- Učlanjen(a)
- 07.07.2014
- Poruka
- 18.400
Sinoda u Laodiceji 365. godine
Kanon 29: Kršćani ne smiju kako čine Židovi odmarati u subotu, u taj dan trebaju raditi, nego u dan Gospodnji, ako mogu, odmarati kao kršćani. Ako se nađe tko bi judaizirao neka bude odijeljen od Krista.
Kanon 59: Psalmi sastavljeni od pojedinaca i bilo koje nekanonske knjige ne mogu se čitati u crkvi, nego samo kanonske knjige Starog i Novog zavjeta.
1. Carigradski sabor 381. godine
Osuda različitih krivovjerja
Vjera 318 (saborskih) otaca, koji su se okupili u Niceji u Bitiniji, ne smije biti dokinuta, nego štoviše, mora ostati važeća, a svako krivovjerje mora biti kažnjenoanatemom, posebno pak ono eunomijanaca odnosno anomeja, arijanaca odnosno eudoksijanaca,semiarijanaca odnosno pneumatomaha, sabelijanaca, marcelijanaca, fotinijanaca iapolinarista.
3. sinoda u Kartagi 397. godine
Kanon Svetog pisma
Zaključeno je da se u Crkvi ne čita ništa pod imenom božanskih spisa, osim kanonskih spisa. A ovo su kanonski spisi: Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi, Ponovljeni zakon, Jošua, Suci, Ruta, četiri Knjige kraljeva, dvije knjige Ljetopisa, Job, Psalmi Davidovi, 5 knjiga Solomonovih, dvanaest knjiga proroka, Izaija, Jeremija, Daniel, Ezekijel, Tobija, Judita, Estera, dvije knjige Ezrine, dvije knjige Makabejaca.
Knjige Novog zavjeta: četiri knjige Evanđelja, jedna knjiga Djela apostolska, trinaest poslanica apostola Pavla, jedna isto njegova Hebrejima, dvije Petrove, tri Ivanove jedna Jakovljeva, jedna Judina, Otkrivenje Ivanovo.
Efeški sabor 431. godine
Utjelovljenje Sina Božjeg
Mi naime ne kažemo da se narav Riječi promijenila i postala tijelom; ali niti to da se ona pretvorila u čitavog čovjeka iz duše i tijela; nego naprotiv, daje Riječ po hipostazi sa sobom sjedinila tijelo oživljeno dušom, te je na neizreciv i na neshvatljiv način postala Sin čovječji, ne samo po svojoj volji ili želji, niti pak samo tako da ih je prihvatila jedna osoba; nadalje tvrdimo, da su naravi koje su se sjedinile u pravo jedinstvo doduše različite, Krist i Sin su jedno iz dvoga, ne doduše tako da bi sjedinjenjem nestala razlika između naravi, nego naprotiv, boštvo i čovještvo su nam neizrecivim i tajanstvenim sjedinjenjem u jedno jedinstvo oblikovali jednog Gospodina i Krista i Sina.
Nije naime tako da se najprije od svete Djevice rodio obični čovjek i da je tek tada na njega sišla Riječ; naprotiv, on je kazao daje sjedinjen već od majčina krila na sebe uzeo tjelesno rođenje, tako daje njegovo bilo i rođenje njegovog vlastitog tijela.
I tako su [sveti oci] utješno poduzeli da svetu Djevicu nazovu Bogorodicom, ne tako kao da bi narav Riječi, odnosno njegovo boštvo, uzelo početak bivstvovanja od svete Djevice, nego jer je ona rodila sveto tijelo oživljeno razumskom dušom; s njim se Riječ sjedinila po hipostazi, i zato se za Riječ kaže daje rođena po tijelu.
Tko ne prizna da je Emanuel pravi Bog i da je zbog toga sveta djevica Bogorodica (jer ona je po tijelu rodila Riječ, koja je od Boga, koja je postala tijelo), neka bude kažnjen isključenjem.
Tko ne prizna daje Riječ, koja je od Boga Oca, po hipostazi sjedinjena s tijelom, i daje Krist sa svojim vlastitim tijelom jedan, naime isti ujedno i Bog i čovjek, neka bude kažnjen isključenjem.
Tko kod jednog Krista kida sjedinjenost po hipostazi, time što je povezuje samo kao ujedinjenje po dostojanstvu, odnosno moći ili vlasti, a ne kao sjedinjenje u smislu naravnog ujedinjenja, neka bude kažnjen isključenjem.
Tko riječi koje su sadržane u Evanđeljima i apostolskim spisima, ili koje su Kristu izrekli sveti ili on sam o sebi, dijeli na dvije osobe ili hipostaze, ijedne na neki način pripisuje zamišljenom čovjeku odvojenom od Riječi, koja je od Boga, a druge pak, primjerene Bogu, pripisuje jedino Riječi koja je od Boga Oca, neka bude kažnjen isključenjem.
Tko se usuđuje tvrditi, da je Krist čovjek koji (u sebi) nosi Boga, a ne daje uistinu Bog kao jedini i naravni Sin, budući da je Riječ postala tijelom, te poput nas ima udjela u krvi i tijelu, neka bude kažnjen isključenjem.
Tko tvrdi da je Riječ, koja je od Boga Oca, Bog ili Gospodin Krist, a ne prizna da je on isti ujedno Bog i čovjek, budući da je prema Pismu Riječ postala tijelom, neka bude kažnjen isključenjem.
Tko tvrdi da je Isus kao čovjek bio osposobljen za djelovanje od Boga, Riječi, i da slava Jedinorođenca pripada ujedno i nekom drugom koji postoji uz njega, neka bude kažnjen anatemom.
Tko ne prizna, da je Riječ Božja trpjelau tijelu, daje u tijelu bila razapeta, da je u tijelu okusila smrt i daje prvorođenac postao od mrtvih, jer je kao Bog život i davatelj života, neka bude kažnjen isključenjem.
Primjetite odluke sinoda u Laodiceji, Kartagi i 1. Carigradskog sabora. Vremenski su se ove dvije sinode i Sabor dogodili u 30 godina. Dakle, ista Crkva i znatnim dijelom isti ljudi u Crkvi odlučivali su i odlučili sve ono što sam gore citirao. Sabor u Efezu 431. godine samo se detaljnije bavio pitanjima koja su već ranije bila definirana odlukama Crkve.
Pitam sada sektaše, koji ne prihvaćaju Trojstvo, koji ne prihvaćaju Sina kao pravog Boga i pravog čovjeka, koji ne prihvaćaju Mariju kao Bogorodicu, koji napadaju Crkvu kao otpalu i njezinu potvrdu prakse da kršćani ne odmaraju subotom, što je onda vaše Sveto Pismo? Pogledajte gore, ista Crkva i isti ljudi odredili su koje knjige treba smatrati bogonadahnutim i koje se jedino mogu čitati u crkvi, koji su odredili i sve ono drugo što je gore citirano. Kako onda takvu Bibliju (Sveto Pismo) koju je iznjedrila i oformila po vama otpala Crkva (Kurva) možete smatrati svojim Svetim Pismom? Ima li išta shizofrenije od ovakve vaše pozicije.
P.S. Što je onda Sveto Pismo sektaša? Imaju li ga uopće?
Kanon 29: Kršćani ne smiju kako čine Židovi odmarati u subotu, u taj dan trebaju raditi, nego u dan Gospodnji, ako mogu, odmarati kao kršćani. Ako se nađe tko bi judaizirao neka bude odijeljen od Krista.
Kanon 59: Psalmi sastavljeni od pojedinaca i bilo koje nekanonske knjige ne mogu se čitati u crkvi, nego samo kanonske knjige Starog i Novog zavjeta.
1. Carigradski sabor 381. godine
Osuda različitih krivovjerja
Vjera 318 (saborskih) otaca, koji su se okupili u Niceji u Bitiniji, ne smije biti dokinuta, nego štoviše, mora ostati važeća, a svako krivovjerje mora biti kažnjenoanatemom, posebno pak ono eunomijanaca odnosno anomeja, arijanaca odnosno eudoksijanaca,semiarijanaca odnosno pneumatomaha, sabelijanaca, marcelijanaca, fotinijanaca iapolinarista.
3. sinoda u Kartagi 397. godine
Kanon Svetog pisma
Zaključeno je da se u Crkvi ne čita ništa pod imenom božanskih spisa, osim kanonskih spisa. A ovo su kanonski spisi: Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi, Ponovljeni zakon, Jošua, Suci, Ruta, četiri Knjige kraljeva, dvije knjige Ljetopisa, Job, Psalmi Davidovi, 5 knjiga Solomonovih, dvanaest knjiga proroka, Izaija, Jeremija, Daniel, Ezekijel, Tobija, Judita, Estera, dvije knjige Ezrine, dvije knjige Makabejaca.
Knjige Novog zavjeta: četiri knjige Evanđelja, jedna knjiga Djela apostolska, trinaest poslanica apostola Pavla, jedna isto njegova Hebrejima, dvije Petrove, tri Ivanove jedna Jakovljeva, jedna Judina, Otkrivenje Ivanovo.
Efeški sabor 431. godine
Utjelovljenje Sina Božjeg
Mi naime ne kažemo da se narav Riječi promijenila i postala tijelom; ali niti to da se ona pretvorila u čitavog čovjeka iz duše i tijela; nego naprotiv, daje Riječ po hipostazi sa sobom sjedinila tijelo oživljeno dušom, te je na neizreciv i na neshvatljiv način postala Sin čovječji, ne samo po svojoj volji ili želji, niti pak samo tako da ih je prihvatila jedna osoba; nadalje tvrdimo, da su naravi koje su se sjedinile u pravo jedinstvo doduše različite, Krist i Sin su jedno iz dvoga, ne doduše tako da bi sjedinjenjem nestala razlika između naravi, nego naprotiv, boštvo i čovještvo su nam neizrecivim i tajanstvenim sjedinjenjem u jedno jedinstvo oblikovali jednog Gospodina i Krista i Sina.
Nije naime tako da se najprije od svete Djevice rodio obični čovjek i da je tek tada na njega sišla Riječ; naprotiv, on je kazao daje sjedinjen već od majčina krila na sebe uzeo tjelesno rođenje, tako daje njegovo bilo i rođenje njegovog vlastitog tijela.
I tako su [sveti oci] utješno poduzeli da svetu Djevicu nazovu Bogorodicom, ne tako kao da bi narav Riječi, odnosno njegovo boštvo, uzelo početak bivstvovanja od svete Djevice, nego jer je ona rodila sveto tijelo oživljeno razumskom dušom; s njim se Riječ sjedinila po hipostazi, i zato se za Riječ kaže daje rođena po tijelu.
Tko ne prizna da je Emanuel pravi Bog i da je zbog toga sveta djevica Bogorodica (jer ona je po tijelu rodila Riječ, koja je od Boga, koja je postala tijelo), neka bude kažnjen isključenjem.
Tko ne prizna daje Riječ, koja je od Boga Oca, po hipostazi sjedinjena s tijelom, i daje Krist sa svojim vlastitim tijelom jedan, naime isti ujedno i Bog i čovjek, neka bude kažnjen isključenjem.
Tko kod jednog Krista kida sjedinjenost po hipostazi, time što je povezuje samo kao ujedinjenje po dostojanstvu, odnosno moći ili vlasti, a ne kao sjedinjenje u smislu naravnog ujedinjenja, neka bude kažnjen isključenjem.
Tko riječi koje su sadržane u Evanđeljima i apostolskim spisima, ili koje su Kristu izrekli sveti ili on sam o sebi, dijeli na dvije osobe ili hipostaze, ijedne na neki način pripisuje zamišljenom čovjeku odvojenom od Riječi, koja je od Boga, a druge pak, primjerene Bogu, pripisuje jedino Riječi koja je od Boga Oca, neka bude kažnjen isključenjem.
Tko se usuđuje tvrditi, da je Krist čovjek koji (u sebi) nosi Boga, a ne daje uistinu Bog kao jedini i naravni Sin, budući da je Riječ postala tijelom, te poput nas ima udjela u krvi i tijelu, neka bude kažnjen isključenjem.
Tko tvrdi da je Riječ, koja je od Boga Oca, Bog ili Gospodin Krist, a ne prizna da je on isti ujedno Bog i čovjek, budući da je prema Pismu Riječ postala tijelom, neka bude kažnjen isključenjem.
Tko tvrdi da je Isus kao čovjek bio osposobljen za djelovanje od Boga, Riječi, i da slava Jedinorođenca pripada ujedno i nekom drugom koji postoji uz njega, neka bude kažnjen anatemom.
Tko ne prizna, da je Riječ Božja trpjelau tijelu, daje u tijelu bila razapeta, da je u tijelu okusila smrt i daje prvorođenac postao od mrtvih, jer je kao Bog život i davatelj života, neka bude kažnjen isključenjem.
Primjetite odluke sinoda u Laodiceji, Kartagi i 1. Carigradskog sabora. Vremenski su se ove dvije sinode i Sabor dogodili u 30 godina. Dakle, ista Crkva i znatnim dijelom isti ljudi u Crkvi odlučivali su i odlučili sve ono što sam gore citirao. Sabor u Efezu 431. godine samo se detaljnije bavio pitanjima koja su već ranije bila definirana odlukama Crkve.
Pitam sada sektaše, koji ne prihvaćaju Trojstvo, koji ne prihvaćaju Sina kao pravog Boga i pravog čovjeka, koji ne prihvaćaju Mariju kao Bogorodicu, koji napadaju Crkvu kao otpalu i njezinu potvrdu prakse da kršćani ne odmaraju subotom, što je onda vaše Sveto Pismo? Pogledajte gore, ista Crkva i isti ljudi odredili su koje knjige treba smatrati bogonadahnutim i koje se jedino mogu čitati u crkvi, koji su odredili i sve ono drugo što je gore citirano. Kako onda takvu Bibliju (Sveto Pismo) koju je iznjedrila i oformila po vama otpala Crkva (Kurva) možete smatrati svojim Svetim Pismom? Ima li išta shizofrenije od ovakve vaše pozicije.
P.S. Što je onda Sveto Pismo sektaša? Imaju li ga uopće?
n je tri licnosti.