Dj 15,5: Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: »Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev.« Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre. ...
Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji – pozdrav!« .... Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!«
Fariseji..
kako očekivano.
No tu se postavlja jedan veliki problem. zakon Mojsijev je za hebreje... nacionalno, krvno, hebreje, sinove Israela. Jesu li po krvi (ne po naumu) po krvi, ovi što sami sebe (neka ih, ne sudimo im zbog toga) porobljavaju nečim što njihovo nije hebreji? Nisu. Ujedno, argumenata, nikakvih argumenata nemaju da robovanje nečemu što je prestalo, što se na Kristove ne odnosi, nameću.
Uzgred, nije zgoreg postaviti ovde celu tu glavu Djela Apostolskih.
"Raspre u Antiohiji
Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: »Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti.« 2Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja.
3Oni su dakle, ispraćeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajući o obraćenju pogana i donoseći svoj braći veliku radost. 4Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog učini po njima.
5Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: »Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev.«
6
Petrova besjeda
Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre. 7Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: »Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju. 8I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. 9Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca. 10Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? 11Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni.«
12Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima.
13Kad oni ušutješe, progovori Jakov: »Poslušajte me, braćo! 14Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu. 15S time su u skladu riječi Prorokâ. Ovako je doista pisano:
16Nakon toga vratit ću se
i opet podići pali šator Davidov,
iz ruševina ga podići,
opet ga sazidati
17da preostali ljudi potraže Gospodina
i svi pogani na koje je zazvano ime moje,
govori Gospodin,
koji to 18obznanjuje odvijeka.
19Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu, 20nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. 21Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote čitaju.«
22
Apostolsko pismo
Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom. 23Po njima pošalju ovo pismo:
»Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji – pozdrav!«
24»Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, 25zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, 26ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. 27Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto. 28
Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: 29uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!«
30
Izaslanici u Antiohiji
Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo. 31Kad ga pročitaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja. 32Juda i Sila, i sami proroci, mnogim riječima ohrabriše i utvrdiše braću. 33Neko se vrijeme zadrže pa se onda s mirom od braće vrate onima koji ih poslaše. 35A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji naučavajući i navješćujući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodnju.
36