Subotari sve znaju, zato pitajte njih

[stvarnoslap]

Postoji tumacenje po kome Jovan nije mislio na neki odredjeni dan, vec da je prenesen u viziji u dan Hristovog drugog dolaska i napisao otkrivenje.

Jer u bibliji Hristov drugi dolazak se takodje naziva "DAN GOSPODNJI"

Već je prije bilo riječi kako se pridjev „Gospodnji“, koji Ivan koristi u Otk 1,10, u Svetom Pismu javlja samo 2 puta. Jednom kod Ivana u Otk 1,10 i jednom kod Pavla u 1 Kor 11,20. Pavao ga naprosto „izmišlja“ i to za potrebe stvaranja potpuno nove sintagme u kršćanskoj terminologiji. Naime, Pavlu je naprosto trebala istoznačnica za „lomljenja kruha“, a iz koje će odmah biti vidljivo i jasno na koga se točno odnosi. Zato se Pavlov pridjev „Gospodnji“ (κυριακὸν) isključivoodnosi na Gospodina Isusa. Tako je potpuno isto i s pridjevom „Gospodnji“ (κυριακῇ) koji nalazimo u Otk 1,10. Riječ večera (gozba) je svakidašnja riječ u grčkom jeziku. Pavao tvori novi pridjev, „Gospodnji“ (κυριακὸν), stavlja ga uz imenicu „večera“ (gozba) i dobiva potpuno novu sintagmu u kršćanskoj terminologiji - „Gospodnja večera“ (κυριακὸν δεῖπνον). Ne postoji u Svetom Pismu „Gospodnja večera“ koja bi se odnosila na Oca, ona se uvijek odnosi na Sina. Ista je stvar kod Ivana u Otk 1,10. Ivan, najvjerojatnije preuzimajući ga od Pavla, pridjev „Gospodnji“ (κυριακῇ) stavlja uz općepoznatu grčku riječ „dan“ (ἡμέρᾳ) i također dobiva potpuno novu sintagmu u kršćanskoj terminologiji – „dan Gospodnji“ (κυριακῇ ἡμέρᾳ). Jednako kao što je u slučaju kod Pavla, tako se i ovdje kod Ivana pridjev „Gospodnji“ (κυριακῇ) odnosi isključivo na Sina. Dakle, dan Gospodnji u Otk 1,10 je neki dan koji se jednoznačno odnosi na Gospodina Isusa. Ne postoji u čitavom Svetom Pismu „dan Gospodnji“ (κυριακῇ ἡμέρᾳ) koji bi se odnosio na Oca. Svakako, to je dan Isusova uskrsnuća.

Dobro pazite, adventisti će vam pokušati podvaliti na sve moguće načine. U Biblijama u kojima je u Starom zavjetu Jahve prevedeno sa Gospodin, možete naći tri oblika posvojnih pridjeva, „Gospodnji“ ili „Gospodov“ ili „Gospodinov“. Adventisti će naći i citirati vam neka takva mjesta pokušavajući vam podvaliti, pa trebate znati slijedeće. Gospodin, kao zamjena za hebrejski JHWH, dolazi iz grčke verzije Starog zavjeta (Septuaginte) gdje je JHWH zamijenjeno sa Gospodin (grčki – Κύριος). Sva tri ova oblika posvojnih pridjeva u grčkom imaju oblik - Κυρίου. Mogu vam čak i ovakav tekst pokazati: 2 Sol 2,2: ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom, kao da će sad-na Dan Gospodnji. Ovdje u grčkom imamo - ἡμέρα τοῦ Κυρίου, i uopće nije riječ niti o suboti niti o nedjelji, riječ je o Danu Suda. Evo nekoliko primjera iz Novog zavjeta:

Mt 1,20: Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji (ἄγγελος Κυρίου)ukaza u snu i reče:

Mk 11,9: I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje (ὀνόματι Κυρίου)!

Lk 1,38: Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje (δούλη Κυρίου), neka mi bude po tvojoj riječi!"

Iv 1,23: On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji (ὁδὸν Κυρίου)!

Pogledajte, ovi posvojni pridjevi u grčkom uvijek imaju oblik - Κυρίου. Naći ćete ga u Novom zavjetu na desetinama mjesta, a u Starome, ako imate Jahve zamjenjeno sa Gospodin, naći ćete ga na stotine mjesta. Ni jedan od njih, niti u Novom niti u Starom zavjetu, ne označava ono što označava κυριακὸν kod Pavla u 1 Kor 11,20, niti ono što označava κυριακῇ kod Ivana u Otk 1,10. Pavao ga koristi da imenuje „Gospodnju večeru - κυριακὸν δεῖπνον“ (Euharistiju), koja se odnosi na "Gospodina Sina (Isusa)", a Ivan ga koristi da imenuje „dan Gospodnji - κυριακῇ ἡμέρᾳ“ (nedjelju), koja je taj naziv dobila jer je "Gospodin Sin (Isus)" u taj dan uskrsnuo i zbog čega su apostoli i prva Crkva baš u taj dan, nedjelju, uveli praksu okupljanja na "lomljenje kruha" - Euharistiju.

Na koncu, što nam govori najelementarnija logika. Sveti Ivan je imao mnoštvo učenika i slušatelja. Svi oni koji su slušali Ivana, pa kasnije pisali i tako prenosili ono što su od Ivana čuli, izraz „dan Gospodnji“ (κυριακῇ ἡμέρᾳ) kasnije koriste da označe nedjelju. Ivan je stotine puta ponovio ovu sintagmu dok je govorio svojim učenicima i ostalim slušateljima. Je li moguće uopće zamisliti da je Ivan stotine puta govorio o suboti ili Danu suda, a svi njegovi učenici mislili kako im govori o nedjelji!?!?!? Hipotetski, moguće je i to. Ali koliko je vjerojatno? Vjerojatno je onoliko koliko je vjerojatno da sam ja sveti Ivan ili sveti Pavao.

 

[Laodikeja]

A evo sta rade pape u satanistickom kultu 9 kruga.

Siluju kidnapovanu decu iz sirotista, potom ih ubijaju na oltar satane, a potom jedu njihovo meso i piju krv.

Masovne grobnice pronadjene u Kanadi blizu Katolickih samostana su pokopana tela ove jadne dece.

Bivsi papa Benedikt XVI je kratko bio u sluzbi pape i dao ostavku upravo zbog optuzbi za pedofiliju i ucestvovanje u ovim ritualima.

Pogledajte dole prilozeni video koji govori o tome.

 

[Laodikeja]

Sto se tice tvog izlaganja o danu Gospodnjem, suvise filozofiras.

Dan Gospodnji na Jevrejskom i na Grckom imaju ista znacenja.

Mogu se odnositi na Subotu koja je u starom zavetu nazvana "DAN GOSPODNJI"
Ili pak na DAN HRISTOVOG DRUGOG DOLASKA"

Jovan u otkrivenju kada kaze "BIJAH U DUHU U DAN GOSPODNJI" misli na jedno od ovih dva pojma.
Ili na Subotu, ili na dan Hristovog drugog dolaska.

Nikako na nedelju, jer nigde u novom zavetu ni Hristos ni apostoli nisu naziv "DAN GOSPODNJI" preneli sa Subote na nedelju.

To je ucinila otpala crkva nakon polovine 2 veka, prihvativsi pagansku nedelju dan Boga sunca Mitre, i prenevsi naziv "dan Gospodnji" sa Subote na nedelju.

Tu nema neke velike filozofije.
Samo sto lazni ucitelji poput Stvarnoslapa koji nemaju veze sa biblijom - varaju neupucene.

 

[Laodikeja]

Jovane.

Mozda je tako, i mogao bih to da prihvatim.

Ali sam blizi tome da se Bog objavio bas u Subotu Jovanu.
A i sama logika govori u prilog tome, jer nakon njegove izjave da je bio u duhu u dan Gospodnji - on kaze da se nasao na nebu u Svetinji gde je video Isusa.

 

[stvarnoslap]

To je ucinila otpala crkva nakon polovine 2 veka, prihvativsi pagansku nedelju dan Boga sunca Mitre, i prenevsi naziv "dan Gospodnji" sa Subote na nedelju.

A vidi što kaže vaša subotarska "Jezavelja Ellen White", u svojim spisima:

Pošto se Konstantinova carska naredba niјe pokazala dovoljno јakom da zameni božanski autoritet, rimski biskup јe ubrzo posle toga nedelji dodelio titulu „Gospodnji dan“. (Ellen White, Velika borba, 1884.)

Vidi, ti sam gore priznaješ da nedjelja dobiva naziv "dan Gospodnji" još u 2. stoljeću, pa te molim da komentiraš ovu sotonsku laž Jezavelje Ellen White, koja tvrdi da je nedjelju danom Gospodnjim prvi 'titulirao' neki papa (rimski biskup) u četvrtom stoljeću.

 

[Laodikeja]

Sve je to isto kontinuirano i postepeno sa polovinom 2 veka.

Crkva u Rimu i Aleksandriji se odrekle Subote i prihvatile nedelju.
Konstantin to legalizovao zakonom.
A kao sto kaze Ellen White "Pošto se Konstantinova carska naredba niјe pokazala dovoljno јakom da zameni božanski autoritet, rimski biskup јe ubrzo posle toga nedelji dodelio titulu „Gospodnji dan“. (Ellen White, Velika borba, 1884.)

Tacno tako.

I to su uradili na Saborima, posebno u Laodikeji.

Dakle, Ellen White ne laze, vec ti izvrces istorijske tokove.

 

[stvarnoslap]

To je ucinila otpala crkva nakon polovine 2 veka, prihvativsi pagansku nedelju dan Boga sunca Mitre, i prenevsi naziv "dan Gospodnji" sa Subote na nedelju.

A vidi što kaže vaša subotarska "Jezavelja Ellen White", u svojim spisima:

Pošto se Konstantinova carska naredba niјe pokazala dovoljno јakom da zameni božanski autoritet, rimski biskup јe ubrzo posle toga nedelji dodelio titulu „Gospodnji dan“. (Ellen White, Velika borba, 1884.)

Vidi, ti sam gore priznaješ da nedjelja dobiva naziv "dan Gospodnji" još u 2. stoljeću, pa te molim da komentiraš ovu sotonsku laž Jezavelje Ellen White, koja tvrdi da je nedjelju danom Gospodnjim prvi 'titulirao' neki papa (rimski biskup) u četvrtom stoljeću.

 

[Laodikeja]

Ti ne citas sta se napise.

Ja ni nisam napisao da je to ucinila odmah u polovini 2 veka, vec nakon polovine 2 veka, postepeno jedno po jedno.

Evo mog odgovora.

Sve je to isto kontinuirano i postepeno sa pocetkom polovine 2 veka.

Crkva u Rimu i Aleksandriji se odrekle Subote i prihvatile nedelju.
Konstantin to legalizovao zakonom.
A kao sto kaze Ellen White "Pošto se Konstantinova carska naredba niјe pokazala dovoljno јakom da zameni božanski autoritet, rimski biskup јe ubrzo posle toga nedelji dodelio titulu „Gospodnji dan“. (Ellen White, Velika borba, 1884.)

Tacno tako.

I to su uradili na Saborima, posebno u Laodikeji.

Dakle, Ellen White ne laze, vec ti izvrces istorijske tokove.

 

[Laodikeja]

Poreklo svetkovanja nedelje. Promena svetkovanja sa Subote na nedelju nastupila je postepeno. Nema dokaza o hrišćanskom svetkovanju sedmične nedelje pre drugog veka, ali dokazi ukazuju na to da su sredinom tog veka neki hrišćani dobrovoljno svetkovali nedelju kao dan službe Bogu, a ne kao dan od odmora.[31]

Rimska crkva u velikoj meri sastavljena od vernika iz mnogoboštva (Rimljanima 11,13) težila je svetkovanju nedelje. U Rimu, glavnom gradu Carstva, došlo je do snažnog antijevrejskog osećanja, koje je postajalo sve snažnije kako je vreme odmicalo. Reagujući na ova osećanja, hrišćani su u tom gradu pokušali da se razlikuju od Jevreja. Oni su odbacili neke običaje koji su bili zajednički sa jevrejskim i usmerili se od svetkovanja Subote ka isključivom svetkovanju nedelje.[32]

Od drugog do petog veka, dok je nedelja povećavala uticaj, hrišćani su nastavili da svetkuju sedmi dan Subotu gotovo svuda u celoj Rimskoj imperiji. Sokrat, istoričar koji je živeo u petom veku, piše: “Gotovo sve crkve u celom svetu svetkuju svete tajne u subotu svake sedmice, ali hrišćani u Aleksandriji i Rimu prestali su to da čine na osnovu nekog starog predanja.”[33]

U četvrtom i petom veku mnogi hrišćani svetkovali su i Subotu i nedelju. Sozomen, jedan drugi istoričar iz tog perioda, pisao je: “Narod Konstantinopolja i gotovo svuda, okuplja se u Subotu, kao i prvog dana sedmice, koji običaj se nikada nije držao u Rimu ili Aleksandriji.”[34] Ovi podaci pokazuju vodeću ulogu Rima u odbacivanju svetkovanja Subote.

Zašto su oni koji su se odvratili od sedmoga dana izabrali nedelju, a ne neki drugi dan sedmice? Glavni razlog je bio u tome što je Hristos vaskrsao u nedelju; u stvari, neosnovano se tvrdilo da je On dozvolio svetkovanje tog dana. “Ali, ma koliko to čudno izgledalo, nijedan pisac iz drugog i trećeg veka nikada nije naveo nijedan jedini biblijski tekst kao dozvolu (opunomoćenje) da se svetkuje nedelja umesto Subote. Ni Varnava, ni Ignacije, ni Justin, ni Irinej, ni Tertulijan, ni Klement Rimski, ni Klement Aleksandrijski, ni Origen, ni Kiprijan, ni Viktorinus, niti ikoji drugi pisac koji je živeo blizu Isusovog vremena, nije znao za takvo upustvo od Isusa ili iz bilo kog dela Biblije.”[35]

Popularnost i uticaj koji je obožavanje Sunca paganskih Rimljana dalo nedelji, nesumnjivo je doprinelo njenom sve većem prihvatanju kao dana službe Bogu. Obožavanje Sunca igralo je važnu ulogu u toku celog starog veka. To je bilo “jedan od najstarijih sastavnih delova rimske religije”. Zbog istočnjačkih kultova Sunca “od početka drugog veka posle Hrista, kult Sol Invictus preovladao je u Rimu i u drugim delovima Imperije”.[36]

Ovo narodno verovanje vršilo je svoj uticaj na ranu Crkvu preko novoobraćenika. “Hrišćanske obraćenike iz mnogoboštva, stalno je privlačilo obožavanje Sunca. To pokazuje ne samo česta osuda ove prakse od strane crkvenih otaca, već takođe i značajni odrazi obožavanja Sunca u hrišćanskoj liturgiji.”[37]

Četvrti vek doživeo je uvođenje nedeljnih zakona. Prvi nedeljni zakoni građanske prirode bili su izdati, a posle toga došli su i nedeljni zakoni verskog karaktera. Car Konstantin izdao je prvi zakon građanske prirode, a zatim su došli nedeljni zakoni verske prirode. Car Konstantin izdao je prvi građanski zakon o nedelji 7. marta 321. godine posle Hrista. Imajući u vidu omiljenost nedelje među neznabožačkim obožavaocima Sunca i visoko poštovanje kojim su je mnogi hrišćani uvažavali, Konstantin se nadao da time što će nedelju načiniti praznikom, može obezbediti podršku svojoj vladavini od strane ovih dvaju biračkih tela.[38]

Konstantinov nedeljni zakon (zakon o nedelji) odražavao je svoju pozadinu kao zakon o obožavanju Sunca. On glasi: “Na sveti Dan Sunca (venerabili die Solis) neka se sudije i narod koji stanuju u gradovima odmaraju i neka sve radionice budu zatvorene. Na selu, međutim, lica koja se bave zemljoradnjom mogu slobodno i zakonito da nastave sa svojim poslovima.”[39]

Nekoliko decenija kasnije Crkva je sledila njegov primer. Sabor u Laodikeji (364. posle Hrista) koji nije bio vaseljenski sabor, već samo rimokatolički, izdao je prvi crkveni zakon o nedelji (nedeljni zakon). U 29. članu vere (kanonu) Crkva je utvrdila da hrišćani treba da poštuju nedelju i “ako je moguće da ne rade na taj dan”, dok je optuživala običaj odmaranja u Subotu, nalažući da hrišćani ne treba da su besposleni u subotu (grčki sabbaton, “sabat”), već treba da rade tog dana”.[40]

Godine 538. posle Hrista, godine koja je označena kao početak 1260-togodišnjeg proročanstva (vidi: 12. poglavlje u ovoj knjizi), rimokatolički Treći sabor u Orleanu (Orleans) izdao je mnogo stroži zakon od Konstantinovog. Dvadeset i osmi član vere (kanon) ovoga sabora kaže da u nedelju čak i “poljoprivredni radovi treba da se napuste, da ljudi ne bi bili sprečeni da idu u crkvu”.[

 

[stvarnoslap]

Poreklo svetkovanja nedelje. Promena svetkovanja sa Subote na nedelju nastupila je postepeno. Nema dokaza o hrišćanskom svetkovanju sedmične nedelje pre drugog veka, ali dokazi ukazuju na to da su sredinom tog veka neki hrišćani dobrovoljno svetkovali nedelju kao dan službe Bogu, a ne kao dan od odmora.[31]

A vidi što kaže vaša "Jezavelja Ellen White", u svojim spisima:

Pošto se Konstantinova carska naredba niјe pokazala dovoljno јakom da zameni božanski autoritet, rimski biskup јe ubrzo posle toga nedelji dodelio titulu „Gospodnji dan“. (Ellen White, Velika borba, 1884.)

Vidi, tvoji i ti gore priznajete da nedjelja datira još u 2. stoljeće, pa te molim da komentiraš ovu sotonsku laž Jezavelje Ellen White, koja tvrdi da je nedjelju danom Gospodnjim prvi 'titulirao' neki papa (rimski biskup) u četvrtom stoljeću.