Evo me.
Lakša za deset kila.
Znam da nemaju pojma što je ispovijed.
Upravo zato ne znaju za onaj osjećaj susreta s
milosrdnim Isusom po sv. Ispovijedi i kakvo je neizrecivo iskustvo naći se opet kao dijete
u Očevom zagrljaju.
I ono, kad ti se čini da je sve tako lijepo i da su svi ljudi tako dobri, da ptice za tebe pjevaju i grane na drveću ti mašu i pozdravljaju.
Eh, sad sam i ja pretjerala s osjećajima.
Samo da do kraja dana ne „pokisnem“. Kao Rajko Bundalo. Čuo si za njega?
Jednom je on nekome ispričao kako je u danima svog obraćenja bio toliko radostan i ushićen, da je osjećao kako bi mogao dati život za Krista i obratiti cijeli svijet. I u takvoj euforiji išao je jednog dana po cesti i gledao ljude grleći ih u srcu. I onda -paff, ptica mu se po*rala na glavu i odmah mu je splasnulo raspoloženje.
