A ovde ćemo postaviti monaha Antonija.
Taj ipak nije vlast i ne donosi zakone, i poslušao sam vrlo kratko. Zato ću ja ovdje iznijeti što rade
"tvoje pederske vlasti" koje donose zakone.
Savezna Država Viktorija, u Australiji, je usvojila zakon kojim se zabranjuju konverzijske terapije – upotreba psiholoških ili duhovnih intervencija u pokušaju promjene čovjekove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, što će zasigurno znatno pojačati sukob između vjerske slobode, individualnog izbora i identitetske politike.
Ovaj zakon bi mogao postati model za zakone drugdje u demokratskom svijetu.
Zakon definira praksu promjene ili suzbijanja kao sljedeću:
„
praksa ili ponašanje usmjereno prema osobi, bilo s (ili bez) pristankom/a osobe na temelju seksualne orijentacije ili spolnog identiteta osobe; u svrhu promjene, suzbijanja seksualne orijentacije ili rodnog identiteta osobe; i navođenje osobe da promijeni, potisne seksualnu orijentaciju ili rodni identitet“.
Imajte na umu da, pravno gledajući, pristanak osobe je nebitan: praksa promjene ili suzbijanja nezakonita je bez obzira na stav osobe o kojoj se radi.
Zaista
važan dio zakona iz vjerske perspektive je njegov
popis „praksi promjene ili suzbijanja“. To uključuje: „
provođenje vjerske prakse, uključujući, ali ne ograničavajući se na praksu utemeljenu na raznim molitvama, poput oslobađanja ili egzorcizma“. (!)
Ukratko, ako netko
zamoli svećenika ili prijatelja kršćanina da se moli za njega kako bi mogao promijeniti svoju seksualnu želju ili rodnu disforiju,
taj svećenik ili prijatelj riskira počinjenje kaznenog djela. Pretpostavljam da se to odnosi i na roditelje koji se mole za svoju djecu – ili možda čak i roditelji koji uče svoju djecu da su nesputani izrazi seksualne želje (barem u skladu s kanonima građanskog ukusa) neprikladni.