Sola Scriptura- da li je dovoljno

[Jovan Prezviter]

Rečenica 1: A poslije šezdeset i dvije sedmice bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe.
Subjekt u rečenici 1 je - Pomazanik.

Rečenica 2: Narod jednog kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat i određena pustošenja.

Subjekt u rečenici 2 je - Narod jednog kneza

Rečenica 3: I sklopit će savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat će žrtva i prinos: na vrhu Hrama bit će grozota pustoši sve do svršetka, dok se određeno pustošenje ne obori na pustošnika

Subjekt u rečenici 3 je "skriven", dakle, subjekt je onaj koji je posljednji izrečen, a to je - Narod jednog kneza

Dakle, Narod jednog kneza će sklapati saveze s mnogima, pustošiti Hram, dokinuti žrtve i prinos i na vrhu Hrama postaviti grozotu pustoši. A vama adventistima je taj skrvnitelj Hrama i Pustošnik niko drugi do Isus. Strašno.

Čekam odgovor na pitanja Slape. Hoćeš li odgovoriti?

Da li sveti savez(zavet) može sklapati pustošnik?

 

[stvarnoslap]

Čekam odgovor

Sve ti gore jasno piše. Narod jednog kneza će sklapati saveze s mnogima, pustošiti Hram, dokinuti žrtve i prinos i na vrhu Hrama postaviti grozotu pustoši.

 

[Jovan Prezviter]

Sve ti gore jasno piše. Narod jednog kneza će sklapati saveze s mnogima, pustošiti Hram, dokinuti žrtve i prinos i na vrhu Hrama postaviti grozotu pustoši.

Ne ti si citirao tekst ali ne u kontekstu. Redosled rečenica ovde ne igra presudnu ulogu zbog toga što tekst neizmenično upućuje na pustošnika te na pomazanika. Ali ključ za razumvenje šta čini pustošnik a šta Mesija je u tome da znamo ko "sklapa zavet" a ko je protivnik zaveta. Vidiš u Danilu 11 jedan drugi pustošnik je "protivnik" zaveta. Sveti Zavet može sklapati samo Bog. Da li ti misliš da isto može činiti i "pustošnik"? Ako misliš da to može i on onda izjednačavaš pustošnika i Boga.

Zato pogledaj još jednom pitanje vezano za "zavet" ili "sveti savez".

 

[stvarnoslap]

Adventisti sedmog dana, između ostalog, vjeruju i ovo:

1. Sveto pismo

Biblija ili Sveto pismo, Stari i Novi zavjet, pisana je Božja Riječ, dana božanskim nadahnućem preko svetih Božjih ljudi koji su govorili i pisali pod utjecajem Svetoga Duha. U svojoj Riječi Bog je povjerio čovjeku znanje nužno za spasenje. Sveto pismo je nepogrešiva objava Njegove volje. Ono je mjerilo karaktera, provjera iskustva, autoritativna objava istine i vjerodostojni izvještaj o Božjem djelovanju u povijesti. (2 Pet 1,20.21; 2 Tim 3,16.17; Ps 119,105; Izr 30,5.6; Iz 8,20; Iv 17,17; 1 Sol 2,13; Heb 4,12)

18. Dar proroštva

Jedan od darova Svetoga Duha jest proroštvo. Ovaj dar je jedan od znakova raspoznavanja Crkve Ostatka i očitovao se u službi Gospodnje vjesnice Ellen G. White. Njezini spisi trajan su i vjerodostojan izvor istine koja Crkvi pruža utjehu, upute, usmjerava je i navodi na popravljanje. Oni također jasno otkrivaju kako je Biblija mjerilo svakog učenja i svakog iskustva. (Jl 2,28.29; Dj 2,14-21; Heb 1,1-3; Otk 12,17; 19,10)
-------------------------------------------------
Kao što možete vidjeti, adventističko vjerovanje i naučavanje je suprotnost principu "Sola Scriptura". Oni uz Sveto pismo koriste i spise Ellen White, za koje deklariraju da su "trajan i vjerodostojan izvor istine".

Minimum poštenja zahtjevao bi da svi adventisti prestanu zastupati i braniti SS princip.

 

[tripo 41]

Dokaz da je Biblija dovoljna je promijena karaktera protest. naroda na bolje.

“Mir se nastanio u našem gradu... nema više svađa, zavisti, licemerstva i nesloge.” (Cvingli)

"Proklinjanje i psovanje, blud, svetogrđe, preljuba i poročan život, koji preovlađuje u mnogim mestima u kojima sam živeo, ovde su nepoznati. Nema podvodača i bludnica. ... Igre na sreću nisu uobičajene. Velikodušnost je tako velika da siromasi ne moraju da prose. Ljudi bratski opominju jedan drugoga, kako Hristos propisuje. Sudske parnice su proterane iz grada, i tu nema ni simonije, ubistava ili stranačkog duha, već vlada mir i milosrđe. S druge strane, tu nema ... ni relikvija, slika, kipova, baldahina ili sjajnoga ruha, niti lakrdija i krutih ceremonija. Crkve su sasvim oslobođene idolopoklonstva." (Bernardino Okino)

 

[stvarnoslap]

Protestantski princip "sola scriptura" apsurdan barem iz četiri razloga:

(1) jer je u sebi kontradiktoran;
(2) jer je protubiblijski;
(3) jer je neprovediv u praksi;
(4) jer je protivan praksi rane Crkve.

Razrada:

(1) Kažem da je princip u sebi kontradiktoran jer princip tvrdi da vjeruje samo ono što je sadržano u Bibliji, a istovremeno sam princip "sola scriptura" nije sadržan u Bibliji. Prema tome onaj tko vjeruje u "sola scriptura" zapravo ipso facto ne vjeruje u "sola scriptura", jer prihvaćanjem već i samog spornog načela, prihvaća jednu van-biblijsku doktrinu.

(2) Kažem da je princip protubiblijski (a ne samo ne-biblijski, što smo već vidjeli pod (1)), jer u Bibliji postoje jasni navodi u korist usmene predaje kao ravnopravnog načina prenošenja božje objave. Netko je već spomenuo Ivana, a ja bih još dodatno svrnuo pozornost na neke Pavlove poslanice, koje izričito govore o predaji:

(2.a.) "Stoga braćo, čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju, bilo pismom." (2 Sol 2,15)
(2.b.) "Hvalim vas što me se u svemu sjećate i držite se predaja kako vam predadoh." (1 Kor 11,2)
(2.c.) "Zapovijedamo vam, braćo, u ime Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata što živi neuredno i ne po predaji koju primiste od nas." (2 Sol 3,6)

(3) Princip je neprovediv u praksi jer:

(3.a.) Same biblijske knjige ne mogu reći koje knjige sačinjavaju Bibliju (tzv. kanon), to može samo Predaja - dakle prije nego što krenemo slijediti Bibliju, mi moramo nužno slijediti Predaju da bismo uopće znali što je Biblija. Pobornik principa "sola scriptura" također mora najprije pretpostaviti neki točno određeni kanon biblijskih knjiga, a time automatski prihvaća još jednu dodatnu van-biblijsku doktrinu i tako proturječi samom sebi.
(3.b.) Biblija ne sadrži svoju vlastito tumačenje. Izostavljanjem Crkve i Predaje, stoga, ne znamo više kako tumačiti Bibliju - zato su se protestanti vrlo brzo raspali na stotine i tisuće sektica, koje se sve pozivaju na Bibliju, ali ju svaka različito tumači. Biblija je katkada teško razumljiva knjiga i nije namijenjena privatnom tumačenju, što ona i sama na nekoliko mjesta potvrđuje:
(3.b.i) U Djelima Apostolskim, Filip se obraća Etiopljaninu, vidjevši da ovaj čita Sv. Pismo: "'Razumiješ li što čitaš?' On odvrati: 'Kako bih mogao ako me tko ne uputi?'" (Dj 8,30-31)
(3.b.ii) U Drugoj Petrovoj poslanici: "Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno" (2 Pet 1,20)
(3.b.iii) I opet u Drugoj Petrovoj poslanici, govoreći o poslanicama Pavlovim: "U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma - sebi na propast." (2 Pet 3,16)

(4) Povijest Crkve pokazuje da princip "sola scriptura" nitko nije zastupao u u prvih petnaest stoljeća kršćanstva, do pojave Luthera i reformacije. Dakle praksa najranije Crkve i prvih kršćana je na liniji s katoličkim (i pravoslavnim) shvaćanjem, a valjda i to nešto znači.

Preuzeto sa: "Katolički odgovori"

 

[kainos]

Nego tripo, eno Slovenija i Austrija su katolicke drzave. Tamo je super cisto, ako si prolazio kroz te dvije drzave. Kako to objasnjavas? Prva ima najveci standar od svih ex-YU drzava, a druga je jedna od vodecih ekonomskih sila u Europi i sire.

 

[Jovan Prezviter]

(2) Kažem da je princip protubiblijski (a ne samo ne-biblijski, što smo već vidjeli pod (1)), jer u Bibliji postoje jasni navodi u korist usmene predaje kao ravnopravnog načina prenošenja božje objave. Netko je već spomenuo Ivana, a ja bih još dodatno svrnuo pozornost na neke Pavlove poslanice, koje izričito govore o predaji:

(2.a.) "Stoga braćo, čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju, bilo pismom." (2 Sol 2,15)
(2.b.) "Hvalim vas što me se u svemu sjećate i držite se predaja kako vam predadoh." (1 Kor 11,2)
(2.c.) "Zapovijedamo vam, braćo, u ime Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata što živi neuredno i ne po predaji koju primiste od nas." (2 Sol 3,6)

Već smo videli da "predaja" tj. usmeno prenošenje Reči nije suprotno pisnoj reči. Mislim da oni koji su pisali ovaj tekst i sastavljali ga nisu imali ovo na umu. Sve što su apostoli usmeno govorili odnosno sve što su naučavali u vezi vere i doktrine apsolutno je u saglasnosti sa kasnije zapisanom rečju u Novom Zavetu. Zato je čudno zašto tradicionalisti uopšte pominju "predaju" kao nešto posebno u odnosu na pisanu reč Novog Zaveta. Da li time hoće da kažu da predaja sadrži nešto drugo u odnosu na pisanu reč Jevanđelja? Ako je predaja i pisana reč isto a jeste (jer predaja ili usmeno propovedanje jevanđelja sadrži iste formulacije vere) onda je jasno da je ta "predaja" ili usmeno prenošenje logično bilo potrebno dok se nije reč jevanđelja napisala.

E zato je čudna ova formulacija gde se nasuprot pisanoj reči stavlja usmena predaja:"Kažem da je princip protubiblijski (a ne samo ne-biblijski, što smo već vidjeli pod (1)), jer u Bibliji postoje jasni navodi "u korist usmene predaje" kao ravnopravnog načina prenošenja božje objave". Usmena i pisana predaja jesu ravnopravne jer prenose istu poruku.

 

[tripo 41]

Nego tripo, eno Slovenija i Austrija su katolicke drzave. Tamo je super cisto, ako si prolazio kroz te dvije drzave.

Bio sam u obje države. Austrija i danas ima jak antisemitizam, ono što su radili u 1. sv. ratu je bilo užasno na ovim prostorima.

Kako je sada postala takve, a nisu protest.? Jasno je da su usvojili dio plodova reforme, to isto vidimo u Švajcarskoj, međutim opet je niži stepen povjerenja nego u protest. državama.

Bog je rekao da će prosvijećeni biti blagoslov i za one koji nisu doživjeli reformu.

Naravno taj blagoslov se vidi u onim katolicima koji su bliži protest. država, a to su Austrija i Slovenija i Sjever Italije.

U Švajcarskoj ima protes. dosta i oni su postali balgoslov za cijelu državu, mislim da nisu u većini, ali oni su ti koji su prenijeli duhovne rodove na ostale stanovnike koji nisu protes.

Posebno se to vidi u Italiji gdje je Sjever postao prosvjećeniji od Juga kojim je vladala mafija.

Slovenija je primjer te prosvijećenosti u bivšoj Jugoslaviji, to se vidi i u Hrv. posebno dijelovi prema Sloveniji, Istra, Zagorje i mnoga ostrva u Hrv i dio Slavonije.

Dok je već problem Jug Italije, Hrvatske. Posebno Zap. Hercegovina u BiH.

Pa čak i dijelovi Austrije nisu svi isto prosvijećeni, ali svakako jeste cijela država.

To je princip širenja sa protestanata na katolike koji su blizu i sa njih na katolike malo dalje, ali ne može daleko da ode.

Dakle jasno je da su katolici bliži protestantima i gdje ima dosta protestanata postali prosvijećeniji od onih koji su ostali više udaljeni i gdje jako malo protestanata.

To se isto vidi u Belgiji.

Daću i stepen povjerenja po državama i tačno koliko ima procenata protest. toliko procenata stanovika te države ima veliko povjerenje u druge.

E kako idete sve južnije tu je stanje u katoličkim državama gore.

U Evropi mislim. Lat. Amerika je dominantno katolička i udaljena od prote. država, pa čak i Meksiko koji je blizu SAD graniče se nije prosvijećen jer dijelovi SAD koji se graniče sa tom državom su bili katolički, a to je bila i Arizona, Nju Orleans, Novi Meksiko.

Tako da je tu stvorena ta zona gdje nije mogla da uđe prosv. od protest.

Kako to objasnjavas? Prva ima najveci standar od svih ex-YU drzava, a druga je jedna od vodecih ekonomskih sila u Europi i sire.

Eto gore odg. mislim da je jasno.

 

[DarthShone]

Protestantski princip "sola scriptura" apsurdan barem iz četiri razloga:

(1) jer je u sebi kontradiktoran;
(2) jer je protubiblijski;
(3) jer je neprovediv u praksi;
(4) jer je protivan praksi rane Crkve.

Razrada:

(1) Kažem da je princip u sebi kontradiktoran jer princip tvrdi da vjeruje samo ono što je sadržano u Bibliji, a istovremeno sam princip "sola scriptura" nije sadržan u Bibliji. Prema tome onaj tko vjeruje u "sola scriptura" zapravo ipso facto ne vjeruje u "sola scriptura", jer prihvaćanjem već i samog spornog načela, prihvaća jednu van-biblijsku doktrinu.

(2) Kažem da je princip protubiblijski (a ne samo ne-biblijski, što smo već vidjeli pod (1)), jer u Bibliji postoje jasni navodi u korist usmene predaje kao ravnopravnog načina prenošenja božje objave. Netko je već spomenuo Ivana, a ja bih još dodatno svrnuo pozornost na neke Pavlove poslanice, koje izričito govore o predaji:

(2.a.) "Stoga braćo, čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju, bilo pismom." (2 Sol 2,15)
(2.b.) "Hvalim vas što me se u svemu sjećate i držite se predaja kako vam predadoh." (1 Kor 11,2)
(2.c.) "Zapovijedamo vam, braćo, u ime Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata što živi neuredno i ne po predaji koju primiste od nas." (2 Sol 3,6)

(3) Princip je neprovediv u praksi jer:

(3.a.) Same biblijske knjige ne mogu reći koje knjige sačinjavaju Bibliju (tzv. kanon), to može samo Predaja - dakle prije nego što krenemo slijediti Bibliju, mi moramo nužno slijediti Predaju da bismo uopće znali što je Biblija. Pobornik principa "sola scriptura" također mora najprije pretpostaviti neki točno određeni kanon biblijskih knjiga, a time automatski prihvaća još jednu dodatnu van-biblijsku doktrinu i tako proturječi samom sebi.
(3.b.) Biblija ne sadrži svoju vlastito tumačenje. Izostavljanjem Crkve i Predaje, stoga, ne znamo više kako tumačiti Bibliju - zato su se protestanti vrlo brzo raspali na stotine i tisuće sektica, koje se sve pozivaju na Bibliju, ali ju svaka različito tumači. Biblija je katkada teško razumljiva knjiga i nije namijenjena privatnom tumačenju, što ona i sama na nekoliko mjesta potvrđuje:
(3.b.i) U Djelima Apostolskim, Filip se obraća Etiopljaninu, vidjevši da ovaj čita Sv. Pismo: "'Razumiješ li što čitaš?' On odvrati: 'Kako bih mogao ako me tko ne uputi?'" (Dj 8,30-31)
(3.b.ii) U Drugoj Petrovoj poslanici: "Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno" (2 Pet 1,20)
(3.b.iii) I opet u Drugoj Petrovoj poslanici, govoreći o poslanicama Pavlovim: "U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma - sebi na propast." (2 Pet 3,16)

(4) Povijest Crkve pokazuje da princip "sola scriptura" nitko nije zastupao u u prvih petnaest stoljeća kršćanstva, do pojave Luthera i reformacije. Dakle praksa najranije Crkve i prvih kršćana je na liniji s katoličkim (i pravoslavnim) shvaćanjem, a valjda i to nešto znači.

Preuzeto sa: "Katolički odgovori"

Zaboravio si da pomeneš da je Biblija pre nego što su je pisari zapisali bila PREDANJE - PREDAJA. Branioci Sola Scripiptura veruju, čini se, da je BOG tekst poruke koju doslovce shvataju (pitanje je da li je shvataju na pravi način, ali to je druga tema) odštampao na Laser Jetu, ili čak RUKOM PISAO, original sakrio u sefu, kopije pravili anđeli i poslali ih ljudima. To je ne samo protiv pameti, nego pre svega protiv BOGA. Opet ga pravimo IMAGO HUMANI. A to je svetogrđe. Jesmo li mi Hrišćani ili smo islamci (baš oni koje prorokova Daniel kao pustošnike) koji njihovu knjigu laži drže isto kao što Sola Scriptura drže Bibliju?