postavlja se pitanje:

"Da li u uobičajenom okruženju, u nezgodno vreme, uopšte prepoznajemo lepotu?
Prepoznajemo li talenat u neočekivanom kontekstu?
Koliko snobova ima među nama koji idu na koncert plaćajući preskupe karte, a to isto ne prepoznaje na ulici?"
Čemu umetnost? ...

Neverovatno, ljudima u stvari nije do umetnosti, niti do muzike, niti do pravih vrednosti - njima je do "prestiža". Vole svoj ego i hrane ga svakodnevno. Hrane ga skupim ulaznicama, skupim kolima, skupim stvarima.. Hrane svoj ego jer je gladan (ego i jeste glad). On se svakodnevno ističe i traži još. Kada dobije još, trazi još više, kada dobije još više, traži nemoguće..
Jadan je ljudski rod sa svojim egom, dok god ga neguje i hrani, dotad će mu služiti.

Slažem se sa milutinz-om, ovu temu treba pretresti do srži, ovakve stvari vode nas na pogrešan put..
 
Učlanjen(a)
13.03.2010
Poruka
174
A, KAKO JE SVE POČELO - prvi deo

Mene je kao klinca zanimao dosta fudbal. Ne toliko igranje, koliko praćenje rezultata, statistika... (vodio sam ličnu statistiku u sveskama).
Sećam se da su neki drugovi jos u osnovnoj školi počeli da se interesuju za muziku, dok sam ja negde u prvom razredu srednje (usmereno... haha) dobio (u suvlasništvo sa sestrom) prvi gramofon.
Sestra je, zanimljivo, pre toga nekoliko godina kupovala singl ploče omiljenih (festivalskih) pevača, tako da smo imali šta da slušamo od prvog dana... Oliver Dragojević, Zdravko, Tereza Kesovija i tako to...
gramofon je riknuo dok je još bio pod garancijom (posle par nedelja), pa smo (uz doplaćivanje) dobili novi - STEREO!
ubrzo je sestra kupila i prvi LP. Srebrna Krila... malo je preskakao, ali uz pomoć 50 para (novčić) smo izlazili na kraj...

jedan tip po imenu Rade je doneo rok muziku u nas komšiluk...
malo je bio stariji od mene (3 god.)
rano je počeo da izlazi... i srećom družio se sa rokerima.
sećam se kako nam je prepričavao doživljaj jednog svog druga …
1974. je sviralo Bijelo Dugme, ili pod tim nazivom, ili drugim (jutro?) na jednom rukometnom igralištu pored naše osnovne škole
i on je bio oduševljen ozvučenjem, veličinom zvučnika... do pola visine gola

Rade nam je puštao da slušamo, na svom kasetofonu, Deep Purple, Wishbone Ash, Atomsko Sklonište...
kupio je i neku gitaru, ali nikada nije otišao mnogo dalje od G-dura sa dva prsta (palac 6.žica-3.prag a kažiprst 1.zica - 3. prag... što je, u stvari, G9... hehehe...)

mi smo se tako zaintersovali za rok muziku...
prvi LP koji sam ja kupio bio je "doživeti stotu" (B. Dugme). Tada je bio izašao...
posle sam nabavio Bitlse... tražio sam, uporno, neku stvar kojoj nisam bio znao naslov, i našao je iz 5-6 pokušaja (5-te, 6-te ploče...)... korisno...

e, sad, kljucno je bilo kada je Rade ponudio svoju gitaru na prodaju meni i Zvonku...
Zvonko- moj komšija, vrsnjak ('66), prvi drug (i najbolji) u detinjstvu...
ja nisam otkupio tu gitaru, ali Zvonko jeste, pa smo mi malo počeli da, kao, učimo da sviramo

1982-ga... je bila (leto-jesen)

još jedan drug-komsija (Dragan - Daci) je kupio neku gitaru, a ja sam je stalno pozajmljivao od njega,
dok nisam shvatio da ne ide dalje tako i krenuo u kampanju ubedjivanja ćaleta da mi kupi gitaru, a posle ne treba da mi daje džeparac 6 meseci (bio je običaj da kada dobije platu - da mi isplati "moj deo")

i tako u subotu 26. februara 1983-ce godine dobijem ja svoju prvu gitaru (iz “Robne kuce Beograd” of korz...)...
a džeparac?... pa, držali smo se dogovora neko vreme (dok nisam rešio da ga jednostrano prekršim!)
btw, ta gitara je završila pod nedovoljno rasvetljenim okolnostima svoju karijeru!
zvanična verzija... Zvonko je, u Hendrix- stilu, razbucao prilikom neke pijanke...

tako smo mi sviruckali... ja sam voleo da skidam melodije, Zvonko je voleo više akorde …

bližio se prvi nastup …
na gitarijadi u našem gradu
9. maj 1983. imao sam gitaru dva i po meseca... hehehe..
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
13.03.2010
Poruka
174
A, KAKO JE SVE POČELO ... 2.deo



kako smo bili oduševljeni kada nam je jedan tip pokazao SMOKE ON THE WATER ... he he …
na 6-toj žici : 0-3-5 0-3-5-5 0-3-5 3-0 ... hehehe … da je bar bilo (drugi deo) 0-3-6-5 ...
ali mi se nismo žalili ni ovako (kasnije smo se ponovo oduševili kada smo to isto odsvirali na dve žice ... tzv. "četvorke" ...)

dakle..
došlo vreme gitarijade '83..

mi rešili da nastupimo

odlučili smo da sviramo "kosovski božuri" od “YU grupe”
DACI- ritam gitara
ZVONKO- solo gitara
JA- bas
STOŠKA- bubnjevi

e , sad ...
imali smo tri akustične gitare (najnižeg kvaliteta) + nekoliko primeraka "Bazara" (ženski časopis)...
kakve sad veze imaju "Bazari"? hehehe ..

pa to su nam bili ... doboš, činela, kontra-činela i sve ostalo što čini set bubnjeva!
Dacijeva sestra je , srećom , čuvala stare brojeve , onako bezveze , pa nam ih je rado ustupila. Palice smo imali.
tako smo mi održali par "proba" ...

9.maj 1983.
gitarijada...
nije bilo polufinala ...
(ali je od sledece gitarijade uvedena mala selekcija pre početka , da bi se blokirao nastup preterano gluvima...
kasnije i pravo polufinale ... a, mislim da smo i mi doprineli tome)

elem, sećam se kako sam se ,dzvirnuvši malo kroz vrata i videvši masu ljudi ... (prepuno je bilo)... uplašio
samo, bilo nas je četvoro , pa nisam mogao da pobegnem i ostavim kolege bez "BASISTE"...

došao je red i na nas...
izlazimo ...
meni neko od tehničara okačuje bas gitaru oko vrata ... pita me da li je ok kaiš (da li da podigne ili spusti gitaru)
ja , kao, ok je ... A, PRVI PUT sam držao bas gitaru u svom zivotu ... podešava zvuk ... pita me opet za mišljenje .. ja - ok je ...
Zvonko , koji je svirao solo , mislim da je uhvatio par puta električnu gitaru u ruke (od druga) ... nisam siguran ...
Daci- ritam gitara.. mislim da nije “hvatao” električnu ...
bubnjar , Stoška, je bio najopušteniji ... za***ant po karakteru ...
pokušao je da izvede neki "prelaz" na bubnjevima,prilikom "zagrevanja" , ali kako je prvi put u životu seo za bubanj ... polomio je jednu palicu ...
hehehe...
pošto je “malo” promašio razapetu kožu na dobošu i lupio po ivici ... (kako se vec zove to ...)

"odsvirali" smo , dok se publika smejala i zviždala ...

jedan iz komšiluka (ne baš blizak drug sa nama) se najviše zabavljao zviždajući i smejajući se , što mu nikada nisam u potpunosti oprostio...
mada ... objektivno ...
Zvonko je svirao pravi tonalitet za "kosovski božuri" ... Dm, valjda beše ...
Daci -ritam neki drugi tonalitet + pogrešni akordi
ja -bas ..u skladu sa ritam gitarom ... samo pogrešno u odnosu na melodiju ...
Stoška ... lupao je samo u doboš (+ nista nogama , naravno ...)

KAKO JE TO SVE ZAJEDNO ZVUČALO – J…. LI GA ... HAHAHA ...
dao bih mesec i po dana života da mogu da vidim snimak tog "nastupa" , koji nije uradjen , naravno ... (1983-ća ...)

posle su nas za***avali u komšiluku , ali nama nije bas smetalo jer ...
1. sve naši ljudi (+seste,kumovi, recimo)
2. samo nek se priča ... hhehehe .. napredni smo bili ...
kasnije se počeo koristiti čuveni moto (na estradi)- samo nek se priča ... pa, makar i dobro ! (mi smo to spontano shvatili)

na lokalnom radiju je u nedelju ujutro išla neka muzička emisija gde su nas POMENULI... EJ !!!
neko je čuo to od komšija-drugara ... ispričao nam i … ulepšao nam zivot ...


medjutim , vrhunac sreće je za nas bio kada je u lokalnom nedeljnom listu, u članku posvećenom gitarijadi, pisalo ... i ovo :
"... bilo je i bendova koji nisu umeli da izvuku ni nekoliko akorda ..." i navedena su imena ČETIRI "benda" ..
a, medju njima NISMO BILI i mi .... [ čuvam taj broj još uvek]
hehehe...

pisalo je još … citat (pamtim hehehe) :
"grupa ***** je izvela kompoziciju KOSOVSKI BOŽURI. Da nije bilo lošeg vokala, ova kompozicija bi , sigurno je, zvučala mnogo bolje"
dobro , mi smo za***avali našeg "lošeg vokalnog" ... kao , upropastio nas je ...
mada .. pevanje je bio poslednji razlog za smejanje ... taj "novinar" nije imao pojma o muzici kad nas nije ljudski ispljuvao
(moguće je da su to pisali gimnazijalci - smer žurnalistika ...)

pa, ja se stvarno nisam potrudio da odslušam ostale , al' mora da su se mnogo trudili ako su zaista uspeli da nas "nadmaše" ...

a, mi smo , naravno, napravili računicu ...
bilo je 14 grupa ... 4 gore od nas ... znači ... ZAUZELI SMO IZVANREDNO DESETO mesto
odlično za prvi put ...

sviraćemo opet, kad nismo najgori ...
a vanredna gitarijada je najavjena uskoro ... avgusta , čini mi se ...
e, sad se stvarno nije moglo više bez nas …
 
Učlanjen(a)
13.03.2010
Poruka
174
A, KAKO JE SVE POČELO... 3.deo



dok smo mi tako uživali u popularnosti u našem kraju
objavljeno je da će se održati još jedna gitarijada, posle 3 meseca, otprilike (mislim avgust 1983.)
nas uhvatila panika...

na brzinu smo se okupili, ali je Zvonko bio na selu kod babe i dede
pošto nije bilo mobilnih i pošto u nasem naselju nije bilo ni "običnih" telefona (do 1986-te), poslali smo telegram Zvonku...

gitarijada.stop.odma' dolazi.stop.

on, je normalno, "dojurio" prvim putničkom vozom...

e, sad smo, kao, hteli da odsviramo nešto naše... hehehe...
naše... hmmmm

rif je bio alla "Paranoid"... samo... to smo nesvesno drpili (ja, evo, priznajem sam to "komponovao")

solo... e, to sam vec SVESNO drpio od WHISHBONE ASH (persephone)

tekst... opet ja - "ludi dani" (imam negde zapisano)
otprilike: DANAS SVAKO MISLI SAMO NA SVOJ ĆEF
......... .. DANAS BI DA SVAKO BUDE ŠEF... itd..

refren: LUDI...
......... . IDU LUDI DANI
......... . LUDI...
......... . LUDI SU I LJUDI (drugo ponavljanje: LUDI SMO I MI)

jesam bio prorok... hehehe … stvarno su nam došli LUDI DANI... ubrzo...

kao, svestrani muzičari, izmenjali smo instrumente izmedju sebe..
Zvonko od solo - prelazi na ritam gitaru
ja sa bas gitare - na solo + pevanje
Daci sa ritam gitare (+ vokal) - bubnjevi
Stoška sa bubnja - na bas (za kaznu... hehehe)

prešli smo da probamo iz Dacijeve dnevne sobe (kada mu roditelji nisu bili kod kuće) u njegovu garažu...
tehnički nismo napredovali...
i dalje iste tri akustične gitare
jedino lupanje po "Bazarima", rasporedjenih po trosedu je zamenjeno nekakvim kantama
(mislim da smo i "činelu" napravili - poklopac od jedne od doticnih kanti smo vezali žicom i okacili o plafon)

ne sećam se koliko puta smo probali, mozda 5-6 puta...
bilo je zanimljivo, jer su se skupljali tu drugovi i drugarice iz komšiluka... kako to već biva... zezanje...

a, da bubnjar ne bi ponovio grešku svoga predhodnika (polomio palicu prilikom "zagrevanja" - zbog neiskustva)
smislili mi kako ćemo...
Dacijevi roditelji su radili u jednom hotelu

otac mu je bio, valjda beše, glavni kuvar...
aaaaaa... tamo su imali svakoga dana živu muziku, a bubnjevi... glupo da se montiraju svako veče...
seli mi (ceo "band") u autobus... i pravac hotel *****
otkrili bubnjeve (zaštićeni bili od prašine) i naš bubnjar Daci se tu malo, kao, srodjivao sa njima (mislim - bubnjevima)
i, skovao je planove gde će tacno da lupa kada budemo nastupili...

ja sam se mnogo zeznuo što sam pristao da POKUŠAM da pevam...
moram da napomenem da sam bio EKSTREMNO stidljiv, povučen, introvertan... kako hoćete (kasnije sam se izvuk'o malo iz toga)
u školi sam uvek bio najmirniji (uključujući i devojčice...)
na probama nisam pevao, nego, kao, zamisljali smo da tu sad, kao, ide vokal...

e, pošto su na prethodnoj gitarijadi svirali i gluvi (muzicki... nikoga da ne uvredim...)
uveli su mini selekciju pre početka, pre ulaska publike...
naš red...
mi, kao krenuli...
a, ja sviram i mislim... sve mislim... "jao, šta da radim kad dodje vreme za pevanje... " (posle uvodnog rifa)
mislim da bi to bilo neko mumlanje, u najboljem slučaju - šaputanje...
ali, NA MOJU OGROMNU SREĆU, rekli su (žiri)... “dosta, sledeći... “ (taman kada je trebalo da zinem...)
tako da sam propustio jedinu priliku u životu da javno zapevam...
a-ha, da … neko je od prisutnih kolega viknuo "lopovi" i … bio je u pravu... (rif - paranoid...)

na kraju su rekli ko neće moći da nastupi

bilo je 4 grupa a medju njima i mi...
ja sam bio presrećan što neću morati da pevam, jer lako je bilo planirati.. sad' stvarno bio došao trenutak...
neki (Stoška) od mojih su tražili da nam daju da ponovimo, pa da onda odluče da li da sviramo ili ne...
na sreću (moju) nisu nam dozvolili...

meni je bilo k' o Dostojevskom kada su ga izveli na streljanje, pa u poslednji čas pročitali carevo pomilovanje...
veliko olakšanje... i uživancija...
lepo sam zauzeo mesto u 3-ćem, 4-tom redu i čekao početak
em ne moram da se blamiram, em ne moram da plaćam kartu hehe... barem to...

to bila gitarijada kada je jedan tip (Voska) svirao neki instrumental ("oaza".. naslov, čini mi se...)
i bio proglašen za najboljeg instrumentalistu...
u toj "oazi" je bio ubacio i "turski marš"...
meni se mnogo dopalo to njegovo muziciranje i mislim da sam tad' možda doneo odluku da nema više zajebavanja,
nego mora da se ozbiljno izuči gitara...

maštao sam kako cu ja jednom tako izaći i razvezati svirku, a svi ce se oduševiti...
jednostavno...
uglavnom klinci i počinju da sviraju iz tih razloga... da se prave važni, da muvaju devojke...

tako je neslavno završio moj prvi band. Nikada više nismo svirali...
nikada više i nisam svirao u nekoj grupi (što mi je malo i žao),

jedino sAm... i u paru sa još jednim gitaristom (duo "the bridge")

ja i Zvonko smo nastavili da učimo u "duetu"...
on je voleo akorde (u početku)
ja sam se bacio na vežbanje skala i ostalog...
 
Član
Učlanjen(a)
05.09.2009
Poruka
7.315
NA MOJU OGROMNU SREĆU, rekli su (žiri)... “dosta, sledeći... “

Nisi ni svestan koliko is imao sreće... mogao si da naletiš na nekog "šaljivdžiju" tipa Saleta Popovića, pa da te pita - Šta misliš jel si proš'o :)

Šteta za bend, ali možda se ukaže nova prilika nikad se ne zna yes3
 
Učlanjen(a)
13.03.2010
Poruka
174
DAN JE BIO PREDIVAN , ALI ... JA SAM BIO malo NERVOZAN !



Volim da pre posla odspavam malo . Da akumuliram energiju ...
Ali danas , kada sam se probudio , osećao sam se još umornije nego pre spavanja !
Lep dan , inače , ali ...
ja podjem da sviram malo „raštimovan“ (u glavi) ...


Da ne bi bilo samo to :
1. Neki tip (kolega) mi je bio zauzeo mesto na kome sam planirao da sviram večeras (pa sam MORAO da se zadovoljim "pozicijom B" ...)
2. Taman počnem da sviram – shvatim da sam zaboravio da malo isečem nokte *... smetaju mi , al’ ... ko da sad seče nokte na ulici ...
3. Gitare mi nisu perfektno naštimovane ... ali (mislim ja) ... dobro , izguraću nekako ...
pa ću da ih na kraju naštimujem – da za sutra budu o.k.
4. Odma’ da kažem da je u toku štimovanja (po završetku svirke) baterija na štimeru „crkla“ , a rezerna (ona što može da se puni) je bila prazna (dugo je nisam punio)
tako da ... moram sutra , pre svirke , da se naštimujem ... a to će biti mučenje , pošto se *pri dnevnom svetlu (još će biti sunca) *slabo vidi (!)
to jest , te male crvene sijalice - slabo se vide ...

Svirao sam tako , a bio sam skroz „down“ ...
I slabo mi i išlo ...
Niti para , niti materijala za napraviti priču ...

Jedno sat i po (otprilike) sam se mučio tako ,
a , onda (postepeno) mi se „ovce vrate“ (i „budu sve na broju“)
i tako ... „sa svim ovcama na broju“ sam zaradio za pola sata isto koliko i bez njih za - sat i po ...

To me je podsetilo da ...
Izgleda možda neverovatno , ali ...
Kada je meni lepo dok sviram – obavezno dobro i zaradim !
Čudno , ali – ISTINITO !

Desi se , tako ... jednom u 10 dana (ako sviram svaki dan !) da mi dodju neke „lutke“ ... (ili bube ...)
I to ne mora da bude celo veče ...
Obično se desi pred kraj svirke.
ili nekada , kada postoje svi uslovi (umor, neki problemi ...) da sviram preko volje – desi se neko čudo i , u stvari – lepo mi bude dok sviram !
tada mi nije ni važno koliko ću da zaradim ... ali , kao za nagradu – obavezno bude dobar „pazar“ !

Ja razumem muzičare koji sviraju pred puno ljudi , na koncertima , kada kažu da *„publiku ne možeš prevariti“
Stvarno se oseti kada neko svira iz zadovoljstva *...
Ali , menii je čudno da to funkcioniše i na ulici ...
Mislim , to su samo slučajni prolaznici koji ... prolaze ... nisu došli zbog mene !

Jednom mi je prišao neki momak (17-18 godina ...) *... sa još jednim drugom ...
Zatražio mi da mu odsviram nešto ... za oca koga je nedavno izgubio (poginuo , čini mi se ....)
Ja ga pitam ... šta da sviram , a on kaže da mogu ono što ja hoću ... ali , da to bude za njegovog ćaleta !
Da ga utešim , ja mu kažem da sam i ja izgubio majku ( ... naredne godine „otišao“ je i moj otac ... btw ... )
Pa , kao , eto , sviraću za njih ...
Oni su seli tu kraj mene ...
Svirao sam „adagio“ od Albinoni-ja ...
E ... sad je to teško objasniti .... ne postoje reči ...
Uglavnom ...
Ja sam se bio naježio ...
Sviram i *... vidim dlačice na rukama kako su „skočile“ ...
... i ... to traje ... nije to kao kad ti se koža naježi na trenutak ...
Dodje mi *da i tim momcima kažem da mi pogledaju ruke ...
Ali , nije bio momenat ...
momak je bio plakao ... onako jako ...
a, drug ga je smirivao ...

...



p.s.
adagio u g-molu od Albinonija :
Adagio in G minor by Albinoni
 
Član
Učlanjen(a)
12.12.2009
Poruka
254
brrr malopre sam hteo da se nešto išegačim akonto reunion-a, a onda sam pročitao ovo poslednje... YBT neverovatno je za nas, bar iz ovih krajeva univerzuma, koliko smo vezani za roditelje... Nigde nisam to zapazio u ovolikoj meri, mada o takvim stvarima nisam nešto ni preterano pričao. A scena koju si opisao je... Teška za opisati.
Malopre sam čuo Adagio... HUH!
Toliko toga mi je u glavi, a ne mogu sročiti...
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
13.03.2010
Poruka
174
AH , TAJ ALBINONI ...

Posle one priče o albinonijevom adagio-u , nije mi se dalo pisati ...
Mislim da je to bila naj-priča do sada ...
Dok sam je pisao , ponovo me je bila drmala „struja“ ...
Nisam umeo da iskažem rečima ono što sam hteo reći , ali ...
Možda je i bolje ispalo (nekad previše priče zna da pokvari stvar!)

Na nekim forumima je bilo lepih reakcija , na nekim ih nije uopšte ni bilo , (imam ovakvu temu na puno foruma)
Ali , meni je dovoljno da znam da je bilo par ljudi koji su se „naježili“ dok su čitali tu poslednju priču !

Narednog dana sam bio malo pod utiscima ...
Počeo sam svirku upravo sa adagio-m ... neizbežno je bilo ...
(inače imam neki svoj red ... repertoarski)
I , posle samo 7-8 sekundi desila se prva „uplata“ ,
A do kraja (adagio sviram oko 4 minuta) ukupno 4 (uplate)...
Što nije normalno ... po toj stopi bi bilo 60 ubacivanja (u koferče) za 1 sat ...
Bilo bi previše ...
Al’ lepo sam svirao taj adagio toga dana ...
Uzgred ... posle njega sam na narednu uplatu čekao ... 11 minuta (!)
Imam sat na gitari ...

Da ...
Uopšte ne sviram po notama taj adagio , kao i ostale stvari iz repertoara !
Onako ... malo je tačno , malo nije ,malo ubacujem svoje ...
------------------------------------------------------------------

video sam toga dana (nedelja) „soldžer of fortjun“ –a ... jednog poznanika sa kraja devedesetih

------------------------------------------------------------------

opet mi je neko ponudio travu ....
vozi čovek bicikl i ... puši travu !
nije li to opasno ?
mislim , nisam stručnjak ...

------------------------------------------------------------------


Dava stara drinkera (imaju po 55 godina , otprilike) su sedeli na dvadesetak metara ...
Stigli su tamo kad sam i ja (počeo da sviram)
Posle jedno ... sat i po , dolazi prvi , ubacuje pare i kaže da je to od njegovog druga (drinker B )
Kasnije dolazi taj drugi i ubacuje pare (pošto nisam uzeo 2 cigarete kojima me je najpre ponudio)
I kaže da je to ... od druga (drinker A)
He , he ...
Tako je ispalo , ne verujem da su se dogovarali ...
Bili su „uradjeni“ previše !

Posle , dok sam svirao „wind of change“ , prišli su obojica ...

Pustio sam ih da mi pričaju malo ...
Da bih skupljao materijal za svoje pisanje !
Sad sam „pisac“ i malo sam profesionalno deformisan ... he he ...
sigurno i pravi pisci pokušavaju da iskoriste sve što čuju , pročitaju ...
ranije nisam stimulisao ljude na predugačke razgovore jer ...
kod mene je baš ... vreme = novac !
ako me neko zadrži u ćaskanju 5-6 minuta , recimo - ja znam koliko me je to (otprilike) koštalo ...
1 sat (60 min.) : 10 ... (t.j. zarada za 1 sat ... )
Inače , ništa posebno zanimljivo mi nisu ispričali ...
Jedan od njih ima brata , koji je (kada je bio mlad) svirao Hendriksa po 8 sati dnevno ...
Sada daje časove gitare ...
 
Natrag
Top