Nego laviću nisi objasnioo kako tvoj Bog uzima samog sebe i pomazuje samog sebe, mislim na stih Djela 10,38...idemo dalje sa proučavanjem
Sveti Duh se nikada nije pojavio kao ličnost
Sveti Duh, iako zastupnici trojstva za njega kažu da je Bog i ličnost ili osoba jednaka kao Otac i Sin, nikada se nikome nije pojavio kao ličnost ili osoba za razliku od Oca i Sina. Sveti Duh se uvijek pojavljivao u simbolima kao „vjetar“, „vatra“, „golub“, što dodatno potvrđuje da Sveti Duh nije ličnost ili osoba.
„Odjednom je nastala huka s neba kao kod naleta jakog vjetra, i ispunila je cijelu kuću u kojoj su sjedeli. Tada su ugledali nešto poput plamenih jezika, koji su se razdijelili, i po jedan je sišao na svakog od njih. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli da govore raznim jezicima, kako im je Duh davao da govore“ (Djela apostolska 2:2-4).
Ovaj stih govori o tome kada su Isusovi učenici prvi put u punini bili ispunjeni Svetim Duhom koji im je Isus obećao još dok je bio na Zemlji govoreći im o Utješitelju kojeg će poslati Otac. Vidimo da se Sveti Duh pojavio kao vjetar i vatra. Učenici su vjerovali da je to Božji Duh a ne neka posebna ličnost, i to su potvrdili objašnjavajući okupljenima da nijesu pijani zbog činjenice da govore raznim jezicima nego da je Bog izlio svog Duha na njih:
„Ovi ljudi nisu pijani, kao što vi mislite, jer tek je treći sat dana. Nego je to ono što je rekao prorok Joel: ‘U posljednje dane, govori Bog, izliću svoj Duh na svako tijelo, i prorokovaće vaši sinovi i vaše kćeri, a vaši mladići imaće vizije i vaši starci sanjaće snove’“ (Djela apostolska 2:15-17).
I Isus Hrist je Svetog Duha uporedio sa vjetrom:
„Vjetar duva gdje hoće i čuješ njegov šum, ali ne znaš odakle dolazi i kuda ide. Takav je svako ko je rođen od Duha“ (Jovan 3:8).
Riječ „vjetar“ u ovom stihu, kao što smo već ranije pominjali, prevedena je od grčke riječi „pneuma“ koja znači i „duh“.
[1] Ista riječ „pneuma“ se koristi na kraju ovog stiha gdje se kaže
rođen od Duha. U tom smislu ovaj stih može da glasi i
Duh duva gdje hoće i čuješ njegov šum, ali ne znaš odakle dolazi i kuda ide.
Sveti Duh se jednom pojavio kao golub:
„Kad se krstio, Isus odmah izađe iz vode, a nebesa se otvoriše i on ugleda Božijeg Duha kako silazi kao golub i spušta se na njega. A glas sa neba reče: ‘Ovo je moj ljubljeni Sin, koji je po mojoj volji!’“ (Matej 3:16-17).
Osim što se Duh pojavio kao golub što potvrđuje da se ne radi o ličnosti, iz ovog stiha vidimo i da je Duh – Božji Duh.
Zastupnici trojstva koriste ovaj stih da pokažu kako se prilikom Hristovog krštenja pojavljuju tri različite osobe Božanstva, iako iz stiha vidimo da se pojavljuje Bog koji potvrđuje da je Isus Njegov Sin i pojavljuje se Duh u obliku goluba za kojeg se kaže da je Duh Božji. Ovaj stih ustvari negira trojstvo kao uostalom i mnogi stihovi koje zastupnici trojstva koriste u prilog svom učenju. Golub je očigledno bio simbol pojave ili manifestacije Božjeg Duha jer se Duh u Bibliji uvijek pojavljuje isključivo u simbolima a ne kao ličnost. Osim toga, da je Sveti Duh zaista zasebna Božanska su-vječna ličnost, on se nikad ne bi pojavio u materijalnom obliku neke životinje jer bi to predstavljalo kršenje Božjeg zakona i direktno navođenje na idolatriju i unižavanje Boga (vidi 5. Mojsijeva 4:15-19).
Ono što se desilo prilikom Hristovog krštenja jeste ispunjenje proročanstava iz Starog saveza zapisanih vjekovima ranije da će na Hristu, našem Spasitelju, biti Duh Božji:
„Duh Gospoda na meni je, jer me je Gospod pomazao da objavim dobru vijest krotkima. Poslao me je da zavijem rane onima koji su slomljenog srca, da objavim slobodu zarobljenima i izlazak iz tame zatvorenima…“ (Isaija 61:1).
Isus je na početku svoje misije na Zemlji, kada je objavio da je On Spasitelj, potvrdio da se taj stih odnosio na Njega:
„Gospodnji Duh je na meni, jer me je Bog pomazao da objavim dobru vijest siromašnima, da iscijelim one slomljenog srca, da propovijedam oslobođenje zarobljenima i vraćanje vida slijepima, da pustim potlačene na slobodu, da propovijedam Gospodnju godinu milosti“ (Luka 4:18-19).
Božji Duh je bio na Hristu, a ne neka posebna ili treća ličnost Božanstva. Postoje i druga proročanstva iz Starog saveza zapisana vjekovima ranije koja to potvrđuju:
„Evo mog sluge, koga podupirem, izabranika moga, koji je po volji duše moje. Na njega sam stavio svoj Duh, i on će narodima donijeti pravdu“ (Isaija 42:1).
„…Na njemu će počivati Gospodnji Duh, Duh mudrosti i razboritosti, Duh savjeta i sile, Duh znanja i straha od Gospoda“ (Isaija 11:1-2).
Važno je napomenuti da se riječ „duh“, na grčkom jeziku kojim je pisan Novi savez, kaže „pneuma“ a ta riječ je u srednjem rodu i to pokazuje, naročito kada se uzmu sva objašnjenja o Svetom Duhu iz prethodnih poglavlja, da nije u pitanju bilo kakva ličnost kao što su to Otac i Sin.
Isto tako, Sveti Duh u Bibliji nikad nije govorio o sebi za razliku od Oca i Sina koji su govorili o sebi, što je i logično jer su Oni ličnosti, a Sveti Duh nije.
U Bibliji isto tako nemamo nijedan primjer molitve Svetom Duhu. Očigledno je da se niko nije molio Svetom Duhu zato što nije ličnost.
Sveti Duh je Božji Duh (koji je dat i Hristu), a ne posebna ličnost:
„Gospode, ti si onaj koji je stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima! Ti si preko Svetog Duha rekao ustima našeg praoca Davida, svog sluge: ‘Zašto su se narodi uskomešali i plemena razmišljaju o ispraznim stvarima?’“ (Djela 4:24-25).
„Možemo li naći nekoga kao što je ovaj čovjek, u kome je Božji Duh? Zatim je rekao Josifu: ‘Pošto ti je Bog dao da sve to znaš, niko nije tako razborit i mudar kao što si ti’“(1. Mojsijeva 41:38-39).
„U Hristu i vi se ugrađujete u građevinu u kojoj Bog prebiva Duhom“ (Efescima 2:22).
„I Bog, koji poznaje srca, posvjedočio je da ih prihvata davši im Sveti Duh kao i nama“(Djela apostolska 15:8).
Zašto je Sveti Duh u Bibliji okarakterisan kao ličnost
U Bibliji postoje stihovi u kojima je Sveti Duh okarakterisan kao ličnost iako se nikome nikada nije pojavio kao ličnost, već se uvijek pojavljivao u simbolima kao što su „vjetar“, „vatra“, „golub“…
Sveti Duh razgovara i govori preko proroka:
„Tada Sedekija, Hananin sin, priđe Miheji, udari ga po obrazu i reče: ‘Kako to da je Gospodnji Duh otišao od mene da bi govorio tebi?’“ (1. Carevima 22:24).
„Jer nikad proroštvo ne bi od čovječije volje, nego naučeni od Svetog Duha govoriše sveti Božji ljudi“ (2. Petrova 1:21).
„A Duh izričito govori da će u budućim vremenima neki otpasti od vjere, slušajući zavodljive duhove i nauke demonske, zavedeni licemjerstvom lažljivaca čija je savjest otupjela…“ (1. Timoteju 4:1-2).
Sveti Duh daje ljudima duhovne darove:
„Ali sve to čini jedan te isti Duh, dijeleći te darove svakom pojedincu po svojoj volji“ (1. Korinćanima 12:11).
Sveti Duh tješi i uči ljude:
„Tada je za pozvane po cijeloj Judeji, Galileji i Samariji nastupilo razdoblje mira, u kom su se poučavali i hodili u strahu Gospodnjem i u utjehi Svetog Duha, umnožavajući se“(Djela apostolska 9:31).
„O tome i govorimo, ne riječima kojima uči ljudska mudrost, nego onima kojima uči Duh, dok se služimo duhovnim riječima da objasnimo ono što je duhovno“ (1. Korinćanima 2:13).
Sveti Duh može biti ožalošćen, uvijeđen, iskušavan:
„I ne žalostite Božji Sveti Duh, kojim ste zapečaćeni u dan otkupljenja“ (Efescima 4:30).
„…I ko vrijeđa Duh blagodati“ (Jevrejima 10:29).
„Zašto ste se dogovorili da iskušate Gospodnji Duh?“ (Djela apostolska 5:9).
Svetom Duhu se isto tako pripisuju Božje osobine kao što su svemoć, sveprisutnost, sveznanje…
„Anđeo joj reče: ‘Sveti Duh doći će na tebe i sila Svevišnjega zasjeniće te’“ (Luka 1:35).
„Kuda da odem od duha tvoga, kuda da pobegnem od lica tvoga? Kada bih se i na nebo popeo, ti bi tamo bio, kada bih i u grob ležaj svoj prostro, ti bi i tamo bio“ (Psalmi 139:7-8).
„Isto tako, niko ne zna šta je u Bogu, osim Duha Božjeg“ (1. Korinćanima 2:11).
Ove i druge osobine su, kako zastupnici trojstva kažu, osobine ličnosti i osobine Boga i stoga je Sveti Duh Bog, odnosno treće lice Božanstva jednako Bog kao i Otac i Sin, a svo troje čine jednog trojedinog Boga.
Iz ovih stihova gdje se navode osobine Svetog Duha koje koriste zastupnici trojstva u prilog svom učenju, kao što možemo i vidjeti i kako se to može utvrditi, ako se uzme kontekst tih stihova, uočava se da je u pitanju Božji Duh a ne odvojena ili posebna ličnost. Čak i kada se to ne bi uočavalo, veoma je jednostavno zaključiti zašto se Svetom Duhu daju karakteristike ličnosti i karakteristike Boga. Sveti Duh je Božji i Hristov Duh i Oni su ličnosti, i u tom smislu Sveti Duh je Božja i Hristova ličnost i zato kada Biblija govori o Svetom Duhu kao o ličnosti to je isto kao da govori o Bogu ili Hristu posebno ili o obojici zavisno od konteksta, a ne nikako o posebnoj ličnosti. Isto tako, Sveti Duh ima osobine Boga zato što je On Božji Duh, neodvojivi dio Boga, dah Božji, sila Božja, um Božji, ličnost, karakter, prisutnost Božja, život Božji i sve ono što je Bog, kao što smo to utvrdili u prethodnim poglavljima.
Konkretno, Bog preko i kroz svog Svetog Duha razgovara i govori preko proroka, daje duhovne darove, tješi i uči, može biti ožalošćen, uvrijeđen i iskušavan… Isto tako, Sveti Duh je svemoćan, sveprisutan i ima sveznanje jer je Sveti Duh Božji Duh, neodvojivi dio Boga koji je svemoćan, sveprisutan, sveznajući…
Božji ili Sveti Duh je zapravo Božja prisutnost na način neograničen i neuslovljen prisutnošću u obličju duhovnog tijela.
Kada se pominje Sveti Duh u bilo kom kontekstu u Bibliji to je isto kao da se pominje Bog, a ne neka odvojena, posebna, treća ličnost Božanstva, i to se vidi i iz sljedećih stihova:
„Zar ne znate da je vaše tijelo hram Svetog Duha, koji je u vama, koji imate od Boga…“(1. Korinćanima 6:19).
„Jer vi ste hram živog Boga…“ (2. Korinćanima 6:16).
Iz ovih stihova vidimo da čovjek može biti hram Svetog Duha koji dobijamo od Boga, odnosno da čovjek može biti hram Božji, čime se poistovjećuju Bog i Sveti Duh, jer je Sveti Duh Božji Duh kojim Bog zaista može prebivati u čovjeku i djelovati na naše srce i um. Sve to je razlog zašto je Sveti Duh okarakterisan kao ličnost jer pripada Bogu i neodvojivi je dio Boga koji je ličnost, ali se Sveti Duh nikad nikome nije pojavio kao ličnost za razliku od Oca i Sina. Sveti Duh se može identifikovati sa Onim kome pripada, a to je ličnost – Bog.
U narednim poglavljima analiziraćemo pojedinačno biblijske tekstove o Svetom Duhu koje gotovo svi zastupnici trojstva koriste kao glavne dokaze u prilog svom učenju.
Kod:
http://www.religija.me/?p=5319
