Ako DA onda želim reći sledeće:
Bog se objavljivao u TRI SLUŽBE.
1. Služba je kao STVORITELJ koji je to bio ispred nas.
2.Bog SPASITELJ u službi Spasitelja KROZ TELO koje je opisano kao SIN čije ime je između ostalog OTAC VEČNI I BOG SILNI. Dakle u tom telu je prebivala PUNINA BOŽANSTVA tj.Bog se javio U TELU.To je služba Boga SA NAMA.
3.Po obavljenoj službi otkupa ide služba TRAJNOG ZASTUPNIŠTVA U DUHU.
.......
U sve tri službe je jedan isti Bog kao Duh koji začinje TELO prebiva U TELU otkupljuje nas TELOM i vodi nas trećom službom u život i pečati.
.......
Problem je kad se JEDINSTVO Boga DELI pa se stvaraju više njih i tad je sve kontradiktorno i ne objašnjivo
Naravno da je
tvoje objašnjenje
tebi objašnjivo i razumljivo je da
tebi nije
kontradiktorno, ali to još uvijek ne znači da ono nije i kontradiktorno i neobjašnjivo.
Ono što je meni u tvojoj gornjoj deklaraciji jasno je slijedeće. Bog je
jedan, Bog je
Duh i Bog je
Jedinstvo (nedjeljiv). Zorno ću pokušati prikazati tvoja temeljna polazišta iz kojih onda proizlazi i tvoja gornja deklaracija:
1. Taj
Jedan Bog, koji je
Duh i
Jedinstven, sve je stvorio i tako nam se predstavio (objavio)
Stvoriteljem. I kao svog Stvoritelja, potpuno logično, razumijevamo ga u „službi“
Oca.
2. Isti taj Bog –
Jedan, Duh i Jedinstven – pripravlja sebi Tijelo i nastanjuje se u Tijelu. Ovoga puta dolazi u „službi“
Sina. Koliko to zbunjuje ljude najbolje pokazuje samo Sveto Pismo u kojem nalazimo da su neki čak „gledali da ga ubiju“. Nije ni čudo da zbunjuje ljude kada zbunjuje i jednog od Isusovih apostola. Zato Isus i kaže Filipu: Filipe, pogledaj bolje, zar ne vidiš
da sam ja Otac. I baš taj Bog,
Jedan, Duh i Jedinstven, unaprijed najavljuje svojim učenicima kako će trpjeti, umrijeti i uskrsnuti. I upravo se to i događa.
2. I taj Bog, još uvijek u službi Sina, obećava apostolima i ispunjava svoje obećanje dolazeći u „službi Duha Svetoga“.
Različiti smo, očito. Ako je tebi i još nekima sve ovo jasno, objašnjivo i nekontradiktorno, a meni ništa od toga, onda je zaista očito kako i koliko smo različiti. OK, idemo redom.
Ako je Bog (koji je Duh) Jedan i Jedinstven (nedjeljiv) pa ga
ne možemo i ne smijemo dijeliti, jer tako dobivamo „
Boga trećinku“, kako ga možemo i smijemo
klonirati? Ne dobivamo li na taj način „
Boga klona“? Evo događaja prilikom Sinova krštenja kojeg donosi sveti Matej:
Mt 3,16-17: Odmah nakon krštenja
izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i
ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto
glasa s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!"
Nedvojbeno je, u jednoj istoj sceni (trenutku) Matej nam uprizoruje nastup (službu)
i Oca i Sina i Duha Svetoga. Ako je
Otac Bog baš po tome što je
Duh Jednog i Jedinstvenog Boga, ako je
Sin Bog jer Tijelo u punini nastanjuje taj isti
Duh Jednog i Jedinstvenog Boga, te ako je
Duh Sveti to
isto, nismo li ovdje bježeći od „
Boga trećinke“ nabasali i prispjeli „
Bogu klonu“? Na istom mjestu i u istom trenutku nastupaju
trojica koji su
Duh Jednog i Jedinstvenog Boga. Ako nisu u pitanju „trećinke Boga“, onda moraju biti „Bogovi klonovi“.
Napisao si, „
Problem je kad se JEDINSTVO Boga DELI“. Jedinstvo Boga ne znači samo da Boga ne možemo i ne smijemo
dijeliti. Ono jednako znači da ga ne možemo i ne smijemo ni
množiti. Ako nas obojica, ja u
Trojstvu božanskih Osoba a ti u „
tri službe“ prepoznajemo i ispovijedamo Jednog Boga, bilo bi apsurdno i licemjerno od obojice da zažmirimo i zaniječemo
svojevrsno „mnoštvo“ koje karakterizira Božju objavu čovjeku , što god ono bilo i kakvo god ono bilo – tri Osobe ili tri službe.
Prihvaćajući tvoju sugestiju, da Boga ne možemo i ne smijemo
dijeliti, ali i jednako tako respektirajući da ga ne možemo i ne smijemo
množiti, valja nam izreći kakvim nam se Bog objavio.
Bog je jedan, u tome se slažemo. Kako onda objasniti i prihvatiti ovo „svojevrsno mnoštvo“ u „Jednosti Boga“? Bilo ono mnoštvo u Božjim službama kako ti vidiš, ili u „suodnosima“ u samom Bogu u kojemu ja prepoznajem božanske Osobe.
Zašto je meni tvoja verzija kontradiktorna a onda i neobjašnjiva? Moram prihvatiti, doduše nepodijeljenog, ali ipak „kloniranog Boga“. Slučaj u kojem Matej opisuje Isusovo krštenje nije jedini slučaj
istovremenog nastupa
Jednog i nedjeljivog Boga u različitim službama, ako ovo „mnoštvo“ objašnjavamo različitim službama. Uzimajući u obzir čovjekovu ograničenost u spoznavanju Boga, i dodajući tome svojevrsnu Božju „igru skrivača“, i Filipa zbunjuje, gdje bismo bili? Zar Bog ima intenciju da nas zbuni? Ako smo ograničeni i ako nam se uz to Bog ne objavljuje onakvim kakav On zaista jest, gotovi smo, što nam je sidro. Zašto bi nam se Bog objavio kao Otac ako On zapravo i nije Otac, nego je to samo jedna od njegovih službi, Bog koji stvara? Zašto bi nam se Bog objavio kao Sin, ako Sin zapravo i ne postoji, to je opet samo druga služba Boga, Bog koji otkupljuje i spašava? I na koncu, zašto bi se još jednom objavio kao Duh kad se još Židovima objavio kao „Duh Božji koji je lebdio nad vodama“.
Pored kontradiktornosti kako to
Jedan, Jedinstven i nedjeljiv Bog
istovremeno nastupa u
tri različite službe, kako ćemo objasniti i slijedeće. Ako Oca, Sina i Duha Svetoga prihvatimo samo kao „službe“ jednog Boga, kako razumijeti da prva „služba Boga“ stvara, pripravlja tijelo, nastanjuje se u tijelu postajući „druga služba“ i na kraju „druga služba“ šalje „treću službu“? Što je uopće Bog? Postoji li Osoba pored „službe Osobe“? Je li Bog uopće Osoba? Ako je Bog Osoba, je li Bog Osoba kada je u službi Oca, ili je samo „službenik“? Ako je Bog u sebi jedna jedina Osoba, zašto se predstavlja Sinom u drugoj službi? Zašto se predstavlja Duhom Svetim u trećoj službi? Kada se mi ljudi (osobe) prvi put susrećemo sa drugim ljudima ne predstavljamo se: „Bravar, ja sam bravar“. Zašto bi nam se Bog objavljivao i predstavljao kao „službenik“, a ne kao Osoba? Zar zaista Bog u Sinu ne objavljuje i ne predstavlja Osobu nego službu. Nemamo li onda mnošto službi Jednog Jedinog Boga, a ne samo ove tri? Nije li onda i onaj
stup, danju od oblaka a noću od ognja, u kojem je pred Izraelcima išao
sam Bog, jednako kao i Sin, samo jedna od službi Boga. Ne znam jesi li uopće svjestan na koliko sklizak teren dolaziš ovako razumijevajući Isusa iz Nazareta. Ako Isus iz Nazareta nije bio
pravi čovjek i pravi Bog u jednoj
osobi, onda on nije bio ništa više od onoga stupa. Ono što nije osoba (duša) samo je propadljiva stvar (materija).
A Trojstvo? Poštuje li Trojstvo ono preko čega ne možemo i ne smijemo preći? Ne smijemo Boga dijeliti i ne smijemo Boga množiti. Da Boga ne bismo dijelili ili množili, i pri tome respektirali mnoštvo službi ili osoba, to mnoštvo moramo smjestiti unutar samog (Jednog) Boga. Dakle, Bog, po bilo čemu bio mnoštven, mora biti mnoštven
sam po sebi i u sebi, a ne po manifestacijama koje su nama izvana uočljive. Mnoštvenost Boga ne može biti u njegovim nama uočljivim „službama“, ona može biti jedino u nama
otajstvenom suodnosu Trojice kojima nam se Bog objavio i predstavio.