Baš zato što je na svim mjestima kada su ljudi u pitanju riječ o frazemu, kao kad tebi netko kaže da si "krava muzara", a u slučaju Tomine izjave riječ o najosobnijoj i najdubljoj ispovjednoj izjavi jednog čovjeka. To nije prigoda da Toma Isusa naziva "kravom muzarom" ili da mu kaže kako je On "bog i batina". Ovo razumiju i djeca u 6. razredu, ako ne razumiješ učini nešto za sebe.
Još ranije, na jednoj drugoj temi pomenuo sam na koji način mileriti razumeju izjavu Sv.Apostola Tome, tačnije pomenuo sam jedno od njihovih "tumačenja", a to je da je, po njima, reč o prostom "umetku", tačnije najveći broj "cionističkih fundamentalista" reči Sv.apostola Tome smatraju nečim što je Crkva navodno "ubacila" u tekst evanđelja, koristeći se frazeologijom kojom je na svojim denariusima aurusima, bio signiran Vespazijan (Dominus Deus).
Naravno, pored ovog baltantnog nepoznavanja činjenica, ali i konteksta samog teksta evanđelja (zbog čega bi sumnjičavi apostol Toma Isusu uopšte izrekao nešto što će rimski imperator sebi "pripisati" decenijama nakon događaja koje evanđelista opisije) postoji i drugi "argument" kome "cionistički fundamentalisti" (koji kao što vidimo ne samo da ne poznaju istoriju, nego su im i nepoznate i mnoge druge stvari) prilaze i obilato ga, što iz Jovanovog primera možemo videti, koriste.
Radi se naime o "novom saznanju" po kome je Sv. Apostol Toma, svoje reči uputio ne nekom određenom, još manje Isusu, nego se radilo o prostom uzviku čuđenja....
Dakle, po ovim "would be jew at any cost", Sv. Apostol Toma je prosto uzviknuo: "Gospode, Bože moj" u čuđenju i neverici, oduševljenju....
stanju uzbuđenosti... (poput nama savremenih "glumica" iz filmova za "nedorasle", poreklom upravo iz SAD, koje u stanju "uzbuđenosti" često ponavljaju "Oh My God...")
Da li je neko ko je pripadao narodu kome je zakon zabranjivao da u usta uzima Božije ime uzalud (da ga profaniše, a pod imenom se nije podrazumevalo samo YHWH, nego i Adonai i Elohim) mogao da ma koliko da je uzbuđen i začuđen
izgovori to ime?
Ne.
O tome da čitava "argumentacija" zasnovana na navodnom "uzbuđenju i oduševljenju" Sv. Apostola Tome, za svoju "čvrstinu" zahteva ne samo ono čega nema u originalu teksta Evanđelja (znaci interpunkcije) nego i odiše, vrišti anahronizmom, blasfemijom čak, da i ne govorim.