Sveto Trojstvo

[Laodikeja]

Onda ti moram reci da si u zabludi, jer gajis uverenje da je tvoja istina stopostotna i jedina, a sve druge neistina, a nisi u to ni osvedocen od Boga, i ne postujes nikoga ko propoveda drugacije sto je najgora stvar i baca crnu senku na sve sto cinis i govoris.

Nije problem sto verujes u to sto verujes, vec tvoje nadmenosti koja ide do nepostovanja drugih, i slobode da veruju u suprotno.

Po meni ti mozes da verujes sto god zelis, ako si covek postovanje nece izostati.

 

[kainos]

Ovdje se svi udružili protiv tripa - ok trojičari, ali i lavić. Pa laviću zar nije triptova teorija da su Bog Otac ili Isus Duh Sveti, baš kao što ti vjeruješ, umjesto da raspravljaš sa onima koji vjeruju u tri Boga. Ne kužim te, a isto druge trojičare koji su se udružili protiv sa lavićem protiv tripa, a njegovu još goru modalaističku nauku od Sabelija ni ne pokušavaju oboriti. Ali eto neko je se sjetio pobiti i lavićevu i trojičarsku nauku u ovom videu, te spomenuo Sabelija i trojičare

 

[mire000]

Ne suprotim se ja Taramani u modlizmu zato sto je njegovo ucenje blisko nasem verovanju u jednog Boga(ni on se nama zato ne suprotstavlja), a vi imate dva Boga - Jehovini Svedoci i reformni Adventisti...
Sad bi da nas jednobosce posvdjate da bi ste se vi mnogobosci sakrili iza svog neznanja...

 

[Laodikeja]

Nije autoritet video - vec rec Bozja, a ona govori da postoji Bog Otac koji je Bog u punini, da postoji Gospod Isus koji je druga licnost i isto tako Bog kao i Otac, i Sveti Duh koji je licnost, koji je takode Bog.

Isus jeste Bozji sin ali u zemaljskom poredku, od vremena kada je stvoren plan spasenja on je preuzeo ovu ulogu posinjenja, sto znaci da on nije bio Bozji sin na nebu od vecnosti, vec je to postao rodjenjem na ovoj zemlji.

Nije tacna ni tvrdnja da su Bog Otac i Gospod Isus jedna licnost, i da je Bog u jednom trenutku bio Bog a u jednom Gospod Isus.

Bog Otac i Gospod Isus su dve licnosti, i to jasno pise u bibliji.

Takodje nije tacna tvrdnja da je Isus Sveti Duh, jer u bibliji jasno pise da je Duh Sveti nezavisna licnost od Isusa, a to mozemo videti u primerima gde je Duh Sveti dok je Isus bio na zemlji razgovarao sa pojedincima, i delovao u njima, kao u slucaju Zarije kome je Duh Sveti govorio da dodje u hram da vidi rodjenog Hrista.

Sto se tice istorije, ne mozemo gledati na tradicionalne crkve polovicnim licemernim ekstremistickim stavom kao na one koje imaju pogresno ucenje po pitanju trojedinog Boga, jer to bi bilo neposteno iz dva razloga.

Prvi razlog je taj - zato sto je to biblijsko ucenje.

Drugi je taj - zato sto je takav stav licemeran, i u tom slucaju postavlja se pitanje "zasto oni koji odbacuju ucenje tradicionalnih crkava o trojedinom Bogu ne odbace sva ucenja koja poseduju tradicionalne crkve a koja su biblijska, a ne samo ovo ucenje?"

U ovome se vidi licemerje onih koji odbacuju ovu istinu jer ona postoji u tradicionalnim crkvama, jer da su posteni, oni bi tada odbacili SVA ucenja tradicionalnih crkava a koja postoje u bibliji, odbacili bi i samog Hrista i sve sto imaju tradicionalne crkve a ima veze sa spasenjem opisanom u bibliji.

----------------------------------------------------

DA LI JE HRISTOS BOG?

Mnoga mesta u Bibliji govore da je Hristos Bog.

Psalmista kaže:

„Bog nad bogovima, Gospod govori i doziva zemlju od istoka sunčanoga do zapada.
Sa Siona, koji je vrh krasote, javlja se Bog.
Ide Bog naš, i ne muči; pred njim je oganj koji proždire, oko njega je bura velika.
Doziva nebo ozgo i zemlju, da sudi narodu svome: Skupite mi svece moje, koji su učinili sa mnom zavet na žrtvi.
I nebesa oglasiše pravdu njegovu, jer je taj sudija Bog.“ (Ps 50,1-6)

Da se ovaj tekst odnosi na Hrista, jasno se vidi iz već pomenute činjenice: 1. da je sav sud dat Sinu (Jv 5,21.22.27), 2. a takođe i iz činjenice da će, prilikom drugog Hristovog dolaska, On biti taj koji će poslati Svoje anđele da sakupe „izbrane njegove od četiri vjetra“ (Matej 24,31).

„Naš Bog će doći i to ne tiho.“ Kad sam Gospod siđe s Neba, On će doći „sa zapovešću, s glasom arhanđelovim“ (1. Sol 4,16).
Ovaj glas je glas Sina Božjeg. Čuće ga svi koji su u grobovima, i izaći će (Jv 5,28.29).
Vaskrsli sveti će tada zajedno sa živim pravednicima biti odneseni na nebo, u susret Gospodu, da bi tamo svagda bili sa Njim. To je ono „sjedinjenje s Njim“, kada izabrani budu sakupljeni i to će predstavljati „naš sastanak u Njemu“ (2. Sol 2,1); Uporedi Ps 50,5; Mt 24,31; 1. Sol 4,16.

Dalje piše: „Pred njim je oganj koji proždire, oko njega je bura velika“ (Ps. 50,3).
Kad se Gospod Isus zajedno sa svojim anđelima otkrije s neba, to će biti „u plamenom ognju koji će kazniti one što ne znaju Boga i one što nisu poslušni jevanđelju o Gospodu našemu Isusu“ (2. Sol 1,7.8).

Iz ovoga se može videti da je Ps 50,1-6 tačan opis drugog Hristovog dolaska radi spasenja svog naroda.
A kad On dođe, pojaviće se kao svemoćni Bog.
Uporedi sa Avakumom 3 glava.
To je jedna od Njegovih zakonitih titula.
Mnogo vremena pre Hristovog utelovljenja Isaija je uputio sledeće utešne reči Izrailju: „Jer nam se rodi dete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: divni, savetnik, Bog silni, otac večni, knez mirni“ (Is 8 9,6).

To nisu samo reči proroka Isaije, nego reči Svetog Duha. Kada se Bog direktno obratio svome Sinu, dao mu je istu titulu.
U Psalmu 45,7 čitamo: „Presto je tvoj, Bože, večan i nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravice.“ Kad se ove reči čitaju površno, može se poverovati da David ovde slavi Oca.
Međutim u Novom zavetu nalazimo da je Bog Otac taj koji govori, koji se obraća svome Sinu i naziva ga „Bogom“. Vidi Jevrejima 1,1-8.
Hristu ovo ime nije dato kao posledica nekih velikih zasluga, već Mu ono pripada po pravu nasledstva!
To potvrđuje pisac poslanice Jevrejima govoreći o sili Božjoj, kada kaže da je Hristos „postao toliko silniji od anđela koliko je nasledio ime uzvišenije od njihovoga“ (Jevr 1,4)2.
Sin uvek s pravom nosi ime oca. Tako i Hristos, kao „jedinorodni Sin“ Božji, s pravom nosi ime Oca. Sin je takođe više ili manje slika oca.
On, u izvesnom stepenu, preuzima lik i karakterne osobine svoga oca, ali ne u potpunosti, jer nema savršene reprodukcije u ljudskoj vrsti.
U Bogu međutim nema nesavršenstva, niti pak u bilo kom Njegovom delu. Zato je Hristos tačan odraz Oca. (Jevr 1,3).
Kao Sin samopostojećeg Boga i On ima sve osobine Božanstva.
Tačno je da postoje mnogi sinovi Božji, ali samo je Hristos jedinorodni Sin Božji, i to na način kako nijedno drugo biće nije bilo, niti će ikada biti. Anđeli su, kao i Adam, sinovi Božji stvaranjem (Jov 38,7; Lk 3,38); hrišćani su sinovi Božji posinjenjem (Rim 8,14.15), ali Hrist je Božji Sin rođenjem; pisac poslanice Jevrejima dalje pokazuje da Hristos, na položaj koji zauzima, nije podignut nego Mu on pripada po zakonu.
On kaže da je Mojsije „u svemu domu Božjem bio veran kao sluga,“ ali je „Hristos kao sin nad svojim domom“ (Jevr 3,6). Zatim navodi da je Hristos graditelj toga doma (stih 3).
On je taj koji će „sagraditi crkvu Gospodnju i nosiće slavu.“ (Zah 6,12.13)
Sam Hristos je na krajnje nedvosmislen način učio ljude istini da je On Bog. Kada je bogati mladić došao k Njemu i pitao: „Dobri učitelju, šta da učinim da nasledim život večni?“ - Isus je pitao, pre nego što je dao direktan odgovor: „Što me nazivaš dobrim? Niko nije dobar osim jednoga Boga“ (Mk 10,17.18).
Šta je Isus hteo da kaže ovim rečima? Da li je rekao da On nema prava na ovakvo oslovljavanje? Da li je to bila Njegova spontana skromnost? Da li je hteo da kaže da On nije dobar? Nipošto, jer Isus je bio apsolutno dobar. Jevreje koji su Ga stalno vrebali da pronađu greške na Njemu da bi Ga optužili, upitao je odvažno: „Ko me od vas prekoreva za greh?“ (Jv 8,46).
U celom jevrejskom narodu nije bilo nijednoga koji Ga je ikada video ili čuo da je makar i prividno učinio nešto zlo.
Oni koji su nameravali da Ga osude, mogli su to samo tako što su našli lažne svedoke protiv Njega.
Petar kaže da On „greha ne učini i prevara se ne nađe u ustima njegovim“ (1. Petr 2,22).
Pavle svedoči da Hristos „nije znao greha“ (2. Kor 5,21). Psalmista piše: „ ...Gospod, branič moj ... nema u njemu nepravde.“ (Ps 92,16).
Jovan kaže: „I znate da se on javio da ukloni grehe, a u njemu nema greha“ (1. Jv 3,5).
Hristos ne može sam sebe da porekne; baš kao što nije mogao da kaže: „Ja nisam dobar.“
On jeste i bio je apsolutno dobar, savršena dobrota. Pošto niko nije dobar osim Boga, a Hristos je dobar, onda sledi da je Hristos Bog.
To je bila istina koju je hteo da približi bogatom mladiću. To je bilo takođe ono čemu je učio svoje učenike.
Kad je Filip molio Isusa: „Gospode, pokaži nam Oca, i nama je dovoljno“, Isus je odgovorio: „Toliko vremena sam s vama i nisi me upoznao, Filipe? Ko je video mene, video je Oca; kako onda govoriš: pokaži nam Oca?“ (Jv 14,8.9).
To je isto tako jasno kao i reči: „Ja i Otac jedno smo“ (Jv 10,30). Hristos je bio, čak i ovde među ljudima, toliko istiniti Bog, da je On, kad su ga molili da im pokaže Oca, 2 I toliko posta bolji od anđela koliko preslavnije ime od njihova dobi – ovo je tekst koji se nalazi u Karadžićevom prevodu Novog Zaveta, no tačniji prevod je onaj koji nalazimo u engleskom ili savremenim prevodima, a koji ističe da je Isusovo preslavno ime dobijeno kroz nasledstvo. – Prim. Prev. 9 mogao reći: Pogledajte mene.
To nas ponovo podseća na izjavu koju je dao Otac kada je Prvorodnoga uveo u svet: „I da mu se poklone svi anđeli Božji“ (Jevr 1,6).
Hristos nije polagao pravo na obožavanje samo pre stvaranja sveta, kada je delio slavu Očevu, nego su, i u vreme kad se rodio kao dete u Vitlejemu, svi sveti anđeli dobili nalog da Mu se poklone.
Jevreji nisu pogrešno razumeli ono što je Isus rekao za sebe. Kada je izjavio da je On jedno sa Ocem, podigli su kamenje da bi Ga kamenovali.
Na Njegovo pitanje za koje dobro delo žele da Ga kamenuju, odgovorili su: „Za dobro delo te ne zasipamo kamenjem, nego zbog hule na Boga, što se ti, kao čovek, gradiš Bogom“ (Jv 10,33).
Da je On zaista bio samo ono čime su Ga smatrali, tek običan čovek, onda bi Njegove reči zaista bile hula na Boga; ali je On bio Bog.
Hristos je došao na ovaj svet da otkrije ljudima Boga, kako bi oni mogli doći k Njemu. Zato i apostol kaže: „Jer Bog je bio u Hristu i pomiri svet sa sobom“ (2. Kor 5,19).
Jovan je pisao da je Reč, koja je bila Bog, postala telo. (Jv 1,1.14). U tom smislu piše: „Boga niko nikad nije video; jedinorodni Sin, koji je u Očevom krilu, on ga objavi“ (Jv 1,18).
Obratimo pažnju na izraz: „Jedinorodni Sin, koji je u Očevom krilu, on ga objavi.“ Hristos tu u Očevom krilu ima svoje prebivalište, i On je ovde predstavljen kao deo Božanstva sa jednakom sigurnošću, bez obzira na to da li se nalazi na zemlji ili na nebu.
Upotreba sadašnjeg vremena, ukazuje na činjenicu da se radi o nastavku takvog postojanja. To predstavlja istu ideju koja je sadržana u Isusovoj izjavi datoj Jevrejima: „… Ja Sam pre nego se Avraam rodio!“ (Jovan 8,58).
I ovo još jednom pokazuje Njegovu identičnost sa Onim koji se otkrio Mojsiju u gorućem žbunu, koji je svoje Ime objavio kao „Ja Sam onaj što jest“ (2.Moj. 3,14). Konačno, imamo i nadahnute reči apostola Pavla u vezi sa Isusom Hristom.
Prema njegovoj izjavi, bila je volja Očeva „da se u nj useli sva punina“ (Kol 1,19).
Kakva to punina prebiva u Isusu, objasnićemo u sledećem poglavlju. Tamo stoji: „U njemu telesno obitava sva punina Božanstva“ (Kol 2,9).
To je tačno i nepogrešivo svedočanstvo da Isus po prirodi ima sve osobine Božanstva. Ova činjenica koja ukazuje na Njegovo Božanstvo biće još jasnija kad budemo nastavili da Ga posmatramo kao Stvoritelja.

Izvod iz knjige pionira Adventne crkve E. Dž. Vagonera HRISTOS I NJEGOVA PRAVEDNOST

 

[Taramana]

Kainose šta ima?
Vidi,ti do dana današnjeg nisi razumeo moje verovanje jer je ono slično i modalizmu i trojičarstvu ali nije isto.
Meni je neuporedivo bliže trojičarstvo od dvojičarstva zato što vi Boga u Duhu svetom pretvarate u satanu i to je teška hula.
Mire veruje da je Otac ličnost u celini i ja tako verujem.On veruje da je Sin takođe ličnost u celini i ja tako verujem.On veruje da je Sveti Duh ličnost u celini i ja tako verujem.

On veruje da su sve tri ličnosti BOG u celini i ja tako verujem. On sve troje vidi kao jednog Boga i ja takođe.
U čemu nam je razlika?
U tome što ja ne vidim tri ličnosti koje grade celinu Boga več mi je u svakom od pomenutih Bog u punini a to znači Otac je Bog
u punini isto tako se isti javlja u TELU zvanom Sin jer nisu dvojica i potom dozazi u verujuće isti Onaj koji je oduvek Bog i sveprisutan.

Zamisli balon to je materija a svuda okolo je vazduh i ti ga ne vidiš niti možeš sagledati a on je svuda i ako ga ubaciš u materiju-balon postaće vidljiv a biće ispunjen puninom vazduha i jesi li tad video vazduh jer je u materiji pokazan JESI.Nema dva vazduha niti tri već jedan svuda prisutan.

Izvini što ti ovako crtam jer Adv.drugačije teško možeš nešto primaći razumu pa bar oku da približim koliko je to moguće.
Nereče mi ti ono kako mrtvi mogu čuti glas da ustanu....nereče mi ništa o onom Paji....?
Video nisam gledao jer pročitah da piše ,,otpad od vere,, a ja sam verujući pa mi ne priliči da čitam otpatke.

 

[mire000]

Ali eto neko je se sjetio pobiti i lavićevu i trojičarsku nauku u ovom videu, te spomenuo Sabelija i trojičare..

Polikarp Irinej Justin Mucenik i Klement, su svi verovali u Trojstvo..

Neverovantno je kako u videu lazu!
I ti ocekujes da ti mi verujemo Kainose???


Da vidimo sta su verovali:

________________________________________________________________________________________


Irenej je bio izriciti Trinitarijanac. Bio je Polikarpov ucenik, koji je opet bio ucenik apostola Jovana.

Evo sta kaze Irinej:

"Jer Crkva je, premda raširena po čitavom svijetu sve do kraja zemlje, od apostola i njihovih učenika primila vjeru u jednoga Boga, Oca Svemogućega… i u jednoga Isusa Krista, Sina Božjega, koji je postao tijelom radi našega spasenja, i u Duha Svetoga.’’ (Irenej, Protiv krivovjerja, 1, 10, 1 [189. god.])


„Jer s njim su uvijek bili prisutni Riječ i Mudrost, Sina i Duha"(Protiv krivovjerja 4:20:1).


________________________________________________________________________________________


Justin je rekao:

"Dokazat ćemo da ga obožavamo s razlogom; jer smo naučili da je on Sin samog istinitog Boga, da ima drugo mjesto i da je Duh proroštva treći. Zbog toga nas optužuju za ludost, govore da pridajemo raspetom čovjeku drugo mjesto do nepromjenjivog i vječnog Boga, Stvoritelja svih stvari, no oni ne poznaju otajstvo koje u tome počiva" (Prva apologija 13,5-6 [a.d. 151.]).

________________________________________________________________________________________



Klement je rekao:


"Ja razumijem ništa drugo nego da se misli na Sveto Trojstvo, jer treći je Duh Sveti i Sin je drugi, po kome je sve stvoreno po volji Oca." (Klement, Stromata, Knjiga V, poglavlje. 14)



*Kada ces prestati da siris lazi?
Taramana je ispravno ove videe nazvao ''otpatci''.

 

[antonijadz]

Što se tiče mišljenja to svako ima pravo da misli šta god hoće i da krave lete ali kad počne tu svoju maštu nuditi kao istinu naše je da kažemo da je to laž i da to za sebe zadrži.

Da ima svatko da misli što hoće , sva sreća što krave ne lete
Zikina dinastija - Sreca tvoja pa krave ne lete
[raw]<iframe width="854" height="480" src="https://www.youtube.com/embed/UGyVXYbYmAQ" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>[/raw]

On veruje da su sve tri ličnosti BOG u celini i ja tako verujem. On sve troje vidi kao jednog Boga i ja takođe.
U čemu nam je razlika?
U tome što ja ne vidim tri ličnosti koje grade celinu Boga več mi je u svakom od pomenutih Bog u punini a to znači Otac je Bog
u punini isto tako se isti javlja u TELU zvanom Sin jer nisu dvojica i potom dozazi u verujuće isti Onaj koji je oduvek Bog i sveprisutan.

Ima još netko , tko ima isto vjerovanje kao ivas dvoje

 

[Laodikeja]

Da, to je ipak licemerje, prihvatati samo polovicno veru, a ujedno se njome hvaliti.

U ovome se pokazuje da ni Taramana, ni Mire, ni Antonija nisu dosledni veri svojih Otaca, pa ni bibliji koja ovo uci, jer ranohriscanski oci su veovali u tri nezavisne Bozanske licnosti - Oca, Sina, i Svetog Duha.

-------------------------------------------------

Ranokršćanska svjedočanstva vjere u Trojstvo

Mnogi koji poricu istinsko božanstvo Isusa Krista i nauk o Trojstvu (poput Jehovinih svjedoka) imaju tendenciju krivo prezentirati povijest rane Crkve i kakvo su uvjerenje imali rani kršćani o toj važnoj nauci. Stoga evo kratki navodi ranih kršćana koji prilično jasno pokazuju što su oni doista vjerovali (puno prije Konstantina):


"Pošto ste sve to prije rekli, krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, u tekućoj vodi… A u pomanjkanju i jedne i druge, izlij triput vodu na glavu u ime Oca i Sina i Duha Svetoga."

(Didahe, 7,1 [70. god.])


"Crkvi u Efezu u Aziji… izabran kroz istinsku patnju voljom Oca i Isusa Krista, našega Boga"

(Ignacije Antiohijski, Poslanica Efežanima, 1 [110. god.])


"Samo je jedan liječnik, tjelesan i duhovan, rođen i nerođen, Bog u tijelu, pravi život u smrti, rođen od Marije i od Boga, najprije sposoban trpjeti, a onda nepodložan trpnji, Isus Krist, naš Gospodin."

(Isto, 7, 2)


"Jer naš je Bog, Isus Krist, začet od Marije prema Božjem planu: od sjemena Davidova, to je istina, ali i po Duhu Svetom"

(Isto, 18, 2)


"Braćo, o Isusu Kristu valja nam misliti kao o Bogu, kao o sucu živih i mrtvih, i ne smijemo slabo cjeniti svoje spasenje."

(Drugo Klementovo pismo Korinćanima 1, 1[kasno 1.st ili oko 150. god.])


"Dokazat ćemo da ga obožavamo s razlogom; jer smo naučili da je on Sin samog istinitog Boga, da ima drugo mjesto i da je Duh proroštva treći. Zbog toga nas optužuju za ludost, govore da pridajemo raspetom čovjeku drugo mjesto do nepromjenjivog i vječnog Boga, Stvoritelja svih stvari, no oni ne poznaju otajstvo koje u tome počiva."

(Justin Mučenik, Prva apologija 13, 5-6 [151. god.])


"Svojstvo je Boga, najvećeg i svemogućeg i živoga Boga, ne samo da bude svugdje, nego također i da sve vidi i čuje; jer ne može ga se nikako ograničiti na neko mjesto… Tri dana prije nego su stvorena svjetlila predstavljaju sliku Trojstva; Boga, njegove Riječi i njegove Mudrosti"

(Teofil Antiohijski, Autoliku, 2, 15 [189. god.])


"Jer Crkva je, premda raširena po čitavom svijetu sve do kraja zemlje, od apostola i njihovih učenika primila vjeru u jednoga Boga, Oca Svemogućega… i u jednoga Isusa Krista, Sina Božjega, koji je postao tijelom radi našega spasenja, i u Duha Svetoga."

(Irenej, Protiv krivovjerja, 1, 10, 1 [189. god.])


"Jer s njim su uvijek bili prisutni Riječ i Mudrost, Sina i Duha ... Riječ, to jest Sin, je uvijek bio s Ocem."

(Irenej, Protiv krivovjerja, 4, 20, 1.3)


"Dokazi iz apostolskih spisa, da je Isus Krist Jedan te Isti, Jedinorođeni Sin Božji, savršeni Bog i savršeni čovjek."

(Irenej, Protiv krivovjerja, 3, 16)


"Mi doista vjerujemo da postoji samo jedan Bog, no vjerujemo da unutar ovog raspoređaja, ili, kako ga nazivamo, ekonomije (oikonomia), postoji Sin ovoga jedinog Boga, njegova Riječ, koji je proizišao iz njega i kroz kojeg su sve stvari stvorene i bez kojeg ništa nije stvoreno… Vjerujemo da ga je [Sin] po Ocu poslao dolje, prema svojem obećanju, Svetog Duha, Branitelja (Parakleta), posvetitelja vjere onih koji vjeruju u Oca i Sina i u Duha Svetoga… Ovo pravilo vjere prisutno je od početka evanđelja, čak i prije najranijih krivovjeraca"

(Tertulijan, Protiv Prakseja, 2 [216. god.])


"I u isto vrijeme otajstvo ekonomije je dobro čuvano, jer je jedinstvo raspoređeno u Trojstvu. Poredano, troje su Otac, Sin i Duh. Oni su troje, međutim, ne u stanju, nego u stupnju; ne u biti, nego u formi; ne u moći, nego u vrsti; istobitni, jednog stanja, jedne moći, jer on je jedan Bog čiji su stupnjevi, forme i vrste ubrojane u ime Oca i Sina i Duha Svetoga"

(Isto)


"Imaj uvijek na umu pravilo vjere koju ja ispovijedam i kojem nosim svjedočanstvo da su Otac i Sin i Duh nerazdvojivi jedan od drugoga i onda ćeš shvatiti što pod tim mislim. Pripazi sada, kažem da je Otac drugi (različit), Sin je drugi i Duh je drugi. Ovu izjavu mogu krivo shvatiti neuke ili krivo poučene osobe, kao da to ima značiti različitost i tu različitost shvatiti kao odvojenost između Oca, Sina i Duha Svetoga"

(Isto, 9)


"Tako sveza Oca u Sinu i Sina u Branitelju čini tri povezane osobe koje se ipak razlikuju jedna od druge. One tri su jedne biti, ali ne jedna osoba, kao što je rečeno: "Ja i Otac jedno smo."(Iv 10,30), s obzirom na jedinstvo biti, a ne jednosti broja"

(Isto, 25)


"Mi ne držimo do onoga što krivovjerci zamišljaju: da se neki dio Božjeg bića pretvorio u Sina i da je Otac stvorio Sina iz ničega, to jest, iz bića koje je izvan njega samog, tako da je postojalo vrijeme kada ga [Sina] nije bilo"

(Origen, Temeljne istine, 4, 4, 1 [225. god.])


"Ne, odbacujući svaku sugestiju tjelesnosti, držimo da su Riječ i Mudrost rođene od nevidljivog i bestjelesnog Boga, bez sudjelovanja ikakvog tjelesnog bića… izraz, kojeg upotrebljavamo, međutim, da nikada nije bilo vremena kada nije postojao, valja uzeti s određenim tumačenjem. Upravo su riječi "kad" i "nikad" izrazi za vremenitost, dok sve rečeno za Oca, Sina i Svetoga Duha treba shvatiti kao nadilaženje svega vremena, svih doba i sve vječnosti"

(Isto)


"Jer samo Trojstvo nadilazi svaki smisao, u njemu se može shvatiti ne samo ono vremenito, nego i vječno. Sve ostale stvari, doista, koje se nalaze izvan Trojstva, treba mjeriti vremenom i dobima"

(Isto)


"Budući je Otac nazvan svemoguć, nitko ne bi trebao biti uvrijeđen da je Sin Božji nazvan svemoguć."

(Origen, Temeljne istine, O Kristu, BK 1, Ch 2)


"Ništa se u Trojstvo ne može nazvati većim ili manjim, budući da izvor božanstva sam sadrži sve stvari"

(Origen, De Principis, Knjiga I, CH. 3, sekciju 7)


"Mi obožavamo jednoga Boga, Oca i Sina."

(Origen, Protiv Celsusa, knjiga VIII, poglavlje 12)


"Sama Božja Riječ je od Boga samoga, stoga je Riječ Bog, a biće Božje biće. S druge strane, svijet je stvoren iz ničega, stoga on nije Bog"

(Hipolit, Pobijanje svih krivovjerja, 10, 29 [228. god.])


"Što se tiče moći, dakle, Bog je jedan. Ali što se tiče ekonomije radi se o trostrukoj manifestaciji"

(Hipolit, Protiv krivovjerja jednog Noetusa)


"Činjenica da je Krist, tvorac svega... bio kršten u Jordanu."

(Hipolit, Diskurs o Svetoj teofaniji).


"Pored njega nije bilo ništa, ali on [Bog], dok je postojao sam, ipak je postojao u množini."

(Hipolit, Protiv Noetusa, dio 10)


"Pismo ističe Krista kao Boga, upravo koliko ističe samog Boga kao čovjeka. Isto toliko opisuje Isusa Krista kao čovjeka, koliko Krista Gospodina opisuje kao Boga. Jer ne ističe da je on samo Sin Božji, nego isto tako i Sin Čovječji; niti kaže samo Sin Čovječji, nego je također uobičajeno o njemu govoriti kao o Sinu Božjemu. Budući da je od dvoga, on je oboje, osim ukoliko bi bio samo jedno, onda ne bi mogao biti drugo. Jer sama narav nalaže da moramo vjerovati da je čovjek koji je od čovjeka, jednako tako ta ista narav nalaže da moramo vjerovati da je Bog koji je od Boga… Neka oni, stoga, koji čitaju da Isus Krist Sin Čovječji jest čovjek, neka isto tako pročitaju da je isti Isus nazvan, također, Bogom i Sinom Božjim"

(Novacijan, O Trojstvu, 11 [235. god.])


"Nadalje, mogao bih se prigodno obratiti onima koji dijele, komadaju i uništavaju najsvetiji navještaj Božje Crkve, čineći od toga [Trojstva] doista, tri moći, različite supstancije i tri vrhovna boga… [Neki krivovjerci] naviještaju da postoje, na neki način, tri boga, kada dijele sveto jedinstvo u tri supstancije strane jedna drugoj i potpuno odvojene

(Papa Dionizije, Pismo Dioniziju Aleksandrijskom, 1 [262. god.])


"Stoga, sveto Trojstvo mora biti skupljeno i donešeno zajedno u jedno, najviše, kao što jest, mislim na svemogućeg Boga svega stvorenog,… Hula je, i to ne uobičajena, nego najgora, reći da je Sin, u svakom pogledu, rukotvorina [stvorenje]… No, ako je Sin postao [stvoren], bilo je vrijeme kada ova svojstva nisu postojala, i, prema tome, bilo je vrijeme kad je Bog bio bez njih, što je krajnje besmisleno"

(Isto, 1-2)


"Stoga, niti možemo odvajati na tri vrhovna boga to čudesno i božansko jedinstvo… Nego, moramo vjerovati u Boga, Oca Svemogućega i u Krista Isusa, njegova Sina, i u Duha Svetoga; te da je Riječ sjedinjena s Bogom svega stvorenoga. Jer, on kaže, "Ja i Otac jedno smo" i "Ja sam u Ocu i Otac u meni""

(Isto, 3)


"Jedan je Bog… Trojstvo je savršeno, u slavi i vječnosti i autonomiji, niti podijeljeno, niti otuđeno. Stoga nema ničega bilo stvorenog, bilo podređenog u Trojstvu; niti čega stavljenog iznad, kao da bi u nekom prijašnjem razdoblju nešto ne postojalo i onda u nekom kasnijem razdoblju bilo uvedeno. I stoga, niti je ikad Sin bio odsutan od Oca, niti je Duh od Sina; nego bez razlike i promjene, isto Trojstvo uvijek ostaje isto"

(Grgur Čudotvorac, Ispovijest vjere, [265. god.])


"Himni s Otkrivenjem i Psalmima Božjim [Patrik] pjeva i iznosi isto za izgradnju Božjeg naroda. Ovaj zakon on drži u Trojstvu svetog Imena i naučava o jednoj biti u tri osobe"

(Sehnal Irski, Himni u pohvalu sv. Patrika, 22 [444. god.])


"Danas vežem na sebe jaku snagu zazivanja Trojstva - vjera u Trojstvo u jedinstvu, Stvoritelja svega stvorenog"

(Patrik Irski, Štit na prsima sv. Patrika, 1 [447. god.])


"Nema drugog Boga, niti ga je bilo do sada, niti će ga biti od sada, osim Boga Oca nerođenoga, bez početka, u kojem sve počinje, koji uzdržava sve stvari, kao i njegova Sina Isusa Krista kojeg isto tako ispovijedamo da je uvijek bio s Ocem - prije početka svijeta… Isus Krist je Gospodin i Bog u kojeg vjerujemo… i koji je na nas preobilno izlio Svetog Duha… kojeg ispovijedamo i klanjamo mu se kao jednom Bogu u Trojstvu svetog imena"

(Isti, Ispovijest sv. Patrika, 4 [452. god.])


Nekršćanska svjedočanstva o kršćanskom vjerovanju da je Isus Bog

Plinije Mlađi (oko 111.): „Također su izjavljivali da se njihova sveukupna krivnja ili pogreška svodi samo na ovo: redovito su se, na određeni dan, sastajali prije svitanja kako bi pjevali pjesme u Kristovu čast, kao da je kakav Bog (...).

Komentar: Kršćani se Isusu klanjali (pjevali mu) kao Bogu.

Izvor: svedoci.net

 

[kainos]

"Jer Crkva je, premda raširena po čitavom svijetu sve do kraja zemlje, od apostola i njihovih učenika primila vjeru u jednoga Boga, Oca Svemogućega… i u jednoga Isusa Krista, Sina Božjega, koji je postao tijelom radi našega spasenja, i u Duha Svetoga.’’ (Irenej, Protiv krivovjerja, 1, 10, 1 [189. god.])

„Jer s njim su uvijek bili prisutni Riječ i Mudrost, Sina i Duha"(Protiv krivovjerja 4:20:1).

Ovo što Irenej vjeruje vjerujem i ja...pa on je rekao da vjeruje samo u JEDNOG BOGA OCA, a za Isusa veli da je njegov Sin....ja ću za Isusa uvijek reći da je Sin Božji...i vjerujem da ima i sv. Duh....ništa to o trojstvu ne govori....evo jednog teksta od Teofila Antiohijskog

TEOFIL ANTIOHIJSKI - O BOGU OCU I SINU (ISPRAVAN POGLED NA JEDINOROĐENOG BOŽJEG SINA)

Krscani nerjetko nemogu uskladiti svoja vjerovanja o Isusu. Jedni kazu da je Bog, drugi kazu da je stvorenje - dok istina nije bas tako crno-bijela. Teofil nam je ostavio vrijedan spis u kojem objasnjava odnos Oca i Sina na dosta razumljiv nacin, dajuci nam pritom precizan uvid u vjerovanje ranih krscana po pitanju Sina.
Teofil, u pokusaju da obrati svojeg prijatelja sa poganstva na krscanstvo, objasnjava razliku izmedu pravog Bozjeg Sina, Isusa Krista, i poganskog pogleda na Bozje Sinove.
Evo teksta:

'‘... Zatim ces mi reci: ‘Rekao si da se Boga nemoze ograniciti prostorom, kako sad govoris da je hodao u Raju?’ Slusaj sto ti kazem. Bog i Otac se doista nemoze ograniciti, i nemoze se naci na jednom mjestu, ne postoji mjesto njegovog odmora; ali njegova Rijec, kroz koju je sve stvorio, koja je njegova moc i njegova mudrost, ona, uzevsi lik Oca i Gospodara svega sto postoji, otisla je u vrt u oblicju Bozje osobe, i razgovarala je sa Adamom. I samo Sveto Pismo nas uci kako je Adam cuo glas. Ali sto je drugo glas nego Bozja Rijec, koja je ujedno njegov Sin? Dakako, ne kao sto poete i pisci govore o bozjim sinovima, onima koji su zaceti tijekom odnosa sa zenama, vec kako istina izlaze, onaj koji uvijek postoji, nastanjen u Bozjem srcu.

Ta prije nego je ista stvoreno on ga je imao kao savjetnika, bio je njegov vlastiti um i misao. Ali kada je Bog zazelio stvoriti sve sto je odredio, zaceo je ovu Rijec, izgovorio je prvorodenca nad cijelim stvorenjem. Nije sam sebe lisio Rijeci (razuma), vec je zaceo razum, i uvijek je razgovarao sa svojim razumom. Sveto Pismo nas uci sljedece, kao i svi duhom nadahnuti ljudi, jedan od kojih je Ivan, on kaze, ‘u pocetku bijase Rijec, i Rijec bijase u/kod Boga’, pokazujuci kako je isprva Bog bio sam, a Rijec u njemu. Zatim kaze ‘Rijec bijase Bog, sve je postalo kroz nju, i bez nje niti jedna stvar nije nastala’. Rijec je, znaci, Bog, i prirodno je proizvedena od Boga, te kad god Otac svemira zazeli, on ju salje na bilo koje mjesto; a nju se kada dode na odrediste cuje i vidi, posto je poslana od njega, i ogranicena je prostorom ...’ Poslanica Diognetu

Usporedimo Teofilove tvrdnje o Sinu sa onime sto govore Stari i Novi Zavjet:

1) Pismo govori o posebnom Bozjem Sinu koji je dosao sa neba. Upravo o tom Sinu govori i Teofil. - 'Tko uzađe na nebo i siđe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li?', Izreke 30:4
- 'Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji...Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.', Ivan 3:13-16

2) Teofil tvrdi da je Sin prirodno proizasao od Boga. Drugim rijecima; da se 'rodio' od Boga - kao Bog. To Pismo potvrduje, posto se Isusa naziva ‘prvorođencem’ i ‘pocetkom Bozjeg stvorenja’. Znaci, iako se za Sina kaze kako je Bog, takoder pise kako je on imao nekakav pocetak. - 'Ja, mudrost, boravim s razboritošću i posjedujem znanje umna djelovanja...Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda...Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve. A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt.', Izreke 8:12-36
- 'On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja.', Kolosanima 1:15
- 'I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: "Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja', Otkrivenje 3:14

3) Iako je Isus Bozji Sin, on je rođen kao preslika svojeg Oca. Zbog toga, iako je Sin u jednu ruku nastao, nije nastao na isti nacin kao ostala stvorenja. Ne zaboravimo, sve sto je ikad stvoreno, stvoreno je kroz Isusa. Sto Sina uzdize na visu razinu od ostalih bica. - 'U početku bijaše Riječ, i Riječ, bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve je po njoj postalo, i bez nje ništa nije postalo, što je postalo.', Ivan 1:1-3
- 'Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu.', Kolosanima 1:16-17
- 'Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.', Rimljanima 9:4-5
- 'Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni.', 1 Ivanova 5:20
- 'iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.', Titu 2:13
- 'posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji...Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti, i Podzemlja...I anđelu Crkve u Smirni napiši: "Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji bijaše mrtav i oživje', Otkrivenje 1:13-2:8
- 'Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.', Hebrejima 1:1-2

4) Teofil prikazuje Oca kao ‘veceg' od Sina, posto smatra da se Oca nemoze ograniciti nicime, dok kaze da se Sina ipak moze. Slicnu stvar govori i Pismo. Sam Isus je rekao kako je Otac veci od njega. Apostoli su kasnije naucavali kako je Otac glava Kristu. Takoder, ‘moj Bog’ je nesto sto se cuje samo od Sina dok govori o Ocu, obrnuto ne. Otac za Sina kaze kako je ‘Bog’, ali nikad ne kaze ‘moj Bog’. - 'Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene.', Ivan 14:28
- 'Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog.', 1 Korincanima 11:3
- 'Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podložio. I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.', 1 Korincanima 15:26-28
- 'Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi', Ivan 5:26 Znaci, ispravno vjerovanje o Sinu se shvaca na sljedeci nacin: - U pocetku je postojao Otac, a njegova Rijec je bila u njemu. U jednom trenu Otac je ‘zaceo’ Rijec, te ‘rodio’ svojeg prvog Sina koji je takoder bio Bog. Ali, bez obzira na svoje bozanstvo, Rijec Oca smatra svojim i nasim Ocem, te svojim i nasim Bogom. U tome se vidi kako je Sin oduvijek podreden Ocu, te da svakako postoji hijerarhija autoriteta u njihovom odnosu. Takoder, iako su dvoje, oni su kao jedno - posto je Otac u Sinu, i Sin u Ocu. Tko vidi Sina, vidi i Oca posto je Sin odsjaj Oceve slave. Sve sto je Otac kao bice, to je ‘otisnuto’ na Sinu - i upravo je po ovome Isus jednak Ocu, iako je Otac veceg autoriteta. Isto tako, posto je Sin proizasao iz Oca (a ne da je oduvijek postojao zasebno od Oca), govori se samo o jednom ‘pravom‘ Bogu (Ocu), i njegovom Sinu.

Laodikeja pusti se okultiste Origena - taj je vjerovao u univerzalno spasenje, čak da će se i sotona spasiti....

 

[Laodikeja]

Nije u pitanju Origen, vec i drugi crkveni Oci, a ja licno ne podrzavam ni jednoga od njih, vec govorim radi onih koji ih podrzavaju, citiraju Didahe i kazu da je to rec Bozja, a ne veruju u ono sto ti oci govore, i sto pise u tim Didahama.

Moj autoritet je rec Bozja, i ona kaze da postoje tri Bozanske licnosti.

Evo jednog konteksta uporednih tekstova koji nedvosmisleno potvrdjuju da je Isus Bog.

BOG ALFA I OMEGA - PRVI I POSLEDNJI

"Ovako govori Gospod Car Izrailjev i Izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: ja sam prvi i ja sam poslednji, i osim mene nema Boga" ( Isaija 44. 6 )

"I reče Onaj što seđaše na prestolu: Evo sve novo tvorim. I reče mi: Napiši, jer su ove reči istinite i verne.
I reče mi: Svrši se. Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ja ću žednome dati iz izvora vode žive za badava.
Koji pobedi, dobiće sve, i biću mu Bog, i on će biti moj sin" ( otkrivenje 21. 5 - 7 )

ISUS ALFA I OMEGA PRVI I POSLEDNJI KOJI DOLAZI

"Ja Jovan, koji sam i brat vaš i drug u nevolji, i u carstvu i trpljenju Isusa Hrista, bejah na ostrvu koje se zove Patam, za reč Božiju i za svedočanstvo Isusa Hrista.
Bejah u duhu u dan nedeljni, i čuh za sobom glas veliki kao trube koji govoraše: Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Poslednji....
I obazreh se da vidim glas koji govoraše sa mnom; i obazrevši se videh sedam svećnjaka zlatnih...
I usred sedam svećnjaka kao Sina čovečijeg, obučenog u dugačku haljinu, i opasanog po prsima pojasom zlatnim.
I kad Ga videh, padoh k nogama Njegovim kao mrtav, i metnu desnicu svoju na me govoreći mi: Ne boj se, ja sam Prvi i Poslednji," ( Otkrivenje 1. 9 - 10 )

"Ено, иде с облацима, и угледаће га свако око, и који га прободоше; и заплакаће за њим сва кољена земаљска. Да, заиста.
Ја сам алфа и омега, почетак и свршетак, говори Господ, који јест, и који бјеше, и који ће доћи, сведржитељ" ( otkrivenje 1. 7 - 8 )

"I evo ću doći skoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po delima njegovim.
Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak, Prvi i Poslednji" ( otkrivenje 22. 12 - 13 )

"I reče Onaj što seđaše na prestolu: Evo sve novo tvorim. I reče mi: Napiši, jer su ove reči istinite i verne.
I reče mi: Svrši se. Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ja ću žednome dati iz izvora vode žive za badava.
Koji pobedi, dobiće sve, i biću mu Bog, i on će biti moj sin" ( otkrivenje 21. 5 - 7 )

ISUS DLAZI KAO BOG

"I tada će se pokazati znak Sina čovečijeg na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaće Sina čovečijeg gde ide na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom" ( Matej 24. 30 )

ISUS CAR KOJI JE POCEO DA CARUJE, 24 STARESINE KLANJAJU SE ISUSU KAO BOGU KOJI CARUJE

"И седми анђео затруби и посташе велики гласови на небесима говорећи: поста царство свијета Господа нашега и Христа његова, и цароваће ва вијек вијека.
И двадесет и четири старјешине које сјеђаху пред Богом на пријестолима својима, падоше на лица своја и поклонише се Богу.
Говорећи: хвалимо те Господе Боже сведржитељу, који јеси, и бјеше, и бићеш, што си примио силу своју велику, и царујеш" ( otkrivenje 11. 15 - 17 )