Šta je novo?

Stradanje vjernika. Kako da znamo da li su ljudi stradali za Hrista ili nisu?

  • Začetnik teme tripo 41
  • Datum pokretanja
tripo 41

tripo 41

Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
12.108
Поготово што ми страдамо због Цркве.

Da, lepo si priznao, naši ljudi ne stradaju radi Hrista već radi crkve.

A to i jeste izvor našeg prokletstva.

Gordom srcu je lakše da veliča i hvali crkvu, nego Boga, jer se identifikujući sa crkvom oseća vrednim i moćnim, a pred Tvorcem poniženo i grešno.

Naš čovek će zato pokazati spremnost da strada za svoju hrišćansku veru, ali ne i za centralnu ličnost hrišćanstva – samog Isusa Hrista.

Šta je to drugo nego idolatrija?

A to je uzrok prokletstva.

“A sad se hvalite ponosom svojim. Svaka je takva hvala zla.”
“Ne uzdajte se u lažne reči govoreći: Crkva Gospodnja, Crkva Gospodnja, Crkva Gospodnja ovo je. Nego doista popravite svoje puteve i dela svoja, i sudite pravo između čoveka i bližnjega svojega.” (Jakov 4,16; Jeremija 7,4-5)

“Proroci tvoji prorokovaše ti laž i bezumlje, i ne otkrivaše bezakonja tvojega da bi odvratili ropstvo tvoje, nego ti kazivaše utvare lažne i koje će te prognati.” (Plač Jeremijin 2,14)

“I poludećeš od onoga što ćeš gledati svojim očima. Sinovi tvoji i kćeri tvoje daće se drugome narodu, a oči će tvoje gledati i kapaće jednako za njima a neće biti snage u ruci tvojoj. Stranac koji je kod tebe popeće se nada te visoko, a ti ćeš sići dole veoma nisko. On će ti davati u zajam, a ti nećeš njemu davati u zajam.” “Ako povrgnete uredbe moje i duši vašoj omrznu zakoni moji da ne tvorite sve zapovesti moje, i raskinete zavet moj, i ja ću vama učiniti ovo: Potrću ponos sile vaše; oboriću idole vaše; i obratiću gradove vaše u pustoš, i razoriću svetinje vaše. I opustiću zemlju da će joj se čuditi neprijatelji vaši koji će živeti u njoj. A vas ću rasijati po narodima, i zemlja će vaša biti pusta i gradovi vaši raskopani.” (5.Mojsijeva 28,34.32.43-44; 3.Mojs.26,15-16.19.30-33)
 
mire000

mire000

Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
9.882
Ali ste u srcu isti kao i on koji je imao eksploziju besa.
Taramana je isti kao i ti! A ti si nas ovde nazivao retardiranim! Ne pravi se ovde svecem kad to nisi!

Naravno da ću da nazovem kurvom kada to i jeste.
A to si ti, sve sto kazes to si ti! Kurva prica o postenju!

TO je vaš motiv a ne moj.
Ti si dokazao da je motiv kovanje zavere da se mi banujemo! I ti i ostali tvoji!

ne trebam da sanjam to će da bude.
Tvoji kosmari nikog ne zanimaju, ako imas problem postoje doktori koji to lece!

Pa mi ne kukamo imao snimak kada nam prevrćete tezge
Haha, prevrcu tezge :)
Moz misliti!

Vi Kainovi sinovi.
Dobro nisi rekao "kurvini"!

Čuj da mi smeta, pa meni je drago smo sekta od vas.
Pa sta se onda svo vreme zalite? Znaci da vam smeta naziv, zato ste i Trojstvo usvojili da vas ne nazivaju sektom kao Jehovine! Dokazujes da nerado trpite ruganje!

zato ja danas osnivam grupu a ne vi.
Zar nisi rekao da grupa vec postoji a sad je osnivas? Znaci lazes sve sto kazes!

Sad je meni jasno zašto nas ne voliš. Ne prevrćemo vam stolove sa proročicinim plagijatima. Uopće vas ne vidimo, ne primjećujemo, a kamoli da vas ubijamo.

Bog te blagoslovio i razumu te priveo.
Ma totalno jadno!
 
tripo 41

tripo 41

Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
12.108
Dobro nisi rekao "kurvini"!
To je isto.

Vaša kuknjava vaša prvoslavaca a naša kao naroda dokazuje da ste stradali za svoje idole, hramove, za svoj gordi Ego, a ne za Hrista.

Da ste za Hrista bili bi mirni i srećni kao i apostoli i hrišćani tokom vekova.
 
mire000

mire000

Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
9.882
To je isto.

Vaša kuknjava vaša prvoslavaca a naša kao naroda dokazuje da ste stradali za svoje idole, hramove, za svoj gordi Ego, a ne za Hrista.

Da ste za Hrista bili bi mirni i srećni kao i apostoli i hrišćani tokom vekova.
Znaci mi smo "kurve" jel tako?

A onda prijavljujes moje postove kad ti uzvratim istim? Ja tvoj necu prijaviti premda si uzasno bezobrazan, neka ljudi vide sta pises..

Vi niste dana jednog stradali, stradala je nasa crkva! A ti sanjaj snove..
 
mire000

mire000

Član
Učlanjen(a)
28.03.2013
Poruka
9.882
Srećan sam što sam "kurva" i "kurvin" sin. Kurve imaju dušu, za razliku od sledbenika "duha proroštva".
I ja sam srecan sto sam za njega "kurva" i sto je odmah na pocetku jos rekao za mene da sam - "pokvaren" i vredjao mi inteligenciju! Ali to govori za svakoga ko mu se usprotivi, makar koliko kulturan bio!

I niko to nije prijavio za "vredjanje"?
Zanimljivo, a kazu da ih 'proganjamo'!

Radi li se tu o griži savesti možda, kada ga već muće snoviđenja?
Shvati brate, on polazi od sebe, i misli da su svi kao i on! Zato nabacuje drugima svoje stanje!
 
DarthShone

DarthShone

Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
5.094
I ja sam srecan sto sam za njega "kurva" i sto je odmah na pocetku jos rekao za mene da sam - "pokvaren" i vredjao mi inteligenciju! Ali to govori za svakoga ko mu se usprotivi, makar koliko kulturan bio!
Vidi brate, bezbroj puta je bolje biti "kurva" i "pokvaren", nego slediti laži žene udarene u glavu, koja je govorila u oholosti.

Što se tiće "ovog" i njegovog vređanja inteligencije, to se i dalo očekivati, takav je "mindset" kulta.

Uzgred, upravo to ga je i razotkrilo....

Shvati brate, on polazi od sebe, i misli da su svi kao i on! Zato nabacuje drugima svoje stanje!
Misliš da ja to neznam? Pa to ti je školski primer sektaškog delovanja, onog dubokog, podzemnog... ;)
 
Laodikeja

Laodikeja

VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
15.232
Vidi brate, bezbroj puta je bolje biti "kurva" i "pokvaren", nego slediti laži žene udarene u glavu, koja je govorila u oholosti.
To je takva ironija, da DarthShone ovde propagira svoju mrznju kao nesto bolje od ljubavi Hristove koju je posedovala Ellen White, jer je njemu bila predana, sluzila mu verno tokom celog zivota, pisala o njemu, i tezila da ga i drugi upoznaju.

Izmerite reci mrznje doticnog DarthShonea, sa recima ljubavi Ellen White iz nene najpoznatijeg dela "PUT HRISTU" poglavlje pod naslovom "Božja ljubav prema čovjeku" pa sami prosudite:


Božja ljubav prema čovjeku

I priroda i otkrivenje svjedoče nam o Božjoj ljubavi. Naš je nebeski Otac izvor života, mudrosti i radosti. Pogledajte samo čudesa i ljepote prirode! Mislite o njihovoj divnoj prilagođenosti potrebama i sreći ne samo čovjeka već i svih živih stvorenja! Sunčeva svjetlost i kiša, koji oživljuju i osvježavaju Zemlju, bregovi, mora i ravnice, sve nam to govori o Stvoriteljevoj ljubavi. Bog je onaj koji zadovoljava svakodnevne potrebe svih svojih stvorenja. Po divnim riječima psalmiste,
“Oči su svih k Tebi upravljene, i Ti im daješ hranu na vrijeme; otvaraš ruku svoju, i sitiš svašta živo po želji!” Ps 145, 15.16
Bog je čovjeka stvorio savršeno svetim i sretnim; a divna Zemlja, kad je izašla iz Stvoriteljeve ruke, nije pokazivala ni traga raspadanja ili sjenke prokletstva. Tek je prijestup Božjeg zakona – zakona ljubavi – donio nesreću i smrt. Pa ipak, i usred patnji izazvanih grijehom, otkriva se Božja ljubav. Napisano je da je Bog prokleo Zemlju zbog čovjeka (1.Moj 3,17). Trnje i čkalj – teškoće i iskušenja koji njegov život ispunjavaju naporima i brigama-određeni su radi njegovog dobra kao dio odgoja, po Božjem planu neophodnog za njegovo uzdizanje iz propasti i izopačenja koje je donio grijeh. Svijet, iako grešan, nije ispunjen samo žalošću i bijedom. I sama nam priroda upućuje poruke nade i utjehe. Ne čkalju se može naći cvijeća, a trnje je prekriveno ružama.
“Bog je ljubav”- zapisano je na svakom pupoljku koji se rascvjetava, na svakoj vlati proklijale trave. Divne ptice, koje ispunjavaju prostor zvucima svojih veselih pjesama, cvjetovi nježnih boja, koji u svom savršenstvu čine zrak mirisnim, veličanstveno šumsko drveće, bogato razlistano i zeleno- sve to svjedoči o nježnom, očinskom staranju našega Boga i njegovoj želji da svoju djecu učini sretnom.
Božja Riječ otkriva njegov karakter. On je sam objavio svoju neograničenu ljubav i milosrđe. Kada se Mojsije molio:”Pokaži mi slavu svoju!”, Gospod je odgovorio:”Učinit ću da prođe sve dobro moje ispred tebe!” (2 Moj.33, 19) Ovo je njegova slava. Bog je prošao ispred Mojsija i objavio:” Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i istinom, koji čuva milost tisućama, prašta bezakonja i nepravde i grijehe.” (2 Moj 34, 6.7) On je “spor na gnjev i obilan milosrđem”, “jer mu je mila milost”. (Jona 4,2; Mihej 7, 18)
Bog je povezao naša srca sa sobom nebrojenim znacima i na nebu i na Zemlji. On se trudio da nam otkrije sebe preko čuda prirode, preko najdubljih i najnježnijih zemaljskih veza koje ljudsko srce može upoznati. Ali sve nam to samo nepotpuno otkriva njegovu ljubav. Iako su nam dani svi ti dokazi, neprijatelj dobra je tako zaslepio um ljudi da su gledali na Boga sa strahom, zamišljajući ga kao okrutnoga i neumoljivoga. Sotona je naveo ljude da zamišljaju Boga kao biće čija je osnovna osobina kruta pravednost- kao okrutnoga suca, neumoljivog i strogog povjerioca. On je predstavljao Stvoritelja kao biće koje nepovjerljivim okom promatra ljude da bi pronašao njihove zablude i pogreške i da bi ih pohodio svojim sudovima.
Da bi uklonio ovu tamnu sjenku, otkrivajući svijetu beskrajnu Božju ljubav, Isus je došao da živi među ljudima.
Božji Sin je došao s Neba da objavi oca. “Boga nitko nije vidio nikad: jedinorodni Sin, koji je u naručju Očevom, On ga javi.” (Iv 1, 18) “Niti Oca tko zna do Sin, i ako kome Sin hoće kazati.” (Mt 11, 27) Kad je jedan od učenika zahtijevao:”Pokaži nam Oca!”, Isus je odgovorio: “Toliko sam vrijeme s vama i nisi me poznao, Filipe? Koji vidje mene, vidje Oca; pa kako ti govoriš: pokaži nam Oca?” (Iv 14, 9)
Opisujući svoju misiju na Zemlji, Isus je rekao: Gospod “me pomaza da javim evanđelje siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovjedim zarobljenima da će se otpustiti, i slijepima da će progledati; da otpustim sužnje”. (Lk 4, 18) To je bilo njegovo djelo. On “prođe čineći dobro i iscjeljujući sve koje đavo bješe nadvladao”. (Dj 10, 38) Bilo je cijelih sela u kojima se uzvik boli nije čuo ni iz jedne kuće, jer je On prošao njima i iscijelio sve bolesnike. Njegovo je djelo bilo dokaz njegova božanskog pomazanja. Ljubav, milosrđe i samilost otkrivali su se u svakom djelu njegova života; njegovo je srce bilo puno nježnog suosjećanja prema sinovima ljudskim. On je uzeo čovjekovu prirodu da bi mogao shvatiti čovjekove potrebe. Najsiromašniji i najponiženiji se nisu bojali da mu pristupe. Čak su i mala djeca osjećala njegovu privlačnost. Ona su voljela da se penju na njegova koljena i da gledaju njegovo zamišljeno lice, dobroćudno i puno ljubavi.
Isus se nije ustezao da kaže istinu, ali je to uvijek činio s ljubavlju. U svom ophođenju s ljudima bio je veoma taktičan i ukazivao im promišljenu i ljubaznu pažnju. Nikada nije bio grub, nikada nije nepotrebno izgovorio neku oštru riječ, nikada nije nanio nepotrebnu bol osjetljivoj duši. Nije osuđivao ljudske slabosti. Govorio je istinu, ali uvijek s ljubavlju.
Žigosao je licemjerstvo, nevjerstvo i bezakonje; ali se bol osjećala u njegovu glasu dok je izgovarao svoje oštre prijekore. Plakao je nad Jeruzalemom, voljenim gradom, koji je odbio da primi njega, Put, Istinu i Život. Odbacili su njega, Spasitelja, a on im je prilazio s nježnošću punom sažaljenja. Život mu je bio ispunjen samoodricanjem i brižljivim staranjem o drugima. Svaka je duša bila dragocjena u njegovim očima. Iako je uvijek čuvao svoje božansko dostojanstvo, sagibao se s najnježnijom pažnjom nad svakim pripadnikom Božje obitelji. U svakom je čovjeku gledao posrnulu dušu radi čijeg je spasenja došao.
Takav je karakter Krist otkrio u svom životu. Bio je to Božji karakter. Iz Očevog su srca u stvari potekle rijeke božanskog sažaljenja, koje su se pokazale u Kristu, i izlile se na sinove ljudske. Isus, nježni, milostivi Spasitelj bio je Bog koji se “javi u tijelu” (1 Tim 3, 16) Da bi nas spasio, Isus je živio, i trpio, i umro. Postao je “čovjek boli”, da bismo mi mogli uzeti udjela u vječnoj radosti. Bog je dopustio svom ljubljenom Sinu, punom milosti i istine, da iz svijeta neopisive slave dođe u svijet uprljan i pokvaren grijehom, zamračen sjenkom smrti i prokletstva. Dopustio mu je da ostavi naručje njegove ljubavi, da se odrekne obožavanja anđela i da trpi sramotu poruge, poniženja, mržnju i smrt. “Kazna koja mir nam daje na njega pade, i ranom njegovom mi se iscijelismo”. (Iz 53, 5-Bakotić) Gledajte ga u pustinji, u Getsemaniji, na križu! Neokaljani Božji Sin je uzeo na sebe teret grijeha. On, koji je bio jedno s Bogom, osjetio je u svojoj duši strašnu razdvojenost između Boga i čovjeka, izazvanu grijehom. To je učinilo da se s njegovih usana otme očajni krik: “Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?” (Mt, 27, 46) Teret grijeha, svijest o njegovoj strahovitoj veličini, o odvajanju duše od Boga- sve je to slomilo srce Božjeg Sina.
Ali, ta velika žrtva nije bila prinesena da bi se u Očevom srcu probudila ljubav prema čovjeku, ili želja da ga spasi. Ne, ne! “Jer Bogu tako omilje svijet da je i Sina svojega jedinorodnoga dao!” (Iv 3, 16) Otac nas voli, ali ne zbog te velike žrtve pomirenja, već se On pobrinuo za žrtvu pomirenja zato što nas voli. Krist je bio posrednik preko koga je On izlio svoju beskrajnu ljubav na grešni svijet. “Jer Bog bješe u Kristu, i svijet pomiri sa sobom.” (2
Kor 5, 19) Bog je trpio sa svojim Sinom. Samrtna borba u Getsemaniji, smrt na Golgoti- to je bila cijena koju je srce Beskrajne ljubavi platilo za naše otkupljenje.
Isus je rekao: “Zato me Otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem.” (Iv 10, 17) To znači:” Moj vas je Otac toliko ljubio da je čak i mene još više zavolio zato što sam dao svoj život da vas izbavim. Omilio sam svome Ocu postajući vaš Zamjenik i Jamac, polažući svoj život, preuzimajući vaše dugove, vaše prijestupe; jer mojom žrtvom Bog može biti pravedan, a ipak opravdati onoga koji vjeruje u Isusa!”
Nitko osim Božjeg Sina ne bi nas mogao otkupiti, jer je Oca mogao objaviti samo Onaj koji je bio u njegovom naručju. Samo je Onaj mogao objaviti Božju ljubav koji je upoznao njezine dubine i visine. Samo je beskrajna žrtva koju je Krist prinio za grešnog čovjeka mogla izraziti Očevu ljubav prema izgubljenom čovječanstvu.
“Jer Bogu tako omilje svijet da je i Sina svojega jedinorodnoga dao!” (Iv 3, 16) On ga nije dao da samo živi među ljudima, da nosi njihove grijehe i da umre kao žrtva za njih. On ga je poklonio grešnom rodu. Krist se morao poistovjetiti s interesima i potrebama čovječanstva.
On, koji je bio jedno s Bogom, vezao se sa sinovima ljudskim vezama koje se nikada ne smiju prekinuti. Isus “ne stidi se nazvati ih braćom” (Hebr 2, 11); On je naša Žrtva, naš Zastupnik, naš Brat, koji i pred Očevim prijestoljem nosi naše obličje i koji će u toku beskrajne vječnosti ostati sjedinjen s rodom koji je otkupio – Sin čovječji. A sve je to učinjeno da bi se čovjek mogao podići iz propasti i poniženja izazvanih grijehom, da bi mogao odražavati Božju ljubav i sudjelovati u radosti koju donosi svetost.
Cijena plaćena za naše otkupljenje, beskrajna žrtva koju je prinio naš nebeski Otac dajući svoga Sina da umre za nas, sve bi nas to trebalo nadahnuti uzvišenim mislima o onome što bismo mogli postati u Kristu. Gledajući visinu, dubinu i širinu Očeve ljubavi prema rodu koji umire, nadahnuti apostol Ivan je bio ispunjen obožavanjem i strahopoštovanjem; i ne nalazeći prikladnih riječi da izrazi veličinu i nježnost te ljubavi, pozvao je svijet da je promatra: “Vidite kakvu nam je ljubav dao Otac, da se djeca Božja nazovemo!”(1 Iv 3,1) Kakvu to vrijednost daje čovjeku! Prijestup je sinove ljudske načinio Sotoninim podanicima.
Vjerom u Kristovu žrtvu pomirnicu Adamovi sinovi mogu postati Božji sinovi. Uzimajući ljudsku prirodu, Krist je uzdigao čovječanstvo. Grešni ljudi su dobili priliku da, povezani s Kristom, zaista mogu postati dostojni imena “sinova Božjih”.
Takva je ljubav neusporediva. Djeca nebeskog Kralja! Dragocjenog li obećanja! Teme za najdublje razmišljanje! Nenadmašne li ljubavi Božje prema svijetu koji ga nije ljubio! Ova misao ima moć da ukroti dušu i da navede um na pokornost Božjoj volji. Što više proučavamo božanski karakter u svjetlosti križa, to jasnije otkrivamo milost, nježnost i oproštenje, povezane s nepristranošću i pravednošću; to nam jasniji postaju nebrojeni dokazi neograničene ljubavi i njezinog milosrđa koje nadmašuje čežnjivu ljubav majke prema zalutalom čedu.
 
tripo 41

tripo 41

Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
12.108
Vladika Jovan kuka za bacanje u jame (zločin katolika) a ovamo ujedinjeni u patološkoj mržnji prema advent.

Čim neko kuka znači nije stradao za Isusa.
 
S

stvarnoslap

Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
7.700
Da, lepo si priznao, naši ljudi ne stradaju radi Hrista već radi crkve.

A to i jeste izvor našeg prokletstva.

Gordom srcu je lakše da veliča i hvali crkvu, nego Boga, jer se identifikujući sa crkvom oseća vrednim i moćnim, a pred Tvorcem poniženo i grešno.

Naš čovek će zato pokazati spremnost da strada za svoju hrišćansku veru, ali ne i za centralnu ličnost hrišćanstva – samog Isusa Hrista.

Šta je to drugo nego idolatrija?
Nema tu nikakve "svete liturgije". To je bruka i idolopoklonstvo. To ce Bog da razvali i unisti, kao sto je unistio na Kosovu. Bog ce da pusti najgore kriminalce da nas popale i pobiju, kao sto je pustio Vavilonjane i Rimljane na Jevreje. Nas narod strada jer se uzda u lazne bogove i paganstvo koje nema veze sa pravoslavljem. Sto pre to narod shvati i okrene se prakticnoj poboznosti, to bolje za njega. Inace cemo da nestamo u septickoj jami ekumenizma. (Misli velikana - Miroljub Petrović EGWistčki)
 
Top